Broj: Kž 451/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. listopada 2018. broj Kv-I-393/2018 (Kov-23/2018), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. studenoga 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Z. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. Đ. putem branitelja V. M. odvjetnika iz R., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, no, iz sadržaja iste može se zaključiti da upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Žalbom se predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora. To se odnosi kako na postojanje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i na postojanje posebne pretpostavke. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a i da s obzirom na tako utvrđene okolnosti, nema uvjeta za primjenu drugih blažih mjera.

Okrivljenik u svojoj žalbi osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio na teret mu stavljena kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11, prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. i nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11. Protivno  tim žalbenim navodima, odgovarajući stupanj te sumnje proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz iskaza oštećenice, medicinske dokumentacije na ime oštećenice, izlista SMS poruka te ostale dokumentacije i iskaza svjedoka koje prvostupanjski sud detaljno navodi u pobijanom rješenju. Osim toga, u žalbi se žalitelj upušta u analizu i komparaciju iskaza svjedoka i oštećenice, ocjena kojih dokaza je u nadležnosti raspravnog suda u tijeku daljnjeg kaznenog postupka.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i sve one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog, istog ili sličnog kaznenog djela na strani okrivljenika. Te okolnosti prije svega proizlaze iz njegove dosadašnje osuđivanosti za kaznena djela s elementima nasilja i to ubojstva i dva pokušaja ubojstva na kaznu zatvora od 20 godina te nasilničkog ponašanja i teške tjelesne ozljede. Očito je da na okrivljenika ranija osuđivanost i na dugotrajnu kaznu zatvora nije utjecala da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom. Utvrđenu iteracijsku opasnost dodatno pojačava i način počinjenja na teret stavljenih mu kaznenih djela koji karakterizira upornost, bezobzirnost i viši stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju naspram oštećenice.

Imajući na umu brojnost, kvalitetu i značaj navedenih razloga koji i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ista se svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. studenog 2018.