Broj: Kž 449/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog O. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 30. listopada 2018. broj Kv-I-66/18 (K-11/16), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. studenoga 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog O. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog O. K., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi s člankom 98. stavcima 1. i 2. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja dežurnom službeniku nadležne policijske postaje prema mjestu prebivališta i to dva puta mjesečno svakih 15 dana. Pod točkom II. je određeno da će mjera opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca ispitivati postoji li i dalje potreba za njezinom primjenom. Ukoliko se optuženik ne bude pridržavao navedene mjere ista će biti zamijenjena istražnim zatvorom, a kako je to određeno pod točkom III. izreke rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi O. K. po branitelju, odvjetniku H. A. ne navodeći izrijekom žalbeni osnov, s prijedlogom da se optuženiku ukine mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, protivno žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja za odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. prema optuženom O. K. te potom pravilno zaključio da protiv optuženika i dalje postoje razlozi da primjenu te mjere.

S pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Prvostupanjski je sud dao za svoju odluku jasne, određene i dostatne razloge.

Naime, optuženik je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., na način da je svog onesviještenog brata koji je ležao na cesti, svjestan da ga može usmrtiti, najmanje dva puta snažno nagazio i udario zadavši mu brojne ozljede od čijih je posljedica oštećenik umro nakon sedam dana. Također je i svjedok S. K., brat optuženika i pokojnog oštećenika u svojem iskazu opisao dugogodišnje nasilno i problematično ponašanje optuženog O. K. prema članovima obitelji, a i prema drugim osobama. Iz nalaza vještaka psihijatra proizlazi da se radi o osobi s poteškoćama u obiteljskom i socijalnom funkcioniranju te u kontroli nad impulsima, sniženog praga tolerancije na frustracije, emocionalno nestabilnog, što sve upućuje na poremećaj ličnosti mješovitog tipa. Preporuča se psihosocijalni tretman zbog potrebe prevencije nasilnog ponašanja. Navedene okolnosti u međusobnoj povezanosti, unatoč optuženikovoj ranijoj neosuđivanosti, upućuju na postojanje opasnosti da optuženik nastavi sa sličnim ponašanjem i ponovno nekoga ugrozi ili mu naudi.

Imajući na umu sve navedeno, a suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir brojnost i značaj svih navedenih okolnosti, utvrdio postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, zbog koje opasnosti je optuženiku pravilno produljena mjera opreza precizirana u izreci, a kroz koju mjeru će se i nadalje utjecati na njegovo buduće razmišljanje i postupanje.

Kod takvog stanja stvari, žalbeni navodi optuženika kako ne postoje niti indicije da bi počinio terećeno mu kazneno djelo, ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. studenoga 2018.