1                            Poslovni broj: Gž-999/2021-2

Poslovni broj: Gž-999/2021-2

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Z. B. rođ. Ž. iz O., 2. Ž. B. rođ. Ž. i 3. M. Ž., zastupanog po supruzi N. Ž., protiv tuženika 1. M. T. iz P., 2. Ž. T. iz P., 3. T. T. iz P., 4. M. T. iz P., 5. M. T., 6. J. T. iz K. G., ovi 5. i 6. zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J. & p., 7. L. M., iz S., zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici u S., 8. D. M , iz S., 9. J. M iz S., i 10. T. Š. iz S.,  zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika pod 5. i 6. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2010/2019 od 4. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika 5. M . T. i 6. J. T. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2010/2019 od 4. rujna 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika 5. M. T. i 6. J. T., pa se prvostupanjska presuda preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave i u tom dijeli sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 1.- 6. u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženicima 1., 2., 3., 4., 5. i 6 da tužiteljima predaju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Splitu za nekretninu označenu kao čest. zem. 10431 Z.U. 3908 k.o. P., a ukoliko tuženici 1., 2., 3., 4., 5. i 6. u roku od 15 dana tužiteljima ne predaju takvu ispravu, istu će zamijeniti ova presuda.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike od 1. do 6., te je svaki od tužitelja utvrđen suvlasnikom za po 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 10431 Z.U. 3908 k.o. P. temeljem dosjelosti, te je naloženo tuženicima pod 1.-6. predati tužiteljima ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Splitu za nekretninu označenu kao čest. zem. 10431 Z.U. 3908 k.o. P. (točka II. izreke), dok je odlukom o trošku odlučeno da svaka od ovih stranaka snosi svoj trošak (točka IV. izreke).

2. U odnosu na tuženike pod 7., 8., 9. i 10. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan ( u odnosu na čest. zem. 10348 Z.U. 4634 k.o. P.), time da su tužitelji obvezani tuženici pod 7. naknaditi na ime parničnog troška iznos od 8.902,50 kuna, te tužitelju pod 10. iznos od 40.706,25 kuna (točke III., V. i VI. izreke).

3. Žale se tuženici pod 5. M . T. i 6. J. T. pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, zahtjev je tužitelja pod 1.-3. na utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 10431 Z.U. 3908 k.o. P. dosjelošću, te zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis stečenog prava tužitelja u zemljišne knjige.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 1.-6. budući da je utvrdio kako su tužitelji sa svojim pravnim prednicima bili u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu ove nekretnine (čest. zem. 10431 Z.U. 3908 k.o. P.) od 1938. do danas pa su, imajući u vidu odredbe pravnih pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (§1460., §1463., §1493. i §1464.), koja pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), odredbu članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92) te članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekli dosjelošću te je posljedično tome, prihvatio i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, time da prvostupanjski sud ističe da se u ovom slučaju radi o stvarnopravnom zahtjevu za izdavanje tabularne isprave, a ne o obveznopravnom zahtjevu.

8. Međutim, u slučaju originarnog stjecanja prava vlasništva tužitelji nisu ovlašteni od tuženika pod 1.-6. zahtijevati izdavanje tabularne isprave (u tom smislu: Rev x-434/13 od 22. svibnja 2013., Rev-2550/11 od 17. lipnja 2015. i Rev-59/11 od 7. rujna 2016.), već su na to ovlašteni u slučaju postojanja određenog građanskopravnog odnosa među strankama iz kojeg bi takva obveza proizlazila.

9. Naime, u konkretnom slučaja prvostupanjski sud je utvrdio da su u odnosu ovu nekretninu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju zakona. U tom slučaju, a budući da je riječ o izvornom stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona, nije osnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, obzirom da se ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava. Tužitelji su u smislu odredbe članka 130. stavak 1. ZV-a ovlašteni ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, ali nisu ovlašteni zahtijevati od tuženika 1. do 6. izdavanje tabularne isprave za upis stečenog prava vlasništva dosjelošću jer je zahtjev za izdavanje tabularne isprave po svojoj prirodi obveznopravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa između stranaka, kojeg u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću, nema.

10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to da je posjed bio savjestan. Poštenje posjeda se presumira što znači da su tuženici pod 1.- 6. morali dokazati da je posjed prednika tužitelja nepošten. To isti nisu uspjeli dokazati, odnosno nije uspjeli dokazati da su prednici tužitelja imali razloga vjerovati da sporna nekretnina nije njihovo vlasništvo.

11. U utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

12. Inače, na nekretnini se dosjelošću stječe vlasništvo u trenutku kad se ispune zakonom predviđene pretpostavke, dakle bez upisa u zemljišne knjige, a stjecatelj je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Novi vlasnik, odnosno onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima dakle, pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnu knjigu, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva, ali ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manje vlasnik.

13. Glede žalbenih navoda koji se tiču pravilno utvrđene nekretnine s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama treba reći da se utvrđenja prvostupanjskog suda o navedenom odnose na trenutak zaključenja glavne rasprave tako da činjenice (u ovoj pravnoj stvari katastarske oznake čest. zem.) nastale nakon zaključenja glavne rasprave nisu od značaja za predmet spora.

14. Isto tako za kazati je kako nasljeđivanje predstavlja jedan od zakonom propisanih pravnih temelja stjecanja prava (su)vlasništva time da se (su)vlasništvo stječe u času otvaranja nasljedstva-smrti ostavitelja.

15. S obzirom na žalbene navode koji se odnose na aktivnu legitimaciju tužitelja za istaći je da su tužitelji prema utvrđenju prvostupanjskog suda stvarni suvlasnici predmetne nekretnine i neovisno o činjenici da nekretnina nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju njihova prednika.

16. Tuženici 1. do 6. su u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimirani kao nasljednici (univerzalni sukcesori svog prednika), te tako i jedinstveni suparničari, pa je izjavljivanjem žalbe jednog od jedinstvenih suparničara valjalo preispitati pobijanu odluku u odnosu na preostale jedinstvene suparničare.

17. Prema daljnjem utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelji kao i njihovi prednici nikada nisu bili upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetne nekretnine. Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o povrijeđenom knjižnom pravu nevaljanom odnosno neistinitom uknjižbom, pa tako niti o okolnostima u kojima su tužitelji trebali postaviti zahtjev brisovne tužbe iz odredbe članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) odnosno članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19), kako neosnovano tvrde žalitelji.

18. Zbog sveg navedenog, prvostupanjsku je presudu valjalo potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke odnosno preinačiti u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za izdavanje tabularne isprave (točka II. izreke prvostupanjske presude) i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti (članak 368. stavak 1. ZPP-a, članak 373. točka 3. ZPP-a).

19. Kako zbog preinačenja prvostupanjske presude nisu nastali posebni troškovi, to u konačnici za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba članka 154. stavak 4. ZPP-a, slijedom čega je pobijana presuda u odluci o parničnom trošku (pod točkom IV. izreke) pravilna i zakonita. 5 Poslovni broj: Gž-999/2021-2

20. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 29. lipnja 2021.