Poslovni broj: I Kž-129/2021-7

Poslovni broj: I Kž-129/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, kao predsjednika vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 9. ožujka 2021., broj K-1/20, u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2021., u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja R. P., odvjetnika iz S.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi P. B. za kazneno djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 153. stavka 1. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

 

II. Žalba optuženog P. B. se odbija kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom optuženi P. B. proglašen je krivim zbog  počinjenja  kaznenog djela silovanja iz članaka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 55. stavka 1. i 2. KZ/11., određeno je da se izrečena kazna zatvora zamjenjuje radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

1.2. Na temelju članka 55. stavka 5., 6. i 7. KZ/11. određeno je, nakon što optuženik nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, da će se rad za opće dobro izvršiti u roku koji odredi to tijelo, a ovaj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca ni dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada ta opće dobro. Ako se optuženik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ukoliko optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro sud će donijeti odluku kojom se određuje izvršenje kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti, a ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz stavka 5. ovog članka.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. toče. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje ZKP/08.), optuženik je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.400,00 kuna i paušalni trošak u iznosu od 3.000,00 kuna

 

2. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi P. B..

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreče kazna zatvora u duljem trajanju, odnosno da se optuženiku izreče samo kazna zatvora bez primjene instituta zamjene kazne zatvora radom za opće dobro. 

 

2.2. Optuženi P. B. po branitelju R. P., odvjetniku iz S., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

 

4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi P. B. i njegov branitelj odvjetnik R. P., koji su u žalbi to zahtijevali, te državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika i njegova branitelja, dok je u skladu s člankom 475. stavku 4. ZKP/08., sjednica održana u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je o sjednici uredno izvješten.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženog P. B. nije osnovana.

 

7. U odnosu žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

 

7.1. Iako optuženik u žalbi ističe da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi nije naveo u čemu se ta povreda sastoji, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka neosnovana.

 

8. Isto tako, optuženik u žalbi ističe da prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, u obrazloženju žalbe nije naveo niti jednu od taksativno propisanih povreda kaznenog zakona iz članka 469. KZ/11. Kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koju povredu, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

 

9. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje koje isti vidi u tome što spornu činjenicu koja mu se stavlja na teret – da bi nad oštećenom J. B. R., uporabom sile, bez njezina pristanka, izvršio izjednačenu spolnu radnju sa spolnim odnošajem, na način da je 21. prosinca 2014. oko 03,00 sati u S., u noćnom klubu „J. d.“ na plesnom podiju, u nakani da se spolno zadovolji, protivno volji oštećenice, snažno je rukama obgrlio i čvrsto je držeći gurnuo joj prst u spolovilo, a potom je odvukao do zida prostorije i držeći joj ruke iznad glave, nastavio je dirati po intimnim dijelovima tijela, taj sud pogrešno temeljio na iskazu oštećene J. B. R., za koji navodi da je nelogičan i neživotan, kao i iskazima svjedokinja M. V. i D. L., za koje smatra da nisu vjerodostojni. Istodobno ističe da je njegovu obranu, u kojoj je dosljedno i iskreno opisao sve ono što se kritične zgode desilo između njega i oštećenice, poričući da je prema oštećenici uporabio silu i stavio joj prst u vaginu, a koju su potvrdili i očevici događaja svjedoci J. J. i M. V., prvostupanjski sud neutemeljeno ocijenio kao nevjerodostojnu.

 

9.1. Iznesenim žalbenim navodima žalitelj zapravo vrši vlastitu procjenu izvedenih dokaza, tumačeći ih na način kako bi od sebe otklonio kaznenu odgovornost. Međutim, prvostupanjski sud je izvedene personalne dokaze, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, vrlo savjesno i detaljno analizirao, te je naveo prihvatljive razloge zbog kojih je sporne činjenice navedene u prethodnoj točki, a koje isti poriče, našao dokazanima.

 

9.2. Oštećena J. B. R., opisujući ono što se kritične zgode desilo u noćnom klubu „J. d.“, u svom prvom svjedočkom iskazu pred državnim odvjetnikom od 2. veljače 2015., je iskazala da je u ovaj klub došla oko 02,30 sati, u društvu sa suprugom J. R. i njezinim prijateljicama D. L., V. D. P., M. V., P. B., A. S. i još nekim drugima, a te večeri su slavili rođendan D. L.. U klubu je bila gužva te su sjeli za jedan stol u blizini šanka, a nakon toga je krenula prema A., međutim, ispred nje je došao jedan muškarac (optuženi P. B.) koji ju je uhvatio, pokušavajući s njom zaplesati. Ona mu se pokušavala istrgnuti, ali u tome nije uspjela jer je optuženik čvrsto stiskao, a u jednom trenutku joj je zavukao ruke u gaćice i stavio joj prst u vaginu. Nakon toga, optuženik ju je silom odvukao do obližnjeg zida na koji je naslonio i držeći jednom rukom njezine obje ruke je snažno stisnuo zapešća tako da se nije mogla pomaknuti jer ju je stisnuo tijelom, a drugom rukom ju je dirao po grudima i intimnim dijelovima tijela. U jednom se trenutku izmigoljila te je počela vrištati pa ju je optuženik pustio, nakon čega se pokušao odatle udaljiti, ali ga je ona uhvatila za majicu i snažno vukla, a onda su joj prišli D. L. i zaštitari, koji su ih udaljili iz kluba. 

 

9.3. Nakon prvog iskaza, oštećenica je kao svjedok ispitana u još tri navrata. U svom iskazu od 12. lipnja 2015. navela da ju je optuženik rukama obuhvatio oko struka i sa stražnje strane uvukao joj ruku u tajice i stavio joj prst u spolovilo, pri kojem iskazu je ostala i na raspravi od 14. siječnja 2016., dok je u svom iskazu od 15. prosinca 2020. navela da je u jednom trenutku ona leđima bila okrenuta optuženiku, međutim da je u trenutku kad joj je stavio prst u spolovilo, mu bila okrenuta prednjim dijelom tijela, a on je rukom obujmio straga i preko stražnjice joj stavio prst u spolovilo.

 

9.4. Optuženi P. B. porekao je počinjenje inkriminiranog kaznenog djela a u svojoj obrani je naveo da mu je oštećena - koju od ranije nije poznavao, za vrijeme dok je on sa svojim prijateljima J. J. i M. V. sjedio za šankom, u jednom trenutku prišla, uhvatila ga rukama oko vrata i nogama oko struka te ga je počela ljubiti, a nakon toga su otišli na plesni podiji  gdje su plesali, za koje je vrijeme on svoje ruke držao oko njezina struka, na stražnjici, ali je nije dirao u predjelu spolovila, da bi u jednom trenutku oštećenica ga odgurnula i otišla do šanka gdje je njegovog prijatelja J. J. uhvatila rukama za vrat, zbog čega je došao redar i izveo je iz kluba.

 

9.5. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećene J. B. R. cijenio kao vjerodostojan jer je ista vrlo detaljno i uvjerljivo opisala ponašanje optuženika, a njezin iskaz u bitnom je suglasan s onim što su iskazale svjedokinje M. V., V. D. P. i D. L., i to u odnosu na onaj dio inkriminiranog događaja koji se desio nakon što je optuženik odvukao oštećenicu s plesnog podija do zida prostorije u klubu na kojem se nalazi ulaz u WC.

 

9.6. Naime, opisujući ono što je vidjela da se događa u momentu kad su se optuženik i oštećenica nalazili uz zid u noćnom klubu, svjedokinja V. je iskazala da je ugledala oštećenicu, točnije njezinu kosu, preko koje je bila ruka nepoznate osobe, a oštećena se tom prilikom okretala kao da nekog traži. Svjedokinja D. L. je s tim u vezi iskazala da je stajala pokraj šanka i vidjela pri jednom zidu u klubu crvenu kosu pa je zaključila da se radi o oštećenici. Tom je prilikom vidjela da je jedna, ili obje njezine ruke, bile pritisnute na zid od strane muške osobe i zaključila je da to nije normalno i da se nešto događa. Konačno, V. D. P. je iskazala da je u jednom trenutku spazila kako jedan visoki muškarac gura oštećenicu prema zidu WC-a, odnosno vidjela je da ju je isti odjednom nasilno odgurnuo, što joj je bilo čudno, a nakon toga, kad je krenula u tom pravcu vidjela je da oštećenica, sva izbezumljena, optuženika povlači za majicu te ga udara odnosno „šaketa“.

 

9.7. Iz opisa situacije u kojoj se, prema iskazima svjedokinja V., L. i D. P., kritične zgode nalazila oštećena J. B. R., očito je da ista nije pristala na to da se s optuženikom, kao to on tvrdi, ljubi i grli, jer su tu situaciju, svaka na svoj način, ali u bitnom identično, sve tri svjedokinje doživjele i opisale kao stanje koje u odnosu na položaj i ponašanje oštećenice, nije normalano. Prema tome, prvostupanjski sud je ispravno obranu optuženika ocijenio kao nelogičnu, neživotnu i neuvjerljivu, za što je u obrazloženju presude naveo logične i životne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što se tiče iskaza svjedoka J. J. i M. V., valja navesti da ovi svjedoci nisu vidjeli što se između optuženika i oštećenice događalo za vrijeme dok su se nalazi na plesnom podiju, kao i ono što se događalo dok su se nalazili uz zid u noćnom klubu, pa njihovi iskazi, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, nisu relevantni.

 

9.8. U kontekstu naprijed navedenog, imajući u vidu da je oštećenica u noćni klub došla s mužem J. R., njegovom sestrom D. L. i s još nekoliko  svojih prijateljica, nelogično je i neuvjerljivo da bi se ista optuženiku tom prilikom „bacila oko vrata“, kako to proizlazi iz njegove obrane. S pravom je prvostupanjski sud ponašanje optuženika, do kojeg je došlo prije počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, doveo u vezu s onim što je iskazala svjedokinja P. B.. Ova svjedokinja je navela da ju je optuženik, za vrijeme dok je plesala na podiju, počeo dirati rukama po tijelu, što je činio uporno, unatoč njezinim upozorenjima, tako da se morala maknuti od njega, a na tom je mjestu ostala oštećenica.

 

9.9. Bitno je navesti da su svjedoci M. V., V. D. P., D. L. i J. R. – muž od oštećenice, koji su u noćni klub došli s oštećenom J. B. R., kao i svjedoci G. D. i D. S., koji su u klubu radili kao redari, te konačno i svjedoci J. J. i M. V., koji su u klub došli s optuženikom, suglasno iskazali da je oštećenica nakon što se odvojila od optuženika, djelovala izbezumljeno i uznemireno (izvan sebe). Opisujući ponašanje oštećenice u tom trenutku, svjedok V. je iskazao: …“nakon par minuta P. se vratio za šank sam, na mjesto s kojega je otišao i nastavio piti. Odmah iza njega dolazi ta ženska osoba (…) bijesna i ljuta, obraćala se P., ali ja stvarno od glazbe nisam mogao čuti što mu je točno govorila.“

 

9.10. Kad bi verzija događaja koju je iznio optuženik bila točna, a prema njoj je oštećenica pristala da se s optuženikom na plesnom podiju ljubi, pače, da je to već za vrijeme dok su se nalazili kod šanka sama inicirala, tako da ju je on za vrijeme dok su plesali dirao po stražnjici, a ona ga je rukama mazila po leđima, neobjašnjivo je i nelogično da oštećenica nakon toga vrlo naglo i radikalno mijenja svoje ponašanje, te iz navodno „idiličnog stanja zaljubljenosti“ – kakvim ga opisuje optuženik, prelazi u stanje bijesa i revolta, pa i nasrne na optuženika.

 

9.11. Za ovaj sud drugog stupnja također nije prihvatljiva teza žalitelja koji opisanu reakciju oštećenice, očito svjestan da mu ne ide u prilog, u žalbi nastoji dovesti u vezu s njenom alkoholiziranošću kao, i ničim potkrijepljenu tvrdnju da je bila pod utjecajem opijata, jer koncentracija od 1,38 g/kg promila, koja je koncentracija alkohola utvrđena u krvi oštećenice neposredno nakon inkriminiranog događaja, nedvojbeno nije teško alkoholizirano stanje zbog kojeg svoje ponašanje oštećenica nije bila u stanju kontrolirati.

 

9.12. Nasuprot tome, ponašanje oštećenice, imajući na umu da je optuženik prethodno bez njezina pristanka, primjenom sile, uvukao ruku u njezine hlače i gaćice i ugurao joj prst u spolovilo, je reakcija kojom je jasno i nedvosmisleno izrazila svoje protivljenje i revolt na neprimjereni postupak optuženika koji predstavlja vrlo grubo zadiranja u sferu njezine intime i spolne slobode. To je logičan i životan razlog zbog kojeg je neposredno nakon počinjenog kaznenog djela, oštećenica vrlo burno, ostentativno izrazila svoje negodovanje prema optuženiku, kako bi mu jasno dala do znanja da nije pristala na spolnu radnju koju je, netom prije toga, poduzeo prema njoj.

 

9.13. Tvrdnja žalitelja da je optuženica na prethodno opisani način reagirala kako bi se opravdala pred mužem, nije prihvatljiva jer J. R., njezin muž, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, nije vidio ono što se između oštećene i optuženika desilo u klubu, pa u tom smislu oštećena nije imala potrebu pred njim bilo što opravdavati.

 

9.14. Pokušavajući osporiti vjerodostojnost iskaza oštećenice žalitelj u žalbi ukazuje na nedosljednosti u njezinu iskazu, međutim, te nedosljednosti, ni po ocjeni ovog suda drugog stupnja, nisu značajne i ne dovode u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza.

 

9.15. Da je iskaz oštećenice istinit proizlazi i iz iskaza svjedoka D. S. i G. D.. Ovi su svjedoci u noćnom klubu kritične zgode radili kao redari te su oštećenicu, nakon inkriminiranog kaznenog djela, izveli iz kluba. Prema njihovim iskazima, koji su posve suglasni, tom prilikom je oštećenica na njih vikala i govorila im da joj je optuženik stavio ruku u spolovilo, pa je tako svjedok S., opisujući to njezino ponašanje, iskazao da je oštećenica vikala, te im je rekla: „Vi njega štitite, on je mene silovao, gurnuo mi je prst u p…..“. Dakle, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka S., koji je neutralan svjedok, razvidno je oštećena J. B. R., neposredno nakon počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, o tome što joj je optuženik učinio za vrijeme dok su se nalazili u noćnom klubu, iskazivala posve identično kao i u svojim kasnijim svjedočkim iskazima.

 

9.16.  Fizički otpor žrtve počinitelju kaznenog djela silovanja, zavisno od situacije u kojoj se nalaze, tjelesnoj snazi počinitelja, kao i psihičkim i tjelesnim predispozicijama same žrtve, može biti manifestiran vrlo različito, od toga da se žrtva izmiče ili odguruje počinitelja, ili se pokušava osloboditi njegova fizičkog zahvata, kako je u konkretnom slučaju postupila i oštećenica, sve do jačeg fizičkog suprotstavljanja sili koju počinitelj prema žrtvi uporabi. U tom kontekstu za ovaj sud nije prihvatljiv stav žalitelja koji u žalbi ističe, a s obzirom na to da mu se oštećenica kritične zgode nije fizički suprotstavila na način da bi ga npr. ugrizla za rame, udarila bocom koju je držala u ruci ili nogom u preponu, da bi to upućivalo da prema njoj nije uporabio silu.

 

9.17. Za ovaj sud drugog stupnja također nije prihvatljiva tvrdnja optuženika koji u žalbi, u odnosu na onaj dio iskaza oštećenice u kojemu je iskazala da je fizički kontakt s optuženikom na plesnom podiju u klubu trajao oko 15 minuta, navodi da je u tom slučaju netko od gostiju, da se dogodilo silovanje, odnosno izjednačena spolna radnja sa silovanjem, to morao opaziti. To iz razloga jer je kritične zgode u noćnom klubu, prema suglasnim iskazima svjedoka, bila velika gužva, a i sam optuženik u žalbi navodi da se na plesnom podiju nalazilo pedesetak ljudi. Prema tome, u toj situaciji, u masi drugih plesnih parova na podiju i cjelokupnoj atmosferi noćnog kluba s oskudnim osvjetljenjem, teško je razaznati ono što se događa između jednog plesnog para.

 

9.18. Kraj takvog stanja stvari, za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene J. B. R. nije bitno što je na raspravi odbila da se provede dokazna radnja suočenja s optuženikom, na što žalitelj upire u žalbi, jer bi ta radnja dovela do bespotrebnog i dodatnog traumatiziranje oštećenice kao žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode. Isto tako, nije bitno što prema medicinskoj dokumentaciji o ginekološkom pregledu koji je obavljen u KBC-u S. na spolovilu oštećenice nisu utvrđeni tragovi, što bi po žalitelju upućivalo da njezin iskaz nije istinit, jer je sudska vještakinja dr. T. P., na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, decidirano iskazala da na vagini oštećene tragovi nisu mogli ostati s obzirom na njezine godine (36 godina), te činjenicu da je majka jednog djeteta, a da bi tragovi jedino mogli ostati da je u pitanju djevojčica. Osim toga, ova vještakinja je iskazala da je penetracija rukom od strane druge osobe u žensko spolovilo moguće izvršiti za vrijeme dok dvije osobe stoje, i s prednje i sa stražnje strane.

 

9.19. Prema tome, suprotno tvrdnjama žalitelja, koji izvedene dokaze u žalbi analizira i tumači selektivno i pristrano, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice bitne za ocjenu postojanja kaznenog dijela i krivnje optuženika, pravilno i potpuno utvrdio te je ispravno zaključio da se u postupanju optuženika stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11. („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.), koji je zakon bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

 

10. U odnosu na odluku o kazni

 

10.1. Državni odvjetnik u žalbi nalazi da težina protupravnog djela i utvrđene okolnosti ne opravdavaju zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi.

 

10.2. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je prvostupanjski sud, osudivši optuženog P. B. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju je, na temelju članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11., zamijenio radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, mu izrekao preblagu kaznu te nije bilo mjesta primjeni instituta zamjene kazne zatvora radom za opće dobro, dok se istodobno žalba optuženika zbog odluke o kazni, ne može prihvatiti.

 

10.3. Naime, pobijana presuda ispitana je i po žalbi optuženika, koju je tu žalbenu osnovu istaknuo, iako je nije obrazložio.

 

10.4. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, njegove osobne i obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je zaposlen a u međuvremenu se oženio i ima petoro maloljetne djece, a nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na njegovoj strani.

 

10.5. Unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima na strani optuženika, ispravno državni odvjetnik u žalbi ističe da pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud optuženiku nije uzeo u obzir da je inkriminirano kazneno djelo – kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela, počinjeno na javnom mjestu, u noćnom klubu, pače na plesnom podiju na kojem su se nalazili brojni drugi gosti kluba. Ovo nedvojbeno upućuje na pojačani stupanj drskosti i bezobzirnosti u ponašanju optuženika prema oštećenici koja je počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela, čiji je zaštitni objekt spolna sloboda i integritet, time pred desecima drugih osoba u klubu bila dovedena u ponižavajući položaj, a tim činom je i kao osoba zasigurno stigmatizirana u sredini u kojoj živi. Prema tome, s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro, se ukazuje kao neadekvatna kaznena sankcija.

 

10.6. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optuženi P. B., za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11., za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

10.7. Naprijed izrečena kazna zatvora, po mišljenju ovog suda drugog stupnja, je primjerena ličnosti optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i svim okolnostima djela pa će se tom kaznom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su propisane u članku 41. KZ/11., tako da će ta kazna dovoljno utjecati na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i njegovo ponovno uključivanje u društvo. Ujedno, ovom kaznom će se ostvariti i ciljevi generalne prevencije tako što će se kroz izražavanje jasne društvene osude za činjenje kaznenih djela protiv spolne slobode, jačati i povjerenja građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.

 

10.8. Slijedom svega onog što je izneseno u prethodnim točkama, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkama I. i II. u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 29. lipnja 2021.