1            Poslovni broj: 7 Us I-1750/2018-23

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 Us I-1750/2018-23

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja 1. M. P. i 2. G. P., oboje iz R., koje zastupa opunomoćenica J. B., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe V. i k. d.o.o., R., koju zastupa radnica I. B., radi izdavanja lokacijske dozvole, 24. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.         Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UPII/-350-05/18-02/78, URBROJ: 531-05-2-2-2-18-5 od 14. studenog 2018. i lokacijske dozvole Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje KLASA: UP/I-350-05/17-01/8, URBROJ: 2170/01-13-01-17-11/ABI od 25. kolovoza 2017.

 

2.         Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

             

1.               Lokacijskom dozvolom Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje KLASA: UP/I-350-05/17-01/8, URBROJ: 2170/01-13-01-17-11/ABI od 25. kolovoza 2017., po zahtjevu V. i k. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, utvrđeni su lokacijski uvjeti za izgradnju sanitarnog kolektora T. na k.č.br., ., . i . k.o..

 

2.               Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili M. P. i G. P., ovdje tužitelji, a koju žalbu je tuženik rješenjem KLASA: UPII/-350-05/18-02/78, URBROJ: 531-05-2-2-2-18-5 od  14. studenog 2018. odbio.

 

3.               Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navode da je predmetna lokacijska dozvola protivna namjeni prostora i u suprotnosti s već stečenim pravima tužitelja, jer da je zahvatom zahvaćen dio okućnice obiteljske kuće tužitelja, izgrađene u skladu s lokacijskom dozvolom iz 2011. godine. Nadalje navode da se pobijanim rješenjem uređuje privatni interes a ne javni interes i to iz razloga što su lokacijski uvjeti izdani dijelom za zemljište u privatnom vlasništvu fizičkih osoba, koje predstavlja izgrađeni dio građevinskog područja s izgrađenom komunalnom infrastrukturom za odvodnju otpadnih voda i kanalizacijskim sustavom. Pojašnjavaju da za stambene objekte na adresi T. c. ..., … i …, na koje se predviđa sanitarni kolektor na koji se odnosi predmetna lokacijska dozvola, već izgrađena komunalna infrastruktura na temelju ranije izdane lokacijske dozvole KLASA: UP/I-350-05/11-05/122 od 14. prosinca 2011. Nadalje navode da se zahvat predviđa na k.č.br. …, a ne k.č.br. …, kako se pogrešno navodi u lokacijskoj dozvoli, a da navedena k.č.br. … dijelom zahvaća i njihovu okućnicu, što da dokazuje identifikacija nadležnog ureda za katastar, koju prilaže u spis, prema kojoj da k.č.br. … odgovara gruntovnim k.č.br. … i …, za koje navode da su u njihovom vlasništvu. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom  u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilažu u sporu, očevidom na terenu i saslušanjem stranaka, pa da po provedenoj raspravi poništi tuženikovo rješenje i lokacijsku dozvolu.   

 

4.               Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja, u kojem u bitnom navodi da je predmetna lokacijska dozvola izdana pravilnom primjenom prava u pravilno provedenom postupku, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

5.               Zainteresirana osoba odgovor na tužbu nije dostavila.

 

6.               Sud je održao ročišta za raspravu za 12. svibnja 2020., te 19. siječnja i 18. lipnja 2021., na koja su pristupili tužitelji zastupani po opunomoćenici i zainteresirana osoba, a kako je tuženik uredno pozvan, ročišta su održana u njegovom odsustvu.

 

6.1.           Na prvom ročištu tužitelji su u bitnom izjavili da planirana trasa prolazi preko njihovog dvorišta ali da je to izostavljeno iz idejnog projekta. Dodali su da identifikacija katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja u geodetskom elaboratu koji je bio podloga za izradu idejnog projekta nije dobro prikazana. Predložili su da se provede dokaz saslušanjem projektanta koji je izradio idejni projekt na okolnost radi čega je trasa određena upravo preko predmetnih čestica te se po potrebi provede geodetsko vještačenje kako bi se utvrdilo da planirana trasa prolazi preko okućnice tužitelja.

 

6.2.           Na navode tužitelja zainteresirana osoba očitovala se podneskom u kojem u bitnom navodi da nije točno da je u naravi već izvedena kanalizacija za stambene kuće na adresi T. c. …, … i …, s čim u svezi je dostavila situaciju postojeće odvodnje. Nadalje je navela da sporna trasa saniranog kolektora omogućuje gravitacijski spoj na sustav jadne javne odvodnje dok bi ostala rješenja zahtijevala ugradnju crpnih stanica. U pogledu navoda tužitelja kako planirana trasa prolazi preko njihovog dvorišta, a što da je izostavljeno iz idejnog projekta, zainteresirana osoba se očitovala da navedeno nije točno, u prilog čega je priložila kopije katastarskog i gruntovnog plana s ucrtanom trasom i koridorom služnosti, kao i popis katastarskih odnosno gruntovnih čestica koje su obuhvaćene trasom voda.

 

6.3.           Na preostala dva ročišta i u podnescima koje su u međuvremenu dostavile tužitelji i zainteresirana osoba u bitnom su ponovili do tada iznesene navode.

 

7.               Među strankama je u ovome sporu sporno je li osnovan zahtjev zainteresirana osobe za izdavanje predmetne lokacijske dozvole.

 

8.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.               U prvom redu, prema odredbi članka 22. stavka 4. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14.), koji je važio u vrijeme izdavanja lokacijske dozvole iz predmeta ovoga spora,  građenje vodnih građevina, među koje spadaju i komunalne vodne građevine za javnu odvodnju, interesu je Republike Hrvatske.

 

9.1.           Stoga su neosnovani tužbeni navodi da se u ovom slučaju radi o privatnom a ne javnom interesu, neovisno o tome što se spoj planira za priključenje privatnih korisnika na sustav javne odvodnje, jer je prema shvaćanju Suda, prema citiranoj odredbi javni interes da na sustav javne odvodnje budu spojeni svi subjekti.

 

10.          Nadalje, uvidom u katastarski i gruntovni plan s ucrtanom trasom i koridorom služnosti Sud je utvrdio da trasa sanitarnog kolektora i koridor služnosti zahvaćaju nekretnine k.č.br. …, …, …, …, …, prema zemljišnoknjižnom stanju, odnosno, k.č.br. …, …, …, …, prema katastarskom stanju, kao što je i navedeno u lokacijskoj dozvoli. Uvidom u zemljišnoknjižne izvatke koji se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da ni jedna od navedenih čestica nije u vlasništvu tužitelja, pa ni k.č.br. … i …, kako upiru tužitelji, koje su upisane kao javno dobro.

 

10.1.      S tim u svezi nadalje, neosnovani su tužbeni navodi da idejni projekt i geodetska podloga nisu pravilno izrađeni i da će trasom zahvatiti i nekretnine u vlasništvu tužitelja, jer se trasa mora izvesti u skladu s lokacijskom dozvolom i geodetskom podlogom na kojoj se lokacijska dozvola temelji, a ukoliko bi se pri izvođenju radova od trase odstupilo, radilo bi se o nezakonitoj gradnji, što može biti predmetom posebnog postupka.

 

10.2.      Stoga je Sud utvrdio da su neosnovani tužbeni navodi da bi trasom predmetnog sanitarnog kolektora bile zahvaćene i nekretnine u vlasništvu tužitelja.

 

11.          Međutim, i neovisno o tome, čak i da su nekretnine tužitelja zahvaćene trasom sanitarnog kolektora to samo po sebi osporeno rješenje i lokacijsku dozvolu ne bi činilo nezakonitim. Naime, izdavanje lokacijske dozvole za infrastrukturne građevine od javnog interesa ne ovisi o suglasnosti vlasnika nekretnine. Javni interes uvijek je važniji od pojedinačnog, no i pritom svakim zahvaćanjem u privatno vlasništvo mora biti postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom temeljnih prava pojedinca. U konkretnom slučaju, nekretnine u privatnom vlasništvu koje će biti zahvaćane trasom biti će opterećene pravom služnosti tako što će sanitarni kolektor biti postavljen u rov širine 0,85 m, na dubini od 1,0 do 1,87 m od završne kote, kako je navedeno u idejnom projektu, pa će vlasnici svoje nekretnine i dalje moći koristiti. Uz to je zainteresirana osoba u ovome sporu dala valjano i logično obrazloženje zašto je odabrana predmetna trasa, i to iz razloga što predmetna trasa omogućuje gravitacijski spoj na sustav jadne javne odvodnje dok bi ostala rješenja zahtijevala ugradnju crpnih stanica. Stoga su prema shvaćanju Suda, i odnosu na vlasnike čije su nekretnine zahvaćene trasom ispunjene sve pretpostavke za izdavanje lokacijske dozvole, a naknadu za umanjenje vrijednosti nekretnine vlasnici će ostvariti u postupku izvlaštenja.

 

12.          Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

13.          Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

 

14.          Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 15.625,00 kn, međutim kako su spor izgubili, zahtjev im je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbijen.

 

U Rijeci, 24. lipnja 2021.

                                                                                                                                    S u d a c

                                                                                    Antun Žagar, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).