1                            Poslovni broj II Kž-us-27/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-Us-27/2021-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. te drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika S. T. i D. Č. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2020-112 od 28. svibnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog S. T. i optuženog D. Č. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2020-112 od 28. svibnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-347/2018. od 4. studenog 2019., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-Us-13/2019. od 20. srpnja 2020., protiv optuženog D. Č. i drugih, zbog kaznenih djela zločinačkog udruženja, počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja i drugih iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. te drugih KZ/11., produljen istražni zatvor optuženog S. T. i protiv optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to za optuženog S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje i za optuženog D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. T., po branitelju, odvjetniku A. J. bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom žalbu prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti.

 

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi D. Č., po branitelju, odvjetniku D. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Suprotno žalbenim navodima obojice optuženika, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud valjano i na zakonu osnovano utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na oba optuženika i inkriminirana im kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

 

7. Drugostupanjski sud nalazi neosnovanim detaljno polemiziranje u žalbi optuženika S. T. u odnosu na rezultate posebnih dokaznih radnji te da je bilo nužno navesti što iz provedbe posebnih dokaznih radnji proizlazi. Naime, razmatrajući žalbu u cjelini, najveći dio iste odnosi se na stanovište obrane da je dužnost suda ocjenjivati i obrazlagati dokaze, međutim, takva tvrdnja je potpuno pogrešna, kada se radio o odlučivanju o istražnom zatvoru, odnosno o postojanju pretpostavki za primjenu ili daljnju primjenu navedene mjere. To stoga, što sud ne utvrđuje kaznenu odgovornost okrivljenika, već isključivo postojanje osnovane sumnje koja se temeljem do sada izvedenih dokaza valja ukazivati vjerojatnom. Prema tome, unatoč optuženikovom viđenju inkriminiranog događaja, valja uputiti kako prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, vijeće nije ovlašteno utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti optuženika nego utvrditi dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji u konkretnom slučaju nedvojbeno postoji.

 

8. Kako i u ranijim odgovorima na ponovljene žalbene navode, valja ponovno istaći da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da su optuženici S. T. i D. Č. počinili terećena im kaznena djela, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Te dokaze je već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potreba za dovoljan stupanj osnovane sumnje da su optuženi S. T. i D. Č. počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Konačnu ocjenu pak tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu na to ovlašteni. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj S. T. tumači dokaze i navodi da u odnosu na njega iz u dosadašnjem tijeku rasprave izvedenih dokaza ne proizlazi dokazanost terećenog kaznenog djela, nisu od značaja.

 

10. Žalbenim navodom optuženog S. T. da protekom vremena osnovana sumnja kao okolnost sama po sebi više ne može biti dovoljna za produljenje istražnog zatvora, već je potrebno utvrditi i istaknuti druge, dobro obrazložene, specifične razloge koji opravdavaju oduzimanje nečije slobode, sadržajno se upire da nije primjenjivan dinamički princip. Protivno tom žalbenom navodu, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

10.1. Vezano uz navedeno nije valjan navod žalitelja da „istražni zatvor ne može produljiti jer se u odnosu na optuženika nije ništa promijenilo“ Ovo stoga što se okolnosti koje su od utjecaja prilikom redovne kontrole istražnog zatvora, što uključuje i odlučivanje o eventualnoj zamjeni istražnog zatvora blažim mjerama nisu promijenile u odnosu na okolnosti na temelju kojih je takva mogućnost zamjene isključena i valjano obrazložena dosadašnjim pravomoćnim rješenjima donesenim u istom kaznenom predmetu.

 

11. I optuženi S. T. i optuženi D. Č. u svojim žalbama opovrgavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, pri čemu optuženi D. Č. ističe da sud uopće nije uzeo u obzir činjenicu da je optuženik neosuđivana osoba.

 

11.1. Naime, iz inkriminiranog postupanja obojice optuženika navedenog u činjeničnom opisu potvrđene optužnice proizlazi da se optuženici terete da su djelovali u sastavu dobro organizirane međunarodne kriminalne skupine udružene radi kontinuirane nabave, krijumčarenja i daljnje prodaje na ilegalnom tržištu droge marihuana i tvari namijenjenih proizvodnji droge heroin, i to krijumčarenjem droge marihuana iz B. i Hercegovine s odredištem u S. R. Nj. te krijumčarenjem prekursora za proizvodnju droge heroin iz P. s odredištem u T., a sve kroz jasno smišljen plan optuženog V. M., jednog od organizatora navedene kriminalne aktivnosti, i podjelu uloga ostalih sudionika kriminalne aktivnosti. Pri tome, se optuženicima S. T. i D. Č. stavlja na teret da su u okviru navedenog zločinačkog udruženja nabavljali drogu marihuana na području Bosne i Hercegovine koju su predavali angažiranim vozačima, suoptuženicima T. B. i M. B., kod kojih je ta droga zatečena.

 

11.2. Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost svih optuženika te njihovu međusobnu povezanost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, kroz pomno planiranje i poduzimanje brojnih radnji. Također, velika količina krijumčarene droge marihuana (preko 50 kilograma) i tvari namijenjene za proizvodnju droge heroina (5.000,00 litara), ukazuje na njihovu upornost te odlučnost u protupravnom postupanju, a time i izuzetno visok stupanj njihove kriminalne volje. Ovo osobito kada se ima na umu da su s protupravnim postupanjem nastavili i nakon zaticanja pojedinih suoptuženika od strane carinskih službenika u krijumčarenju i zapljeni droge marihuana i tvari namijenjenih za proizvodnju droge heroin.

 

12.3. Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani optuženog S. T. i D. Č. i nadalje postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08., kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

13. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

13.1. Optuženici S. T. i D. Č. su tijekom istrage bili nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, zbog čega je protiv njih rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2019. određen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te je 14. ožujka 2019. naloženo izdavanje međunarodne tjeralice, dok je 4. travnja 2019. izdan i europski uhidbeni nalog te su nakon uhićenja u Bosni i Hercegovini izručeni Republici Hrvatskoj i to optuženi S. T. 30. srpnja 2019., a optuženi D. Č. 24. rujna 2019.

 

13.2. Kada se pri tome ima na umu težina kaznenog djela za koje se svaki od optuženika potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiče, ali i visina kazne propisana za to djelo, to je evidentno da na strani ovih optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženici boravkom na slobodi pobjeći te tako ponovno postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Takova ocjena drugostupanjskog suda nije dovedena u pitanje, činjenicom istaknutoj u žalbi optuženog S. T. da je njegova majka vlasnica nekretnine u Republici Hrvatskoj, što uzgred rečeno opetovano ponavlja kao žalbeni navod te inzistira da mu sud dozvoli prepratu u PU Dubrovačko-neretvansku kako bi prijavio boravište na adresi svoje majke. Naprotiv, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi valjanom ocjenu prvostupanjskog suda da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama, posebno ne mjerama opreza kako predlaže optuženi S. T..

 

13.3. Jednako tako, neosnovan je žalbeni navod D. Č. da čak i kad bi egzistirao poseban uvjet za istražni zatvor iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 svrha istražnog zatvora mogla bi se ostvariti mjerama opreza ili jamstvom u visini od 30.000,00 kuna. Prije svega, žalitelj ispušta iz vida da se jamstvo kao mjera može primijeniti isključivo kao zamjena za istražni zatvor zbog opasnosti od bijega, a u konkretnom slučaju radi se o optuženiku koji je u istražnog zavoru po dvije osnove, odnosno i zbog opasnosti od ponavljanja djela. Stoga, ne ulazeći uopće u adekvatnost i dostatnost jamstva u navedenom iznosu, kao zamjene za istražni zatvora iz osnove po točki 1. stavak 1. članka 123. ZKP/08., drugostupanjski sud ostaje kod svoje ocjene, a suprotno navodima u žalbi da na strani ovog optuženika postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela i opasnost od bijega, koje obje opasnosti na strani optuženika D. Č. se mogu prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora.

 

13.4. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika S. T. i D. Č. da su imali uredno prijavljeno i poznato prebivalište u B. i H. i da o vođenju kaznenog postupka nisu bili obaviješteni, odnosno za isti nisu znali, zbog čega da kod njih ne postoji opasnost od bijega. Kada se suprotno navedenom, uzme u obzir da su tijekom istrage bili nedostupni, te su uhićeni i izručeni R. H. na temelju raspisane međunarodne tjeralice. Valjanost takvog zaključka nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim tvrdnjama optuženog D. Č. da se njegova prisutnost u postupku može osigurati pozivom. Ni žalbeni navodi optuženog S. T. da za ocjenu opasnosti od bijega ne smije biti ključno što se  protivio izručenju Republici Hrvatskoj, ne dovode u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

14. U odnosu na žalbene navode oboje žalitelja kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od optuženika koja se reflektira u propisanoj kazni (od tri do petnaest godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od ovih optuženika te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

15. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 29. lipnja 2021.