- 1 -              I Kž 119/2021-4

Broj: I Kž 119/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. J., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 2. lipnja 2021. broj Kv II-64/2021., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se žalba izručenika S. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Dubrovniku utvrdio je pod točkom I. izreke da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Srbiji izručenika S. J., državljanina Republike Srbije, radi izdržavanja ostatka kazne zatvora u trajanju 11 mjeseci i 28 dana, a na temelju presude Višeg suda u Beogradu Spk. br. 227/15 od 9. rujna 2015, pravomoćnom 19. studenog 2019., kojom je izručenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 godine zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 246. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Srbije. Pod točkom II. izreke odlučeno je da se izručenik ne može progoniti, kazniti i biti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje te da ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem, niti može biti izveden pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik S. J. po branitelju D. P., odvjetniku u D., zbog „nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede Zakona“, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i „predmet vrati na ponovni postupak i odluku.“

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

4.1. Prije svega treba reći da žalitelj u žalbi sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iako uvodno ističe žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju u nastavku ne obrazlaže. Žalbenim navodima da je rješenje manjkavo jer „ne sadrži sve sastojnice predvidjena Zakonom o međunarodnoj pomoći u kaznenim stvarima“ i obrazlažući to na način da u svojoj odluci sud nije naveo „pravni izvor na kojemu se isto temelji, a sve u svrhui postojanja reciprociteta“, žalitelj zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., uvodno je naznačivši kao „bitne povrede Zakona“.

4.2. Protivno mišljenju žalitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca S. J. Republici Srbiji radi izvršenja ostatka neizdržane kazne zatvora u trajanju 11 mjeseci i 28 dana i za takav zaključak dao potpune i jasne razloge, uključujući i one koji se odnose na primjenu relevantnih odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje: ZOMPO) pa, stoga, nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

4.3. Osim toga, okolnost istaknuta u žalbi da se pred domaćim sudom „vodi aktualni kazneni postupak protiv izručenika“ te da stoga „preteži interes Republike Hrvatske pred zahtjevom zemlje moliteljice“, čime žalitelj zapravo ukazuje na mogućnost odgode izručenja u konkretnom slučaju, nije okolnost koja bi dovodila u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer se pobijanim rješenjem ne određuje da će izručenik biti izručen stranoj državi, već se samo utvrđuje postojanje zakonskih pretpostavki za izručenje, dok odluku o izručenju, nakon pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, donosi ministar pravosuđa Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 57. ZOMPO.

4.4. U skladu s navedenim treba reći da i o odgodi izručenja ne odlučuje sud u postupku utvrđivanja zakonskih pretpostavki za izručenje, već ministar pravosuđa u slučaju iz članka 60. stavka 1. ZOMPO. i članka 19. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. („Narodne novine“, broj MU 19/94).

4.5. Slijedom iznijetoga, nije ostvarena ni žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Ispitujući žalbu sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu izručenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 29. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.