1

Poslovni broj 80 Gž Ovr-911/2021-2

       Republika Hrvatska

   Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž Ovr-911/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

          Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. E. d.o.o. Z., OIB:…, zastupano po punomoćnici V. N., odvjetnici iz Odvjetničkog društva N. i p. d.o.o., iz Z., protiv ovršenika B. G. iz R., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-368/20-2 od 27. siječnja 2021., dana 28. lipnja 2021.

r i j e š i o  j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-368/20-2 od 27. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je kao nedopušten odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 20. ožujka 2020.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet postupka je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-2615/03 od 17. lipnja 2017.

5. Prijedlog za ovrhu podnosi ovrhovoditelj kojemu je novčana tražbina dužnice B. G., ovdje ovršenice, ustupljena ugovorom o ustupu i prijenosu potraživanja sklopljenim sa trgovačkim društvom Z. b. d.d. i A. D. s.r.o.

6. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 209. st. 8. u vezi čl. 211. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 -  dalje: OZ) zaključio da predmetni prijedlog za ovrhu nije dopušten jer je prijedlog podnesen radi ovrhe na novčanim sredstvima na računu, a da ovrhovoditelj nije dostavio potvrdu o nemogućnosti naplate od FINA-e.

7. Ovrhovoditelj se u žalbi protivi odluci prvostupanjskog suda te ističe da se u  konkretnoj situaciji radi o ovršnoj ispravi koja ne glasi na ovrhovoditelja, već na ranijeg vjerovnika (Z. b. d.d.) i da zbog toga po zahtjevu za izravnu naplatu Fina ne bi postupila. Stoga se protivi stajalištu prvostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju ovrhovoditelj sudu potvrdom trebao dokazivati da ovrha putem Fina-e nije moguća.

8. Navedeni žalbeni razlozi ne mogu se prihvatiti pravilnim.

9. Donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda a protivno žalbi, pravilno primijenio čl. 211. OZ-a, temeljeći ga u konkretnom slučaju na odredbi iz čl. 209. st. 8. OZ-a, pa je time pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Naime, odredbom čl. 209. st. 8. toga Zakona je propisano da će Fina provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i st. 2. toga Zakona.

11. Odredom čl. 32. st. 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, a st. 2. istog članka je propisano da se odredba st.1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

12. U predmetnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen je sudu od strane ovrhovoditelja koji u ovršnoj ispravi nije naveden kao vjerovnik nego je naveden njegov pravni prednik koji je ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine predmetnu novčanu tražbinu ustupio ovdje ovrhovoditelju. Iz navedenog slijedi da je javnom ispravom ovrhovoditelj mogao dokazati da je tražbina na njega prenesena u kojem slučaju bi FINA provela ovrhu na zahtjev ovdje ovrhovoditelja, a ako se ovrha ne bi mogla provesti, FINA bi o tome izdala potvrdu, a tek nakon toga bi ovrhovoditelj mogao tražiti sudsku ovrhu. Kako je ovrhovoditelj propustio zatražiti izravnu naplatu svoje tražbine putem Fina-e, to je prvostupanjski sud pravilno utemeljeno na čl. 211. OZ-a odbacio prijedlog ovrhovoditelja za provođenje sudske ovrhe.

13. Pri tome valja reći da pozivanje ovrhovoditelja na odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima nema značaj jer ti propisi ne sadrže nikakve posebne odredbe za postupanje u slučajevima kao što je ovaj.

14. Kako ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a donošenjem pobijanog rješenja pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, valjalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 28. lipnja 2021.

                                                                                                                                           Sutkinja:

Gabriela Topić Kordej, v.r.