Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

     1                          Poslovni broj: 19 UsIgr-416/20-10  

 

 

            

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić uz sudjelovanje Pamele Jerković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. O. iz O. G., , zastupanog po opunomoćenici I. D., odvjetnici iz R., , protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, dana 29. lipnja 2021. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata Građevinske inspekcije Područnog ureda u Splitu KLASA: UP/I-362-02/20-02/00110 URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-11  od 16. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Osporenim rješenjem tuženika UP/I-362-02/20-02/00110 URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-11  od 16. listopada 2020. godine utvrđuje se da je rješenje o uklanjanju Klasa: UP/I-362-02/20-02/00110 URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-03 od 31. siječnja 2020. godine, postalo izvršno dana 8. svibnja 2020. godine, te se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o  uklanjanju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kuna.

             Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je protiv osporenog rješenja trebalo biti dopušten redovni pravni lijek, obzirom na činjenicu da je isto doneseno od strane  upravnog tijela prvog stupnja. Činjenicom da stranci nije omogućeno izjavljivanje žalbe, nezakonito joj je  oduzeto pravo na drugostupanjski postupak kao osnovno i zajamčeno postupovno pravo u upravnom postupku.

Nadalje navodi da je postupanjem upravnog tijela povrijeđeno i načelo materijalne istine kao jedno od temeljnih načela upravnog postupka, izraženo odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju se moraju utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog  i pravilnog rješenja.

Povrijeđena je i odredba članka 95.st.5. Zakona o općem upravnom postupku budući da obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži sve elemente propisane navedenom zakonskom odredbom, jer iz njega nisu razvidni razlozi niti odlučujuće okolnosti na temelju kojih bi se dalo nedvojbeno utvrditi da je isto na zakonu osnovano te nisu ocijenjeni relevantni dokazi na kojima se isto temelji.

Naime, u nijednom dijelu obrazloženja pobijanog rješenja ne navode se razlozi za primjenu novčane kazne u iznosu od čak 30.000,00 kuna, već se navodi samo da su kazne propisane Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije.

Iz pobijanog rješenja nije jasna primjena propisa koji je na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, a osobito budući da je u prijelaznim i završnim odredbama Naputka navedeno da: Stupanjem na snagu Naputka prestaje važiti Naputak o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 23/18). Inspekcijski postupci započeti po Zakonu o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13), te prema odredbama Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 23/18), dovršit će se prema odredbama tog Naputka. Ovaj Naputak stupa na snagu prvoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“, a to je dana 26. lipnja 2020. godine.

Tužitelj drži kako je pobijanim rješenjem prvostupanjsko tijelo počinilo bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrdilo činjenično stanje, kao i pogrešno primijenilo materijalno pravo, osobito iz razloga što donositelj pobijanog rješenje primjenjuje propis koji nije bio na snazi u vrijeme građenja građevinskog objekta.

Predlaže poništiti osporeno rješenje.

           Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja.

           Dostavljanjem navedenih podnesaka strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe članka 36. st. 4. Zakon o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10,143/12 i 152/14, 94716, 29/17 dalje ZUS-a).

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna (u iznosu od 30.000,00 kuna)  u primjeni članka 114. zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine 115/2018) i  Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine 46/20 i 80/20).

Navedeni članak 114. Zakona o državnom inspektoratu propisuje:

„(1) Rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

(2) Rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana, niti duži od sto dvadeset dana

(3) Prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne

Tužitelj u ovom sporu ne čini spornim činjenice pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari odnosno to da tužitelj nije dobrovoljno izvršio egzistentno i izvršno rješenje o uklanjanju.

Premda tužitelj ne spori kako nije izvršio rješenje o uklanjanju, dodatno se napominje kako je uvidom u zapisnik koji prileži spisu dostavljenom uz odgovor na tužbu tuženika, utvrđeno  kako je građevinski inspektor, kontrolnim inspekcijskim pregledom od 13. listopada 2020. godine utvrdio kako tužitelj nije postupio po rješenju  o uklanjanju od 31. siječnja 2020. godine.

Nadalje, što se tiče izvršnosti rješenja (koju tužitelj također ne osporava) valja reći kako rješenje o uklanjanju uručeno opunomoćeniku tužitelja dana 7. veljače 2020. godine, a što proizlazi iz dostavnice koja prileži spisu tuženika, te je stoga pravilno tuženik osporenim rješenjem, utvrdio kako je rješenje o uklanjanju postalo izvršno dana 8. svibnja 2020. godine (istekom roka od 90 dana od dana dostave rješenja a u kojem roku tužitelj nije postupio po rješenje o uklanjanju).

Štoviše, rješenje o uklanjanju UP/I-362-02/20-02/00110, urbroj: 443-02-03-13-01/3-20-03 od 31. siječnja 2020., na izvršenje kojega se tužitelj prisiljava izricanjem novčane kazne izrečene ovdje osporenim rješenjem, postalo je i pravomoćno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3829/20 od 18. veljače 2021. godine, a kojom je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv presude ovog suda UsIgr-103/20 od 29. lipnja 2020. godine. Navedenom presudom Upravnog suda u Splitu, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju.

         Stoga ovaj sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju, suprotno tužbenim navodima tužitelja, nedvojbeno bile ispunjene prethodno navedene pretpostavke za izricanje novčane kazne koja je tužitelju izrečena osporenim rješenjem tuženika, a u primjeni Naputka o načinu rada građevinske inspekcije 46/20, 80/20) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja, te kojim je propisano kako se za građevine koje spadaju u 3.a i 3.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), prema kojem u 3.a skupinu spadaju građevine za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti, a u 3.b skupinu spadaju zgrade stambene namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 400 m² i zgrade poljoprivredne namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 600 m², za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti. Imajući u vidu građevine u odnosu na koje je tužitelju naređeno uklanjanje jasno je da je riječ upravo o građevinama iz naznačenih skupina, te uzimajući u obzir da je odredbom čl. 14.c Naputka o  propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom prvi put u iznosu od 30.000,00 kn, pa budući da se ovdje radi o izricanje prve novčane kazne, to je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba, a koja je ujedno i najblaža propisana kazna.

U odnosu na tužbeni navod tužitelja o tome kako je tužitelju trebalo dopustiti izjavljivanje žalbe, valja reći kako je odredbom čl. 106. st. 5. Zakona o državnom inspektoratu izričito  propisano kako se protiv rješenja građevinskog inspektora ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, pa se stoga navedeni prigovor tužitelja otklanja kao neosnovan.

Također, valja reći i to kako, suprotno navodima tužitelja, ovaj sud drži da je osporeno rješenje obrazloženu sukladno odredbi čl. 98. st.5 ZUP-a.

Slijedom sveg navedenog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u izreci ove presude.             

 

U Splitu 29. lipnja 2021.

                S U T K I N J A 

 

               Ana Jurišić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu