1

Poslovni broj 4 Gž-181/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 4 Gž-181/2021-2

 

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz C., …, OIB. …, kojeg zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u O. društvu Č. i partneri d.o.o. u P., protiv I. tuženice M. B. ž. G. r. A. iz D., II. tuženice D. M. ž. A. r. A. iz D., III. tuženika G. A. pok. A. iz F., IV. tuženika A. A. pok. A. iz F., svi nepoznatog boravišta, zastupanim po privremenoj zastupnici V. S., odvjetnici u M. L., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-3697/2019-29 od 19. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2021.,

 

             

p r e s u d i o   j e

             

Odbija se žalba tužitelja I. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-3697/2019-29 od 19. studenog 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrditi da je stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela M. L. kao kčbr. 229 ZGR k.o. D. pa su tuženici dužni trpjeti da tužitelj zatraži i ishodi od Zemljišnoknjižnog odjela M. L. uknjižbu svojeg prava vlasništva na navedenoj nekretnini u svoje ime i na svoju korist kao i naložiti tuženicima naknaditi mu sve troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana. 

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti  odnosno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe. 

 

3. Žalba je neosnovana. 

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 14. listopada 2020. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje. 

 

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik k.č.br. 229 upisane u k.o. D. zemljišne knjige M. L. jer se oduvijek smatrao i dan danas smatra da je nekretnina njegovo vlasništvo koje mu nitko nikada nije osporavao te je bio pošteni posjednik koji u vrijeme stjecanja posjeda nekretnine nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

 

7. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza zaključuje, već prema iskazu samog tužitelja, da su sve nekretnine koje mu je punomoćnik prodavateljice pokazao i za koje je tvrdio da su u posjedu držali njegovi prednici bile predmet prodaje dok je uvidom u Kupoprodajni ugovor utvrdio da predmet prodaje nije bila i k.č.br. 229 jer bi to sigurno bio sadržaj ugovora. Kako tužitelj ničime nije dokazao niti u to uvjerio sud, ocjenjuje da je tužitelj na temelju Ugovora stekao i mogao steći isključivo k.č.br. 232 i č.zem. 3596 obje upisane u zk.ul. 665 k.o. D. a ne i eventualno izvanknjižno vlasništvo ranijih posjednika po tvrdnji tužitelja dok činjenica što tužitelj koristi predmetnu nekretninu od kupnje kuće na kbr. 9 nema te elemente kojima bi se u ovom postupku moglo utvrditi da su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava dosjelošću, bilo redovnom, bilo izvanrednom jer predmetna nekretnina nije bila predmet prodaje.

 

8. Uz iznijeto, prvostupanjski sud ocjenjuje da se tužitelj ne može smatrati niti poštenim posjednikom jer je vrlo dobro znao ili morao znati što je u ugovoru označeno kao predmet kupoprodaje a u naravi je i predmetna čestica fizički odvojena od nekretnina koje su bile predmetom prodaje pa ne predstavlja jednu posjedovnu cjelinu i stoga ne smatra istinitim iskaz tužitelja da je tek prije četiri godine utvrdio zk. stanje predmetne ruševine tako, da bi se tužitelj mogao pozivati na samostalni i pošteni posjed u trajanju od 20 godina kao uvjet za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.

 

9. Predmet prijepora predstavlja k.č.br. 229 koja prema nalazu i mišljenju vještaka predstavlja ruševnu zgradu odnosno, ostatke zgrade u mjestu F. i zajedno sa još tri zgrade čini ukupno četiri zgrade u nizu. Prema snimkama lica mjesta moguće je utvrditi da predmetna čestica, za razliku od ostalih zgrada predstavlja ruševinu (list 44-45 spisa) potpuno odijeljenu i neovisnu od č.zgr. 232 (kuća br. 9) koja je predmet Ugovora o prodaji zaključenog 2. lipnja 2000. između M. Z. kao prodavateljice i tužitelja .

 

10. Ovaj Ugovor o prodaji zaključen je 2000. godine a tužitelj u iskazu tvrdi da je sve nekretnine koje su bile predmet prodaje koristio i koristi od 1998. godine s time, da je uveden u posjed i predmetne kčbr. 229 iako ova nekretnina nije označena u Ugovoru o prodaji a on ju koristi kao drvarnicu dok ne zna osobe koje su u zemljišnim knjigama upisane kao njezini vlasnici niti da bi tuženici bili prednici prodavatelja kuće br. 9..

 

11. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZVDSP) je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari s time, da prema odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. 

 

12. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjeda a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjeda (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP). Budući da je odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelj taj pravni temelj nema, s obzirom na sadržaj Ugovora o prodaji a i sadržaj iskaza tužitelja kao i saslušanog svjedoka.

 

13. S druge strane, posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZVDSP) a posjed se, sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

 

14. Prema označenom materijalnom pravu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je barem pošten posjed koji treba ispunjavati pretpostavke predviđene odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP pri čemu se poštenje posjeda pretpostavlja,  a onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati. 

 

15. Međutim, čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na njegov posjed on gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

 

16. Pitanje poštenja posjeda po prirodi stvari ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. 

 

17. Iz iskaza samog tužitelja moguće je utvrditi da je 2016. godine utvrdio zemljišnoknjižno stanje odnosno, vlasnike predmeta prijepora dakle, nesporno saznao da nema pravo samostalno posjedovati nekretninu. Uvažavajući okolnost kako činjenica da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika provjeravati stanje u zemljišnim knjigama, tužitelju je vrijeme poštenog posjeda prestalo teći 2016. godine

 

18. U ovom slučaju se tužitelju ukazuje kako niti njegova prednica, prodavateljica kč.br. 232 odnosno, zgrade br. 9 (koja nekretnina nije predmet prijepora) nije upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica ili suvlasnica nekretnina zbog čega, u smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZVDSP nije bilo moguće u vrijeme potrebno za dosjelost uračunati i vrijeme koje su prednici tužitelja posjedovali nekretninu kao barem pošteni samostalni posjednici.

 

19. Kako nije utvrđeno da bi tužitelj bio zakonit, istinit i pošten samostalni posjednik predmetne nekretnine kada bi tek dosjelošću u vlasništvo mogao steći nekretninu protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja,  ima se primijeniti odredba čl. 159. st. 3. ZVDSP prema kojoj odredbi barem pošteni samostalni posjednik stječe u dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

 

20. Budući da od 1998. godine pa do 2016., kada je tužitelj nesporno postao nepošten posjednik, nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost u smislu odredbe čl. 160. st. 3. ZVDSP, niti su utvrđene činjenice koje bi upućivale na vrijeme koje su prednici tužitelja neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja.

 

21. Slijedom iznijetog a imajući u vidu odredbu čl. 18. st. 5. ZVDSP smatrajući posjed tužitelja poštenim sve do njegova saznanja da mu pravo na posjed na posjed ne pripada (2016. godine), nije proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine, ruševine koja je potpuno odijeljena od potpuno uređene zgrade br. 9, valjalo je na temelju odredbi čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 29. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                   Andrina Raspor Flis