Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj 14 Gž R-850/2021-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 14 Gž R-850/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Sandri Artuković Kunšt, u pravnoj stvari tužiteljice B. C. OIB: … iz Z., …, zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tužene Srednje škole Z. OIB: … iz Z., …, zastupane po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Z., odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku posl. br. Pr-280/2020-11 od 23. veljače 2021., dana 29. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužene Srednje škole Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u u Zlataru, Stalna služba u Zaboku posl. br. Pr-280/2020-11 od 23. veljače 2021. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke.
II Odbija se zahtjev tužene Srednje škole Z. za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pr-280/2020-11 od 23. veljače 2021. naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati razliku pogrešno isplaćene plaće u iznosu od 7.805,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od u razdoblju od siječnja 2016. do veljače 2017. pa do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2021. do isplate, kao u stavku I i II izreke prvostupanjske presude.
U stavku III izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.
2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i III izreke žali se tužena pozivom na sve žalbene razloge. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno da ukine istu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalbe tužene je neosnovana.
4. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj je predmet spor male vrijednosti. Prema odredbi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Suprotno navodu iz žalbe tužene, presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) a ne uočavaju se ni ostale bitne povrede predviđene člankom 354. stavak 2, točka 2, 4, 8, 9, 13 i 14 na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2 u vezi članka 433. ZPP.
5. Sud prvoga stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na radu kod tužene na radnom mjestu profesorice ekonomske grupe predmeta dosudio razliku manje isplaćenih plaća u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. po osnovi uvećanja plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn. Tužiteljica je sa tuženikom zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme a djelatnost tužene je obuhvaćena člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 93/2014 i 127/2017),
Odluka suda prvog stupnja iz prvog stavka izreke prvostupanjske presude temelji se na zaključku da je tužena kao poslodavac bila u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici primjenom osnovice u visini od 5.415,37 kn i odraz je pravilne primjene materijalnog prava sadržanog u odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/2009 i 124/2009, dalje: Zakon o osnovici plaće u javnim službama), Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 40/2009) i Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 123/2016) u vezi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/2012, 150/2013, 153/2013 i 24/2017, dalje: TKU/12).
Člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.
6. Tužbeni zahtjev kojim se traži isplatu razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta Bruto društvenog proizvoda od 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. godine. Navedenom je odredbom izmijenjen članak III Dodatka sporazumu o osnovici plaće tako da uz naslov "Način povrata osnovice" glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje 3 stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.".
Članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni je dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama kao i odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.
Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što je propisano i odredbom članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj 141/12). Iz navedenih razloga i ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom su smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
7. Neosnovan je prigovor tužene o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora.
8. Tužena prigovora da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama i sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužena nije tijekom postupka dokazala da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Naprotiv, iz stanja spisa utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Gž-13/02 stajališta je kako se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima a osim toga valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama ni jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske nije osporio u zakonom predviđenom postupku.
9. Neosnovan je i prigovor kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni bruto društveni proizvod zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast bruto društvenog proizvoda a iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.
Iz podataka Državnog zavod za statistiku o realnom tromjesečnom stanju bruto društvenog proizvoda razvidno je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta već je vidljivo je da je bruto društveni proizvod stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kuna. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV stavak V izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.
10. Slijedom navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužena tužiteljici u utuženom razdoblju bila u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, odnosno isplatiti joj razliku plaće u utuženom razdoblju zbog ostvarenja uvjeta za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici obračunata i isplaćena plaća rastom međugodišnjeg tromjesečnog bruto društvenog proizvoda za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju te ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je primjenom članka 368. stavak 1 ZPP odlučeno kao u stavku I i II izreke.
11. O naknadi parničnog troška je prvostupanjski sud odlučio u skladu sa odredbom članka 154. stavak 5 ZPP, uz odgovarajuću primjenu odredbe članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/, dalje: Tarifa), koje odluke nisu osporene sadržajem žalbe tužene. Stoga je primjenom članka 380. točka 3 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.
12. Primjenom članka 166. stavak 2 u vezi članka 154. stavak 1 ZPP nije prihvaćen zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe, kao u stavku II izreke.
U Zagrebu 29. lipnja 2021.
Sudac:
Sandra Artuković Kunšt
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.