Broj: Kž 632/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. P., zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 30. listopada 2018. broj Ik I-351/2018-10, u sjednici održanoj 22. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje: KZ/11-17) u vezi s čl. 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03-pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11-Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11-Kazneni zakon, 56/13 i 150/13 – dalje: ZIKZ), zatvorenik B. P. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine, na koju je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. KZ/11, koju kaznu izdržava na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bujama-Buie od 13. veljače 2014. broj K-189/2013. Rješenjem je utvrđeno da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne, a koji će biti određen nalogom za otpust, dok je za prebivalište uvjetno otpuštenog zatvorenika određen U. Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti određeno mu mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje: ZKP/08), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da nije bilo uvjeta odobriti uvjetni otpust zatvoreniku B. P., argumentirajući svoj stav činjenicom da je zatvorenik izdržao samo malo više od polovine izrečene kazne zatvora, te težinom kaznenog djela zbog kojeg je osuđen.

Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju jedne godine. Kaznu je započeo izdržavati 12. ožujka 2018., polovina kazne nastupila je 12. rujna 2018., a očekivani istek je 12. ožujka 2019.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, ocjenjujući sve okolnosti iz čl. 59. st. 2. KZ/11-17 o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu, pravilno prihvatio prijedlog zatvorenika, utvrđujući da su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Sud prvog stupnja je, cijeneći navode zatvorenika, izvješća Zatvora u P. i Probacijskog ureda P. te ostale podatke u spisu, utvrdio da zatvorenik ima uredan cjelokupni tijek izdržavanja kazne, prema počinjenom kaznenom djelu je kritičan, a u provedbi pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je uspješnim. Zatvorenik ima osiguran poslijepenalni prihvat, zadržao je podršku obitelji te je izgledno njegovo zapošljavanje na slobodi. Jednako tako, zatvorenik tijekom dosadašnjeg izdržavanja kazne zatvora nije stegovno tretiran, ranije nije osuđivan i nema drugih kaznenih postupaka u tijeku, radno je angažiran, za što je također ocijenjen uspješnim, dok je vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena bitno smanjenom.

Povezujući izloženo s okolnošću da je i mišljenje upravitelja Zatvora u P. pozitivno, uz činjenicu da je zatvorenik izdržao sada već više od osam mjeseci izrečene kazne, a cijeneći pritom omjer između izdržanog i neizdržanog dijela kazne, suprotno stavu državnog odvjetnika, pravilno je sud prvog stupnja odlučio o uvjetnom otpuštanju zatvorenika s izdržavanja zatvorske kazne.

S obzirom na sva pozitivna očitovanja, očito je da je zatvorenik spreman uključiti se u život na slobodi te prihvatiti društvene norme i prije isteka kazne zatvora. Stoga, okolnost istaknuta u žalbi da je zatvorenik izdržao „…samo malo više…“ od polovine kazne na koju je osuđen, nije od utjecaja na zakonitost odluke o uvjetnom otpustu. Naime, zakonska norma čl. 59. st. 1. KZ/11-17, uz ispunjenje uvjeta da je zatvorska kazna izdržana u mjeri većoj od tri mjeseca, ne ograničava sud da osuđenika otpusti s izdržavanja kazne ako pozitivno ocijeni sve potrebne parametre (čl. 59. st. 2. KZ/11-17) na temelju kojih zaključuje je li osnovano očekivati da zatvorenik, po izdržanoj najmanje jednoj polovini kazne na koju je osuđen, neće počiniti kazneno djelo.

Kraj takvog stanja stvari, upiranjem žalitelja na težinu kaznenog djela za koje je zatvorenik osuđen, nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka o opravdanosti uvjetnog otpusta zatvorenika. Naime, vrsta kaznenog djela i okolnosti pod kojima je ono počinjeno već su bile predmetom razmatranja prilikom odmjeravanja kazne koju zatvorenik sada izdržava.

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. studenog 2018.