Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu,
te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja F. L., C., P.
C. .., zastupanog po opunomoćeniku I. G., odvjetniku u Z.,
S. .., protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike
Hrvatske, Zagreb, Ulica kneza Mislava 11/3, radi sukoba interesa, nakon neposredne
i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i
odsutnosti tuženika, 28. lipnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Poništava se Odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa
Republike Hrvatske broj: 711-I-1788-P-102-18/20-12-17 od 2. listopada
2020.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana od dana dostave
pravomoćne odluke iznos od 6.250,00 kuna na ime naknade troškova
upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim Odlukom tuženika broj: 711-I-1788-P-102-18/20-12-17 od 2.
listopada 2020. tužitelj, član Uprave trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o.,
počinio je povredu članka 5. stavka 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa
(„Narodne novine" broj 26/11., 12/12., 126/12., 48/13., 57/15. i 98/19., dalje: ZSSI), jer
je temeljem diskrecijske ovlasti s I. M. sklopio Ugovor o radu od 19.
ožujka 2018. za radno mjesto direktora Sektora komercijalnih poslova, a koji je s
dužnosnikom A. P., predsjednikom V. R. H. u
tazbinskom srodstvu, tijekom razdoblja u kojem se u odnosu na predsjednika V.
Republike Hrvatske dužnosnik nalazi u podređenom i zavisnom položaju, s obzirom
da je na navedenu dužnost imenovan po prijedlogu V. Republike Hrvatske na
razdoblje do 6 mjeseci, čime je postupio nesavjesno, neodgovorno i pristrano.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporene Odluke tuženika zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te
bitne povrede pravila postupka koja je utjecala na rješavanje stvari, tužitelj je naveo da
je pobijanom Odlukom utvrđeno da tužitelj obnaša dužnost člana Uprave trgovačkog
društva Z. l. D. d.o.o. te da je jedan od osnivača navedenog

2 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

trgovačkog društva Republika Hrvatska, a obzirom je člankom 3. stavkom 1.
podstavkom 37. ZSSI-a propisano da su predsjednici i članovi uprava trgovačkih
društava koje su u većinskom državnom vlasništvu dužnosnici u smislu ZSSI-a, to je i
tužitelj povodom obnašanja dužnosti člana uprave navedenog društva obvezan
postupati sukladno odredbama ZSSI-a. Dužnost člana Uprave trgovačkog društva
Z. l. D. d.o.o. tužitelj obnaša od dana 2. veljače 2018. nakon što je
proveden formalni postupak odabira i imenovanja kandidata za člana Uprave -
direktora trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o. sukladno Uredbi o
kriterijima za provedbu postupka odabira i imenovanja predsjednika i članova uprava
trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za
Republiku Hrvatsku (,,Narodne novine" broj 19/17, u daljnjem tekstu Uredba). Tužitelj
se poziva na odredbe članak 6. stavak 1. Uredbe, na temelju kojeg je Ministarstvo
državne imovine objavilo dana 21. lipnja 2017. javni natječaj za odabir kandidata za
člana Uprave - direktora trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o. - 1 izvršitelj
na 4 godine (NN 59/2017, JAVNI NATJEČAJ - Ministarstvo državne imovine, u
daljnjem tekstu Javni natječaj). Nadalje, se poziva na odredbu članka 10. stavku 1. i

2. Uredbe, te navodi da je u postupku pred tuženikom nesporno utvrđeno da je ministar
državne imovine, uz prethodnu suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture
predložio tužitelja kao kandidata za člana uprave V. Republike Hrvatske, a V.
Republike Hrvatske da je potom donijela Zaključak, kojim se Skupštini trgovačkog
društva Z. l. D. d.o.o. predlaže, do provedbe postupka izbora direktora
po javnom natječaju, imenovanje tužitelja za direktora navedenog društva, a najdulje
na vrijeme od šest mjeseci. Dana 2. veljače 2018. održana je sjednica Skupštine
trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o., a iz javnobilježničkog zapisnika sa
Skupštine trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o. od 2. veljače 2018.,
poslovni broj OU-33/18-1, koji je sastavio javni bilježnik N. M., a na koji se
poziva i sam tuženik, proizlazi da je Republiku Hrvatsku na toj sjednici predstavljao i
zastupao dužnosnik J. Š., pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture, koji
je izabran za predsjednika Skupštine i u tom je svojstvu iznosio prijedloge odluka na
sjednici Skupštine. Nadalje, iz zapisnika sa 77. sjednice Vlade Republike Hrvatske
održane dana 24. siječnja 2018., koji je Vlada Republike Hrvatske dostavila na zahtjev
tuženika, a na koji zapisnik se i sam tuženik u obrazloženju pobijane Odluke poziva,
razvidno je da je dužnosnik A. P. predsjedavao istom sjednicom te da je
na zatvorenom dijelu sjednice pod točkom 5.8. na prijedlog ministra državne imovine,
a uz pribavljenu suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, donesen
Zaključak, KLASA: 080-02/18-01/11, URBROJ: 50301-15/07-18-2 (u daljnjem tekstu
Zaključak) kojim se Skupštini trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o.
predlaže imenovanje tužitelja za direktora istog trgovačkog društva, do provedbe
postupka izbora direktora, sukladno Uredbi, a najdulje na vrijeme od šest mjeseci. Iz
naprijed navedenog da je nesporno kako je navedeni Zaključak donesen po prijedlogu
ministra državne imovine, uz prethodnu suglasnost Ministarstva mora, prometa i
infrastrukture. Sama činjenica da je isti potpisan od strane A. P., kao
predsjednika V. R. H., ne znači, kako je to pogrešno utvrdio tuženik,
da status tužitelja kao obnašatelja dužnosti člana uprave trgovačkog društva Z.
l. D. d.o.o. ovisi o povjerenju A. P.. Tužitelj se poziva na
članak 31. stavak 3. i stavak 4. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine,
broj 150/11, 119/14, 93/16), na koji se poziva i tuženik. Dakle, sam potpis dužnosnika
A. P. na Zaključku, kojim se na temelju prethodno dobivenih prijedloga
i suglasnosti nadležnih ministarstava predlaže Skupštini društva Z. l.
D. d.o.o. imenovanje tužitelja direktorom navedenog društva, koja u konačnici

3 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

odlučuje o imenovanju, ne može predstavljati odnos podređenosti i zavisnog položaja
tužitelja prema dužnosniku A. P.. Takvo tumačenje tuženika da nije
utemeljeno na zakonskim propisima, a niti stvarnoj zbiljskoj vezi izravnog odnosa
između tužitelja i dužnosnika A. P., budući da je riječ o zakonom
propisanoj proceduri, koja je ustaljena i prije tužiteljeva stupanja na dužnost. Iz naprijed
navedenog da je razvidno kako dužnosnik A. P. nije izravno sudjelovao u
postupku imenovanja tužitelja članom uprave trgovačkog društva Z. l.
D. d.o.o., nije bio ovlašten predlagati njegovo imenovanje niti je bio ovlašten
dati prethodnu suglasnost na imenovanje tužitelja, a konačnici nije niti sudjelovao na
sjednici Skupštine. Stoga da je pogrešno utvrđenje tuženika u pobijanoj Odluci da se,
obzirom na potpisani Zaključak dužnosnika A. P., tužitelj nalazi u
podređenom položaju prema dužnosniku A. P. i time u zavisnom
položaju spram njega. Isto tako o postupanju dužnosnika A. P. ne ovisi
daljnji položaj tužitelja u Upravi trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o.
Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužitelj bio dužan prepoznati
situaciju u kojoj je posljedica njegova diskrecijskog odlučivanja zasnivanje radnog
odnosa s osobom koja je brat bračnog druga dužnosnika o čijem postupanju ovisi
njegov daljnji položaj u Upravi trgovačkog društva, odnosno da se radi o osobi u
odnosu na koju u postupanju može biti stvoren dojam pristranog postupanja, pogotovo
kada odluku donosi samostalno i diskrecijski, kada nije jasno na koji je način tužitelj
stekao saznanja o stručnim kvalifikacijama I. M., na čiju inicijativu je došlo
do razgovora među njima o zapošljavanju, te u konačnici zašto je odlučio zaposliti
upravo tu osobu. U svojem očitovanju dostavljenom tuženiku, a prije donošenja
pobijane odluke, tužitelj da je naveo sve bitne činjenice vezane za sklapanje ugovora
o radu sa gospodinom I. M.. Ne može se prihvatiti utvrđenje tuženika da
nije jasno na koji način je tužitelj stekao saznanja o stručnim kvalifikacijama I.
M., obzirom je tuženiku upravo radi utvrđenja tih činjenica, dostavljen životopis
I. M., diploma, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o
stečenom stažu, uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak te potvrda o odslušanom
programu engleskog jezika od Sveučilišta u D.. Ujedno, tužitelj je naveo da
je I. M. prethodno bio zaposlen na radnom mjestu zamjenika pročelnika
Upravnog odjela za promet G. D., odnosno do rujna 2017., na radnom
mjestu zamjenika pročelnika Upravnog odjela za promet, stanogradnju i razvojne
projekte G. D., kao i da je pohađao dodatnu izobrazbu za voditelja
izvedbe i provedbe projekata financiranih iz EU fondova te da posjeduje važeći
certifikat iz područja javne nabave. Internim aktima trgovačkog društva Z. l.
D. d.o.o. i to Pravilnikom o radu Z. l. D. d.o.o. i Pravilnikom o
opisima poslova i radnih zadataka, propisan je način zapošljavanja, odgovornosti i
glavni zadaci i uvjeti za pojedino radno mjesto. Tužitelj je prilikom zapošljavanja I.
M. u cijelosti postupio u skladu sa navedenim aktima. Navedeno potvrđuje i sam
tuženik u dijelu obrazloženja pobijane Odluke gdje zaključuju da trgovačko društvo
Z. l. D. d.o.o. nije obveznik provedbe javnih natječaja za zasnivanje
radnog odnosa, što je i višegodišnja praksa zapošljavanja u istom, iz čega proizlazi
kako dužnosnik F. L. (tužitelj) nije postupio suprotno općim aktima navedenog
trgovačkog društva kada je donio odluku o zapošljavanju. Međutim, da tuženik
pogrešno zaključuje da je u situaciji kada se zapošljava osoba u bliskom tazbinskom
srodstvu s predsjednikom V. R. H., prema kojem se tužitelj nalazi u
podređenom i zavisnom položaj, u odnosu na u osobu tužitelj je trebao iskoristiti
mogućnost propisanu Pravilnikom, odnosno raspisati javni natječaj i pružiti mogućnost
zainteresiranim osobama da se jave. Ovakav zaključak tuženika da se ne može

4 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

prihvatiti, prije svega iz razloga jer tuženik ne obrazlaže na koji način i u skladu sa
kojim ovlastima (zakonskim i/ili onim propisanim općim aktima trgovačkog društva
Z. l. D. d.o.o.) tužitelj kao zakonski zastupnik trgovačkog društva
Z. l. D. d.o.o. ima pravo istraživati i utvrđivati
obiteljske/rodbinske/tazbinske odnose pojedinih kandidata za radno mjesto u Z.
l. D. d.o.o. prilikom njihova zapošljavanja. Isto tako, da iz obrazloženja
pobijane odluke ne proizlazi da bi se radilo o općepoznatoj činjenici da je gospodin
I. M. brat supruge dužnosnika A. P., a bez da se takva činjenica
dodatno provjeri uvidom u određene isprave. To na određeni način potvrđuje i sam
tuženik, koji je u obrazloženju pobijane Odluke navodi da je radi provjere činjenica da
je gospodin I. M. brat supruge dužnosnika A. P. izvršio uvid u
izvješće o imovinskom stanju dužnosnika A. P. u kojem je dužnosnik
naveo da je oženjen i da je A. M. P. njegov bračni drug, zatim je iz Izvatka
matice rođenih za I. M., koji je Ured državne uprave u Dubrovačko-
neretvanskoj županiji, Matični ured, dostavio na traženje tuženika, usporedbom
podataka iz navedenog izvatka iz matice rođenih te pribavljenog izvatka za A. M.
P. utvrđeno da su A. M. P. i I. M. sestra i brat. Dakle, da
bi tužitelj mogao prepoznati situaciju o zasnivanju radnog odnosa sa osobom koja član
obitelji ili u tazbinskom srodstvu sa pojedinim dužnosnikom, bio bi dužan postupiti na
isti način kao što je to tuženik postupio prilikom utvrđenja činjenica da je I. M.
brat supruge dužnosnika A. P. odnosno pribaviti i/ili zatražiti određene
isprave. Kada se navedeno sagleda u kontekstu radnopravnih odnosa, gdje tužitelj kao
osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o.
predstavlja poslodavca, a gospodin I. M. radnika, postavlja se pitanje ima li
pravo poslodavac tražiti takve podatke od radnika, odnosno istraživati rodbinsku
povezanost/tazbinski odnos srodstva jer je izvjesno da se radi o podacima koji nisu u
neposrednoj vezi s radnim odnosom. Nije životno niti logično da bi tužitelj prilikom
sklapanja ugovora o radu sa trećim osobama, koje nisu članovi njegove obitelji i
tazbina, odnosno s kojima nije rodno povezan, mogao znati da je riječ o osobi koja je
član obitelji i/ili u tazbinskom srodstvu sa drugim dužnosnikom s kojim se tužitelj
eventualno nalazi u odnosu zavisnosti i podređenosti. Suprotno bi značilo da tužitelju
kao dužnosniku moraju biti općepoznate činjenice tko je član obitelji odnosno u
tazbinskom srodstvu sa pojedinim dužnosnikom, kako prilikom zapošljavanja tih osoba
ne bi došlo do sukoba interesa i povrede članka 5. stavka 1. ZSSI-a. Iz naprijed
navedenih okolnosti da je razvidno da je tuženik u pobijanoj Odluci pogrešno utvrdio
da je došlo do nesavjesnog, neodgovornog i pristranog postupanja prilikom
diskrecijskog odlučivanja o zasnivanju radnog odnosa s gospodinom I.
M., jer se tužitelj nalazi u odnosu zavisnosti i podređenosti prema osobi o čijem
povjerenju ovisi njegov daljnji status obnašatelja konkretne dužnosti, odnosno da je
tužitelj počinio povredu članka 5. stavak 1. ZSSI-a. Tužitelj navodi kako su načela
djelovanja dužnosnika uređena su odredbom članka 5. ZSSI, te se poziva na stavak

1. članka 5. ZSSI. Nadalje, da se tuženik poziva na odredbe članka 2. stavka 1. i 2.
ZSSI. Međutim, tuženik povredu propisanih načela djelovanja iz članka 5. stavka 1.
ZSSI-a, od strane tužitelja ne dovodi u vezu sa citiranim člankom 2. stavkom 1. i 2.
ZSSI-a. Tužitelj da je u svom očitovanju dostavljenom u postupku pred tuženikom
istaknuo kako u svojem dugogodišnjem radu (44 godine rada) u trgovačkom društvu
Z. l. D. d.o.o. nije stavio privatni interes iznad javnog interesa niti je
privatni interes tužitelja, jer ga nikada nije ni bilo, utjecao na njegovu nepristranost u
obavljanju javne dužnosti. Tužitelj nije u rodbinskom/tazbinskom srodstvu sa
dužnosnikom A. P. niti suprugom dužnosnika A. P.

5 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

kao niti bratom supruge dužnosnika A. P., gospodinom I.
M. koji je sa trgovačkim društvom Z. l. D. d.o.o. dana 19. ožujka

2018. sklopio ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Direktora Sektora
komercijalnih poslova. Stoga je, a vezano za okolnosti postojanja sukoba interesa,
tuženik bio dužan utvrditi da je riječ o onim okolnostima iz kojih proizlazi opravdani
vanjski dojam da su na odluku dužnosnika utjecale ili mogle utjecati subjektivne
okolnost s kojima je dužnosnik privatno povezan. Nije sporno da se takvim okolnostima
može smatrati i tazbinsko srodstvo, s obzirom da je krug osoba koje bi se opravdano
mogle smatrati interesno povezanima s dužnosnikom, znatno širi od definicije članova
dužnosnika iz članka 4. stavka 2. ZSSI-a. Tužitelj citira i poziva se na članak 4. stavak

2. ZSSI-a. Nadalje ističe kako je iz odredbe članka 4. stavka 2. ZSSI razvidno da je
riječ o članu obitelji dužnosnika, ovdje konkretno članovima obitelji tužitelja, a što se
širim tumačenjem može primijeniti i na tazbinsko srodstvo. Kao što je gore prethodno
navedeno, krug osoba koje navodi tuženik navodi nisu članovi obitelji tužitelja niti su u
tazbinskom srodstvu sa tužiteljem, dakle nije riječ o krugu osoba koje bi se opravdano
mogle smatrati interesno povezanima s tužiteljem kao dužnosnikom. Zaključak
tuženika da je došlo do nesavjesnog, neodgovornog i pristranog postupanja prilikom
diskrecijskog odlučivanja o navedenom zasnivanju radnog odnosa, jer se tužitelj nalazi
u odnosu zavisnosti i podređenosti prema osobi o čijem povjerenju ovisi njegov daljnji
status obnašatelja konkretne dužnosti je u cijelosti protivan institutima koji su propisani
ZSSI a. Status tužitelja kao obnašatelja dužnosti odnosno člana uprave trgovačkog
društva Z. l. D. d.o.o. ne ovisi isključivo o predsjedniku V.
R. H., jer predsjednik V. R. H. nema ovlast
samostalnog odlučivanja i biranja članova Uprave trgovačkih društava u većinskom
državnom vlasništvu. Isto tako tazbinsko srodstvo nije okolnost koja je mogla utjecati
na nepristranost tužitelja prilikom sklapanja ugovora o radu niti na njegovu diskrecionu
odluku, jer gospodin I. M. nije u tazbinskom srodstvu sa tužiteljem niti je član
obitelji tužitelja. Tužitelj ističe kako je kod sukoba interesa naglasak na privatnim
interesima. Stoga nije jasno niti se iz odluke tuženika to može zaključiti, zašto bi u
konkretnom slučaju sklapanje ugovora o radu sa gospodinom I. M., koji
nije član obitelji tužitelja niti u tazbinskom srodstvu sa tužiteljem, a koji je ispunjavao
sve uvjete prilikom zapošljavanja, predstavljalo situaciju u kojoj se opravdano može
smatrati da tužitelj, u trenutku sklapanja ugovora o radu sa gospodinom I.
M. nije mogao biti objektivan te da je na njegovu nepristranost utjecala
činjenica da je gospodin I. M. brat supruge A. P., jednog od
dužnosnika koji sudjeluje u formalnom procesu imenovanja tužitelja članom uprave
trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o. Iz svega naprijed navedenog da je
razvidno kako tužitelj nije koristio obnašanje dužnosti radi ostvarivanja osobnog
probitka odnosno probitka interesno povezane osobe, niti je ponašanjem tužitelja došlo
do povrede načela djelovanja propisanih člankom 5. stavkom 1. ZSSI-a koja načela
tuženik ne tumači u skladu sa propisanom svrhom donošenja ZSSI-a iz članka 1.
stavka 2. ZSSI-a i definicijom sukoba interesa iz članka 2. ZSSI-a. U smislu definicije
sukoba interesa iz članka 2. ZSSI-a ne postoji privatan interes tužitelja koji bi bio u
suprotnosti s javnim interesom, niti zbiljska veza između tužitelja i gospodina I.
M., koja bi prilikom sklapanja ugovora o radu dovela u pitanje neprihvatljivo
djelovanje tužitelja. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu da donese presudu
kojom se poništava osporena Odluka tuženika, obustavlja postupak pokrenut odlukom
tuženika i nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je ponajprije istaknuo da je Visoki upravni sud
Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: Usž-2745/18-5 od 10. prosinca 2020.

6 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

kojom se poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-653/18-7 od

2. svibnja 2018., a u kojoj presudi se navodi da odredba članka 5. ZSSI-a, koja sadrži
načela djelovanja dužnosnika, sama po sebi ne može biti osnova za donošenje odluke
kojom Povjerenstvo deklaratorno utvrđuje povrede samo te odredbe. Tuženik se tim
povodom, na temelju članka 78. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne
novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), obratio Državnom odvjetništvu
Republike Hrvatske s prijedlogom Broj: 711-1-308-P-130-14/21-93-8 od 18. veljače

2021., za podnošenje zahtjeva Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za izvanredno
preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike
Hrvatske, poslovni broj Usž-2745/18-5, kojim bi se ukinula navedena presuda. Stoga,
sukladno odredbi članka 44. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, predlaže sudu
prekinuti upravni spor do donošenja odluke povodom prijedloga za izvanredno
preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda, obzirom da
odluka u sporu ovisi o navedenom prethodnom pravnom pitanju, od čijeg rješavanja
zavisi dopustivost razmatranja činjeničnog stanja u kontekstu povrede članka 5. ZSSI-
a. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog
zahtjeva, te ističe da je osporenu Odluku donio nakon što je provedbom postupka
vođenog sukladno odredbama ZSSI-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te
na isto pravilno primijenio odredbe materijalnog prava. Tužitelj da je na dužnost člana
Uprave trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o. imenovan na razdoblje do
šest mjeseci, sukladno odredbama Uredbe o kriterijima za provedbu postupaka
odabira i imenovanja kandidata za predsjednike i članove uprave trgovačkih društava
i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku
(„Narodne novine" broj 19/17.). Dužnosnik A. P., u obnašanju dužnosti
predsjednika V. R. H., da je predsjedavao na 77. sjednici Vlade
Republike Hrvatske na kojoj se odlučivalo o prijedlogu za imenovanje tužitelja na
navedenu dužnost, koji je donesen u formi zaključka Vlade. Navedeni zaključak Vlade
Republike Hrvatske da nije samo formalni dokument, već da se radi o aktu koji se
donosi u propisanoj proceduri, nakon prijedloga ministra državne imovine i pribavljene
suglasnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, te se potom upućuje Skupštini
trgovačkog društva na donošenje. Vlada Republike Hrvatske na zatvorenom dijelu
sjednice raspravlja o prijedlogu imenovanje te o istom glasuju svi članovi Vlade, pa
tako i njezin predsjednik koji upravlja radom Vlade i u tom svojstvu potpisuje akte koje
ona donosi, pri čemu sam prijedlog ministra državne imovine ne mora biti prihvaćen
od strane Vlade niti je dostatan da se provede imenovanje, kao što bez zaključka Vlade
Skupština trgovačkog društva ne može imenovati osobu na dužnost u upravi
trgovačkog društva. Skupština društva odlučuje isključivo povodom zaključka Vlade
Republike Hrvatske kojim se predlaže imenovanje. U konkretnom su slučaju
donošenjem navedenog zaključka Vlade Republike Hrvatske stvorene pravne
pretpostavke da Skupština trgovačkog društva Z. l. D. d.o.o. postupi i
imenuje tužitelja na istu dužnost, i to na razdoblje do šest mjeseci. Osim toga, tuženik
je utvrdio da je tužitelj, obzirom da je proteklo razdoblje od šest mjeseci po prvom
imenovanju, te iako je bilo raspisano nekoliko javnih natječaja, u međuvremenu četiri
puta na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, koji je upućivan Skupštini trgovačkog
društva, imenovan privremeno na tu dužnost, svaki put na razdoblje do šest mjeseci,
dok je uvidom u nadležni sudski registar trgovačkog suda utvrđeno da je imenovan i
peti puta, s početkom mandata od 5. kolovoza 2020. U svakoj od navedenih situacija
kada je tužitelj privremeno i kratkotrajno imenovan na predmetnu dužnost, primijenjena
je ista procedura, koja u pogledu ovlasti Vlade obuhvaća raspravljanje i glasovanje na
zatvorenom dijelu sjednice, nakon čega se zaključak koji potpisuje predsjednik Vlade

7 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

upućuje Skupštini trgovačkog društva. Nadalje, nakon prestanka primjene navedene
Uredbe iz 2017., stupila je na snagu Uredba o uvjetima za izbor i imenovanje članova
nadzornih odbora i uprava pravnih osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku
i načinu njihova izbora („Narodne novine“ broj 12/19.). Obje Uredbe propisuju redovni
postupak imenovanja članova uprava trgovačkih društava od posebnog državnog
interesa, na mandatno razdoblje, putem provedbe javnog natječaja. Prema odredbi
članka 16. iste Uredbe iz 2019., zapisnik o postupku izbora kandidata, pisano mišljenje
o kandidatima, te prijedlog za izbor kandidata, nadležno ministarstvo, zajedno sa
ostalom zaprimljenom dokumentacijom, dostavlja Vladi Republike Hrvatske, koja
nadležnom tijelu pravne osobe predlaže izbor predsjednika i članova uprave, a akt
Vlade Republike Hrvatske kojom se završava taj postupak izbora (zaključak) dostavlja
se trgovačkom društvu u svrhu provedbe procedure imenovanja članova uprave i upisa
istih u sudski registar, te nadležnom ministarstvu na znanje. Iz navedenog proizlazi da
se tužitelj tijekom razdoblja obnašanja predmetne dužnosti nalazi u zavisnom položaju
vezano za produljene razdoblja njezina obnašanja, jer je imenovan s vremenskim
ograničenim mandatom, te da neovisno o tome hoće li biti ponovno imenovan na
razdoblje do šest mjeseci ili na mandatno razdoblje u sklopu provedenog javnog
natječaja, u oba slučaja Vlade Republike Hrvatske, čiji je predsjednik u cijelom tom
razdoblju dužnosnik A. P., u tome postupku utvrđuje prijedlog imenovanja.
Naglašava se da postoji zavisnost tužitelja u odnosu na sve članove Vlade Republike
Hrvatske koji glasuju o prijedlogu za imenovanje člana uprave trgovačkog društva od
posebnog državnog interesa. Međutim, to se posebno odnosi na dužnosnika A.
P., koji kao predsjednik V., odnosno čelnik izvršne vlasti nesporno ima
odlučujući utjecaj na imenovanje, te na ministra državne imovine i ministra mora,
prometa i infrastrukture koji u postupku imenovanja poduzimaju radnje koje prethode
donošenju zaključka Vlade Republike Hrvatske, pri čemu se ističe da je Skupština
društva odlučila o imenovanju na temelju prijedloga utvrđenog zaključkom Vlade. Kako
je tužitelj odlučio o zapošljavanju osobe koja je u tazbinskom srodstvu s dužnosnikom
A. P., sukladno prethodno navedenome, nalazi se u odnosu
zavisnosti prema navedenom dužnosniku. U tužbi se navodi da je tužitelj izvršio uvid
u životopis navedene osobe, diplomu, potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje o stečenom stažu, uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak te potvrdu o
odslušanom programu engleskoj jezika na sveučilištu, te da je na taj način stekao
saznanja i kvalifikacijama osobe koju je zaposlio, ali se na obrazlaže zašto je uopće
došlo do situacije da mu se dostavi sva navedena dokumentacija. Zapošljavanju nije
prethodila objava javnog natječaja koja u svojim propozicijama, radi utvrđivanja
ispunjavanja uvjeta kandidata za posao, određuje koji se dokumente obvezno prilažu
uz prijavu, nakon čega je poslodavac u prilici upoznati se s kvalifikacijama osoba koje
se prijavljuju. Ukoliko je pak navedena osoba na vlastitu inicijativu dostavila neke
dokumente kojima se potencijalnom poslodavcu iskazuje namjera zapošljavanja,
neovisno o tome je li takva potreba javno oglašena, tada bi dostavila ponudu sa
životopisom, a ne i svu drugu dokumentaciju kojom se dokazuje npr. okolnost
nekažnjivost, a što upućuje na to da se obratila sa navedenom opsežnom
dokumentacijom po pozivu poslodavca ili međusobno postignutom neformalnom
sporazumu. Međutim, nejasno je zašto bi tužitelj pozvao upravo tu osobu da mu
dostavi dokumentaciju kako bi utvrdio stručne njezine kvalifikacije, koja je u odnosu
tazbinskog srodstva s dužnosnikom A. P., te ju samostalno i
diskrecijski zaposlio 19. ožujka 2018., odnosno nepuna dva mjeseca od dana kada je
zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 24. siječnja 2018. predložen za člana Uprave
na privremeno razdoblje do šest mjeseci, te se stoga i nalazio u zavisnom položaju

8 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

prema njemu. Tuženik ističe da tužitelj nije ranije u postupku pred Povjerenstvom
isticao kako mu je bilo poznato da bi osoba koju je zaposlio bila u tazbinskom srodstvu
s dužnosnikom A. P., iako je to mogao učiniti u očitovanju
trgovačkog društva koje je zatraženo prije odlučivanja o (ne)pokretanju postupka, kao
i u svojem pisanom očitovanju na razloge pokretanja postupka koji su navedeni u toj
odluci, te ih usmeno iznijeti na sjednici Povjerenstva na koju je bio osobno pozvan.
Obzirom na nejasne razloge zašto bi do pozivanja osobe od strane tužitelja uopće
došlo, te da je radni odnos zasnovan ubrzo po stupanju na dužnost u Upravu
predmetnog trgovačkog društva po prijedlogu Vlade Republike Hrvatske, a posebice
imajući u vidu da tužitelj nije ranije navodio da mu je bilo nepoznato tazbinsko srodstvo,
iako se radi o bitnom navodu koji bi svakako iznosio u ranijim fazama postupka prije
donošenja konačne odluke, te na veličinu jedinice lokalne samouprave gdje takva vrsta
rodbinske povezanosti s najvišim državnim dužnosnicima teško može ostati
nepoznata, tužitelju je prema stavu Povjerenstva bilo poznato da odlučuje o zasnivanju
radnog odnosa s osobom koja je dužnosnikov šogor. Osim toga, tužitelj pogrešno
navodi da bi tuženik u svojoj odluci ustanovio kako je tužitelj bio u sukobu interesa
kada je donio odluku o zapošljavanju u smislu odredbe članka 2. ZSSI-a, odnosno da
bi tuženik utvrdio da je zaposlena osoba bila s njim interesno povezana osoba u smislu
članka 4. stavka 5. ZSSI-a, slijedom čega pobijanom odlukom nije utvrđeno da bi
tužitelj koristio obnašanje dužnosti člana Uprave trgovačkog društva Z. l.
D. d.o.o. kako bi postigao korist za osobu s kojom je interesno povezan.
Navedena osoba koja je zaposlena tužiteljevom diskrecijskom odlukom nije s
tužiteljem u odnosu interesne povezanosti niti bilo koje druge bliskosti, već je u odnosu
tazbinske povezanosti s dužnosnikom A. P., stoga tuženik nije
zaključio da bi na tužitelja u postupku donošenja odluke o zasnivanju radnog odnosa
utjecali privatni interesi koji bi proizlazili iz takve vrste povezanosti s tom osobom, zbog
čega konkretno postupanje tužitelja nije razmatrano u kontekstu odredbe članka 2.
ZSSI-a, kojom je propisana situacija sukoba interesa. Naime, odredbe ZSSI-a imaju
više aspekata koje obvezuju dužnosnike u obnašanju javne dužnosti, obzirom da pred
dužnosnike postavljaju obveze, zabrane i ograničenja. Dužnosnici se u obnašanju
svojih dužnosti mogu naći u sukobu interesa (članak 2.), mogu povrijediti etička načela
obnašanja javnih dužnosti (članak 5.) ili druge zakonske odredbe (npr. članci 14., 16. i
dr.). Odredbe članka 2. ZSSI-a i članka 5. ZSSI-a nameću stanovitu dužnost ili zabranu
pred dužnosnike. Međutim, Povjerenstvo pokreće postupak i samostalno utvrđuje
povredu članka 5. ZSSI a, neovisno o odredbi članka 2. ZSSI-a, obzirom da je svrha
njezina utvrđenja specijalna i generalna prevencija i edukacija dužnosnika upravo s
ciljem preveniranja situacije sukoba interesa ili druge zakonske povrede, iz kojeg se
razloga deklariranjem povrede načela Povjerenstvo ne utvrđuje da bi dužnosnik bio u
sukobu interesa. Suprotno tome, iste su okolnosti razmatrane u kontekstu moguće
povrede etičkih načela obnašanja javnih dužnosti propisanih člankom 5. ZSSI-a, koji
obvezuju dužnosnike za vrijeme obnašanja dužnosti, jer je njima tužiteljeva
nepristranost dovedena u pitanje postupanjem kojim korist stječe osoba povezana s
dužnosnikom koji je prema tužitelju u nadređenom položaju. U situaciji kada njegov
daljnji status i obnašanje javne dužnosti zavisi o aktu dužnosnika A. P.,
a tužitelj samostalno i diskrecijski razmjerno brzo po imenovanju na dužnost donosi
odluku da se zaposli osobu koja je u tazbinskom odnosu s dužnosnikom, ne može biti
objektivan ni nepristran prilikom donošenja te odluke, pogotovo kada nije jasno kako
je došlo do toga da tužitelj izvrši uvid u dokumentaciju kojim bi stekao saznanja o
stručnim kvalifikacijama osobe koju svojom odlukom zapošljava, a istodobno ima na
raspolaganju mogućnost raspisivanja javnog natječaja, sukladno članku 10. Pravilnika

9 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

o radu Z. l. D., koju je propustio iskoristiti. Stoga je tuženik, nasuprot
tome, utvrdio da je tužitelj postupio nesavjesno, neodgovorno i pristrano, odnosno da
je počinio je povredu članka 5. stavka 1. ZSSI-a, jer je temeljem diskrecijske ovlasti s
navedenom osobom sklopio Ugovor o radu od 19. ožujka 2018., koja je s dužnosnikom
A. P., p. V. R. H. u tazbinskom
srodstvu, i to za vrijeme u kojem se u odnosu na njega tužitelj nalazi u podređenom i
zavisnom položaju, s obzirom da je imenovan po prijedlogu Vlade Republike Hrvatske
na razdoblje do 6 mjeseci. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu da odbije
tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava 18. lipnja 2021., a čime je strankama u skladu s
odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10.,
143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim
činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije
pristupio uredno pozvani tuženik, pa je ista u skladu s odredbom članka 39. stavka 2.
u svezi članka 37. stavka 3. ZUS-a održana u odsutnosti tuženika, a na kojoj je
opunomoćenik tužitelja ostao kod tužbe i svih navoda iznijetih tijekom postupka.
5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu
u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz
odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem
svjedoka I. M., kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita
odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih
u istom.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužitelj je na ročištu za raspravu zatražio i popisao trošak upravnog spora, dok tuženik nije popisao troškove upravnog spora.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti
osporene Odluke tuženika kojom je utvrđeno da je tužitelj, kao član uprave trgovačkog
društva Z. l. D. d.o.o., počinio povredu članka 5. stavka 1. ZSSI-a.
11. Odredbom članka 5. stavka 1. ZSSI-a propisano je da dužnosnici u
obnašanju javnih dužnosti moraju postupati časno, pošteno, savjesno, odgovorno i
nepristrano čuvajući vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im dužnosti te
povjerenje građana.

12. Ponajprije, u odnosu na prijedlog tuženika za prekidom ovog spora sukladno
odredbi članka 44. stavka 1. ZUS-a do donošenja odluke povodom prijedloga za
izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2745/18-5 od 10. prosinca 2020. kojom se
poništava presuda Upravnog suda u Z., poslovni broj: UsI-653/18-7 od 2. svibnja

2018., a u kojoj presudi se navodi da odredba članka 5. ZSSI-a, koja sadrži načela
djelovanja dužnosnika, sama po sebi ne može biti osnova za donošenje odluke kojom
Povjerenstvo deklaratorno utvrđuje povrede samo te odredbe, obzirom da odluka u
sporu ovisi o navedenom prethodnom pravnom pitanju, od čijeg rješavanja zavisi
dopustivost razmatranja činjeničnog stanja u kontekstu povrede članka 5. ZSSI-a, za
navesti je isti ovaj sud ne nalazi osnovanim. Ovo iz razloga jer isto po ocjeni ovog suda
ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 44. stavka 1. ZUS-a,
odnosno pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili
nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo, a koje bi bilo osnova za prekid ovog upravnog
spora, a kako to pogrešno smatra tuženik. Naime, za istaći je da sud, pri ocjeni
zakonitosti pojedinačne odluke, nije vezan pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama

10 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

donesenim u drugim predmetima iste ili slične činjenične i pravne osnove koji se vodi među drugim strankama.

13. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju je došlo do pogrešne
primjene materijalnog prava, odnosno odredba članka 5. stavka 1. ZSSI-a, a na kojoj
je utemeljena osporena Odluka tuženika, nije pravilno primijenjena.

14. Naime, naprijed citirana odredba članka 5. stavka 1. ZSSI-a sadrži načela
djelovanja dužnosnika i kao takva na općenit način regulira ponašanje dužnosnika u
obnašanju javnih dužnosti, slijedom čega ista ne može biti sama po sebi osnova za
donošenje odluke kojom tuženik deklaratorno utvrđuje povrede te odredbe. Što se,
pak, smatra ponašanjem dužnosnika koje nije u skladu s općim načelima iz članka 5.
ZSSI-a detaljno je i konkretno razrađeno daljnjim (razrađujućim) odredbama ZSSI-a
(članak 7., članak 10., članak 11. stavak 3. i 4., članak 12., članak 13., članak 14.,
članak 16. stavak 1. i 4., članak 17. stavak 3. i 6., članak 18. stavak 1. i 4. i članak 27.)
te je svako postupanje dužnosnika protivno tim pojedinačnim odredbama
sankcionirano izricanjem kazni propisanih odredbom članka 42., u vezi članka 43. do

45. ZSSI-a (opomena, obustava isplate dijela neto mjesečne plaće, javno objavljivanje
odluke Povjerenstva).

15. Nadalje, povrede odredbi ZSSI-a regulirane su Glavom V toga Zakona, pod
nazivom „Kršenje odredaba ovog Zakona“ (članak 42.), kojom su propisane sankcije
za povrede taksativno navedenih zakonskih odredaba, a među kojima nije i članak 5.
ZSSI-a, što posljedično znači da, i po ocjeni ovoga suda, tuženik nije imao temelja na
zakonu deklaratorno, bez izricanja sankcije, utvrđivati da je dužnosnik počinio povredu
zakonske odredbe koja nije navedena u odredbi članka 42. ZSSI-a. Na ovakav
zaključak upućuje i odredba članka 48. stavka 1. ZSSI-a, prema kojoj je dopušteno
pokrenuti upravni spor samo protiv odluka tuženika iz članka 42. do 45. ZSSI-a, dakle,
protiv odluka kojima su utvrđene povrede taksativno navedenih odredaba ZSSI-a i za
iste izrečene sankcije, a što ovdje nije slučaj, jer je osporenom Odlukom tuženika
utvrđeno da je tužitelj povrijedio opća načela postupanja propisana odredbom članka

5. stavka 1. ZSSI-a, a koja odredba, bez prijetnje sankcijom, dužnosnicima općenito
nalaže da u obnašanju javnih dužnosti postupaju časno, pošteno, savjesno, odgovorno
i nepristrano.

16. Dakle, propisivanjem općih načela postupanja dužnosnika (Glava I ZSSI-a)
postavljen je opći okvir unutar kojeg je je daljnjim odredbama zakona (Glava II i III
ZSSI-a) na izričit način zakonodavac odredio radnje koje su dužnosniku zabranjene
odnosno obveze kojih se dužan pridržavati, a sve u skladu s temeljnim načelima
postupanja dužnosnika. Stoga je, prema shvaćanju ovog suda, načela djelovanja
potrebno tumačiti u međusobnoj povezanosti s tim pojedinačnim razrađujućim
normama te odluku kojom se utvrđuju povrede u postupanju dužnosnika utemeljiti na
zakonskim odredbama opisanim člankom 42. ZSSI-a, a kojima su normirana
zabranjena ponašanja i sankcije za isto.

17. U navedenom, u konkretnom slučaju, nije bilo zakonske osnove za
donošenje osporene Odluke, kojom se dakle, deklaratorno, bez izricanja sankcije,
utvrđuje da je tužitelj počinio povredu zakonske odredbe koja nije navedena u odredbi
članka 42. ZSSI-a, pa je ovakvom odlukom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
18. Stoga, a budući da osporena Odluka tuženika nije zakonita, valjalo je, na
temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporenu Odluku tuženika, a
kako je i presuđeno pod točkom I. izreke presude.

19. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je na temelju odredbe
članka 79. ZUS-a kao opravdan trošak upravnog spora priznati zatraženi i popisani
trošak i to trošak sastava tužbe (2.500,00 kuna) i trošak zastupanja na ročištu od 18.

11 Poslovni broj: 10 UsI-40/21-7

lipnja 2021. (2.500,00 kuna), sve po opunomoćeniku odvjetniku, što iznosi 5.000,00
kuna i uvećano za 25% PDV-a (1.250,00 kuna), ukupno iznosi 6.250,00 kuna (Tbr. 23.
točka 1. i 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,
„Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), a kako je i odlučeno
pod točkom II. izreke.

20. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe po odluci
suda, a koji trošak ovaj sud nije našao osnovanim iz razloga jer se sudska pristojba u
upravnom sporu u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim
pristojbama („Narodne novine,“ broj118/18) plaća samo ako sud odbije tužbeni zahtjev
ili odbaci tužbu.

U Splitu 28. lipnja 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70.
ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi,

2. Tuženiku, uz zapisnik o objavi i spis upravnog tijela po pravomoćnosti

3. U spis.

RJ./ I. Tužitelj ne plaća sudsku pristojbu na temelju odredbe članka 22. stavka 1.
Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
II. Spis u kalendar 30 dana.