Poslovni broj: 4 P-341/2020-48

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O. Z., M. 3, OIB ..., koje zastupa generalna punomoćnica M. Ž., dipl. pravnice temeljem generalne punomoći 14 S.-39/12 protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., U. grada V. 282, OIB …, koje zastupa punomoćnik B. N., odvjetnica u O. društvu G. & p. d.o.o. Z., P. O. radi naknade štete u iznosu od 60.361,46 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 15. lipnja 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka,te objavljene presude dana 25. lipnja 2021.                 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I            Tuženik E. osiguranje d.d. Z. (OIB …) je dužan platiti tužitelju H. Z. Z. M. O. Z. (OIB …) iznos od 60.361,46 kn (šezdeset tisuća tristo šezdeset jedna kuna i četrdesetšest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 8,14% godišnje od dana podnošenja tužbe 13. ožujka 2017. do isplate, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena u roku od osam dana. 

 

II            Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kn (četiritisuće petsto kuna) u roku od osam dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da se dana 4. rujna 2012. dogodila prometna nesreća u kojoj osiguranik tužitelja I. K. zadobio teške tjelesne ozljede. Po tom osnovu tužitelj mu je priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu rješenje broj 76431 od 18. studenoga 2016 i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje rješenjem broj 76431 od 13. studenoga 2014. Prometnu nesreću prouzročio je Z. B., tako što je 4. rujna 2012. upravljao osobnim automobilom marke M., registarske oznake …, koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika, cestom B8 u smjeru R., te je prešao u suprotni kolnički trak kojim je iz smjera P. propisno kretao I. K. upravljaju tegljačem V. F. 440 registarske oznake … kojem je bila pridodana prikolica registarske oznake …, te je prednjim lijevim dijelom automobila udario u prednji lijevi dio tegljača, uslijed čega je došlo do prevrtanja tegljača, prilikom čega je I. K. zadobio teške tjelesne povrede. Presudom Općinskog suda u P. broj K-104/2013 od 28. listopada 2013. koja je postala pravomoćna, Z. B. je proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa na cestama.

 

              Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine svom osiguraniku zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu za razdoblje od 20. listopada 2014. do 28. veljače 2017. u iznosu od 56.454,00 kn, te po osnovi novčane naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 28. veljače 2017. u iznosu od 3.907,46 kn, odnosno ukupno 60.361,46 kn. Tužitelj predlaže da sud u skladu s odredbom članka 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 60.361,46 kn s pripadajućim kamatama.

 

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznose koji se navode u dokumentaciji, jer iste ne predstavljaju javnu ispravu. Tuženik navodi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznom osiguranju u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i radne nesposobnosti i umirovljenja osiguranika tužitelja. Navodi da se rješenje tužitelja o invalidskoj mirovini njegovog osiguranika odnosi na tužitelja i osiguranika, a nikako na tuženika.

 

              U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: rješenje tužitelja od 18. studenoga 2016. br. 76431 sa izračunom mirovine, nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili potpunom gubitku radne sposobnosti od 20. listopada 2014. i 29. rujna 2014., mišljenje medicinskog vještaka od 14. listopada 2014., Prijava ozljede na radu od 2. listopada 2012., nalaz i mišljenje vještaka o tjelesnom oštećenju od 14. studenoga 2014., rješenje tužitelja broj 76431 od 13. studenoga 2014., presuda O. suda u P. K.-104/13 od 28. listopada 2013., banka podataka doznačenih mirovinskih primanja od 3. ožujka 2017., obračun isplaćene invalidske mirovine od 6. ožujka 2017., obračun isplaćene novčane naknade za TO od 6. ožujka 2017., provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po DV C. d.o.o. od 6. veljače 2018., te dopuna od 12. veljače 2021., provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku A. B. od 22. listopada 2018.

 

              Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem vještaka A. B. kao i prijedlog da se od liječnika obiteljske medicine zatraži karton za osiguranika tužitelja, jer je u predmetu ovoga suda broj P-60/2019 korišten nalaz i mišljenje vještaka A. B. od 22. listopada 2018., a koja presuda je potvrđena presudom VTS RH Pž-5600/2019 od 12. listopada 2020.

 

              Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja I. K. zadobio teške tjelesne povrede 4. rujna 2012. u prometnoj nesreći koju je prouzročio Z. B. upravljajući osobnim automobilom marke M. registarske oznake …, koje je u to vrijeme bilo osigurano kod tuženika, te da je presudom O. suda u P. broj K-104/2013 od 28. listopada 2013. proglašen krivim za prometnu nesreću.

 

              Tijekom postUpka između stranaka nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku I. K. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovi povrede na radu rješenjem broj 76431 od 18. studenoga 2016., te rješenjem od 13. studenoga 2014. istome priznao naknadu za tjelesno oštećenje.

 

              Tijekom postupka između stranaka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja, jer tuženik ističe prigovor da tužitelj nije dokazao da je svom osiguraniku isplatio iznose koje navodi u tužbi, te da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i umirovljenja njegovog osiguranika. Sporno je da li se na konkretni pravni odnos ima primijeniti Zakon o obveznom osiguranju u prometu kako to navodi tuženik ili Zakon o mirovinskom osiguranju. 

 

              Sud je ocijenio neosnovanim pozivanje tuženika na primjenu Zakona o obveznom osiguranju u prometu, ovo stoga, što je Visoki trgovački sud  RH  zauzeo pravno shvaćanje usvojeno na 26. Sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova VTS RH održanoj 5. prosinca 2016. da se osnovanost zahtjeva HZMO za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine njegovom osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranju ocjenjuju prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

 

              Obračuni tužitelja od 6. ožujka 2017. o izvršenoj isplati invalidske mirovine, te novčane naknade za tjelesno oštećenje su sačinjeni na temelju službene evidencije tužitelja, te temeljem odredbe članka 159. Zakona o općem upravnom postupku i članka 161. i 170. Zakona o mirovinskom osiguranju imaju značaj javne isprave, te članka 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), te sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je svom osiguraniku u spornom razdoblju isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 56.454,00 kn i na ime naknade za tjelesno oštećenje iznos od 3.907,46 kn.

 

              Na okolnosti isplaćene invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja provedeno je vještačenje po vještaku D. C. d.o.o. od 6. veljače 2018., te dopuna od 12. veljače 2021. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka je vidljivo da je osiguraniku tužitelja I. K. u razdoblju od 20. listopada 2014. do 28. veljače 2017. na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 56.454,00 kn, te na ime tjelesnog oštećenja iznos od 3.952,46 kn. Ovi iznosi su iz sredstava Državnog proračuna putem banke uplaćeni korisniku mirovine.

 

              Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, jer se temelji na materijalnoj dokumentaciji iz spisa i to obračuna tužitelja od 6.ožujka 2017., te banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 3. ožujka 2017.

 

              Imajući u vidu da je obračun isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje tužitelja od 6. ožujka 2017. javna isprava, te da iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka, te banke podataka doznačenih mirovinskih primanja slijedi da je tužitelj u spornom razdoblju svom osiguraniku I. K. uplatio iznose iz tužbe, sud je prigovor tuženika da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je svom osiguraniku isplatio utužene iznose ocijenio neosnovanim.

 

              Na okolnosti uzročno-posljedične veza između zadobivenih ozljeda osiguranika tužitelja I. K. u saobraćajnoj nezgodi od 4. rujna 2012. i njegovog umirovljenja provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku A. B. od 22. listopada 2018. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju osiguranik tužitelja više nije sposoban za profesionalnog vozača C, D i E kategorije (kamion, kamion  s prikolicom, autobus) kategorije odnosno za zvanje koje je do sada obnašao.

 

              Sud nije cijenio dio nalaza i mišljenja vještaka nakon naslova "na osobit upit suda", jer je zadatak vještaka bio utvrditi uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i umirovljenja osiguranika tužitelja.

 

              Kako je tužitelj svom osiguraniku zbog zadobivenih ozljeda u saobraćajnoj nezgodi od 4. rujna 2012. priznao pravo na invalidsku mirovinu, te dodatak za tjelesno oštećenje, te da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka A. B. slijedi da I. K. nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju više nije sposoban za profesionalnog vozača C, D i E kategorije, sud je prigovor tuženika o nedostatku uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja ocijenio neosnovnim.

 

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku I. K. u razdoblju od 20. listopada 2014. do 28. veljače 2017. na ime invalidske mirovine uplatio iznos od 56.454,00 kn, te na ime naknade za tjelesno oštećenje isplatio iznos od 3.907,46 kn odnosno ukupno 60.361,46 kn. Kako je za saobraćajnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika Z. B., sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, usvojio, te u skladu s odredbom članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju  (Narodne novine br. 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08 i 94/09) presudio kao u izreci.

 

              Na dosuđene iznose tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. stav 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) koja teče sve u skladu s odredbom članka 165. stav 3. ZOMO (NN 157/13).

 

              Odluka o trošku se temelji na odredbi članak 154. stav 1. ZPP-a, te je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kn koji se odnosi na trošak financijsko-knjigovodstvenog i medicinskog vještačenja.

 

 

Osijek, 25. lipnja  2021. 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.