Broj: Kž 605/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. kolovoza 2018. broj Kov-4/2018-18, u sjednici održanoj 22. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenika M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog okrivljenika za izdvajanjem, kao nezakonitih dokaza, zapisnika o ispitivanju svjedoka Z. S. (list 286 spisa) i očitovanja stečajnog upravitelja trgovačkog društva S. (list 195 spisa).

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik, putem braniteljice M. T., odvjetnice iz Z., s prijedlogom izdvojiti očitovanja stečajnog upravitelja trgovačkog društva S. i zapisnik o ispitivanju svjedoka Z. S., kao nezakonite dokaze.

              Na temelju čl. 474. st. 1. u svezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu.

              Žalba je neosnovana.

              Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su zapisnik o ispitivanju svjedoka Z. S. i očitovanje stečajnog upravitelja trgovačkog društva S., zakoniti dokazi.

Žalitelj nije u pravu kada, vrlo sumarno i općenito, tvrdi da je iskaz svjedoka Z. S. (list 286 spisa) nezakoniti dokaz, jer obrana nije bila obaviještena niti nazočna njegovom ispitivanju. Slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz, propisani su u čl. 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti, nije propisan slučaj kada su svjedoci ispitani bez nazočnosti okrivljenika ili njegovog branitelja. U ovoj se procesnoj situaciji ne može primijeniti ni čl. 234. ZKP/08., koji uređuje pravo okrivljenika, nakon primitka rješenja o provođenju istrage, predložiti državnom odvjetniku provođenje dokaznih radnji ispitivanja svjedoka. U slučaju da predloži ispitivanje svjedoka i da je državni odvjetnik prihvatio prijedlog, državni odvjetnik bi trebao obavijestiti obranu o mjestu ili vremenu provođenja dokazne radnje prije njezinog provođenja. Ukoliko ne bi prihvatio prijedlog, morao bi dostaviti prijedlog obrane sucu istrage. Ako ne bi postupio po odredbi čl. 234. ZKP/08., zapisnici o ispitivanju svjedoka bili bi zakonit dokaz i mogli bi se pročitati, ali se samo na njima ne bi mogla temeljiti osuđujuća presuda (čl. 431. st. 2. ZKP/08.).

Međutim, žalitelj zanemaruje kako se ovdje ne radi o svjedoku čije ispitivanje je predložio okrivljenik, već se radi o svjedoku kojeg je državni odvjetnik pozvao i ispitao na vlastitu inicijativu. Ispitivanje svjedoka je propisano odredbama čl. 283. – 300. ZKP/08. i niti u jednoj od tih odredbi nije propisana obveza ovlaštenog državnog odvjetnika, prilikom provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, o tome obavijestiti okrivljenika i njegovog branitelja, odnosno pozvati ih kako bi prisustvovali provođenju te dokazne radnje. Naime, kako je to propisano u čl. 38. ZKP/08., provođenje dokaznih radnji te pokretanje i vođenje istrage povjereno je državnom odvjetniku. U tom stadiju, pa sve do optuženja, naš aktualni Zakon o kaznenom postupku ne poznaje tzv. "ravnopravnost oružja" između stranaka, jer u stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo. Aktualna postupovna kaznenopravna regulativa propisuje da se tek u stadiju rasprave mora poštivati načelo "ravnopravnosti oružja" između stranaka, pa će u tom stadiju optuženiku biti na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava ispitivanje svjedoka, koje je na raspolaganju i Državnom odvjetniku.

Žalitelj nije u pravu kada, isto tako, vrlo općenito i sumarno tvrdi da je očitovanje stečajnog upravitelja trgovačkog društva S. (list 195 spisa), nezakonit dokaz. Kako to iz spisa predmeta proizlazi, policija je na temelju naloga Državnog odvjetnika poduzimala izvide kako bi došla do poslovne dokumentacije iz koje bi se mogla utvrditi vrijednost pribavljene protupravne imovinske koristi. Stečajni upravitelj trgovačkog društva S. M. Č., uputio je PU županije dopis (list 195-198 spisa), u kojem se očituje na njihov zahtjev za dostavom dokumentacije koja se nalazila kod njega kao stečajnog upravitelja. Stečajni upravitelj, uz navod koji traženi računu nisu evidentirani u poslovnoj dokumentaciji, dostavio je PU županije, Službi gospodarskog kriminaliteta, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj 5. St-718/14., prijavu tražbine i obavijest o razlučnom pravu na temelju rješenja o ovrsi Porezne uprave Ministarstva Republike Hrvatske, obavijest kako u trgovačkom društva S. ne postoje računi za vozila koja je trgovačko društvo P. t. d.o.o. prodalo trgovačkom društvu S., odnosno kako ne postoji ugovor o privremenom ustupanju vozila na korištenje trgovačkom društvu S., T. c. d.o.o. u stečaju.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je stečajni upravitelj izvršio svoju obvezu i dostavio PU županije dokumentaciju kojom je raspolagao stečajni dužnik i koju je zato trebao dostaviti, te se ne radi o nezakonitim dokazima.

Žalitelj se poziva i na odredbu čl. 213. st. 2. ZKP/08, smatrajući da mu nije dostavljena obavijest o provođenju dokaznih radnji tijekom istraživanja, pri čemu potpuno zanemaruje da se u ovom slučaju nije radilo, niti se zbog zapriječene kazne moglo raditi, o istraživanju. S obzirom na sadržaj kaznene prijave i prikupljene obavijesti, Državno odvjetništvo je ocijenilo kako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11, za koje se ne provodi istraživanje, te je 26. rujna 2017. odlučilo provesti istragu. Okrivljenik je podnio žalbu na rješenje o provođenju istrage i rješenje je postalo pravomoćno 21. prosinca 2017. Tek potom je na inicijativu Državnog odvjetnika ispitan svjedok Z. S., o čemu je bilo govora.

              Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika za izdvajanjem tzv. očitovanja stečajnog upravitelja i zapisnik o ispitivanju svjedoka Z. S., jer se radi o zakonitim dokazima.

              S obzirom da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 22. studenog 2018.