1

Poslovni broj: 6 UsI-311/2021-9

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-311/2021-9

 

 

 

  U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o. V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica R. H., odvjetnica u N., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa N. B., službena osoba, radi poreznoga nadzora, 24. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/19-01/394, URBROJ:  513-04-21-2 od 10. veljače 2021., te radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Porezne  uprave, Područnog ureda V., KLASA: UP/I-471-02/19-01/36, URBROJ: 513-07-10/19-1 od 10. srpnja 2019.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/19-01/394, URBROJ:  513-04-21-2 od 10. veljače 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija, Porezne  uprave, Područnog ureda V., KLASA: UP/I-471-02/19-01/36, URBROJ: 513-07-10/19-1 od 10. srpnja 2019., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. (osnovica poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 616.016,00 kn; stopa poreza na dodanu vrijednost od 25%; obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 154.004,00 kn; kamata za nepravodobnu uplatu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 18.912,70 kn) te je tužitelju naložena uplata poreza na dodanu  vrijednost  u iznosu od  154.004,00  kn i kamata  u iznosu 18.912,70 kn, kao i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje poreznih osnovica, nakon izvršenih uplata.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su u provedenom postupku nepravilno primijenjene odredbe Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20.) i Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, Rješenje USRH 99/13, 153/13), načinjene su povrede upravnog postupka, a činjenično stanje je nepravilno utvrđeno. Navodi da tuženik u osporavanoj odluci nije dao ocjenu žalbenih navoda. Ističe da zapisnik o provedenom nadzoru, KLASA:471-02/18-0l/270, URBROJ:513-07-10/1-9 od 15. svibnja 2019. nema svojstvo dokazne isprave jer je sastavljen u postupku nadzora koji nije proveden prema odredbama Općeg poreznog zakona odnosno supsidijarno Zakona o općem upravnom postupku i nije sastavljen sukladno članku 126. stavak 2. točka 7. Općeg poreznog zakona. Na nedostatke provedenog postupka i dostavljenog zapisnika tužitelj je pravovremeno uložio prigovor kojemu je tuženik formalno udovoljio omogućavanjem naknadnog vizualnog uvida u zapisnike policije Republike Slovenije. Navodi da tuženik osporava vjerodostojnost  knjigovodstvenih  isprava tužitelja - otkupnih blokova – na temelju zapisnika koje je za pravnu pomoć MUP-u Republike Hrvatske dostavila policija Republike Slovenije, što smatra suprotnim odredbi članka 112. Općeg poreznog zakona. Navedene isprave tužitelj je mogao tek vizualno razgledati nakon sastavljanja zapisnika odnosno osobnog pisanog zahtjeva, a s obzirom na količinu iste dokumentacije na slovenskom jeziku smatra da nije imao mogućnost primjereno se upoznati s istom i o tome se  valjano očitovati. Osporavanje otkupnih blokova na navedeni način tužitelj smatra neprimjerenim iz razloga što su isprave pribavljane od nenadležnih tijela,  što nije sudjelovao u postupku pribavljanja izjave niti su mu na bilo koji način bile dostupne (nisu prevedene na hrvatski jezik, nisu priložene uz zapisnik ili mu kasnije dostavljene u roku za prigovor na iste), te isprave nisu niti pojedinačno navedene i vezane uz pojedinačni otkupni blok u tekstu zapisnika. Smatra da je, osim povrede postupovnih odredbi Općeg poreznog zakona, porezno tijelo povrijedilo i pravo poreznog obveznika kao stranke u ispitnom postupku iz odredbe članka 52. stavak 1. i 2. Zakona o upravnom postupku. Također smatra da se činjenično stanje u zapisniku ne može smatrati utvrđenim bez opisa konkretnog zapisnika i konkretnog otkupnog bloka odnosno bez prilaganja istih uz zapisnik (članak 126. stavak 2. točka 7. Općeg poreznog zapisnika). Ističe da se izlazni računi navedeni na strani 3. prvostupanjskog rješenja ne odnose na utvrđenje porezne obveze, jer je ona utvrđena na isporuku mobitela i laptopa prema otkupnim blokovima, a ne isporuke automobila iz opisanih računa; da otkupni blokovi, čiju vjerodostojnost porezno tijelo osporava, nisu niti opisani niti pojedinačno navedeni u zapisniku odnosno prvostupanjskom rješenju; da policijski zapisnici iz Republike Slovenije kojima porezno tijelo osporava vjerodostojnost otkupnih blokova nisu niti opisani niti navedeni u zapisniku odnosno poreznom rješenju; da porezno tijelo nije dalo konkretan pregled kojim pojedinačnim policijskim zapisnikom osporavaju pojedinačni otkupni blok tužitelja, već su zbirno i općenito u postocima navedeni prigovori poreznog tijela; da izlazni računi tužitelja za isporučenu rabljenu robu (mobitele i laptope) na koju isporuku je tužitelj primijenio poseban postupak oporezivanja iz članka 95. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nisu navedeni, iako je upravo na tu isporuku porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu. Smatra da porezno tijelo nije obrazložilo način utvrđenja porezne osnovice u iznosu od 616.019,00 kn i iznos obračunate zakonske zatezne kamate na iznos obveze PDV-a od 154.000,00 kn od dospijeća do dana sastavljanja zapisnika, te da porezno tijelo nije utvrdilo poreznu osnovicu prema izdanim računima tužitelja za obavljene isporuke mobitela i laptopa po posebnom postupku oporezivanja iz članka 95. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost jer takvi računi nisu obuhvaćeni u poreznom  nadzoru. Izračunavanje porezne osnovice PDV-a prema iznosu gotovinske isplate za otkup mobitela i laptopa u 2017. godini upućuje da je izvršena procjena prema članku 92. stavak 2. točka 3. Općeg poreznog zakona zbog osporavanja vjerodostojnosti knjigovodstvene dokumentacije, a što nije obrazloženo u prvostupanjskom rješenju niti su dani kriteriji i parametri procjene što drugostupanjsko tijelo propušta ocijeniti. Slijedom navedenog smatra da nije poznato niti razdoblje obračuna zakonskih zateznih kamata odnosno kako je i kada porezno tijelo utvrdilo dospijeće porezne obveze, te predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i rješenje  Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., Službe za nadzor, KLASA:UP/I-471-02/19-01/36, URBROJ: 513-07-10/19-l od 10. srpnja 2019., te da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Dana 17. lipnja 2021. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja D. M., odvjetnik u O., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.).

5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istome.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. 1. Iz odredbe članka 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13., 148/13., 143/14. i 115/16.) proizlazi kako pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (stavak 1.). Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona (stavak 2.).

7.2. Prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

7.3. Člankom 95. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisan je posebni postupak oporezivanja marže koji se primjenjuje isključivo kad je preprodavatelju rabljenih dobara na području europske unije isporučila jedna od slijedećih osoba: a) osoba koja nije porezni obveznik, b) porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 40. stavak 2. Zakona, c) drugi porezni obveznik čija je isporuka oslobođena u skladu s člankom 90. stavak 1. i 2. Zakona i uključuje gospodarska dobra, d) drugi preprodavatelj čija je isporuka oporeziva po posebnom postupku oporezivanja marže.

7.4. Odredbom članka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav predmet oporezivanja PDV-om.

7.5. Odredbom članka 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je porezna osnovica pri isporuci dobara naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca.

7.6. Odredbom članka 125.i stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da poreznom obvezniku koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama obveza obračuna PDV-a nastaje na dan primitka plaćanja.

7.7. Sukladno odredbi članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 79/13., 85/13. – ispravak, 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17. i 128/17.) porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

7.8. U skladu s odredbom članka 62. stavka 1. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16.) porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

7.9. Člankom 65. Općega poreznog zakona propisano je kako se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

8. 1. Odredbom članka 66. Općega poreznog zakona propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

8.2. Prema odredbi članka 69. Općega poreznog zakona porezni obveznik dužan je tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

8.3. U skladu s odredbom članka 88. Općega poreznog zakona u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

8.4. Sukladno odredbi članka 89. Općeg poreznog zakona oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koji se vode u skladu s člankom 65. do 67. toga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

9.1. Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V. sastavio zapisnik KLASA: 471-02/18-01/270, URBROJ: 513-07-10/19-9 od 15. svibnja 2019., o obavljenom poreznom nadzoru kod tužitelja, odnosno obavio je porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod tužitelja, u predmetu nadzora poreza na dodanu vrijednost od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.

9.2. Tijekom poreznog nadzora iz poslovne dokumentacije tužitelja kao i pribavljene dokumentacije porezno tijelo je utvrdilo kako isti u nadziranom razdoblju nije ispravno obračunao PDV, odnosno nadzorom kod poreznog obveznika utvrđeno je, pregledom dokumentacije, poslovnih knjiga i drugih isprava da isti nije obračunao niti platio propisani porez na dodanu vrijednost za predmetno razdoblje na osnovicu od 616.016,00 kn, što po stopi od 25% iznosi 154.004,00 kn, a uvećano za iznos kamate na dan sastavljanja zapisnika (15. svibnja 2019.) od 18.912,70 kn, ukupno iznosi 172.916,70 kn.

9.3. U kontroliranom razdoblju porezni obveznik primjenjivao je: a) redovni postupak oporezivanja PDV-om i b) poseban postupak oporezivanja marže (isporuke rabljenih vozila i mobitela nabavljenih od građana ili drugog preprodavatelja).

9.4. Odredbama članka 102. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 189. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je preprodavatelj koji u isto vrijeme primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže i redovni postupak oporezivanja PDV-om obvezan voditi odvojene evidencije za svaki postupak iz kojih će se moći nedvojbeno utvrditi što se odnosi na pojedinu djelatnost.

9.5. Uvidom u poslovnu dokumentaciju utvrđeno je da tužitelj kao porezni obveznik vodio odvojene evidencije za posebni postupak oporezivanja marže: Obrazac PDV-MU - Evidencija o nabavljenim dobrima od rednog broja 1 do 195; te Obrazac PDV-MI - Evidencija o prodanim dobrima od rednog broja 1. do 198. U obrascu PDV-MI za razdoblje 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. od rednog broja 1 do 198 evidentirana je prodaja rabljenih vozila i mobitela za koju je ostvarena ukupna marža u iznosu 222.046,96 kn (stupac 9) i obračunat PDV u iznosu od 44.409,43 kn (stupac 11).

9.6. Iz obrazloženja prvostupanjskog poreznog rješenja proizlazi i da je na listu 3 obrazloženja specificirano 13 izlaznih računa (isporuke osobnih automobila i mobitela), u odnosu na koje je po posebnom postupku oporezivanja marže utvrđeno da se na istima nalazi napomena o primjeni posebnog postupka oporezivanja marže prema članku 95. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

9.7. Nadzorom je nadalje utvrđeno da je tužitelj primijenio poseban postupak oporezivanja marže na: rabljena vozila koja je nabavio od građana u RH i drugih preprodavatelja iz RH i EU (Njemačke) s napomenom: §25a UStG i na mobitele koje je nabavio od građana iz EU (Slovenije).

9.8. Uvidom u VIES (sustav za elektronički prijenos informacija o valjanosti PDV identifikacijskih brojeva) utvrđeno je da su PDV identifikacijski brojevi dobavljača iz Njemačke u nadziranom razdoblju valjani. Provjerom vozila u evidenciji PURH, utvrđeno je da su vozila isporučena iz države članice EU gdje se nalazi sjedište dobavljača u Republiku Hrvatsku, odnosno da su registrirana u RH.

9.9. Nadzorom prava primjene posebnog postupka oporezivanja marže izvršen je uvid u ulazne račune za nabavku rabljenih vozila i mobitela i popratnu dokumentaciju, te je utvrđeno – u odnosu na rabljena vozila nabavljena iz EU – Njemačke da u dokumentaciji poreznog obveznika nema priloženih zapisnika o primopredaji vozila, nije moguće utvrditi način dopreme vozila u RH (CMR), odnosno nema ulaznih računa za troškove prijevoza, goriva ili cestarine; U odnosu na rabljene mobitele nabavljene iz EU – Slovenije nadzorom je utvrđeno da je porezni obveznik od građana iz RH nabavio 6 mobitela, te od građana iz EU - Slovenije 6 prijenosnih računala (laptopa)  i 165 mobitela, pri čemu u dokumentaciji poreznog obveznika nema ulaznih računa za troškove dopreme mobitela, goriva ili cestarine, odnosno nije moguće utvrditi način dopreme mobitela u RH.

10. 1. Prema knjizi URA - otkup građani, nabavna vrijednosti 6 prijenosnih računala (laptopa) i 171 mobitela iznosi 771.520,00 kn, od čega je građanima plaćeno sa žiro-računa iznos od 11.200,00 kn, te 760.320,00 kn u gotovini - isplatom iz blagajne.

10. 2. Iz spisa tuženika proizlazi da su dokumentaciji o ulazu robe priloženi otkupni blokovi od rednog broja 1 do 74, s podacima (ime, prezime, adresa) građana i potpisom ispod napomene: „robu izdao" za koji postoji sumnja u vjerodostojnost potpisa, te isplatnice iz blagajne za isplatu u gotovini, za koje također postoji sumnja u vjerodostojnost potpisa. Na otkupnim blokovima je navedeno mjesto isporuke „U V.". Uz otkupne blokove nisu priloženi računi o nabavci novih mobitela iz kojih bi bilo vidljivo od koga su građani nabavili mobitele, jer je na 80% otkupnih blokova, po pojedinom otkupnom bloku nabavljeno više mobitela i prijenosnih računala.

10.3. Uvidom u izlazne račune utvrđeno je da oko 70% mobitela prodano kupcu M.-E. d.o.o. iz O., 018 68684551609 koji oglašava prodaju istih putem Interneta - „uređaj je nov, za Hrvatsko tržište, ima hrvatski izbornik, radi na sve mreže, tvornički zapakiran, nekorišten, neupaljen i neaktiviran, u originalnoj ambalaži, jamstvo 12 mjeseci, otkupljen od druge tvrtke i stoga mu je cijena niža od tržišne, na računu je iskazana ukupna svota naknade i PDV-a, PDV nije zasebno iskazan". Prosječna marža prodanih mobitela i prijenosnih računala kupcu M.­ E. d.o.o. iznosi 80,00 kn zajedno s PDV-om.

10.4. Zbog sumnje u vjerodostojnost dokumentacije o nabavi mobitela i prijenosnih računala, dopisom KLASA:471-02/18-01/270,    URBROJ :513-07-10-18-3   od   29. studenog 2018. tražena   je   putem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Virovitička-podravske, pravna pomoć nadležnog ministarstva Republike Slovenije radi provjere vjerodostojnosti robe, osoba i vlastoručnih potpisa. Na provjeru je dostavljeno 64 otkupna bloka za 62 osobe (2 osobe se pojavljuju na 2 otkupna bloka) s pripadajućim isplatnicama od 74 iz dokumentacije poreznog obveznika, odnosno 86,5% dokumentacije o nabavi mobitela i prijenosnih računala.

10.5. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Virovitička-podravska dostavila je od nadležnog ministarstva  Republike  Slovenije  zapisnike  o  utvrđenim  činjenicama  na temelju  razgovora  s državljanima Republike Slovenije koji su navedeni na otkupnim blokovima, te je utvrđeno da je dostavljeno 50 zapisnika o očitovanju osoba navedenih na blokovima od tražene 62 osobe, odnosno 80,6%, pri čemu od 62 osobe, 9 osoba nisu državljani Republike Slovenije, nepoznata su prebivališta, umrli, 1 osoba je slabog zdravstvenog stanja, te se s njom nije mogao obaviti razgovor, a za 2 osobe nije dostavljen odgovor; 50 osoba je izjavilo da na otkupnim blokovima i isplatnicama nisu njihovi potpisi, da nisu primili novac naveden na isplatnicama, da nikad nisu bili u V. i nisu čuli za tvrtku „R-m. s.", niti za osobu R. J.; 30 osoba je izjavilo da nikad nikome nisu prodali mobitel ili prijenosno računalo; 20 osoba je izjavilo da su prodali mobitel nepoznatoj muškoj osobi koja govori slovenski jezik na parkiralištu trgovačkog centra, izlazu autoceste i sl., ili su naveli imena slovenskih građana ili brojeve telefona slovenskog operatera, ali pri tome nisu ništa potpisivali.

11. Stoga porezno tijelo zaključuje da osobe koje su navedene na otkupnim blokovima i isplatnicama nisu prodale mobitele i prijenosna računala poreznom obvezniku „R-m. s.", niti osobi R. J., niti  su ikad bile u V., niti  su primile novčane iznose navedene na otkupnim blokovima i isplatnicama.

12. Dakle, nadzorom je utvrđeno da dokumentacija poreznog obveznika o nabavi rabljene robe - mobitela i prijenosnih računala ne odražava stvarno nastali događaj, odnosno ne može se utvrditi od koga i gdje je porezni obveznik nabavio i platio rabljenu robu. Obzirom da porezni obveznik nema niti vjerodostojnu dokumentaciju koja dokazuje da mu je rabljenu robu - mobitele i prijenosna računala isporučila osoba koja nije porezni obveznik, porezni obveznik koji nema pravo na odbitak pretporeza, mali porezni obveznik ili drugi preprodavatelj, sukladno članku 95. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ne može primijeniti poseban postupak oporezivanja marže.

13. Sukladno odredbama članka 4., članka 33. i članka 125.i stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, na isporuke rabljene robe - mobitela i prijenosnih računala valjalo je primijeniti redovan postupak oporezivanja, te u nadzoru obračunati PDV po stopi 25%, primjenjujući preračunatu stopu PDV-a.

14. Kako je u nadzoru utvrđeno da ukupna prodajna cijena rabljene robe - mobitela i prijenosnih računala u 2017. iznosi 786.294,00 kn, preračunatom stopom je obračunat PDV u iznosu 157.258,80 kn. Porezni obveznik je za prodanu rabljenu robu - mobitele i prijenosna računala obračunao PDV u iznosu 3.254 ,80 kn, te razlika PDV-a koju je porezni obveznik dužan platiti primjenom redovnog postupka oporezivanja iznosi 154.004,00 kn (osnovica 616.016,00 kn). Za manje plaćeni PDV u iznosu 154.004,00 kn, obračunata je zatezna kamata od dana dospijeća do dana zapisnika u iznosu 18.912,70 kn, sukladno članku 21. stavak 1. toč. 2. i članku 130. Općeg poreznog zakona, kao i članku 29. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom Prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine broj 1/2019).

15. Na temelju iznesenog činjeničnog stanja prvostupanjsko porezno tijelo je donijelo označeno porezno rješenje od 10. srpnja 2019., na koje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 10. veljače 2021., kojim je žalbu odbio.

16. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-02/19-01/394, URBROJ:  513-04-21-2 od 10. veljače 2021. i porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne  uprave, Područnog ureda V., KLASA: UP/I-471-02/19-01/36, URBROJ: 513-07-10/19-1 od 10. srpnja 2019. zakonita.

              17. Naime, iz provedenog postupak proizlazi da je u provedenom nadzoru pravilnom primjenom odredbe članka 88., odnosno 89. Općeg poreznog zakona utvrđeno da je tužitelj obavljao u promatranom razdoblju djelatnost kupnje i prodaje rabljenih vozila, prijenosnih računala i mobitela, te je primjenjivao redovni postupak oporezivanja PDV-om i poseban postupak oporezivanja marže (isporuke rabljenih vozila i mobitela nabavljenih od građana ili drugog preprodavatelja), kako je to već izneseno u ovoj presudi. Uvidom u izlazne račune po posebnom postupku oporezivanja marže utvrđeno je da se na istima nalazila napomena o primjeni posebnog postupka oporezivanja marže prema članku 95. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

18. Osnovica poreza na dodanu vrijednost za 2017. godinu tužitelju je uvećana jer je u postupku nadzora izvršen uvid u ulazne račune i poslovnu dokumentaciju koji se odnose na primljene oporezive isporuke (specificirani na stranici 3 i 4 obrazloženja prvostupanjskog rješenja), te su utvrđene nepravilnosti jer na iskazane isporuke mobitela i prijenosnih računara tužitelj nije mogao primijeniti poseban postupak oporezivanja marže. U dokumentaciji o ulazu robe priloženi su otkupni blokovi od rednog broja 1 do 74 s podacima građana i potpisom ispod napomene „robu izdao" te isplatnice iz blagajne za isplatu u gotovini, te je na otkupnim blokovima navedeno mjesto isporuke „u V.". Uz otkupne blokove nisu priloženi računi o nabavci novih mobitela iz kojih bi bilo vidljivo od koga su građani nabavili mobitele, jer je na 80% otkupnih blokova po pojedinom otkupnom bloku nabavljeno više mobitela i prijenosnih računala. Na temelju dokumentacije dobivene od tužitelja i dokumentacije dobivene na temelju pravne pomoći nadležnog Ministarstva Republike Slovenije, u postupku poreznog nadzora utvrđeno je da dokumentacija tužitelja kao poreznog obveznika, o nabavi rabljene robe - mobitela i prijenosnih računala ne odražava stvarno nastali događaj, odnosno ne može se utvrditi od koga i gdje je porezni obveznik nabavio i platio rabljenu robu kako je to specificirano na stranici 4 i 5 prvostupanjskog rješenja.

19. Stoga tužitelj nije mogao primijeniti poseban postupak oporezivanja marže sukladno odredbama članka 95. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te je po izlaznim računima tijekom nadzora pravilno primijenjen redovan postupak oporezivanja i pravilno je utvrđeno da je tužitelj utvrdio manju osnovicu poreza na dodanu vrijednost u 2017. godini

20. Slijedom navedenoga sud smatra kako je porezno tijelo tijekom nadzora valjano zaključilo da je postupajući na navedeni način, porezni obveznik povrijedio odredbe članka 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost na način da je umanjio osnovicu poreza na dodanu vrijednost u iznosu 616.016,00 kn, a time i obvezu PDV-a u iznosu 154.004,00 kn, odnosno tužitelj u prethodno opisanim poslovnim događajima nije mogao primijeniti poseban postupak oporezivanja marže sukladno odredbama članka 95. stavak 4. Zakona.

21. Nisu osnovani tužbeni navodi da su predmetna knjiženja provedena sukladno odredbi članka 66. Općeg poreznog zakona jer se ne radi o dokumentima sastavljenim na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, koji nedvojbeno i istinito sadržavaju sve podatke o poslovnom događaju, uz dodatni uvjet vjerodostojnosti i urednosti, te ne dokazuju osnovanost iskazanih poslovnih događaja u poslovnoj dokumentaciji. Prvostupanjsko je tijelo uvidom u poslovne knjige i dokumentaciju te u dokumentaciju prikupljenu u postupku poreznog nadzora, dokazalo činjenice na kojima temelji utvrđivanje poreza, a nadzor je obavilo s jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica, kako onih na kojima se temelji porezna obveza tako i eventualno onih koji bi doveli do oslobođenja plaćanja poreza.

22. Nije osnovan niti tužbeni navod o nezakonito provedenom poreznom nadzoru, te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, isti je kao stranka postupka imao pravo uvida u dokumentaciju koju je i ostvario (službena zabilješka od 14. lipnja 2019.), bio je pozvan na završni razgovor (13. svibnja 2019.), te je iskoristio pravo na izjavljivanje prigovora i žalbe, kao redovitih pravnih lijekova. Zapisnik o poreznom nadzoru, suprotno shvaćanju tužitelja sadržava bitne elemente iz članka 126. Općeg poreznog zakona.

23. Također sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09).

24. Nisu odlučni navodi tužitelja o postupanju poreznog tijela jer je porezno tijelo u upravnom postupku pravilno utvrdilo, uzimajući u obzir gore citirane odredbe Općeg poreznog zakona te Zakona o porezu na dodanu vrijednost, da je porezni obveznik odgovoran za svu poslovnu dokumentaciju (članak 62. stavak 1., članak 65. i članak 66. stavak 1., 2. i 3. Općeg poreznog zakona) i snosi teret dokazivanja za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez (članak 69. i članak 88. Općeg poreznog zakona), odnosno isti nije dokazao valjanost iskazane porezne osnovice, kao ni pretpostavke primjene članka 95. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

25. S obzirom na izneseno, sud je, sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), na raspravi održanoj 17. lipnja 2021., odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem u svojstvu svjedoka R. J., bivšeg direktora društva tužitelja, obzirom da provođenje predmetnog dokaza ne bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, također primjenom članka 8. Zakona o upravnim sporovima u svezi članka 89. Općeg poreznog zakona.

26. S obzirom na navedeno, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

27. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 24. lipnja 2021.

                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                                          Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).