Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Broj: Kž 457/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženog B. K., optuženog D. Š. i optuženog J. M., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. studenog 2018. broj Kov-iz-34/18 (Kov-42/18) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. studenog 2018.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog B. K., optuženog D. Š. i optuženog J. M. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika Ž. V., B. K., D. Š., R. T. i J. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika B. K., D. Š. i J. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje u tekstu: ZKP/08.), a protiv optuženog B. K. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. prosinca 2017. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. K. po branitelju, odvjetniku R. K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje ili da se pobijano rješenje preinači i mjera istražnog zatvora zamijeni mjerom opreza javljanja policiji.
Protiv rješenja žalbu je podnio i optuženi D. Š. po branitelju, odvjetniku S. M., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženik pusti na slobodu.
Žalbu je podnio i optuženi J. M. po branitelju, odvjetniku F. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači i istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.
Žalbe nisu osnovane.
Naime, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika B. K., D. Š. i J. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog B. K. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Prvostupanjski sud pravilno je i detaljno obrazložio iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi optuženici počinili kaznena djela koja su im optužnicom stavljena na teret, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s tim da se ističe da je u međuvremenu i potvrđena optužnica podnesena protiv optuženika i to rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-42/2018 od 14. studenog 2018.
Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da ne postoji osnovana sumnja da su počinili kaznena djela za koja se terete optužnicom kao i da postojanje osnovane sumnje u prvostupanjskom rješenju nije dostatno obrazloženo.
Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da u odnosu na optuženike B. K., D. Š. i J. M. i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela. Prvenstveno je to način počinjenja kaznenih djela za koja su optuženici osnovano sumnjivi, a pogotovo u odnosu na kazneno djelo razbojništva, za koje su osnovano sumnjivi da su ga pomno isplanirali i organizirali, međusobno povezani i s podjelom uloga, da su se pripremali za počinjenje nabavkom oružja i različitih vozila, postavljanjem nepripadajućih registarskih tablica na vozilo i praćenjem dostavnog vozila te da su pokušali pobjeći unatoč policijskoj potjeri. Kada se uz to uzme u obzir da je razbojništvo počinjeno u jutarnjim satima, radnog dana, na javnoj površini, prepadom dostavnog vozila zaustavljenog na semaforu, uz uporabu oružja, da bi nakon toga između ostalog optuženici B. K. i D. Š. u nastojanju da pobjegnu policiji, prisilno spriječili policijskog službenika koji ih je nastojao zaustaviti, sve navedeno upućuje na izrazitu upornost i ustrajnost svih ovih optuženika u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje, kako onih optuženika koji su izravno sudjelovali u prepadu na dostavno vozilo, tako i optuženog J. M. koji je planski sudjelovao u izvršenju svih kaznenih djela, osim prisile prema službenoj osobi, za koje se niti ne tereti.
U odnosu na optuženog B. K. osim navedenih okolnosti i iz njegovog iskaza proizlazi da je do sada u Bosni i Hercegovini bio osuđen zbog kaznenog djela razbojništva na kaznu zatvora od tri godine kao i zbog kaznenog djela napada na službeno lice na novčanu kaznu. S obzirom na navode njegove žalbe da se za sada ne može tvrditi da je optuženik pravomoćno osuđivan jer sud nije utvrdio je li za to djelo nastupila rehabilitacija, kao i njegov iskaz iz kojeg ne proizlazi kada je izdržavao kaznu zatvora i da je nastupila rehabilitacija, prvostupanjski sud će u daljnjem tijeku postupka radi utvrđivanja te okolnosti, pribaviti izvadak iz kaznene evidencije od Bosne i Hercegovine i Republike Srbije čija državljanstva ima optuženik.
U odnosu na optuženika D. Š. iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je u Republici Hrvatskoj osuđen zbog kaznenog djela ubojstva na kaznu zatvora od 13 godina uz mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu te u SR N. na kaznu maloljetničkog zatvora od tri godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, dok iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženog J. M. proizlazi da je triput pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., 125/11., 143/12.; dalje – KZ/97.) te kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. KZ/97., pri čemu su mu izricane bezuvjetne kazne zatvora.
Sve navedene okolnosti i po stavu ovog drugostupanjskog suda predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu, neposrednu i predvidivu opasnost da će optuženici ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.
Slijedom navedenog nisu u pravu žalitelji kada u žalbama navode da kod optuženika ne postoje one okolnosti koje bi upućivale na konkretnu i logički predvidivu opasnost od ponavljanja djela niti je sud utvrdio i obrazložio iz kojih okolnosti ta opasnost proizlazi.
Nadalje, pravilno je prvostupanjski u odnosu na optuženog B. K. utvrdio da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći. Te okolnosti su da je optuženik stranac s državljanstvom Bosne i Hercegovine, gdje ima prijavljeno prebivalište i Republike Srbije, da je protjeran iz Republike Hrvatske 2017. te je protiv njega na snazi mjera zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku, koju je prekršio uoči počinjenja terećenih kaznenih djela na način da je upotrijebio putovnicu koju je otuđio svom bratu te da u Republici Hrvatskoj nema imovine niti je na bilo koji drugi način čvršće vezan za njezino područje.
Slijedom navedenog nije u pravu optuženi B. K. kada u žalbi navodi da činjenica njegovog stranog državljanstva, s obzirom da je sudu poznata njegova stvarna i formalna adresa u Bosni i Hercegovini, gdje živi sa zaručnicom s kojom je za trajanja istražnog zatvora sklopio i bračnu zajednicu, ne dostaje za argumentiranje odluke o istražnom zatvoru iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. o kojoj opasnosti da nije dopušteno zaključivati paušalno, posebice kada se ima u vidu da je optuženik sudu učinio poznatom i svoju moguću adresu u Republici Hrvatskoj.
Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno navodima svih žalitelja, utvrdio da dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti, imajući u vidu težinu kaznenih djela koja se optuženicima stavljaju na teret, kaznu koja se prema raspoloživim podacima može očekivati u postupku te dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora i potrebu njezinog daljnjeg trajanja.
Uz sve navedeno prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti nekom od mjera opreza, s obzirom da iste nisu prikladne za otklanjanje svih navedenih razloga zbog kojih je optuženicima istražni zatvor produljen, a to pogotovo ako se uzme u obzir način počinjenja terečenih im kaznenih djela i osuđivanost optuženika. U odnosu na optuženog B. K. nije moguće zamijeniti istražni zatvor jamstvom, budući da je njemu istražni zatvor određen i produljen i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. po kojoj osnovi istražni zatvor nije moguće zamijeniti jamstvom.
Slijedom navedenog, nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika o postojanju uvjeta da se im se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.
Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe optuženika su na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijene kao neosnovane, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. studenog 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.