1

Poslovni broj: 38 Gž-2205/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                            Poslovni broj: 38 Gž-2205/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda, Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz V., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., OIB…, koju zastupa punomoćnica M. V. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-360/2019-34 od 20. svibnja 2021., 28. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Žalba tuženice P. b. Z., d.d., Z., odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-360/2019-34 od 20. svibnja 2021.

 

              II. Zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom citiranom u izreci ove odluke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.206,67 kuna (točka I.) te troškove postupka u visini od 12.649,00 kuna (točka II.), sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Presudu pobija tuženica iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te naknade parnični troškovi tuženici, podredno presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i trošak postupka u povodu žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje se žaliteljica poziva. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio, prema dužnosti iz odredbe članka 353. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističe žaliteljica. Pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati. Nema proturječnosti u izreci presude, niti njene proturječnosti s razlozima obrazloženja.

 

6. S obzirom na narav spora i učinke odluke iz spora za zaštitu kolektivnih interesa, ispoštovana je obveza suda da u obrazloženju svoje odluke iznese i obrazloži dostatne i pravno relevantne razloge za njeno donošenje, a koji imaju svoj temelj u utvrđenjima iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i onim potrebnim utvrđenjima u ovom naknadno pokrenutom individualnom postupku za naknadu, a koja su ovdje rezultat pravilnog i potpunog utvrđenog činjeničnog stanja i prethodno pravilno provedene ocjene dokaza.

 

7. I materijalno pravo pravilno je primijenjeno. Time nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se tuženica poziva i oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a sve to iz razloga koji slijede.

 

8. Predmet spora je restitucijski zahtjev, kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe.

 

9. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora 20. travnja 2007., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom te tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

10. I prema odredbi članka 138.a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), odredbi članka 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

 

11. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, (i tuženica u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žaliteljicu.

 

12. Na sve žalbene navode s tim u vezi ističe se da sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Stoga na žalbene prigovore da sud nije utvrdio jesu li odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, jesu li suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju li znatnu neravnotežu između stranaka na štetu potrošača, te da sud nije utvrdio sve okolnosti slučaja u vezi predmetnog ugovora, valja naglasiti da se u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđuje je li osporena odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca u potrošačkom ugovoru na štetu potrošača i je li to suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te pozitivna odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. To znači da se potrošač u individualnom sporu može pozvati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena i u odnosu na njega ta odredba ga ne obvezuje. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti. Sud nije dužan to ponovno utvrđivati u individualnom sporu.

 

13. Isto tako, neodlučno je pozivanje na činjenicu da je ugovor ispunjen. Odlučno je - je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

 

14. Žalbeni prigovori koje tuženica može isticati s (eventualnim) uspjehom su da tužitelj nije potrošač, da se ne radi o ugovoru sklopljenom u periodu iz izreke citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa, te da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja. To ovdje tuženica na takav način ni ne tvrdi.

 

15. Sud pravilno dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koje tužitelja ne obvezuju, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja, odbijajući i tuženikov prigovor zastare. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna i kao da nije ugovorena valutna klauzula. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

 

16. Nadalje, s obzirom na Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.", to je pravilno odbijen prigovor zastare.

 

17. Pravilno je određeno, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, Sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene. Stoga neosnovano žaliteljica prigovara drugačijem utvrđenju visine.

 

18. I odluka o troškovima je pravilna i zakonita, kojoj žaliteljica posljedično prigovara.

 

19. Slijedom navedenoga žalba tuženice je odbijena i presuda je potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

20. Zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u povodu žalbe valjalo je odbiti u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer s pravnim lijekom nije uspjela. O tim troškovima u povodu pravnog lijeka je odlučeno na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 28. lipnja 2021.

 

 

    Sudac:

Daniela Ukić, v.r.