1               10 P-107/2021-77

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1

10 P-107/2021-77

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: …, zastupane po odvjetništvu u P., protiv tuženice OPĆINE V., V., OIB: …, zastupanom po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. svibnja 2021. u nazočnosti zastupnice po zakonu tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženice, na dan objave 28. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnina označenih kao k.č. br. 269 površine 3099 m2, k.č. br. 270 površine 11951 m2 i k.č. br. 271/2 površine 2241 m2, sve k.o. V., temeljem zakona, slijedom čega je tuženica dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa nekretnina označenih kao k.č. br. 269 površine 3099 m2, k.č. br. 270 površine 11951 m2 i k.č. br. 271/2 površine 2241 m2, sve k.o. V., uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na nekretninama označenim kao k.č. br. 269 površine 3099 m2, k.č. br. 270 površine 11951 m2, k.č. br. 271/2 površine 2241 m2, sve k.o. V., sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnina označenih kao k.č. br. 251/3, površine 4226 m2, u 907/4226 dijela, k.č. br. 11051/1, površine 4615 m2, u 1511/4615 dijela i k.č. br. 1108/1, površine 3898 m2, u 2240/3898 dijela, sve k.o. V., temeljem zakona, slijedom čega je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa nekretnina označenih kao k.č. br. 251/3, površine 4226 m2, u 907/4226 dijela, k.č. br. 11051/1, površine 4615 m2, u 1511/4615 dijela i k.č. br. 1108/1, površine 3898 m2, u 2240/3898 dijela, sve k.o. V., uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na nekretninama označenim kao kao k.č. br. 251/3, površine 4226 m2, u 907/4226 dijela, k.č. br. 11051/1, površine 4615 m2, u 1511/4615 dijela i k.č. br. 1108/1, površine 3898 m2, u 2240/3898 dijela, sve k.o. V., sve u roku od 15 dana.".

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka

Obrazloženje

Tužiteljica je 5. studenog 2014. podnijela tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da se, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim tuženik zahtjev nije prihvatio, pa tužiteljica podnosi ovu tužbu. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u P., nekretnine označene kao k.č.br. 251/3, k.č.br. 269, k.č.br. 270, k.č.br. 271/2, k.č.br. 1105/1 i k.č.br. 1108/1, sve k.o. V., upisane su kao vlasništvo tuženika Općine V. u dijelu 1/1. Navedene nekretnine su nastale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. od nekretnina stare izmjere i to: nekretnina k.č.br. 251/3 je nastala od dijelova k.č.br. 697, k.č.br.712 i k.č.br.730, k.č.br. 269 je nastala od k.č.br. 736, k.č.br. 270 nastala je od k.č.br. 728/13 i k.č.br. 738/2, k.č.br. 271/2 je nastala od dijelova k.č.br. 728/8, k.č.br. 1105/1 nastala je od k.č.br. 709, k.č.br. 711/1, k.č.br. 711/2 i dijela k.č.br. 1782/2, i k.č.br. 1108/1 nastala je od k.č.br. 708/3 i k.č.br. 708/4. Nekretnine stare izmjere označene kao k.č. br. 730, k.č.br. 728/13, k.č.br. 738/2, k.č.br. 709. k.č.br. 728/8 u 19/27 dijela. k.o. V., su ranije bile upisane kao vlasništvo Općine V. temeljem rješenja Općinskog suda u P. poslovni broj Z-4711/08, Z-4457/08, Z-2244/08 i Z-445/08, a temeljem uvjerenja o statusu nekretnina iz kojeg proizlazi da su se predmetne nekretnine na dan 16. listopad 1990. i na dan 23. srpanj 1991., nalazile unutar granica građevinskog područja. K.č.br. 736, k.o. V., stare izmjere, bila je upisana kao vlasništvo G. F., pokojnog D., a vlasništvo Općine V. je uknjiženo na temelju rješenja uprave, lspostava P., Klasa: UP/1-942-03/07-01/1 i to rješenjem Općinskog suda u P., poslovni broj Z-1572/07. K.č.br. 728/8, k.o. V., stare izmjere, bila je upisana u 8/27 dijela kao vlasništvo T. I., pokojnog B., te je u tome dijelu na temelju rješenja uprave, Ispostava P., Klasa: UP/I-942-03/07-01/1 od 13. travnja 2007. i to rješenjem Općinskog suda u P., poslovni broj Z-2669/07. Obje navedene nekretnine su optanska imovina koja se prema uvjerenju o status nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja, ali s obzirom da su predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. nalazile u šumsko gospodarskoj osnovi, odnosno bile su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, to su stoga izvanknjižno vlasništvo Republike Hrvatske. Navedene nekretnine stare izmjere označene kao k.č.br. 730, k.č.br. 728/13, k.č.br. 738/2. k.č.br. 728/8, k.č.br. 709, k.č.br. 708/3 i k.č.br. 736, k.o. V., su bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, Gospodarska jedinica „B.", koji je važio u periodu od 01. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991,, te stoga predstavljaju šume, odnosno šumsko zemljište. Dakle, temeljem članka 6. Zakona, šume i šumska zemljišta koje su bile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li su se nalazile u zoni građevinskog područja nekog naselja ili izvan njega, postale su temeljem zakona vlasništvo tužiteljice. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-450/1 l, od 11. siječnja 2012., koja je prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezujuća za sve sudove, jer je donijeta povodom izvanredne revizije. Temeljem naprijed izloženog, provedena uknjižba prava vlasništva za korist tuženika na nekretnini označenoj kao k.č. br. 251/3, k.č.br. 269, k.č.br. 270, k.č.br. 271/2, k.č.br. 1105/1 i k.č.br. 1108/1, sve k.o.V., nove izmjere, je pravno neutemeljena, pa tužiteljica predlaže naslovljenom sudu da donese sljedeću

presudu:

"Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica, odnosno suvlasnica, nekretnina tužene Općine V. i to k.č.br. 251/3 u dijelu 907/4226, k.č. br. 269 u dijelu 1/1, k.č.br. 270 u dijelu 1/1, k.č.br. 271/2 u dijelu 1/1, k.č.br. 1105/1 u dijelu 1511/4615, k.č.br. 1108/1 u dijelu 2240/3898, k.o. V., a slijedom čega se određuje brisanje prava vlasništva, odnosno suvlasništva, Općine V. na nekretninama označenim kao k.č.br. 251/3 u dijelu 907/4226, k.č. br. 269 u dijelu 1/1, k.č.br. 270 u dijelu 1/1, k.č.br. 271/2 u dijelu 1/1. k.č.br. 1105/1 u dijelu 1511/4615 i k.č.br. 1108/1 u dijelu 2240/3898, k.o. V., uz istovremeni upis prava vlasništva. odnosno suvlasništva, Republike Hrvatske na nekretninama označenim kao k.č.br. 251/3 u dijelu 907/4226, k.č. br. 269 u dijelu 1/1, k.č.br. 270 u dijelu 1/1, k.č.br. 271/2 u dijelu 1/1, k.č.br. 1105/1 u dijelu 1511/4615 i k.č.br. 1108/1 u dijelu 2240/3898, k.o. V..".

U odgovoru na tužbu tuženica je navela da se protivi navodima tužbe I tužbenom zahtjevu i ističe da je tužbeni zahtjev nejasan i neodređen. Tužiteljica tvrdi da je parvo vlasništva na nekretninama oznake k.č. 251/3, k.č. 269, k.č. 270, k.č. 271/2, k.č. 1105/1 i k.č. 1108/1, sve k.o. V., stekla temeljem obuhvata Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske. Obuhvat Programom nije osnov stjecanja prava vlasništva. Način korištenja nekretnina ne definira njihov pravni status jer je takav način korištenja podložan promjenama, već mu takav status daju dokumenti prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje I namjena prostora, a sve sukladno članku 8. i članku 9. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređenju prostora ("NN", broj 54/80). Protivi se navodima tužbe da je uknjižba prava vlasništva u njezinu korist pravno neutemeljena. Naime, ona je svoje pravo vlasništva na svim nekretninama stekla i ishodila upis u zemljišnoj knjizi na temelju važećih propisa, sve u dobroj vjeri i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i to kao pravni sljednik bivše općine P.. Zakon o šumama uredio je pretvorbu šuma i šumskog zemljišta koji su bili u dotadašnjem društvenom vlasništvu, ali ne I pretvorbu građevinskog zemljišta, čija je pretvorba uređena posebnim propisima. Nekretnine oznake stare izmjere k.č. 730, k.č. 736, k.č. 738/2, k.č. 728/13, 728/8, k.č. 709, k.č. 708/3 i k.č. 708/4, sve k.o. V., na dane 16.10.1990. i 23.07.1991. nalazile su se unutar granica građevinskog područja grada V. pa su temeljem odgovarajućeg prostornog plana - GUP-a grada V. bile definirane kao građevinsko zemljište. Tužiteljica nije dokazala da su ove nekretnine na dan 16.10.1990. bile šume niti šumsko zemljište. Naprotiv k.č. 738/2 i 728/13 bile su pašnjaci, k.č. 708/3 bila je maslinik, a k.č. 709 i 708/4 oranice, kako je to i bilo upisano u zemljišnim knjigama, a dokazano je povijesnim z.k. izvacima. Pored toga k.č. 736, k.č. 728/8 i k.č. 708/4 bile su na dan 16.10.1990. u privatnom vlasništvu, a k.č. 730 imala je površinu 907 m2 te se stoga ne može smatrati šumom niti šumskim zemljištem. Predmetne nekretnine predstavljale su građevinsko zemljište i prije 16.10.1990. te se na stjecanje prava vlasništva primjenjuju odredbe članka 3. Zakona o građevinskom zemljištu, članka 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i članak 67. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi. Odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("NN", broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 128/99, 51/00 i 105/00) propisano je da će općine, gradovi i županije preuzeti nekretnine dotadašnjih općina čiji su sljednik. Dakle, radi se o nekretninama koje su 16.10.1990. bile u granicama građevinskog područja, prostornim planom definirane kao građevinsko zemljište, a ne samo o nekretninama koje nisu šume. Ovakvo tumačenje daje i Županijski sud u P. u obrazloženju presude Gž- 2197/01-2 od 10.02.2003. i presude P-6/09-14 od 08.07.2010. Nadalje, nekretnine oznake po novoj izmjeri k.č. 1105/1 i k.č. 1108/1, k.o. V., pokrivene su Urbanističkim planom uređenja "V." dijelom kao zaštitne zelene površine-Z, dijelom kao infrastrukturni sustavi i građevine-IS i dijelom mješovite namjene pretežito stambene- M 1. Slijedom navedenog, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška.

U podnesku od 27. kolovoza 2020. tužiteljica je dopunila tužbu sukladno podacima iz zemljišne knjige, tako da tužbeni zahtjev glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnina označenih kao k.č. br. 251/3, površine 4226 m2, u 907/4226 dijela, k.č. br. 269, površine 3099 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 270, površine 11951 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 271/2, površine 2241 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 11051/1, površine 4615 m2, u 1511/4615 dijela i k.č. br. 1108/1, površine 3898 m2, u 2240/3898 dijela, sve k.o. V., temeljem zakona, slijedom čega je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa nekretnina označenih kao k.č. br. 251/3, površine 4226 m2, u 907/4226 dijela, k.č. br. 269, površine 3099 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 270, površine 11951 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 271/2, površine 2241 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 11051/1, površine 4615 m2, u 1511/4615 dijela i k.č. br. 1108/1, površine 3898 m2, u 2240/3898 dijela, sve k.o. V., uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na nekretninama označenim kao k.č. br. 251/3, površine 4226 m2, u 907/4226 dijela, k.č. br. 269, površine 3099 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 270, površine 11951 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 271/2, površine 2241 m2, u 1/1 dijela, k.č. br. 11051/1, površine 4615 m2, u 1511/4615 dijela i k.č. br. 1108/1, površine 3898 m2, u 2240/3898 dijela, sve k.o. V., sve u roku od 15 dana.".

Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu i to u zahtjev za mirno rješenje spora sa povratnicom na listu 4, izvatke iz zemljišnih knjiga na listovima 5-9, zapisnike Općinskog suda u P. na listovima 10-15, identifikacije na listovima 16 - 21, z.k. izvatke na listovima 22-30, dopise Hrvatskih šuma na listovima 31-33, izvadak iz generalnog urbanističkog plana na listu 42, izvadak iz urbanističkog plana na listovima 47-48, snimku geoportala na listu 75, nalaz i mišljenje vještaka P. na listovima 89-94, nalaz i mišljenje vještaka M. B. sa prilozima na listovima 96-104, tužbu na listovima 131-139, rješenja na listovima 155 159, rješenja na str. 226-229, zahtjev radi ocjene zakonitosti na str. 233-236 te Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu B. od 1982.-1991 preslikan iz predmeta ovog suda P-1398-2015. Također, izvedeni su dokazi vještačenjem po vještaku mjernične struke M. B. iz P. i vještaku gospodarske struke Đ. P. iz P. te su oba vještaka i usmeno saslušana.

Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Uvidom u preslik zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. lipnja 2014. i njemu priloženu dostavnicu (list 4 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), 26. lipnja 2014. dostavila tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora. Do podnošenja tužbe protekao je rok od tri mjeseca od podnošenja tog zahtjeva, čime su ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe iz čl. 186.a ZPP-a.

Na pripremnom ročištu održanom 17. studenog 2016. tuženica je istakla prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda jer da se postupak ne vodi u svezi sa djelatnošću stranka. Taj prigovor nije osnovan. Naime, odredbom članka 34.b točke 1. ZPP-a trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema tom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost suda druge vrste. Prema odredbi članka 34. ZPP-a općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima o uzdržavanju, postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka, utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva, o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka, o stvarnim i osobnim služnostima, zbog smetanja posjeda, iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.), za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije, radi naplate: naknada za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom energijom, naknada za održavanje čistoće, naknada iz pretplatničkog ugovora javnih komunikacijskih usluga, naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, naknada za pristojbu Hrvatske radio-televizije, naknada za parkiranje, regresnih zahtjeva iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, iz radnih odnosa. Budući da su u ovom postupku obje stranke pravne osobe, te je predmet spora utvrđenje prava vlasništva nekretnine, nadležan je trgovački sud, jer nije riječ o sporu u kojem bi prema odredbama ZPP-a uvijek sudili općinski sudovi, odnosno nije riječ o sporu za koji je zakonom utvrđena nadležnost suda druge vrste.

Između stranaka nije sporno:

- da su nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva (k.č.br. 251/3, k.č.br. 269, k.č.br. 270, k.č.br. 271/2, k.č.br. 1105/1 i k.č.br. 1108/1, sve k.o. V.) u zemljišne knjige upisane kao vlasništvo tuženice;

- da su te nekretnine nastale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. od nekretnina stare izmjere i to: nekretnina k.č.br. 251/3 je nastala od dijelova k.č.br. 697, k.č.br.712 i k.č.br.730, k.č.br. 269 je nastala od k.č.br. 736, k.č.br. 270 nastala je od k.č.br. 728/13 i k.č.br. 738/2, k.č.br. 271/2 je nastala od k.č.br. 728/8, k.č.br. 1105/1 nastala je od k.č.br. 709, k.č.br. 711/1, k.č.br. 711/2 I k.č.br. 1782/2, k.č.br. 1108/1 nastala je od k.č.br. 708/3 i k.č.br. 708/4.

Odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šuma („Narodne novine“ br. 41/90, dalje: ZID ZŠ) izmijenjen je čl. 18. Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 54/83, 32/87, 47/89, dalje: ZŠ ) tako da isti, u stavku 1. glasi: "Šume I šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.“.

Dakle, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Takav pravni stav, koji dijeli i ovaj sud, izražen je, primjerice, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-450/12-2 od 11. siječnja 2012.

Uvidom u z.k. izvatke na listovima 23-30 utvrđeno je:

- da su nekretnine stare izmjere označene kao k.č. br. 730, 728/13, 738/2, 709., 708/3, 708/4 te 19/27 dijelak.č.br. 728/8 u. k.o. V., ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine P. te su kao vlasništvo tuženice upisane temeljem uvjerenja uprave, lspostava P., o statusu nekretnina,

- da je k..č.br. 736, k.o. V., stare izmjere, bila upisana kao vlasništvo G. F., pokojnog D., a vlasništvo tuženice je uknjiženo na temelju rješenja uprave, lspostava P., Klasa: UP/1-942-03/07-01/1 od 15. srpnja 2007.,

- da je k.č.br. 728/8, k.o. V., stare izmjere, bila upisana u 8/27 dijela kao vlasništvo T. I., pokojnog B., te je u tome dijelu uknjižena kao vlasništvo tuženice na temelju rješenja uprave, Ispostava P., Klasa: UP/I-942-03/07-01/1 od 13. travnja 2007.

Utvrđeno je da da su nekretnine stare izmjere označene kao k.č. br. 736 i k.č.br. 728/8, obje k.o. V. optantska imovna. Naime, iz rješenja uprave, Ispostava P., klasa: UP/I-942-03/07-01/1 od 20. veljače 2007. (na str. 226-227 spisa) proizlazi da je G. F., pok. D. evidentiran kao osoba kojoj je uvažena opcija te je postao talijanski državljanin, a k.č. br. 736 k.o. V. predstavlja optantsku imovinu. Iz rješenja uprave, Ispostava P., klasa: UP/I-942-03/07-01/11 od 13. travnja 2007. (na str. 228-229 spisa) proizlazi da je T. I., pok. B. evidentiran kao osoba kojoj je uvažena opcija te je postao talijanski državljanin, a k.č. br. 728/8 k.o. V. predstavlja optantsku imovinu. Optanti su talijanski državljani s područja pripojenog FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom (Službeni list FNRJ 74/47.), koji su na osnovu opcije u smislu članka 19. Ugovora, zadržali talijansko državljanstvo odnosno kojima je opcija za talijansko državljanstvo odobrena od strane nadležnog tijela za poslove državljanstva, bez obzira na to kada je ona odobrena. Optantska imovina je ona imovina koja je na dan 15. rujna 1947. godine (kada je stupio na snagu Ugovor o miru s Italijom), bila u vlasništvu optanata. Tim ugovorom je određeno da imovina talijanskih državljana koja se nalazi na pripojenom području osobe koja je optirala za talijansko državljanstvo i preselila u Italiju, ostaje u njezinom vlasništvu, s time da je može prodati pod istim uvjetima kao i državljani države slijednice. Te su osobe s nekretninama mogle neograničeno raspolagati sve do 23. prosinca 1950. godine, odnosno do Jugoslavensko-talijanskog sporazuma u Rimu, kada je dogovoreno da se Jugoslavenska vlada obvezuje otkupiti svu optantsku imovinu koju njezini vlasnici, sada državljani Republike Italije žele prodati. Svi optanti koji su dali izjavu da svoju imovinu žele prodati nisu više nakon toga mogli mijenjati pravni status te imovine. Nakon toga prema Sporazumu između FNRJ i Republike Italije od 18. prosinca 1954. u društveno vlasništvo prešle su sve nekretnine optanata koji su ih željeli prodati, dok je istovremeno imovina osoba koje su optirale za talijansko državljanstvo, ali svoju imovinu nisu željeli prodati, obuhvaćena privremenom mjerom zabrane raspolaganja. Status slobodne optantske imovine riješen je Sporazumom o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. (Službeni list SFRJ, MU, broj 8/65.), kada je optantska imovina, izuzevši nekretnine navedene u prilogu ,,A" sporazuma, koja su ostale u vlasništvu optanata u okviru jugoslavenskog zakonodavstva, prešla u društveno vlasništvo danom zaključenja Sporazuma 1954. godine. Protokolom između SFRJ i Republike Italije od 18. veljače 1983., o definiranju liste ,,A" kao aneksa Sporazuma između Jugoslavije i Italije o reguliranju neriješenih slučajeva opcije za talijansko državljanstvo, utvrđena je I zaključena lista od 500 optantskih dobara koja su ostavljena u vlasništvo optanata. Dakle, sva optantska imovina, izuzev one koja je na listi "A", prešla je u društveno vlasništvo 1954. godine, što znači da su k.č. br. 736 i k.č.br. 728/8, obje k.o. V., prešle u društveno vlasništvo i prosuđuju se po status nekretnina koje se nalaze u društvenom vlasništvu. Neovisno o tome tko je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedenih nekretnine, navedene nekretnine su se smatrale društvenim vlasništvom, jer rješenje ima deklaratorni, a ne konstitutivni karakter.

Uvidom u dopis H. d.o.o. Z., Ur.broj: BU-08/NMŠ-2010-1623/2 od 31. siječnja 2011. (na listu 31-32 spisa) utvrđeno je da su nekretnine stare izmjere označene kao kč.br. 730, kč.br. 728/13, kč.br. 738/2. kč.br. 728/8, kč.br. 709, kč.br. 708/3 i kč.br. 736, k.o. V., bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama I šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, Gospodarska jedinica „B.", koji je važio u periodu od 1. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991.

Vještak gospodarske struke Đ. P. u svom je nalazu i mišljenju (na listovima 89 94 spisa) zaključio da su na dan 16. listopada 1990. k.č.br.251/3, k.č.br. 269, k.č.br. 270 i k.č.br. 271/2, sve k.o. V., bile šuma; da je k.č.br. 1105/1 k.o. V. samo dijelom (I to sjevernim dijelom nekretnine) bila šuma (dok je u preostalom dijelu predstavljala odlagalište građevinskog materijala, pašnjak i put) te da k.č.br. 1108/1 k.o. V. nije bila šuma (već krški pašnjak sa pokojim stablom crnike, smreke I jasena). Na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. prosinca 2017. vještak Đ. P. je naveo kako slijedi: „U cijelosti ostajem kod danog nalaza i mišljenja. Vezano uz primjedbe tužitelja da nisam ovlašten kao vještak gospodarske struke ocjenjivati jesu li neke nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu, ističem da sam kao agronom polagao ispite iz šumarstva te stoga smatram da sam kvalificiran iznijeti mišljenje o tome je li nešto šuma ili nije. Inače, činjenica da je na k.č. 1105/1 kamenolom sa odlagalištem građevinskog materijala ne znači ujedno da se ne radi o šumskom zemljištu. Naime, sukladno čl. 7. Pravilnika o uređenju šuma (NN 111/06 od 11. listopada 2006) u šumsko zemljište koje je neplodno uvršteni su I kamenolomi. Vezano uz primjedbu tuženika da se na k.č. 251/3 nalaze dijelovi bez vegetacije s manjim dijelovima skeletnog tla i postotnim udjelom šljunka I kamena, navodim da ta sama činjenica ne znači da se ne radi o šumi budući da je čl. 7. ranije citiranog pravilnika opisano da u šumsko zemljište se razvrstava i krš kao neplodno zemljište. Isti odgovor se odnosi na primjedbe za ostale čestice, a sve jer je u čl. 7. pravilnika navedeno koje neobraslo zemljište se razvrstava u šumsko zemljište uključujući i blage kamenjare, neplodno zemljište, šumske prometnice, krš i kamenolome, a što je zatečeno na predmetnim česticama kao što to proizlazi iz nalaza.“. Sud je nalaz I mišljenje građevinske struke Đ. P. ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Vještak je nalaz i mišljenje, po ocjeni suda, stručno, logično i argumentirao obrazložio te je prilikom usmenog iznošenja nalaza na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. prosinca 2017. uspješno otklonio sve primjedbe na svoj nalaz i mišljenje.

Uvidom u dopis H. š. d.o.o. Z., Ur.broj: BU-08/NMŠ-2010-1623/2 od 31. siječnja 2011., uviđajem na licu mjesta i iz nalaza i mišljenja vještaka gospodarske struke Đ. P., sud je utvrdio da su k.č. stare izmjere br. 736 (od koje je nastala k.č. nove izmjere br. 269), k.č. stare izmjere br. 728/13 i br. 738/2 (od kojih je nastala k.č. nove izmjere br. 270) i k.č. stare izmjere br. 728/8 (od koje je nastala k.č. nove izmjere br. 271/2) na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. bile šume.

Budući da su te nekretnine na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. bile i društveno vlasništvo odnosno optantska imovina sa statusom društvenog vlasništva (prethodno obrazloženo) one su s tim danom, temeljem čl. 6. ZID ZŠ, odnosno čl. 18. ZŠ, postale vlasništvo Republike Hrvatske. S obzirom na prethodno navedeno odlučeno je kao u točki I izreke.

Vezano uz primjedbe tuženice vezane uz ispravnost i zakonitost Programa
gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, Gospodarska jedinica „B.", koji je važio u periodu od 1. siječnja 1982. do 31, prosinca 1991, ovaj sud ukazuje da nije nadležan utvrđivati je li takav akt valjan, već se ima uzeti da je valjan sve dok se u postupku pred nadležnim tijelom ne utvrdi suprotno, o čemu tuženica do kraja raspravljanja nije dostavila dokaze u spis (takav stav izrazio je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2998/2020-2 od 13. travnja 2021.).

Sud je odlučio da neće izvesti dokaz (predložen po tuženici) traženjem od Grada P. dokaza da je skupština Općine P. odobrila Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu B. od 1982.-1991. Naime, iz odredbi ZŠ-a ne proizlazi da bi odobrenje skupštine općine bilo od utjecaja na pravni značaj tog programa pa, stoga, ta činjenica nije relevantna za meritornu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Iz postupka proizlazi da tužiteljica tvrdi da je na temelju odredbe čl. 6. ZID ZŠ stekla vlasništvo: