Broj: Kž 620/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 10. rujna 2018. broj K-16/18-15, u sjednici održanoj 28. studenog 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, presudom od 10. rujna 2018. broj K-16/18-15 proglasio je krivim opt. D. Š. zbog kaznenog djela protiv imovine- razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. te ga je na temelju čl. 231. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine.

Na temelju čl. 55. st. 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora od jedne godine zamijenjena je radom za opće dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada.

Na temelju čl. 55. st. 6. KZ/11. optuženik je upozoren da ako se u roku od osam dana od dana za koji je pozvan, ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv neće biti moguće dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za rad za opće dobro, počinje postupak izvršenja kazne na koju je osuđen.

Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11. optuženik je upozoren da ako svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženiku D. Š. uračunato je vrijeme uhićenja od 12. rujna 2017. do 13. rujna 2017.

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom P. d.d. R. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u visini od 127,92 kuna te je naloženo optuženiku da oštećenom trgovačkom društvu isplati na ime naknade štete iznos od 127,92 kune dok je u preostalom dijelu oštećeno trgovačko društvo s imovinskopravnim zahtjevom upućeno na parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. opt. D. Š. obvezan je nadoknaditi troškove postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08. na ime troškova za svjedoke u ukupnom iznosu od 206,00 kuna te troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora od jedne godine bez zamjene izrečene kazne radom za opće dobro.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije na pravilan način valorizirao utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika jer te olakotne okolnosti predstavljaju okolnosti općeg karaktera i nemaju takav značaj da bi opravdavale zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro. Osim toga, navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da optuženik nije u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela pa time nije iskazao svijest o protupravnosti, nije izrazio iskreno kajanje i žaljenje te da mu predmetni događaj nije bio prvi sukob sa zakonom. Uz navedeno da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio stupanj krivnje optuženika te da je zamjena kazne zatvora radom za opće dobro neadekvatna sankcija i to posebno s aspekta generalne prevencije.

Međutim, protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud i u dovoljnoj mjeri optuženiku kao otegotno cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost uz koju je cijenio i da optuženik koji je rođen 5. lipnja 1974. ni prije ni poslije osude za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11. za koje je osuđen presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. veljače 2011. broj K-24/09 na kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca, nije bio osuđivan kao i da do sada nije činio kaznena djela protiv imovine.

Uz to je pravilno prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku cijenio djelomično priznanje kaznenog djela, da je otac jednog maloljetnog djeteta koje uzdržava, da je zaposlen s plaćom od 6.500,00 kuna i brine se o bolesnoj majci s kojom živi, da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, kao i količinu i vrijednost otuđenih stvari.

Vezano za navode žalbe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio stupanj krivnje optuženika, nakon čega se opisuje način počinjenja kaznenog djela, ističe se da državni odvjetnik samo navodi činjenice iz kojih proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela za koje je optuženik osuđen, koje činjenice, suprotno navodima žalitelja, ponašanju optuženika ne daju veći kriminalni značaj pa da bi ih trebalo posebno cijeniti i prilikom odmjeravanja kaznene sankcije.

S obzirom na sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti kao i stupanj krivnje optuženika i ovaj drugostupanjski sud stava je da počinjenje kaznenog djela kod optuženika predstavlja eksces u ponašanju te da se svrha kažnjavanja iz čl. 41. i 47. KZ/11. može ostvariti i zamjenom izrečene kazne zatvora radom za opće dobro.

Slijedom svega navedenog, žalba državnog odvjetnika nije prihvaćena, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, žalba državnog odvjetnika je na temelju čl. 482. ZKP/08. odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Zagreb, 28. studenog 2018.