1

Poslovni broj 4 Gž-1156/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-1156/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu R. P. & S. P. u Z., protiv tuženika Grada Z., sa sjedištem u Z., …, OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-828/20 od 4. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2021.,

 

             

p r e s u d i o   j e

             

I. Odbija se žalba tuženika Grada Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-828/20 od 4. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku Gradu Z. naloženo trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice M. V. na dijelu čest.zem. 9345/1 k.o. Z. ukupne površine 54 m2, na skici sudskog očevida od 6. srpnja 2017. sačinjenoj od strane ovlaštenog sudskog vještaka T. Ć. označenog likom E-F-O-P-K-L-R-N-E u naravi dijela dvorišta tužiteljice M. V., na kojem se nalazi dio kuće katnice u površini od 16 m2 (lik N-O-P-R-N) te dio betonskog stepeništa tužiteljice površine 4 m2 (lik 8-9-10-11-12-8) i koja skica je sastavni dio ove presude, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika Grada Z. kao i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku Gradu Z. naknaditi tužiteljici M. V. parnični trošak u svoti od 10.259,38 kn.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-828/20 od 4. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim tužiteljica M. V. traži utvrditi kako je temeljem nasljeđivanja i darovanja stekla valjani pravni naslov za uknjižbu prava vlasništva dijela čest.zem. 9345/1 k.o. Z. ukupne površine 54 m2, na skici sudskog očevida od 6. srpnja 2017. sačinjenoj od strane ovlaštenog sudskog vještaka T. Ć. označenog likom E-F-O-P-K-L-R-N-E, u naravi dijela dvorišta tužiteljice M. V., na kojem se nalazi dio kuće katnice u površini od 16 m2 (lik N-O-P-R-N) te dio betonskog stepeništa tužiteljice površine 4 m2 (lik 8-9-10-11-12-8) te u dijelu pod točkom II. izreke za parnični trošak od 1.875,00 kn i sudi:

 

1. Odbija se tužiteljica M. V. sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrditi da je temeljem nasljeđivanja i darovanja stekla valjani pravni naslov za uknjižbu prava vlasništva dijela čest.zem. 9345/1 k.o. Z. ukupne površine 54 m2, na skici sudskog očevida od 6. srpnja 2017. sačinjenoj od strane ovlaštenog sudskog vještaka T. Ć. označenog likom E-F-O-P-K-L-R-N-E, u naravi dijela dvorišta tužiteljice M. V., na kojem se nalazi dio kuće katnice u površini od 16 m2 (lik N-O-P-R-N) te dio betonskog stepeništa tužiteljice površine 4 m2 (lik 8-9-10-11-12-8),što su tuženici dužni priznati.

 

2. Odbija se tužiteljica M. V. sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u svoti od 1.875,00 kn.

 

III. Odbija se tuženik Grad Z. sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da je tužiteljica na temelju nasljeđivanja i darovanja stekla valjani pravni naslov za uknjižbu prava vlasništva dijela čest.zem. 9345/1 za k.o. Z. ukupne površine 54 m2 na skici sudskog očevida od 6. srpnja 2017. sačinjenoj od strane ovlaštenog sudskog vještaka T. Ć. točno označenim likovima i koja skica je sastavni dio presude što su tuženici dužni priznati i ujedno trpjeti upis označenog prava vlasništva tužiteljice na prethodno označenim nekretninama, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u svoti od 12.134,38 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 12. veljače 2021. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje kako je stekla valjani pravni naslov za uknjižbu prava vlasništva dijela čest.zem. 9345/1 koji je, prema aktualnom zemljišnoknjižnom stanju upisano kao put površine 228 m2 s time, da je pod brojem Z-9610/18 26. travnja 2018. izvršena uknjižba prava vlasništva tuženika uz Odluku Gradskog vijeća Grada Z. od 1. kolovoza 2017.o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi.

 

7. Tužiteljica u tužbi navodi da je 2/4 dijela ovih nekretnina stekla nasljeđivanjem iza svojeg supruga pok. Š. V. a daljnjih ½ dijela darovanjem od svojih kćerki te se od 1994. godine nalazi u posjedu kao savjesni i zakoniti posjednik a njezin prednik, pok. Š. V. je stekao pravo vlasništva nekretnina Ugovorom o prodaji dana 12. svibnja 1973. od M. M. pok. i za predmetnu lokaciju nekretnina ishodio Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Općine Z.-Općinski komitet za komunalne poslove od 19. veljače 1987. te je na kupljenoj nekretnini izgradio obiteljsku kuću koja je prijavljena u katastarskom operatu Ureda za katastar Z..

 

8. Budući da je njezin prednik, pok. Š. V. stupio u miran nesmetan i savjestan posjed predmetne nekretnine još 1973. godine prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica dokazala neprekinuti niz stjecanja od svoje prednice M. M. pok. A., osobe od koje je njezin pok. suprug Š. V. kupio nekretninu 1973. godine po staroj oznaci 999/10 k.o. B., što slijedi iz povijesti posjedovanja i Ugovora o prodaji, čime sadržajno upućuje na stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

9. Potom ocjenjuje, glede činjenice da je čest.zem. 9345/1 u površini od 228 m2 upisana kao javno dobro, kako ne mora značiti da se u dijelu za koji tužiteljica traži utvrđenje doista radi o takvom statusu nekretnine jer predmetni dio nekretnine predstavlja dio stambene zgrade gdje tužiteljica živi sa svojom obitelji a što je utvrđeno i saslušanjem svjedoka, vlasnika nekretnine u neposrednoj blizini, s tim više što u pogledu činjenice da utuženi dio čestice nije imao svojstvo javnog dobro ide i činjenica da se jugoistočno od kuće tužiteljice nalazi javna asfaltirana cesta zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev.

 

10. U ovom predmetu je provedenim dokazima utvrđeno nespornim kako je predmetni dio čest.zem. 9345/1, u likovima označenim na skici lica mjesta sudskog vještaka T. Ć., prilikom osnivanja k.o. Z. N. (od 1963. pa do 1974.) upisan kao put površine 814 m2 dok je 1991. izvršena parcelacija tako, da su nastale čestice broj 9345/1 površine 228 m2-put, čest.br. 9345/8 površine 8 m2-put i 9345/9 površine 24 m2 kao opće dobro, nerazvrstana cesta.

 

11. Također nije sporno da čest.zem. 9345/1 k.o. Z. odgovara dijelovima starih čest.zem. 999/2, 999/8, 999/9, 999/10 i 999/1 k.o. B. na kojima su upisani vlasnici M. M., P. M., A. M. i J. M. te se na temelju rješenja o nasljeđivanju uknjižilo pravo vlasništva 1967. godine, između ostalog i za M. M. pok. A. za 2/18 dijela koja je nesporno, Ugovorom o prodaji od 20. svibnja 1975. prodala nekretninu površine 500 m2 predniku tužiteljice. Iz iskaza saslušanog svjedoka Š. P. susjeda tužiteljice, koji je kupio susjednu nekretninu 1975. godine, je utvrđeno da je u to vrijeme tužiteljica već imala izgrađenu kuću prizemnicu kao i da nitko nikada nije ometao tužiteljicu u posjedovanju predmetnih nekretnina u današnjoj površini pa su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva označenog dijela nekretnine dosjelošću s obzirom da je moguće utvrditi pošten posjed tužiteljice i njezinog prednika od 1974. godine. Stoga je neosnovan žalbeni navod tuženika glede površine stečene nekretnine.

 

12. Provedenim dokazima, naročito saslušanjem tužiteljice i svjedoka utvrđen je ovaj pošteni posjed koji se inače, sukladno odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZVDSP) predmnijeva a nepošten posjed tuženik nije dokazao. Stoga je tužiteljica, sukladno odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP stekla vlasništvo stvari njezinim samostalnim poštenim posjedom i to protekom zakonom određenog vremena u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP odnosno, protekom vremena od 40 godina, koje vrijeme je isteklo do podnošenja predmetne tužbe (4. svibnja 2016.).

 

13. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava se tuženiku ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019. prema kojemu se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredbi tog Zakona.

 

14. Činjenica da je označeni dio predmetne nekretnine upisan u zemljišnim knjigama kao put ne znači da se doista radi o takvom dobru jer se faktično ono ne koristi kao javno dobro niti je, prema rezultatu dokaznog postupka ikad predstavljalo javno dobro sukladno iskazu, kako tužiteljice, tako i saslušanog svjedoka prema kojima na spornom dijelu nije bilo ništa izgrađeno niti je ikada postajao put. Zbog toga,  imajući u vidu korištenje predmetne nekretnine, ta nekretnina može biti predmetom stjecanja prava vlasništva a što je jasno utvrđeno i pregledom nalaza i mišljenja vještaka te priloženih snimaka lica mjesta (list 59 spisa).

 

15. U ovom slučaju tužiteljica svoj zahtjev zasniva na činjeničnoj osnovi stjecanja prava vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar a ovaj geometrijski odijeljeni dio faktički je individualiziran i kao takav postoji pa stoga može biti predmet stjecanja prava vlasništva i biti objektom stvarnih prava.

 

16. Nositelj prava vlasništva nekretnine koji je svoje pravo vlasništva stekao na temelju zakona a sukladno iznijetoj činjeničnoj osnovi radi se o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, na temelju odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP je  ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

17. Tužbom na utvrđenje (čl. 187. ZPP) ne osnivaju se novi, ne preinačavaju postojeći pravni odnosi niti se traži određena činidba već je svrha tužbe dobiti presudu kojom se tužitelj ubuduće osigurava od povrede svojih prava ili pravnih interesa.

 

18. Tužiteljica tako uknjižbu stečenog prava vlasništva može postići kondemnatornom tužbom pa nije nužno da taj kondemnatorni zahtjev sadrži deklaratornu preambulu na utvrđenje da je tužiteljica vlasništvo nekretnine stekla, niti pravnu osnovu stjecanja jer je u skladu s iznijetim činjeničnim osnovom i predloženim dokazima u postupku, pretpostavke stečenog prava vlasništva na temelju zakona sud dužan raspraviti i kao prethodno pitanje (čl. 12. st. 1. ZPP).

 

19. Kako tijekom ovog postupka nije utvrđena pravna osnova stjecanja vlasništva tužiteljice niti darovanjem niti nasljeđivanjem a deklaratorni preambul nije nužna pretpostavka za ostvarivanje pravne zaštite tužiteljice, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje pravne osnove stjecanja i dužnost priznanja tuženika.

 

20. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljice su ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe a vrijeme potrebno za dosjelost se ne prekida derivativnim prenošenjem posjeda s time, da geometrijski odijeljeni faktični dio nekretnine predstavlja pojedinačno određenu stvar kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika.

 

21. Budući da se radi o izvornom stjecanju prava vlasništva, zatraženo ostvarenje odgovarajuće uknjižbe prava vlasništva uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva s imena tuženika, određeno je sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 241. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19).

 

22. U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta a prema odredbi čl. 2. st. 1. i 2. ZZK zemljište je dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži a sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, u pravnom je smislu sastavni dio zemljišta i ako zakonom nije drukčije određeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu.

 

23. Ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizički geometrijskog odijeljenog dijela zemljišta odnosno, katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja. Odredbom čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može, osim u skladu s aktima i planovima iz čl. 60. st. 1. tog Zakona provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

 

24. U ovom predmetu je tužiteljica upravo zatražila ostvarenje njezinog prava vlasništva zemljišta prema nalazu i mišljenju vještaka odnosno, na fizički odijeljenom dijelu nekretnine prema Skici lica mjesta.

 

25. Onaj tko je stekao pravo vlasništva na geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine na temelju zakona, ovlašten je sukladno označenim zakonskim odredbama, u skladu s odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis tako stečenog prava u zemljišnoj knjizi. Budući da je predmet tužbenog zahtjeva takav upis na geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine na temelju zakona a taj dio jasno određuje predmet vlasničke zaštite i na tim dijelovima tako stečeno pravo vlasništva predstavlja pojedinačno određenu stvar tužiteljica je tada ovlaštena ishoditi upis tog prava u zemljišnim knjigama.

 

26. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke glede upisa označenog prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

27. Odluka o parničnom trošku tužiteljice se sada osniva na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP jer tužiteljica nije uspjela sa razmjerno neznatnim, deklaratornim dijelom svojeg zahtjeva zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

 

28. Prema odredbi čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) je prvostupanjski sud pravilno obredio trošak tužiteljice u svoti od 10.259,38 kn dok je pogrešnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP priznao tužiteljici trošak podneska od 2. ožujka 2017. koji nije bio potreban za vođenje parnice kao i trošak ročišta od 12. veljače 2017. jer je pregledom spisa moguće utvrditi kako ročište toga dana nije održano.

 

29. Zbog toga su djelomično osnovani žalbeni razlozi tuženika te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena njegova žalba i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke prvostupanjske presude za svotu od 1.875,00 kn dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđen ovaj dio prvostupanjske odluke za svotu od 10.259,38 kn.

 

30. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat jer je sa ovom radnjom uspio u razmjerno neznatnom, deklaratornom dijelu zahtjeva tužiteljice kao i u dijelu sporednog traženja (čl. 154. st. 3. ZPP u svezi čl. 166. st. 2 ZPP).

 

U Zagrebu 29. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Andrina Raspor Flis