Broj: Kž 447/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. studenog 2018. broj Kzd-5/18, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. studenoga 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Z. V. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i na temelju članka 110., članka 117. stavka 2. i članka 177. stavka 2. KZ/11. nakon utvrđenih pojedinačnih kazni za svako to djelo, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina, protiv tog optuženika produljen je istražni zatvor na temelju članka 123. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), dok ispravno treba stajati članka 123. stavka 2. ZKP/08. na koju osnovu se prvostupanjski sud i poziva u obrazloženju rješenja, a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. V. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi upire kako je optuženik tempore criminis bio neubrojiv te da isti „analogno navedenom ne može biti proglašen krivim, te stoga onda i nije trebao biti produljen istražni zatvor“. Smatra da istražni zatvor predstavlja neprikladnu mjeru oduzimanja slobode, odnosno određeni oblik supstitucije za eventualnu kaznu koja nije trebala biti tako određena.

Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a potom valjano obrazložio da je ispunjen zakonski uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. V. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

Naime, navedena zakonska odredba izričito propisuje da će sud pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojemu je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna. Imajući na umu da je u konkretnoj situaciji nepravomoćnom presudom optuženi Z. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina prvostupanjski sud bio je obvezan produljiti istražni zatvor protiv njega po navedenoj osnovi. Pritom valja reći, kako je istaknuti žalbeni prigovor promašen obzirom na stanje spisa i provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. studenoga 2018.