- 1 -              Revd 2790/2021-2

 

 

 

 

Broj: Revd 2790/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., OIB ..., K., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Đ. D. G. i B. G. iz K., protiv tuženika I. O., vl. obrta P. u. L. P., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnica V. H. D., odvjetnica u Z., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4677/2018-3 od 22. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4647/16 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 29. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4677/2018-3 od 22. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4647/16 od 25. svibnja 2018.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna te su određeno izloženi razlozi (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 214/18 od 12. rujna 2018., Rev 1762/2014 od 28. veljače 2018., Rev 234/14 od 25. rujna 2018., Revt 424/17 od 28. siječnja 2020., Rev 982/1999 od 9. siječnja 2002., Rev-946/08 od 27. listopada 2010., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3062/2019 K., R. i dr. od 3. studenoga 2020., U-III-3538/2018 P. I. od 12. studenoga 2020., U-III-3062/2019), zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odrede čl. 385.a st. 1. ZPP uz tvrdnju da je drugostupanjski sud odstupio od ustaljene sudske prakse, odnosno shvaćanja revizijskog suda odnosno da je odstupio od odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

3. U odnosu na prvo postavljeno pitanje "da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad postupajući na temelju odredbe čl. 373.a ZPP (iako je u prijedlogu pogrešno naznačeno 273.a ZPP) utvrđuje činjenice drugačije nego što ih je utvrdio prvostupanjski sud, odnosno kad preinačuje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ako pri tome ne obrazlaže ocjenu dokaza, kako svakog dokaza za sebe, tako i svih dokaza u cjelini, te dali je u tom slučaju dužan odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima ii prigovorima stranaka na jednak način kao što je to bila obveza prvostupanjskog suda" valja reći da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za rješenje konkretnog slučaja, jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke (da drugostupanjski sud nije obrazložio ocjenu dokaza, kako svakog za sebe, tako i svih dokaza u cjelini) koja nije u ovom postupku ostvarena.

 

3.1. U odnosu na drugo postavljeno pitanje "da li izdavanje zadužnica kojima se osigurava plaćanje točno određenog duga predstavlja priznanje duga? Da li slanje zadužnice na naplatu prekida tijek zastare?" valja također reći da pitanje nije važno za rješenje konkretnog slučaja, jer predlagatelj polazi od pretpostavke (da je izdana zadužnica) koja nije ostvarena, obzirom na utvrđenje suda o "neizravnim i izravnim obećanjima da će se dug riješiti davanjem zadužnice kao jamstva naplate".

 

3.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da u odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva nije izraženo shvaćanje glede postavljenog pitanja. Stoga odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva ne daju razlog važnosti postavljenih pitanja i iste su donesene u neusporedivoj drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

4. Dakle, kada je u prijedlogu za dopuštenje revizije izraženo samo shvaćanje u kojem predlagatelj zapravo izražava svoje neslaganje s nižestupanjskim odlukama, tada se ne radi o razlozima iz čl. 385.a st. 1. ZPP, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.

 

5. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 29. lipnja 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.