1

Poslovni broj: UsI-2805/20-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. P iz B.,  OIB: …, zastupane po opunomoćeniku K. O., odvjetniku u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Z., kojega zastupa A. Ć., službena osoba, radi prava na novčanu naknadu, 24. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/367, URBROJ: 344-116/1-20-03 od 23. rujna 2020.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.               Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/20-01/367, URBROJ: 344-116/1-20-03 od 23. rujna 2020. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, P. s. Z., KLASA: UP/I-102-05/12-01/7049, URBROJ: 251-67/1-20-10 od 16. srpnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na novčanu naknadu.
2.               Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na novčanu naknadu. Ukazuje da je temelj njezinog otkaza bio mobbing koji nije spriječen od strane poslodavca, dok se tuženik upušta u nedopušteno tumačenje odnosa između radnika i poslodavca, s obzirom da je poslodavac prihvatio otkaz ugovora o radu. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3.               Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4.               Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.               Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 10. lipnja 2021. u prisutnosti zastupnika stranaka.
6.               Prema članku 48. stavku 1. toč. 1. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj 118/18 i 32/20; dalje: ZTR) pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao zbog toga što je otkazala radni odnos odnosno službu, osim u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu uzrokovanog ponašanjem poslodavca.
7.               Prema članku 134. stavku 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Poslodavac, odnosno imenovanja osoba dužna je, sukladno članku 134. stavku 3. ZR, u propisanom roku ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.
8.               Ako se ne postupi na način predviđen člankom 134. stavkom 3. ZR ili su poduzete mjere očito neprimjerene, radnik u smislu članka 134. stavka 4. ZR ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.
9.               Prema članku 134. stavku 5. ZR, ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.
10.          Prema članku 134. stavku 6. ZR za vrijeme prekida rada iz članka 134. stavaka 4. i 5. ZR, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.
11.          Prema članku 134. stavku 7. ZR ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz članka 134. stavka 6. ZR.
12.          Tuženik u osporavanom rješenju ocjenjuje da je prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen zahtjev tužiteljice temeljem članka 48. stavka 1. toč. 1. ZTR, jer da tužiteljica nije pokrenula postupak pred nadležnim tijelima radi dokazivanja svojih navoda iz izvanrednog otkaza. Pri tome, tuženik upućuje na potrebu poduzimanja radnji iz članka 134. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) u slučaju pritužbi radnika zbog povrede njihovog dostojanstva.
13.          Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod poslodavca W. S. d.o.o., koji je okončan izvanrednim otkazom tužiteljice od 28. svibnja 2020. U predmetnom otkazu tužiteljica navodi da je razlog davanja otkaza postupanje kolegice M. E., koja svojim ponašanjem vrijeđa njezino dostojanstvo, ponižava ju, narušava njezin čast i ugled, nakon čega tužiteljica navodi konkretne radnje u kojima se to očituje. U otkazu se navodi i to da se tužiteljica ranije obraćala direktorici D. u svezi problema s kolegicom E., ali da poslodavac nije zaštitio njezino dostojanstvo.
14.          Iz preslika elektroničkih poruka tužiteljice, koje prileže spisu tuženika i koje su upućene na pojedine službene osobe poslodavca, između ostalog D. E. kao direktora poslodavca (poruka od 30. siječnja 2020., poruka od 11. svibnja 2020.), sud smatra da postoji dostatna podloga za zaključak o tome da se tužiteljica obratila poslodavcu pritužbom radi zaštite dostojanstva. Međutim, daljnje postupanje tužiteljice nije sukladno relevantnim zakonskim odredbama ZR-a koje su usmjerene na to da se pred nadležnim sudom nesporno utvrdi da li su točni navodi tužiteljice i da li je došlo do povrede njezina dostojanstva.
15.          U situaciji kada poslodavac ne postupi po pritužbi (članak 134. stavak 3. ZR), tada radnik ima pravo prekinuti rad uz uvjet da zatraži zaštitu kod nadležnog suda (članak 134. stavak 4. ZR; isto važi i u slučaju iz članka 134. stavak 5. ZR kada se radnik zbog opravdanih razloga prethodno nije obratio pritužbom poslodavcu), pred kojim se onda definitivno razrješava pitanje da li je radnik doista bio izložen povredi dostojanstva ili nije. U konkretnom slučaju to znači da je tužiteljica, koja u svom otkazu tvrdi da joj je postupanjem kolegice E. povrijeđeno dostojanstvo i da poslodavac nije postupio po njezinoj pritužbi, ovlaštena prekinuti daljnji rad uz naknadu plaće, dok se pred nadležnim sudom ima utvrditi da li su navodi tužiteljice o povredi dostojanstva osnovani. S obzirom da tužiteljica ničime ne dokazuje da je pokrenula postupak pred nadležnim sudom, to se ne može smatrati da je njezin izvanredni otkaz doista utemeljen na razlogu (povredi dostojanstva) koji se može pripisati krivnji poslodavca. Iz tog razloga osnovan je zaključak tuženika da se u konkretnom slučaju sadržajno ne radi o izvanrednom otkazu uzrokovanom ponašanjem poslodavca. Za slučaj da je tužiteljica prekinula rad i pokrenula postupak pred nadležnim sudom i da je u istom utvrđeno da se radilo o povredi dostojanstva, moglo bi se govoriti o izvanrednom otkazu skrivljenom ponašanjem poslodavca, jer uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa (članak 134. stavak 9. ZR). No, kao što je naprijed obrazloženo, to očigledno nije slučaju u ovoj upravnoj stvari, jer tužiteljica nije postupila na propisani način i pred nadležnim sudom nije utvrđeno da je povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice.
16.          U odnosu na navode tužbe o tome da je poslodavac prihvatio izvanredni otkaz ugovora o radu, ukazuje se da je iz očitovanja poslodavca od 3. srpnja 2020. jasno vidljivo da je isti prihvatio prestanak radnog odnosa s danom 29. svibnja 2020. ali da sadržajno otklanja tvrdnje o tome da bi došlo do narušavanja dostojanstva tužiteljice i da smatra kako nisu postojali razlozi za otkaz. Iako se ne može prihvatiti navod poslodavca o tome da nije bio upoznat s pritužbom tužiteljice, što je naprijed obrazloženo (toč. 14.), tužiteljica je u svakom slučaju propustila poduzeti odgovarajuće radnje pred nadležnim sudom u smislu članka 134. ZR radi provjere osnovanosti njezinih tvrdnji i razjašnjenja da li je doista bila izložena povredi dostojanstva ili nije.
17.          Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 79. stavak 4. ZUS).

U Zagrebu 24. lipnja 2021.

              Sudac

Tomislav Krušlin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.