Broj: Kž 563/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. J., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15 i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 11. srpnja 2018. broj K-1/2018-22, u sjednici održanoj 28. studenog 2018. u prisutnosti opt. G. J. i branitelja optuženika M. J., odvjetnika iz S.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba opt. G. J. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku, presudom od 11. srpnja 2018. broj K-1/2018-22 proglasio je krivim opt. G. J. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva, iz čl. 110. KZ/11. i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. srpnja 2017. pa nadalje.

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzet pištolj marke Č., model …, kalibar 9mm, luger, serijskog broja … sa pripadajućim spremnikom i trinaest komada streljiva, jedan komad pištoljskog streljiva, te ostali predmeti navedeni u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, dok će se o troškovima punomoćnika oštećenika odlučiti posebnim rješenjem.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M. J., odvjetniku iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana preuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem. Predlaže da se optuženik i njegov branitelj izvijeste o sjednici vijeća.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika u kojem predlaže da se ista odbija kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika čija je nazočnost osigurana putem audio-video uređaja, te njegova branitelja M. J., odvjetnika iz S., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, dok je dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava namjeru na lišenje života tvrdeći da je postupao sa svjesnim nehajem ili eventualno sa neizravnom namjerom. Pri tome se poziva na balističko i sudsko-medicinsko vještačenje, ostajući i nadalje kod obrane da ga je žrtva potegnula za ruku ili gurnula u ruku i da je tada došlo do ispaljena hica.

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je kritične zgode došlo do svađe između optuženika i žrtve, bivših supružnika, što su potvrdili svjedok A. M. i njezin suprug T. M. kojeg je supruga zvala da se zbog te svađe vrati kući budući se radi o njihovim susjedima s kojima su i kumovi. Kada je drugi put razgovarala sa suprugom, a nakon što su pale teške riječi, kako je iskazala svjedok A. M., čula je pucanj.

Nakon toga je po nju dotrčala kćer optuženika i žrtve tražeći pomoć i govoreći da zove hitnu, da je tata pucao u mamu.

Kada se navedeno poveže sa obranom optuženika da je žrtva u tijeku svađe rekla da ju može ubiti na što je on rekao ''jel oćeš?'' i otišao na kat kuće, u spavaću sobu i uzeo službeni pištolj, repetirao ga i sišao do supruge, osnovano nije prihvaćena obrana optuženika da ne bi postupao s namjerom na lišenje života.

Kako to proizlazi iz provedenog balističkog vještačenja na majici žrtve u okolini mehaničkog oštećenja nastalog izlaskom zrna streljiva nije došlo do pojave crvenkasto-točkastog obojenja karakterističnog za nesagorjele i djelomično sagorjele čestice baruta. Oštećenje nastalo ulaskom zrna streljiva na tom odjevnom predmetu nije uočeno pa se vještak nije mogao izjasniti o udaljenosti pucanja na temelju ispitivanja odjeće.

Vještak sudske medicine je prema izgledu ulazne rane isključio pucanje iz apsolutne blizine, odnosno isključio je da bi oružje bilo prislonjeno na tijelo. U protivnom bi ulazna rana bila znatno veća, a u okolici same rane našla bi se oštećenja uzrokovana pritiskom zraka, vatre i barutnih čestica, što je u konkretnom slučaju izostalo. Sudsko-medicinski vještak je naveo i da na rukama žrtve nisu nađene ozljede koje bi eventualno nastale hvatanjem za cijev pištolja. Ulazna rana se nalazi na prednjoj strani grudnog koša, na visini od 155 cm od razine pete, a izlazna na leđima, na visini od 147 cm od razine pete. Strijelni kanal se proteže od sprijeda prema straga i od gore prema dolje pa su prema vještaku, usta cijevi pištolja bila usmjerena na prednju lijevu stranu grudnog koša i nešto prema dolje.

Osnovano prvostupanjski sud na temelju tako provedenog dokaznog postupka zaključuje o namjeri optuženika na lišenje života bivše supruge, opravdano ne prihvaćajući njegovu obranu da je do opaljena došlo u trenutku kada ga je žrtva povukla za ruku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i takav zaključak nije s uspjehom osporen žalbenim navodima.

Kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu na licu mjesta nađena je jedna čahura od ispaljenog hica, jedan izbačeni komad streljiva, dok u cijevi pištolja nije nađeno streljivo već trinaest komada u spremniku od ukupno petnaest komada koliko puni spremnik sadrži.

Prema balističkom vještaku kritične zgode je trebalo repetirati pištolj da se streljivo prebaci u cijev, što optuženik niti ne poriče i tada je udarač u stražnjem položaju, zatim povući otponac na koji način je došlo do opaljena hica i tada udarač dolazi u prednji položaj pri čemu se novi komad streljiva ubacuje u cijev. Nakon toga se vadi spremnik pri čemu je udarač još uvijek u prednjem položaju, a u cijevi jedan komad streljiva. Tada se ponovno repetiranjem pištolja iz cijevi izbacuje preostali komad streljiva pri čemu udarač ostaje u stražnjem položaju kako je pištolj i nađen na licu mjesta, te se nakon toga spremnik vraća u rukohvat.

Dakle, kada se imaju u vidu sve navedene radnje koje je optuženik poduzeo kritične zgode, te činjenicu da se radi o iskusnom policajcu koji zna svojstvo svog službenog pištolja i koji priznaje da ga je prethodno repetirao i uperio u suprugu s prstom na obaraču osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća obranu optuženika da je do opalenja došlo slučajno, nakon što ga je žrtva povukla za ruku ili ga gurnula.

Stoga osnovana prvostupanjski sud zaključuje da kada je optuženik u takvoj situaciji povukao obarač, gađajući žrtvu u vitalni dio tijela, da je postupao s izravnom namjerom na lišenje života i takav zaključak nije s uspjehom osporen žalbenim navodima kojima se neosnovano sugerira prouzročenje smrti iz nehaja ili eventualno postupanje s neizravnom namjerom.

Sam položaj ulazne i izlazne rane te strijelnog kanala koji je opisao sudsko-medicinski vještak ne govore sami za sebe u prilog obrane optuženika da ga je žrtva povukla za ruku, a nasuprot svim ostalim provedenim dokazima.

Optuženik i žrtva su prilikom opalenja stajali sučelice što ne osporava niti sam optuženik u obrani, a kako je naveo sudsko-medicinski vještak, hitac nije ispaljen iz apsolutne blizine što je sukladno pronađenim tragovima na odjeći žrtve.

S obzirom na sve ostale provedene dokaze, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka pa nije bilo potrebe za provođenjem novog vještačenja koje se sada ponovno predlaže u podnesenoj žalbi.

S obzirom na sve navedeno, činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno, a kako je na takvo činjenično stanje pravilo primijenjen kazneni zakon u pogledu kvalifikacije djela, nije osnovana niti žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona koju ističe kao tzv. posrednu povredu.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni u kojoj ističe da je optuženik ranije neosuđivan, da je bio dragovoljac Domovinskog rata s osamnaest godina, da djeca i obitelj ne iskazuju prema njemu animozitet zbog nastalog događaja i da nikada nije ispoljavao agresivnost.

Sve navedene okolnosti, a koje je kao olakotne u stvari utvrdio i prvostupanjski sud, ne opravdavaju blaže kažnjavanje kada se ima u vidu način počinjenja djela kako to utvrđuje prvostupanjski sud, kao i činjenica da je dvoje djece ostalo bez majke.

Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina kao primjerenu za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

Iz navedenih razloga nije prihvaćena niti žalba zbog odluke o kazni.

Kako je ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. studenog 2018.