Broj: Kž 552/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika N. J., zbog kaznenog djela iz članka 238. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. rujna 2018. broj Kv-I-35/2018., u sjednici održanoj 27. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba izručenika N. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 4. rujna 2018. broj Kv-I-35/2018., pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Bosni i Hercegovini izručenika N. J., državljanina Bosne i Hercegovine, radi izvršavanja kazne zatvora u trajanju 6 mjeseci na temelju presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 K 077359 14 K 2 od 28. travnja 2015. zbog kaznenog djela iz članka 238. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Pod točkom II. izreke odlučeno je da se, na temelju članka 37. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMPO), izručenje dopušta pod uvjetom da država moliteljica izručenika ne progoni ili ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju J. F., odvjetniku u S., ne navodeći konkretne žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev za izručenje, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je u konkretnom slučaju trebalo odbiti izručenje pozivom na odredbu članka 35. stavka 1. točke 5. ZOMPO, jer da je izručenik u Republici Hrvatskoj presudom od 16. ožujka 2018 broj Kov-134/2018. već osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine za isto kazneno djelo za koje se izručenje traži, s obzirom da iz sadržaja te presude na temelju sporazuma stranaka, koju je izručenik priložio na ročištu 17. ožujka 2018. u predmetu broj Kv I-25/2018., proizlazi da se ne radi o presuđenoj stvari jer je izručenik proglašen krivim i osuđen za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., - dalje: KZ/11.) potpuno različitog činjeničnog opisa od onog za koje se izručenje traži.

Isto tako, protivno žalbenom prigovoru, nisu ispunjene zakonske pretpostavke ni za primjenu odredbe članka 60. stavka 1. ZOMPO na koju se u žalbi poziva žalitelj, smatrajući da je u konkretnom slučaju trebalo odgoditi izručenje dok izručenik ne izdrži kaznu zatvora u Republici Hrvatskoj po citiranoj presudi, jer je odgoda izručenja po citiranoj zakonskoj odredbi propisana kao mogućnost i u nadležnosti je ministra pravosuđa, nakon što rješenje kojim je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje postane pravomoćno.

Slijedom iznijetoga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje izručenika N. J. Bosni i Hercegovini radi izvršavanja kazne zatvora zbog kaznenog djela opisanog u izreci pobijanog rješenja.

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu izručenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 27. studenog 2018.