Poslovni broj 3 P-36/2020-18

REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu
pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja D.K iz V.,OIB: zastupan po punomoćniku T.B. odvjetniku iz O, protiv tuženika S. d.d. sa sjedištem u Z., V. 9,
OIB: zastupana po odvjetnicima iz O. d. Ž. i p.
d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i dr. nakon održane i zaključene glavne, javne
i usmene rasprave održane dana 20. svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika
tužitelja u zamjeni D.V.odvjetnika iz V. i punomoćnika tuženika u
zamjeni S.V. odvjetnika iz O., te potom donijete i objavljene presude
na ročištu za objavu održanom dana 28. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 312112 sklopljenog
dana 13. lipnja 2007. g. između tužitelja D. K. i V. d.d.
Z., pravnog prednika tuženika S. d.d. Z., koji je potvrđen kod
javnog bilježnika N. V. pod br. OV-7007/07 dana 27. lipnja 2007. a koja
u čl. 9. st. 13. glasi: " Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvijete
dogovorene s Kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora
" , a u čl. 9. st. 14. glasi: " Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije
regulirano odredbama ovoga Ugovora, primjenjuje Odluka o kamatama i
naknadama Kreditora i ostali važeći akti Kreditora….".

II. Tuženik je dužan u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 11.030,81 kuna
sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. studenog 2019.
g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećanoj za tri postotna poena - sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan platiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 6.425,00 kn
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po
stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećanoj za tri postotna poena- sve u roku od 15 dana.

2

Poslovni broj 3 P-36/2020-18

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 30. siječnja 2020. podnio tužbu pred ovim sudom protiv
tuženika u kojoj je navodi da je dana 13. lipnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj
312112 koji je potvrđen kod javnog bilježnika N. V.pod br. OV-7007/07 dana

27. lipnja 2007. kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, te mu je tuženik
stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 680.000,00 kuna. Tuženik je u čl. 9. st. 3.
navedenog, unaprijed formuliranog standardiziranog Ugovora ugradio nepoštenu
odredbu u kojoj je naveo da je, u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili
djelomične otplate kredita, ovlašten zaračunati naknadu sukladno Odluci o kamatama
i naknadama. Prilikom prijevremenog zatvaranja kredita dana 8. studenog 2019. g.
tuženik je zaračunao i naplatio, temeljem odredbe koju tužitelj smatra nepoštenom i
nezakonitom, iznos naknade od 11.030,81 kuna. Tužitelj smatra da se radi o
nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna od ugovaranja te da je tuženik
neosnovano stekao sredstva temeljem ništetne odredbe, te je tuženik nepošteni
stjecatelj sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima te je dužan tu naplaćenu
naknadu tužitelju vratiti.

2. Stoga tužitelj predlože donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna
i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 9. st. 13. i st. 14. Ugovora o
kreditu br. 312112 sklopljenog dana 13. lipnja 2007. g. između tužitelja D.
K. i V. d.d. Z., pravnog prednika tuženika S. d.d. Zagreb,
koji je potvrđen kod javnog bilježnika N. V. pod br. OV-7007/07 dana 27. lipnja

2007. uz obvezu tuženika da isplati tužitelju iznos od 11. 030,81 kuna uz pripadajuće
zakonske zatezne kamate uz naknadu troškova parničnog postupka

3.U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti
ovoga suda za postupanje u predmetnoj parnici, te se poziva na odredbu čl. 10.
Ugovora o kreditu kojim je ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta Kreditora
tj ovdje tuženika, a za slučaj eventualnih sporova među strankama. Tuženik smatra
da budući je tužitelj prijevremeno otplatio kredit, očito je da su ugovorne strane
dogovorile uvijete takve prijevremene otplate. Prilikom zatvaranja kredita tužitelj je
potpisao tuženikov izračun prijevremene otplate po ugovoru na kojem je jasno
navedeno da naknada za prijevremenu otplatu kredita iznosi 11.030,81 kuna.
Tuženik se poziva na odredbu čl.1112. Zakona o obveznim odnosima, kojim je
propisano da onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati
vraćanje isplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju tužitelj je iznose za koje zahtjeva
povrat pozivajući se na stjecanje bez osnove dobrovoljno platio tuženiku, tako da je
neosnovano traženje tužitelja na vraćanje isplaćenog iznosa.

4. Također, tuženik navodi kako je prijevremenom otplatom kredita tuženik
pretrpio štetu. Naime, trenutkom prijevremene otplate kredita narušava se
likvidonosna i kamatonosna struktura bilance tuženika s obzirom da prijevremenom
otplatom tuženik mora predmetno potraživanje izbrisati iz svoje aktive, dok u pasivi
tuženik još uvijek ima dugoročnu obvezu iz koje je financiran predmetni plasman za
tužitelja . U okviru odgovora na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu tužitelja uz isticanje prigovora zastare navodeći da zastrani rok teče od dana
sklapanja Ugovora o kreditu.

3

Poslovni broj 3 P-36/2020-18

5. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu tužitelj ističe kako samim
potpisom nije dao suglasnost za naplatu izlazne naknade, već je bio prisiljen potpisati
predmetni izračun ukoliko želi, sukladno odredbi čl. 16. Zakona o potrošačkom
kreditiranju prijevremeno zatvoriti kredit. Isto tako, iz Obavijesti o prijevremenom
zatvaranja vidljivo je kako je tuženik tužitelju naplatio naknadu od 3,00%, iako bi
temeljem čl. 16. st. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju bio ovlašten naplatiti naknadu
od maksimalno 1,00% ali to samo u slučaju primjene fiksne kamatne stope, što ovdje
nije bio slučaj. Tužitelj se također protivi prigovoru zastare potraživanja te se poziva
na zauzeto stajalište Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020. po kojem
zastara za obvezno-pravni zahtjev koji je vezan uz ništetnost o odredbi ugovora teče
tek od utvrđenja te iste odredbe ništetnom. Protivi se i prigovoru mjesne
nenadležnosti ovoga suda.

6. U pogledu prigovora mjesne nenadležnosti, ovaj sud je odvojeno od glavne
stvari rješenjem br. 3 P-36/20-14 od 17. veljače 2021. odbio kao neosnovan
tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, a navedeno rješenje postalo je pravomoćno

8. ožujka 2021.

7. U svrhu dokaza sud je u ovoj pravnoj stvari izveo dokaze uvidom u Ugovor
o kreditu broj:312112 od 13. lipnja 2007., u izračun prijevremene otplate kredita
sačinjen od strane tuženika od 8. studenog 2019., uvidom u potvrdu tuženika o otplati
kredita od 11. studenog 2019., u presliku ugovora o kreditu broj:312112 uz potpisanu
presliku izračuna prijevremene otplate kredita dostavljeno od strane tuženika, izvršen
je uvid u priložene odluke Županijskih sudova, uvid u direktivu vijeća broj 93/13/EEZ
od 5. travnja 1993., pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH
od 30. siječnja 2020. a u svezi zauzetih pravnih stajališta u identičnim predmetima.

8. Sud je na temelju svih provedenih dokaza i navoda stranka ocijenio tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl.

9. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je u čl. 9. ugovoreno kako je u slučaju
prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita tuženik ovlašten
zaračunati naknadu sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, te isplata
iznosa od 11.030,81 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10.Iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da između tužitelja i prednika
tuženika dana 13. lipnja 2007 zaključen ugovor o kreditu br. 312112 sa Sporazumom
o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretninama
tužitelja, na obrascu koji je prethodno pripremio tuženik, te da je odredbom čl. 9.
Ugovora određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili
djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana
unaprijed, da se korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke, te da
u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ima
pravo zaračunati naknadnu sukladno Odluci o naknadama Kreditora. Također je
utvrđeno da je tužitelj prijevremeno djelomično otplatio kredit dana 8. studenog 2019.
pri čemu mu je naplaćen iznos od 11.030,81 kuna kao naknada za prijevremenu
djelomičnu otplatu.

4

Poslovni broj 3 P-36/2020-18

11. U vrijeme zaključenja Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača
(Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP), koji je u odredbi čl. 81. st. 1. propisao da se
ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako,
suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. ove odredbe smatra se
da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba
bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja
na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog
ugovora trgovca.

12.Sud zaključuje kako stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o
ugovornoj odredbi iz čl. 9. Ugovora o kreditu od 13. lipnja 2007., a kojom ugovornom
odredbom je propisano da je, u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili
djelomične otplate kredita, banka ovlaštena zaračunati izlaznu naknadnu sukladno
Odluci o kamatama i naknadama banke.

13. Po mišljenju ovog suda, sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila
značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te
je zbog toga ova odredba ništava, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a. Naime, tuženik
u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao
administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično, ili da je imao
gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne kamatne stope.
Spornom ugovornom odredbom tuženik je sebi ostavio slobodu određivanja visine
naknade za prijevremenu otplatu kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

14. Treba navesti kako odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije
ništetna sama po sebi, jer tako proizlazi i iz Direktive 2008/48/EEZ. Dakle, ugovaranje
naknade za prijevremenu otplatu kredita samo po sebi ne mora biti ništavo, ako se o
toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i uz uvjet da ugovorena naknada za
prijevremenu otplatu kredita ne proizvodi neravnotežu između potrošača i trgovca.
Konkretno, a s obzirom da se po ocjeni ovog suda o spornoj ugovornoj odredbi nije
posebno pregovaralo, te kako se prema spornoj ugovornoj odredbi radi o neodređenoj
i nedorečenoj formulaciji prema kojoj je banka ovlaštena sama donijeti Odluku o visini
naknade za prijevremenu otplatu kredita, ovaj sud smatra da je sporna ugovorna
odredba nepoštena, a uvažavajući pri tome i pravno shvaćanje izraženo u odluci
Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca

2016. (Narodne novine broj 123/16), odnosno prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog
suda Republike Hrvatske u odluci broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., i to upravo u
onom dijelu kojim su odbijene revizije, odnosno ustavne tužbe banaka u dijelu kojim je
utvrđeno da su pojedine banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile
nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom
postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banaka, o
kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. U vrijeme zaključenja Ugovora tuženik,
kao trgovac, i tužitelj kao potrošač odnosno korisnik kreditnih usluga, nisu pojedinačno
pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara
koji utječu na visin naknade za prijevremenu otplatu kredita, a što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

5

Poslovni broj 3 P-36/2020-18

15. Stoga je zaključak ovog suda da je ugovorna odredba kojom je predviđeno
da je, u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita,
banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge banke
nepoštena jer se o istoj nije posebno unaprijed pregovaralo te tužitelj kao korisnik
kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe i jer je prouzročila značajnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je stoga
ništava u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je
tužitelj zatražio utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba čl. 9. Ugovora o kreditu od 13. lipnja 2007. zaključenog između tužitelja i
tuženika u dijelu u kojem je u čl. 9. ugovoreno kako je u slučaju prijevremene konačne
otplate kredita ili djelomične otplate kredita tuženik ovlašten zaračunati naknadu
sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, trebalo prihvatiti i odlučiti kao u
izreci presude pod točkom I.

16.Tužitelj je zatražio i vraćanje iznosa naknade koji je tuženik primio na temelju
ništetne ugovorne odredbe, a prema odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj
stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, i prema kojoj u slučaju
ništetnosti svaka ugovorna strana duguje drugoj sve ono što je primila na temelju takva
ugovora, a u ovom slučaju dijela ugovora, osim ako se narav onoga što je ispunjeno
protivi vraćanju, što u ovoj parnici nije slučaj. S obzirom da je odredba Ugovora o
kreditu, sadržana u čl. 9. u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade u slučaju
prijevremene otplate kredita utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Dakle,
tuženik je dužan vratiti tužitelju primljenu naknadu, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1.
ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju je sud
utvrdio ništetnom. Radi se o iznosu od 11.030,81 kuna, koliko je tuženik u obavijesti o
prijevremenom zatvaranju odnosno povratu kredita zaračunao tužitelju i koji je iznos
tužitelj prema potvrdi od 11. studenog 2029. platio tuženiku.

17.Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove
moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana
stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik je
dužan kamatu platiti od dana kad je primio iznos naknade, s obzirom da je upravo
ništetnost i nastala zbog ponašanja tuženika.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, treba navesti da petogodišnji opći
zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a za podnošenje tužbe radi vraćanja primljenog
temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu teče od dana kad je tuženik primio
naknadu dakle, 11.studenog 2019., tako da potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

19. Tužitelj je u tužbi zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, tekuća od dana izvršene isplate, što je u cijelosti u skladu s odredbom čl. 29.
st. 2. ZOO-a.

6

Poslovni broj 3 P-36/2020-18

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), a
budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu je sud dosudio parnični troška u
ukupnom iznosu od 6.425,00 kuna. Odobreni troška odnosi se na radnje zastupanja
po punomoćniku odvjetniku u iznosu 5.625,00 kuna i to za sastav tužbe=100 bodova
( Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav jednog obrazloženog podneska = 100 bodova ( Tbr 8.
toč.3. OT), sastav dva neobrazložene podneska = svaki po 25 bodova ( Tbr. 8. toč. 3.
OT) , zastupanje na ročištu od 4. 2. 2021. i 20. 5. 2021. = svako ročište po 100 bodova,
( Tbr. 9. toč. 1. OT) koje radnje ukupno nose 450 bodova što pomnoženo s vrijednošću
boda i 25 % ODV 5.625,00 kuna. Tužitelju je također odobren trošak sudske pristojbe
na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00
kuna, tako da mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.425,00 kuna.
Tužitelju je na dosuđeni iznos parničnog troška priznata zatezna kamata do
dana donošenja ove presude po osnovi odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 28. lipnja 2021.

Sudac: Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se
podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje
Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana
kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je
obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno
obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1./. – punomoćnik tužitelja

2./ . - punomoćnik tuženika

Broj zapisa: eb2fd-35996

Kontrolni broj: 03485-e3e3a-5884a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVA GRAOVAC, L=VINKOVCI, O=OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vinkovcima potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.