1                    Poslovni broj Povrv-114/2021-10

 

                                                                     

 

 

 

                        Poslovni broj Povrv-394/2019-11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Ivi Kancijanić kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudske savjetnice Ana-Marije Bartolić, u pravnoj stvari tužitelja P. H. d.o.o. P., OIB…, protiv tužene S. K. iz F., OIB…, koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u P., radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave 25. svibnja 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. P. i zamjenika punomoćnika tuženice N. U., odvjetničkog vježbenika u uredu M. Z., odvjetnika u P., 25. lipnja 2021. objavio i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. u P. poslovni broj Ovrv-4850/2019 od 14. studenoga 2019. u dijelu kojim je tuženoj S. K. naloženo tužitelju P. H. d.o.o. isplatiti iznos od 1.713,40 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 131,80 kuna od 28. studenoga               2018.

- na iznos od 131,80 kuna od 25. prosinca               2018.

- na iznos od 131,80 kuna od 15. siječnja              2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 7. veljače               2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 1. ožujka               2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 26. ožujka               2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 26. travnja               2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 25. svibnja               2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 27. lipnja                             2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 31. srpnja               2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 29. kolovoza               2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 26. rujna                             2019.

- na iznos od 131,80 kuna od 24. listopada               2019.

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. u P. poslovni broj Ovrv-4850/2019 od 14. studenoga 2019. te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženoj S. K. naloženo tužitelju P. H. d.o.o. isplatiti iznos od 263,60 kuna te zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 131,80 kuna od 14. rujna                             2018.

- na iznos od 131,80 kuna od 6. studenoga               2018.

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženoj S. K. tužitelju P. H. d.o.o. naknaditi postupovni trošak u iznosu od 117,34 kuna, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

 

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je 14. studenoga 2019. podnio javnom bilježniku D. K. u P. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-izvoda otvorenih stavki od 11. studenoga 2019. kojim potražuje od tuženice ukupni iznos od 1.977,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na mjesečne iznose od 131,80 kuna koji dospijevaju počevši od 14. rujna 2018. do zaključno 24. listopada 2019.

 

2.              Prijedlogu za ovrhu u cijelosti je udovoljeno rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. u P. poslovni broj Ovrv-4850/2019 od 14. studenoga 2019., kojim su tužitelju priznati i nastali troškovi postupka u iznosu od 140,00 kuna te predvidivi troškovi postupka u iznosu od 30,00 kuna.

 

3.              Tuženica je podnijela pravodobni prigovor protiv navedenog rješenja u kome osporava osnovu i visinu novčane tražbine navodeći da nije u nikakvom dužničko-vjerovničkom odnosu s tužiteljem i nije korisnik ni kupac nikakvih usluga ili roba tužitelja pa mu ne može ništa biti dužna. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4.              Po prigovoru tuženice rješenjem poslovni broj Povrv-394/2019-2 od 22. srpnja 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. u P. poslovni broj Ovrv-4850/2019 od 14. studenoga 2019. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

5.              U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada Općine F. od 19. veljače 2018. propisano kako je korisnik usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome pisano obavijestio davatelja usluge. Zakonom o održivom gospodarenju otpadom u članku 30. je propisano kako se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa te da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Ističe da se tuženici računi uredno dostavljaju na adresu nekretnine te tužitelj nije zaprimio prigovor tuženice na ispostavljene račune niti je podnijela zahtjev za odjavom usluge zbog nekorištenja nekretnine. Tuženici je sukladno važećem Cjeniku obračunata usluga odvoza miješanog komunalnog otpada.

 

6.              Tuženica pravovremenim podneskom osporava sve tužiteljeve navode, a osobito ističe da nije točno da joj je tužitelj uredno dostavio račune jer nije zaprimila niti jedan te tužitelj samo paušalno i bez dokaza navodi da su računi dostavljeni. Tužitelj nije izvršio obračun sukladno Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada te nigdje ne navodi parametre obračuna kao što su volumen ugovorenog spremnika ili broj članova kućanstva. Nadalje tuženica ističe da priložena Odluka Općine F. nije dokaz već podzakonski propis, a da priloženi Cjenik nije važeći jer nema suglasnost koja je propisana člankom 33. stavkom 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. U slučaju kada bi Cjenik i imao spomenutu suglasnost, isti nije dokaz da među strankama postoji neki ugovorni ili drugi dužničko–vjerovnički odnos i nije dokaz da je tužitelj izvršio ikakvu naplativu činidbu prema njoj. Osporava da su priloženi računi i izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja dokaz da je usluga stvarno izvršena. Prigovara neispunjenju činidbe, jer joj tužitelj nikada nije izvršio nikakvu komunalnu uslugu odvoza i zbrinjavanja otpada. Ističe da tužitelj ne postupa prema članku 48. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada Općine F. iz 2018. jer ne vodi evidenciju o preuzetom otpadu, ne vodi evidenciju korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obliku na način da se svaki spremnik elektronski identificira, ne bilježi elektronski svako pražnjenje spremnika, ne prebacuje te podatke u knjigovodstveni program evidencije korištenja javne usluge, a zbog čega ne postoji niti dokaz o izvršenju javne usluge odvoza i zbrinjavanja otpada. Zaključno navodi da među strankama nije sklopljen ugovor sukladno članku 15. stavku 1. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtijeva naknadu troška.

 

7.              Tužitelj se na podnijete prigovore tuženice očitovao na način da njezinu tvrdnju kako nije zaprimila niti jedan račun smatra pokušajem izbjegavanja plaćanja usluge budući da tužitelj uredno na području Općine F. dostavlja račune svojim korisnicima. Ističe da se na svakom dostavljenom računu nalazi specifikacija obračuna, odnosno vidljivo je da je riječ o zajedničkom spremniku te da se usluga obračunava na temelju broja članova kućanstva. Na tvrdnju tuženice da na cjenik nije izdana suglasnost navodi da je odredbom članka 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano da je davatelj usluge (ovdje tužitelj) dužan prije primjene, odnosno izmjene cjenika pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi, a izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno se očitovati u roku 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za pribavljanje suglasnosti te u slučaju izostanka očitovanja smatra se da je suglasnost dana. Tužitelj je suglasnost za Cjenik poslao Općini F. 23. svibnja 2018. te tužitelj nije u zakonskom roku a niti izvan njega zaprimo nikakvo pisano očitovanje Općine F. u vezi Cjenika zbog čega se presumira da je suglasnost prešutno dana pa je Cjenik stupio na snagu. Smatra da tuženica izbjegava svoju zakonsku obvezu plaćanja usluge budući da nije dostavila niti jedan dokaz o nekorištenju nekretnine ili neki drugi dokaz koji bi je oslobodio plaćanja obveze.

 

8.              U tijeku postupka pročitan je ispis otvorenih stavaka od 11. studenoga 2019., Odluka Općinskog vijeća Općine F. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada od 19. veljače 2018., Klasa:340-01/18-01/04 Urbroj:2168/08-03/00-18-1, konto kartice od 10. kolovoza 2020., računi izdani na tužiteljicu, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada od 23. svibnja 2018. te Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

 

9.              Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

 

10.              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplata iznosa od 1.977,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koja novčana tražbina se odnosi na javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada na adresi F.

 

11.              Sporno je je li tuženica obveznik plaćanja naknada za komunalne usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada i ako nije s tužiteljem zaključila poseban ugovor o tome da joj tužitelj izvršava navedene usluge, a da mu se tuženica za izvršavanje tih usluga obvezuje plaćati naknade. Sporno je je li tužitelj obračun i naplatu komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, za utuženo razdoblje, obavljao sukladno zakonskim odredbama koje reguliraju tu djelatnost, odnosno propisuju način na koji se može utvrđivati obračun i naplata istog. Sporno je i je li nastupila zastara dijela tužiteljeve tražbine.

 

12.              Prema članku 30. stavku 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine” broj 94/2013., 73/2017., 14/2019., dalje: ZOGO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Člankom 30. stavkom 2. istoga zakona propisano je da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa. Javnu uslugu iz članka 30 stavka 1. ZOGO-a pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, (članak 30. stavak 4. ZOGO-a), a korisnik navedene usluge sukladno članku 30. stavku 5. ZOGO-a na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Člankom 30. stavkom 6. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge iz stavka

4. citiranoga članka dužan: 1. koristiti javne usluge iz stavka 1. članka 30. ZOGO-a na način sukladan tom Zakonu i propisima donesenim na temelju toga Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga Zakona; 2. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada; 3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

 

13.              Prema članku 15. stavku 1. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine” broj 50/2017., dalje: Uredba) ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim: 1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu. Sukladno članku 20. stavku 2. Uredbe strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne. Stavkom 3. toga članka propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, a iznimno od stavka 3. toga članka obveza korisnika usluge iz stavka 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi.

 

14.              Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada donesene od strane Općinskog vijeća Općine F. 19. veljače 2018. Klasa:340-01/18-01/04 Urbroj:2168/08-03/00-18-1 (dalje: Odluka) definirano je da javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i uslugu povezanu s javnom uslugom odnosno odvojeno prikupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te glomaznog komunalnog otpada, na području Općine F. obavlja tužitelj (članak 4. Odluke). Korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome pisano obavijestio davatelja usluge (članak 5. Odluke). Cijena javne usluge naplaćuje se radi pokrića troškova obavljanja javne usluge, a cijena javne usluge sastoji se od cijene obvezne minimalne javne usluge, cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijene ugovorne kazne i iznosa namjenske naknade (članak 33. stavak 1. i 2. Odluke). Cijena obvezne minimalne javne usluge je dio cijene javne usluge koju je korisnik dužan platiti davatelju usluge za obračunsko mjesto i cijena obvezne minimalne javne usluge određuje se cjenikom davatelja usluge i mora biti zasebno iskazana na računu za pruženu javnu uslugu (članak 35. stavak 1. i 3. Odluke). Cijenu javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada čine troškovi sakupljanja komunalnog otpada koji nisu uključeni u minimalnu uslugu, troškovi obrade u dijelu koji se odnosi na uporabu te trošak zbrinjavanja odnosno predaje otpada u centar za gospodarenje otpadom (članak 36. Odluke). Općim uvjetima koji su sastavni dio Odluke propisano je da u slučaju kada davatelj usluge ima informaciju o vlasniku/korisniku koji nije podnio zahtjev za zaključenje ugovora o korištenju javne usluge, a on odbija preuzeti spremnik, istog će evidentirati kao korisnika usluge te će ga o zaduženju obavijestiti (članak 4. stavak 3. Općih uvjeta). Korisnik usluge dužan je plaćati cijenu javne usluge utvrđenu cjenikom javne usluge (članak 18. stavak 2. Općih uvjeta). Cijenu javne usluge korisnici plaćaju na temelju računa koji im davatelj usluge ispostavlja, a davatelj javne usluge omogućava korisniku usluge provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na pruženu uslugu (članak 19. stavak 1. i 2. Općih uvjeta). Računi se dostavljaju korisniku na obračunsko mjesto, a na izričit zahtjev korisnika, na adresu koju on odredi unutar Republike Hrvatske (članak 20. stavak 1. Općih uvjeta).

 

15.              Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika ili korisnika nekretnine te da za nastanak obveze plaćanja komunalnih usluga nije nužno sklapanje ugovora o isporuci komunalnih usluga s isporučiteljem, odnosno tužiteljem.

 

16.              Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja odnosno ispisa otvorenih stavaka i izdanih računa proizlazi da je tuženica u utuženom razdoblju bila evidentirana kao korisnica komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za nekretninu-stambeni prostor na adresi u F., te da duguje ukupan iznos od 1.977,00 kuna, koja tražbina se sastoji od pojedinačnih iznosa od 131,80 kuna s dospijećima plaćanja: 13. rujna 2018., 5. studenoga 2018., 27. studenoga 2018., 24. prosinca 2018., 14. siječnja 2019., 6. veljače 2019., 28. veljače 2019., 25. ožujka 2019., 25. travnja 2019., 24. svibnja 2019., 26. lipnja 2019., 30. srpnja 2019., 28. kolovoza 2019., 25. rujna 2019. i 23. listopada 2019. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja je vjerodostojna isprava koja s obzirom na izdatnika i sadržaj u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuje postojanje tražbine koja je u njoj navedena, a u toj ispravi je u konkretnom slučaju navedena adresa objekta u pogledu kojeg postoji obveza odvoza i zbrinjavanja otpada te je istu tu adresu tužitelj u tužbi naveo kao adresu prebivališta tuženice. Dužnost je tužitelja kao trgovačkog društva istinito, vjerodostojno i potpuno iznositi podatke u svojim poslovnim i knjigovodstvenim knjigama te se presumira da oni to i čine, slijedom čega ovaj sud smatra da su podaci u poslovnim knjigama tužitelja vjerodostojni. Uzimajući u obzir navedeno kao i to da tuženica ne osporava vlasništvo odnosno korištenje nekretnine na adresi u F., proizlazi zaključak da je tuženica korisnica nekretnine za koju je nastao predmetni dug radi zbrinjavanja otpada. S obzirom na to da je tuženica utvrđena kao korisnica nekretnine za koju postoji obveza plaćanja komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja otpada, evidentirana je i kao korisnica navedene usluge jer se korištenjem nekretnine nesumnjivo otpad proizvodi te je u konkretnom slučaju tuženica dužna navedeni otpad predati tužitelju kao osobi koja obavlja predmetnu javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina tuženice, sukladno vodećem načelu „onečišćivač plaća".

 

17.              U vezi prigovora tuženice da nije zaprimila utužene račune, valja navesti to da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za uslugu koja se obračunava i plaća mjesečno te nije uvjerljivo da tuženica nije upoznata s predmetnom obvezom. Imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO), dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, tuženica je kao korisnica usluge trebala voditi evidenciju plaćenih računa, a u slučaju da u uobičajenom roku nije primila neki od računa, trebala se obratiti isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, radi provjere je li račun izdan i postoji li dospjelo i nepodmireno potraživanje. Za isporučitelja komunalnih usluga, ovdje tužitelja, ne postoji zakonska obveza slanja računa preporučenom pošiljkom pa isti nije dužan ni dokazivati da ih je poslao.

 

18.              Po ocjeni suda, na tuženici je teret dokazivanja da tužitelj nije ispunjavao zakonsku obvezu vođenja evidencije o preuzetom otpadu, vođenja evidencije korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obliku na način da se svaki spremnik elektronski identificira, da se bilježi elektronski svako pražnjenje spremnika te da se ti podaci prebace u knjigovodstveni program evidencije korištenja javne usluge. Neispunjavanje zakonskih obveza od strane tužitelja tuženica nije dokazala. Dokaz o izvršenju javne usluge odvoza i zbrinjavanja otpada proizlazi iz činjenice da se radi o javnoj usluzi od općeg interesa kojoj je prvenstveni cilj da se osigura gospodarenje otpadom na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu, već se obavljanje komunalne djelatnosti rukovodi načelom zaštite korisnika, prostora, okoliša, kulturnih dobara i kontinuitetom obavljanja te djelatnosti.

 

19.              Prigovor tuženice da Cjenik nije važeći jer da nema suglasnost izvršnog tijela Općine F. nije osnovan s obzirom na to da iz očitovanja tužitelja proizlazi da je suglasnost na Cjenik prešutno dana, a koje je očitovanje sud uzeo u obzir jer je tuženica navedeni prigovor istaknula prvi puta u svom podnesku kao odgovor na tužiteljeve zahtjeve i dokaze.

 

20.              Visina cijene usluge odvoza i zbrinjavanja otpada je odmjerena sukladno važećem cjeniku i na svakom izdanom računu je naveden obračun i struktura cijene koja se sastoji od fiksne naknade, odnosno minimalne javne usluge (3-5 osoba za koje je prema Cjeniku predviđen volumen spremnika od 120 litara i predviđena cijena iznosi 48,54 kuna) i količine predanog otpada (cijena prema Cjeniku za količinu predanog miješanog komunalnog otpada po članu domaćinstva mjesečno iznosi 13,62 kuna). U računima koje je tužitelj ispostavljao tuženici navedeno je da se sukladno članku 10. stavku 4. Zakona o zaštiti potrošača može podnijeti prigovor na kvalitetu tužiteljevih usluga, a u kojem prigovoru tuženica je mogla izraziti svoje nezadovoljstvo javnim uslugama koje tužitelj pruža i njihovom cijenom. Iz navedenoga proizlazi da je visina cijene obračunata zakonito.

 

21.              Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao osnov i visinu tražbine, dok tuženica nije dokazala da bi utuženu tražbinu podmirila pa je tužiteljica u obvezi platiti naknadu za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za nekretninu-stambeni prostor na adresi u F.

 

22.              Odredbama članka 232. stavka 1. točke 1. ZOO-a propisano je da tražbine naknade za usluge održavanja čistoće zastarijevaju za jednu godinu. Odredbama članka 241. ZOO-a, propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužitelj je predmetni postupak pokrenuo podnošenjem prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi javnom bilježniku D. K. u P. 14. studenoga 2019. te je stoga tužitelj toga dana, sukladno odredbama članka 241. ZOO-a, prekinuo tijek zastare predmetne tražbine. Budući da tužitelj ovim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženice naknadu tražbine koja se sastoji i od računa s dospijećima plaćanja 13. rujna 2018. i 5. studenoga 2018., na temelju odredbi članka 232. stavka 1. točke 1. i članka 241. ZOO-a, nastupila je zastara tražbine tužitelja za navedena dva mjeseca.

 

23.              Tuženica je zakasnila s ispunjenjem utužene novčane obveze radi čega je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a dužna platiti i zatezne kamate. Tijek zateznih kamata određen je od prvog dana iza dana dospijeća obveze tuženice, a po stopi određenoj odredbama članka 29. stavka 2. ZOO-a.

 

24.              Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., dalje: ZPP), valjalo je djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odlučiti kao u točki I. izreke, a u preostalom dijelu ga ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

 

25.              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a prema kojemu ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

25.1.              Uspjeh tužitelja iznosi 86,67%, a uspjeh tuženice 13,33%, slijedom čega je tuženica tužitelju dužna naknaditi trošak u omjeru od 73,34%.

 

25.2.              Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kuna prema članku 6. Pravilnika o nagradi i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/2011., 112/2012., 114/2012. dalje: Pravilnik) te javnobilježnički troškovi prema članku 3. Pravilnika u iznosu od 30,00 kuna. Tužitelju je na ime sudske pristojbe na presudu (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) priznato 50,00 kuna umjesto zatraženih 100,00 kuna jer prema članku 7. stavku 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužitelj ima mogućnost smanjiti pristojbenu obvezu za polovicu plaćanjem sudske pristojbe u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Time je tužitelju ukupno priznato 160,00 kuna te mu pripada 73,34% toga iznosa ili 117,34 kuna. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja za priznanje troška odbijen je kao neosnovan jer materijalni troškovi tužitelja nisu dokumentirani niti po osnovu niti po visini, a predvidivi troškovi nisu nastali.

 

U Puli 25. lipnja 2021. 

S u d a c

 

Iva Kancijanić,v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjera (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP).

 

 

DNA:

1.     tužitelju uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2.     tuženici po punomoćniku

 

 

Nacrt presude izradila

Sudska savjetnica

Ana-Marija Bartolić,v.r.