Poslovni broj: 38 Gž R-1320/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 38 Gž R-1320/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. S. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. D., Z.., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica E. Č., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. i Č. d.o.o., u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-274/20-20 od 15. travnja 2021., 28. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika K. b. D., Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-274/20-20 od 15. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom citiranom u izreci ove odluke naloženo je tuženiku K. b. D., Z. (dalje: tuženik), kao poslodavcu tužiteljice I. Š. S. (dalje: tužitelj), isplatiti razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 6.442,19 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na dospjele mjesečne iznose, pobliže određene u izreci pobijane odluke pod točkom I., dok je u dijelu pod točkom II. dio zahtjeva odbijen kao zahtjev za nepripadajućim kamatama. Točkom III. izreke je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.450,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu pobija tuženik iz žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) točke 1. i 3., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijanom presudom i u postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud, na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističe žalitelj. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Obrazloženje nije paušalno ni arbitrarno kao što prigovara žalitelj, jer je o svim relevantnim tvrdnjama i prigovorima stranaka prvostupanjski sud dao potrebne razloge, osobito koje su činjenice bitne i zašto primjenjuje na iste pojedine odredbe, te zašto pojedine prigovore tuženika ne uvažava.

 

6. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju (prosinac 2018. - svibanj 2020.) bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist. Tužitelj tvrdi da mu tuženik na prekovremene sate rada nije isplatio odgovarajuće dodatke, te da nije isplaćena plaća koja mu pripada uključujući i za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan padao na radni dan od ponedjeljka do petka.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio umanjeni iznos plaće tužitelju, jer nije platio dodatke za otežane uvjete rada, opasnost za život i zdravlje, kao i da za rada u utuženom razdoblju nije isplaćen dodatak za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan padao na radni dan od ponedjeljka do petka. Stoga da posljednično naknada za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja nije odgovarajuće obračunata i isplaćena.

 

8. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je odgovarajućim vještačenjem, koje pravilno prvostupanjski sud prihvaća kao ničim dovedeno u sumnju, isto je jasno, izrađeno prema zadatku suda i obrazloženo, a žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke u odnosu na utvrđenu visinu.

 

9. Tužitelj na temelju odredbe članaka 55. te 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., dalje KU/18) ima pravo na uvećanje plaće sve za vrijeme prekovremenog rada, jer tužitelj u istim uvjetima radi za redovnog radnog vremena i za prekovremenog rada. To što tužitelju za prekovremeni rad pripada prema članku 49. KU/18 uvećanje plaće za prekovremeni rad, koje uvećanje se obračunava na osnovnu plaću, to ne znači da mu ne pripada pravo na uvećanje plaće iz odredbe članaka 55. i 57 KU/18. Navedene odredbe ne isključuju ta prava na uvećanje za sate ostvarene za prekovremena rada.

 

10. Tužitelju pripada razlika plaće po osnovi dodatka za prekovremene sate odrađene na neradne dane i blagdane koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, jer je odredbom članka 49. stavak 10. KU/18 propisano da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati. Rad na blagdan, ako prelazi redovni mjesečni fond radnih sati, predstavlja prekovremeni rad. Pri tome treba ukazati na razliku između mjesečnog fonda sati (na bazi 40-satnog radnog tjedna) i mjesečnog fonda radnih sati jer je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati, a blagdani su neradni dani i ne ulaze u mjesečni fond radnih sati, već sukladno članku 50. KU/18, u redovnu mjesečnu satnicu. Prema tome, ako je tužitelj radio na blagdan, a vještak je utvrdio da je tužitelj u tom mjesecu radio preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, on ima pravo na naknadu plaće za prekovremeni rad. Zbog toga nije od značaja Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se (svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i) svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tuženik nije dokazao da tužitelj radom na blagdane nije ostvario rad iznad redovnog mjesečnog fonda sati na bazi 40-satnog radnog tjedna.

 

11. Nadalje, pravilno je primjenjeno materijalno pravo kada je dosuđena razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora prema članku 34 KU/18 kojim je određeno je: „1. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. 2. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ S obzirom na to da je na citiran način regulirano pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, u spornom periodu, potrebno je primijeniti navedene odredbe u odnosu na tužitelja jer narav njegova posla kod tuženika upućuje na pravo u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca koju je ostvario. Isto tako, člankom 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br.:128/17, 47/18., 123/19i 66/20., dalje: TKU/17), a koji da se u utuženom periodu također primjenjuje na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/18. Člankom 58. stavak 1. TKU/17 je propisano da zaposleniku odsutnom s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, neposredno prije nego je započeo bolovanje.

 

12. Zaključno, na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU-a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU-a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

13. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti i to da je tužitelj inicijalno podnio stupnjevitu tužbu iz odredbe članka 186.b ZPP-a te je predložio da se naloži tuženiku da dostavi u spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tužitelja za sporno razdoblje, sve u smislu utuženih dodataka na plaću. Stoga je u tužbi zatražio, tužbenim zahtjevom, isplatu plaće čiju visinu i tijek kamata će odrediti po provedenom vještačenju. Cijeneći opisano, ovaj sud zaključuje da je u konkretnom slučaju tužitelj podnio tužbu iz odredbe članka 186.b. stavak 3. ZPP-a, jer on u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao potrebnom dokumentacijom tuženika za izračun. Odredbom članka 186. b. ZPP-a propisan je izuzetak od obveze postavljanja tužbenog zahtjeva u slučaju kad tužitelj ne može postaviti određen tužbeni zahtjev prije no što dođe do podataka kojima tuženik raspolaže, te kako je tužitelj po pribavljanju tih podataka i provedenom financijskom vještačenju, na temelju tih podataka određeno postavio tužbeni zahtjev, to su svi prigovori tuženika vezani za navedeno neodlučni.

 

14. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke, pri čemu je odlučeno i o zatraženim troškovima postupka u povodu žalbe i to na temelju ovlasti iz odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku, jer nije uspio sa žalbom, ne pripada trošak u povodu tog pravnog lijeka, analogijom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 28. lipnja 2021.

 

 

S u d a c:

Daniela Ukić, v.r.