Poslovni broj: 81 Pž-496/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-496/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 98.151,94 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-911/2019 od 2. prosinca 2019., 29. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-911/2019 od 2. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 98.151,94 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje
odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina svojem
osiguraniku S. K. za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 28. veljače 2019. u iznosu od 98.151,94 kn. Tužiteljev osiguranik je ozlijeđen u prometnoj nezgodi 23. svibnja 1994. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljevom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu u omjeru od 70%, a zbog bolesti u omjeru od 30%. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz priloženih dokaza proizlazi osnovanost tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18: dalje: ZMO) i Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; dalje: ZMO/18) ocijenio osnovanim tužiteljevo potraživanje iznosa od 98.151,94 kn.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je istaknuo da je bi osiguranik tužitelja 14. veljače 2012. stekao pravo na starosnu mirovinu slijedom čega tužitelj više ne bi trpio štetu. Tužitelj ima pravo samo na naknadu štete koja bi predstavljala razliku između invalidske i starosne mirovine, ukoliko bi invalidska mirovina bila veća od starosne mirovine. Prvostupanjski sud je trebao primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno Zakon o osiguranju imovine i osoba („Narodne novine“ broj 53/77). Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o  parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude i pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svojem osiguraniku u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 28. veljače 2019. u iznosu od 98.151,94 kn, a koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je uzrokovao T. P. upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika. Rješenjem tužitelja broj IN-643981 od 29. travnja 1996. osiguraniku S. K. je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovano ozljedom na radu u omjeru od 70%,
a bolešću 30%.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka nesporan nastanak
štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za štetan događaj, kao i da je
rješenjem tužitelja od 29. travnja 1996. osiguraniku tužitelja Stjepanu Kuhti priznato
pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovano ozljedom na radu u omjeru od 70%, a bolešću 30%. Tužitelj je ukupno isplatio svojoj osiguranici iznos od 140.217,94 kn na ime invalidskih mirovina, a kako je ozljeda na radu doprinijela umirovljenju u omjeru od 70%, to tužitelj osnovano zahtijeva iznos od 98.151,94 kn. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 161. ZMO-a i odredbu čl. 161. ZMO/18.

9. Takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18), glede štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine u razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2018.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s
korištenjem tog prava.

11. Neosnovano se u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakon o osiguranju imovine i osoba kao Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Naime, ovaj sud, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Rev-552/08 od 8. travnja 2010., Rev 550/10 od 9. siječnja 2013. i Rev-x 1262/11 od 22. listopada 2014. smatra da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa svaka tužiteljeva isplata invalidske mirovine njegovu osiguraniku predstavlja novu štetu. Zbog toga su u odnosu na naknadu štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidskih mirovina u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2018. mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Uslijed navedenog, neosnovan je tuženikov žalbeni navod kojim upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

12. Nadalje, pravilno je shvaćanje tuženika da opseg štete koja je tužitelju nastala nakon što je tužiteljev osiguranik navršio 65 godina života (i time stekao pravo na punu starosnu mirovinu) predstavlja razliku između invalidske i starosne mirovine. Dakle, tek u slučaju da je iznos starosne mirovine koji bi tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, manji od iznosa invalidske mirovine koju isti isplaćuje, tek tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne.

13. Međutim, kako je odredbom čl. 161. ZMO-a koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio, propisano pravo tužitelja da potražuje štetu u visini novčanih davanja isplaćenih na ime mirovine u punom iznosu, a tužitelj zahtijeva upravo taj iznos u ovom postupku, tada tuženik koji tvrdi da je tužiteljev osiguranik ostvario uvjete za stjecanje prava na starosnu mirovinu pa da bi zbog toga šteta za tužitelja predstavljala razliku između starosne i invalidske mirovine, bio dužan i dokazati da je visina starosne mirovine koju bi tužitelj bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva.

14. Teret dokazivanja te činjenice je na tuženiku. Ovdje se radi takvom prigovoru kojim se pobija osnovanost tužbenog zahtjeva po visini, pa je osnovanost takvog prigovora, dužan dokazati tuženik. To stoga što je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisana dužnost one stranke koja tvrdi da određena činjenica postoji da na okolnost postojanja i istinitosti te činjenice predloži izvođenje adekvatnih dokaza.

15. Uzimajući u obzir da tuženik u konkretnom slučaju nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost da bi tužitelj u utuženom razdoblju isplaćivao starosnu mirovinu koja bi po svojoj visini bila jednaka visini isplaćene invalidske mirovine, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženikov prigovor odbijen kao neosnovan jer tuženik nije dokazao da je šteta koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine manja ili jednaka starosnoj mirovinu koju bi bio isplaćivao da nije bilo štetnog događaja. Kod takvog stanja stvari tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovora.

16. U odnosu pak na štetu koja je nastala tužitelju isplatu invalidske mirovine u razdoblje od 1. siječnja 2019. do 28. veljače 2019. mjerodavne su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18: dalje: ZMO/18).

17. Odredbom čl. 161. st. 1 ZMO/18 propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s
korištenjem tog prava.

18. Slijedom navedenog, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 115/18) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019. izmijenjena je ranija odredba čl. 161. ZOMO-a na način da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete u punom iznosu bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.

19. Stoga, primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 161. ZMO-a i čl. 161. ZMO/18 pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

 

20. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 29. lipnja 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović