1

Poslovni broj: Gž Ovr-788/2019-2

Poslovni broj: Gž-2810/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja U. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu E. i Š. j.t.d. Z., protiv tuženika N. Ž., OIB: ... s posljednjim poznatim prebivalištem u D., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Povrv-227/17-20 od 1. listopada 2019., 28. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

              I Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Povrv-227/17-20 od 1. listopada 2019.

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskim je rješenjem naloženo tužitelju privremenom zastupnika tuženika I. B., odvjetniku u Č. isplatiti naknadu troškova zastupanja tuženika od 1.250,00 kn.

              2. Žalbu protiv tog rješenja podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

              3. Žalba nije osnovana.

              4. Prvostupanjski sud donošenje pobijanog rješenja obrazlaže činjenicom da je tijekom postupka tuženiku postavljen privremeni zastupnik budući da je utvrđeno da isti u vrijeme uručenja rješenja o ovrsi nije imao prijavljeno prebivalište u RH, o čemu da je obaviješten Centar za socijalnu skrb u Č. te objavljen oglas u Narodnim novinama RH te na oglasnoj ploči suda.

              5. Budući da se sud tijekom postupka oglasio mjesno nenadležnim rješenjem posl.br. Povrv-227/17-11 od 19. prosinca 2017., privremeni je zastupnik zatražio je da ga se razriješi dužnosti, što je i učinjeno rješenjem od 16. veljače 2018. i postavio je zahtjev za naknadu troškova o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem.

              6. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. U rješenju su izneseni razlozi za njegovo donošenje te je isto moguće ispitati te nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

              7. Osnovano se prvostupanjski sud u donošenju odluke kojom tužitelja obvezuje na naknadu troška privremenog zastupnika pozvao na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 21. studenog 2018., prema kojem shvaćanju sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženiku predujmljuje tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojemu je postavljen privremeni zastupnik dužan tužitelju naknaditi te troškove. Ujedno se ističe, a obzirom na žalbene navode da tužitelj nema uvida u takva zauzeta stajališta, da su pravna shvaćanja, kao i zaključci sa sastanaka Vrhovnog suda javno objavljeni na stranicama Vrhovnog suda te su dostupni i odvjetnicima i strankama.

              8. Točno je da je prethodno prvostupanjski sud donio rješenje kojim je Republici Hrvatskoj bilo naloženo privremenom zastupniku tuženika isplatiti trošak zastupanja u iznosu od 2.500,00 kn te da je obzirom na žalbu Republike Hrvatske, a u skladu s njenim žalbenim navodima, rješenje ukinuto odlukom ovog suda posl.br. Gž-1015/2018, u ožalbenom dijelu za iznos od 1.250,00 kn i u tom je dijelu predmet vraćen na ponovni postupak, dok je u neožalbenom dijelu, za 1.250,00 kn, rješenje ostalo neizmijenjeno.

              9. Okolnost da je Republika Hrvatska, po stavu ovog suda, učinila propust te žalbom samo djelomično pobijala prethodno rješenje, nema utjecaja na stav ovog suda koji se temelji na pravnom shvaćanju svih županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda, dakle da je upravo tužitelj u obvezi privremenom zastupniku isplatiti troškove zastupanja, koji će po dovršetku spora predstavljati parnični trošak tužitelja.

              10. Pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir čl. 155. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa) utvrdio visinu pune naknade koja se obračunava za zastupanje po odvjetniku. Međutim zbog propusta da primijeni odredbu čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini i načinu isplate naknade za skrbnika (Narodne novine br. 5/14, 75/14, 5/15, 103/15, dalje Pravilnik), kojom je propisano da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik određuje u iznosu 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi, pogrešno ocjenjuje da je prethodnim rješenjem privremenom zastupniku dosuđeno 1.250,00 te da mu iz tog razloga valja dosuditi daljnjih 1.250,00 do pune naknade.

              11. Dakle, suprotno iznesenom stavu prvostupanjskog suda, privremenom zastupniku pripada nagrada od ukupno 1.250,00 kn, temeljem čl. 155. ZPP-a, Odvjetničke tarife te citirane odredbe Pravilnika, a koju je naknadu u obvezi predujmiti tužitelj i kao što je navedeno, propust Republike Hrvatske ne utječe na obvezu tužitelja.

              12. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno izostavio primijeniti odredbe Pravilnika, te da je primjenom pravilnika valjalo jednako odlučiti, valjalo je potvrditi pobijano rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe valjalo je odbiti, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da nije uspio u žalbenom postupku.

U Rijeci 28. lipnja 2021.

Sudac

Larisa Crnković