1                            Poslovni broj: II Kž-213/2021-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-213/2021-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. D. zbog kaznenih djela iz članka 110. stavak 5. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog K. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2021. broj Kov-iz-14/2021, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog K. D.kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. D., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. D. iz osnove u članku 123. stavku 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. D., po branitelju, odvjetniku T. M. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod okrivljenika, usmjeren na relativiziranje okrivljenikove dosadašnje osuđivanosti – da je okrivljenik za kaznena djela s elementima nasilja osuđivan samo jedan put i to za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, dok se ostala kaznena djela iz kaznene evidenicije za okrivljenika odnose na imovinska kaznena djela. Naime, žalitelj ispušta iz vida da je kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11, za koje je okrivljenik ranije i to u dva navrata pravomoćno osuđivan, iako svrstano u kaznena djela protiv imovne, kazneno djelo koje u svom biću sadrži elemente nasilja. Iz navedenog se opravdanim nameće zaključak da je okrivljenik ne samo od ranije sklon ispoljavanju agresije, već je su njegova ranija protupravna postupanja, progredirala u kazneno djelo ubojstva u pokušaju.

 

5.1.Pritom je od osobitog značaja što je okrivljenik kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku počinio za vrijeme trajanja roka kušnje koji mu teče prema  ranijoj presudi.

 

6. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi da način počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret ne odudara u bitnom od uobičajenog načina počinjenja ove vrste kaznenih djela. Naime, okrivljenik je iskazao pojačani stupanj kriminalne volje i upornosti ispalivši najmanje četiri zrna streljiva u smjeru oštećenog I. C..

 

7. Upravo zbog prethodno opisanih okolnosti drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 7. siječnja 2021. pa da je to vrijeme na istoga utjecalo u dovoljnoj mjeri da shvati nedopuštenost takvog svog postupanja, te da se istražni zatvor u ovoj faz postupka može zamijeniti blažim mjerama. Naime, upravo zbog prethodno opisanih okolnosti na strani okrivljenika; osuđivanosti, okolnosti što je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela zbog kojeg se vodi ovaj postupak u roku kušnje, iskazanog pojačanog stupnja upornosti i kriminalne volje, ocjena je drugostupanjskog suda da istražni zatvor u dosadašnjem trajanju na okrivljenog K. D. nije izvršio dostatan utjecaj, kao i da je isti jedina adekvatna mjera za preveniranje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

8. Žalbenim navodom da same okolnosti koje se vijeće u obrazloženju rješenja poziva, u bitnome nisu drugačije od onih koje su postojale prilikom određivanja istražnog zatvora, žalitelj sadržajno upire u povredu dinamičkog principa. Protivno tom žalbenom navodu, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

9. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, žalbeni navod da je vrijeme od pet mjeseci kroz koje okrivljenik nije uzimao opijate, svakako utjecalo i na njegovo zdravlje i na spremnost da se uključi u terapijski postupak, što bi onda očito utjecalo i na vjerojatnost od počinjenja kaznenih djela, nije od utjecaja na valjanu ocjenu prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, to tim više što je okrivljenik ranije osuđivan i zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ/97. Naime, valja istaći da niti ranija osuđivanost nije odvratila optuženika od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a zasigurno je i tijekom izdržavanja kazne po ranijim presudama apstinitrao od opijata. Stoga drugostupanjski sud navedeni navod u prilog tvrdnji da više ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela ne nalazi osnovanim

 

10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 25. lipnja 2021.