1                            Poslovni broj: Gž-301/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-301/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O. društvu Z. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika S. Ć. iz L. O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja I tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-4374/18-16 od 10. srpnja 2020., dana 25. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-4374/18-16 od 10. srpnja 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o trošku (točka III. izreke).

 

2. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-4374/18-16 od 10. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i u odluci o trošku (točka III. izreke).

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod poslovnim brojem Povrv-4374/18-16 od 10. srpnja 2020., točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Z. iz G. poslovni broj Ovrv- 557/18 od 28. ožujka 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 727,99 kuna sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Z. iz G. poslovni broj Ovrv-557/18 od 28. ožujka 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 902,89 kuna sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 0,21 kn od 1. rujna 2017. i na iznos od 902,68 kn od 16. ožujka 2018. do isplate te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 568,75 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, točke I. i III. izreke žali se tuženik pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP-a), predlažući da se pobijana presuda poništi ili vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Protiv prvostupanjske presude, točke II. i III. izreke žali se tužitelj pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.630,88 kuna na ime mjesečne naknade temeljem sklopljenog ugovora i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

8. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, učinjene od prvostupanjskog suda. Štoviše, pobijana presuda je jasna i razumljiva te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika koji prileže spisu, tako da, suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15; dalje u tekstu: ZOO-a) je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje.

11. Prvostupanjski sud je u ispravno provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je predmet spora ispunjenje obveze tuženika po osnovi neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od srpnja 2017. do ožujka 2018. godine, te naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze;

- da su dana 26. lipnja 2017. stranke zasnovale pretplatnički odnos za tarifni model H. t. na neodređeno vrijeme uz razdoblje obveznog trajanja ugovora 24 mjeseci uz ugovoreni popust za ugovornu obvezu 24 mjeseci i uz ugovorenu mjesečnu naknadu od 150,00 kuna;

- da je ugovorni odnos raskinut po tužitelju dana 2. veljače 2018. zbog neplaćanja računa od strane tuženika;

- da je tuženik u obvezi podmiriti dugovanje prema tužitelju u iznosu od 727,99 kuna prema računima za razdoblje od lipnja do studenog 2017.;

- da tužitelj nije obrazložio, niti dokazao količinu i vrstu proizvoda i usluga koje su tuženiku obračunate po povoljnijoj tarifi od one ugovorene za vrijeme trajanja predmetnog pretplatničkog odnosa, kao i visinu razlike u cijeni istih proizvoda I usluga da su iste obračunavate po redovnoj tarifi koja bi se primjenjivala da među strankama nije bio sklopljen predmetni pretplatnički odnos, radi čega je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.

12. Na temelju citiranih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev tužitelja za isplatu traženog iznosa od 902,89 kuna neosnovanim, radi čega je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Z. iz G. poslovni broj Ovrv-557/18 od 28. ožujka 2018., te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio, smatrajući da odredbe članka 14. 2. Općih uvjeta ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade za prijevremeni raskid ugovora jer se radi o nepoštenim odredbama, kao i da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu u visini popusta na proizvode i usluge.

13. Pri tome, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18; dalje u tekstu: ZOO), te članka 49. i članka 50. Zakona o zaštiti potrošača Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14 i 10/15; dalje u tekstu: ZZP-a).

14. Neosnovano u žalbi tužitelj osporava zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude ukazujući na pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. Odredbama članka 14. 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisane su pravne posljedice prijevremenog raskida. U slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora (što uključuje I raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika (članak 14.1.).

15.1. Odredbom članka 14. 2. propisano je da, ukoliko je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane V. krivnjom Krajnjeg korisnika, Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora.

15.2. Da bi neka odredba u potrošačkim ugovorima bila nepoštena (koji ugovor je I ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika) potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP-a. Dakle, odredba treba biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (koja pretpostavka je u konkretnom predmetu ispunjena) te istom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba biti uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pravna posljedica takve nepoštene odredbe je njena ništetnost.

16. Sukladno odredbi članka 49. stavak 1., u svezi članka 50. istog Zakona, koji reguliraju nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, stavkom 1. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.) Sukladno odredbi stavka 3. ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima, dok je stavkom 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

17. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka pravilno utvrdio kako sporne odredbe članka 14. Općih uvjeta predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu citiranih zakonskih odredba, jer kao odredba unaprijed formuliranog ugovora trgovca, odnosno tužitelja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Stoga ovaj sud, s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kojima je u sporovima male vrijednosti vezan, a iz kojih ne bi proizlazilo kako se o odredbi članka 14. Općih uvjeta tužitelja pojedinačno pregovarala kao i da istom nije uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, zaključuje kako je citirana odredba nepoštena, samim time i ništetna.

19. Također, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 41. tada važećeg Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11, 133/12 i 80/13; dalje u tekstu: ZEK-a), već se, obzirom se radi o potrošačkom ugovoru, primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača primjenjuje kao lex specialis.

20. Sukladno Zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-409/16 od 14. listopada 2016. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog dana 14. listopada 2016. u Zagrebu, a koji zaključci su objavljeni na web stranicama Vrhovnog suda, u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.

21. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud, kada je platni nalog ukinuo u dijelu u kojem je istim bilo naloženo tuženiku, namiriti tužitelju iznos od 902,68 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

22. Jednako tako, nije osnovana niti žalba tuženika jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao platni nalog na snazi u dijelu radi isplate iznosa od 727,99 kuna koji se odnosi na neispunjenu obvezu od strane tuženika prema tužitelju u razdoblju od lipnja do studenog 2017. godine, kada je između stranaka bio na snazi sklopljeni ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa i u kojem razdoblju je tužitelj isporučio usluge tuženiku.

22.1. Kako u navedenom dijelu tuženik nije doveo u pitanje zakonitost pobijane presude paušalnim žalbenim prigovorima, žalba tuženika nije osnovana.

23. S obzirom na citirana činjenična utvrđenja, čiju pravilnost i potpunost ovaj sud nije ovlašten provjeravati, budući se radi o sporu male vrijednosti, valjalo je odbiti žalbe kako tuženika, tako i tužitelja, kao neosnovane, i temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

24. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koju stranke pobijaju samo paušalno, bez isticanja konkretnih žalbenih razloga.

 

U Splitu 25. lipnja 2021.