Poslovni broj: 12 Pž-1410/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 12 Pž-1410/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca  Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maje Bilandžić, sutkinje izvjestiteljice i Gorane  Aralice Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA,  OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv  tuženika GRAD P., P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik  A. S., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o  tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj  P-183/2019-23 od 30. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-183/2019-23 od 30. listopada 2019.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-183/2019-23 od 30.  listopada 2019. pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:  „Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnine označene  kao k.č. br. ..., pašnjak, površine 1832 m2, upisana u zk.ul. ..., k.o. P., u  1/1 dijela, a slijedom čega je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva s imena  Grada P., a uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na  nekretnini označenoj kao k.č.br. ..., pašnjak, površine 1832 m2, upisane u zk.ul.  ..., k.o. Poreč u 1/1 dijela, sve u roku od 15 dana.“

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

2. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je naprijed  navedena nekretnina upisana kao tuženikovo vlasništvo u 1/1 dijela, da je nekretnina  nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P. od nekretnine stare  izmjere kč. br... k.o. P., da je nekretnina stare izmjere označena kao kč. br... k.o. P. (površine 1832 m2) ranije bila upisana kao društveno vlasništvo s  pravom korištenja Općine P., a kao tuženikovo vlasništvo upisana je rješenjem  Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-3766/03 od 18. rujna 2003., i to temeljem Sporazuma od 1. listopada 1993., Ugovora o načinu preuzimanja nekretnina od bivše  Općine P. od 25. veljače 2000., potvrde odnosno uvjerenja o statusu nekretnina  uprave i potvrde uprave. Predmetna  nekretnina je otpisana iz zk.ul. broj ... i prenesena u novi uložak broj ..., k.o.  P., da je navedena nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja  šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, u naravi je šuma,  odnosno šumsko zemljište, a kako je obuhvaćena Programom gospodarenja  šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na dan 16. listopada  1990. to je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama  („Narodne novine“ broj 41/90) na temelju čl. 6. tog Zakona, postala vlasništvo  Republike Hrvatske. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva  dok je odluka o troškovima postupka donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl.  155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93,  112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,  70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i  nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s  prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno  ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi  ponavlja tvrdnje iznesene tijekom prvostupanjskog postupka: da je tuženik upisan u  zemljišne knjige na temelju važećih zakonskih propisa, da je predmetna nekretnina  na dan 16. listopada 1990. bila građevinsko zemljište, da tuženik u cijelosti osporava  pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj  Rev-450/11 od 11. siječnja 2012. da ne bi bilo od utjecaja na tužiteljevo stjecanje  prava vlasništva je li se nekretnina nalazila u zoni građevinskog zemljišta ili izvan te  zone na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o  šumama, da je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju  Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi i da u trenutku stjecanja vlasništva nije znao  da je predmetna nekretnina uključena u šumskogospodarsko područje Republike  Hrvatske te da je tužitelj podnoseći tužbu u ovom postupku postupio protivno odredbi  čl. 224. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u  granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede  odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao  i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), valja ocijeniti da je  prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

7. Nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na  koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Presuda nema nedostataka zbog kojih se  ne bi mogla ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i  neproturječni, a sud je ocijenio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite  odluke o tužbenom zahtjevu.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva  nekretnine koju je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom označio kao kč. br..., pašnjak, površine 1832 m2, upisane u zk.ul. br.. k.o. P.. Tužitelj tvrdi  da je nekretnina nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. P. od  nekretnina stare izmjere kč. br... k.o. P., da je nekretnina stare izmjere  označena kao kč. br. ...  k.o. P.  (površine 1832 m2) ranije bila upisana kao  društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine P., da je kao tuženikovo  vlasništvo upisana rješenjem Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-3766/03 od  18. rujna 2003., da je navedena nekretnina bila obuhvaćena Programom  gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske i da je  u naravi šuma, a kako je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim  zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na dan 16. listopada 1990. to je  stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama postala  vlasništvo Republike Hrvatske.

9. Tuženik tvrdi da se kao vlasnik predmetne nekretnine upisao na temelju  važećih zakonskih propisa, da je Zakon o šumama propisao pretvorbu šuma, a ne i  građevinskog zemljišta, a da je predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. bila  građevinsko zemljište, da u trenutku stjecanja vlasništva tuženik nije znao da je  predmetna nekretnina uključena u šumskogospodarsko područje Republike Hrvatske  te da je tužitelj podnoseći tužbu u ovom postupku postupio protivno odredbi čl. 224.  st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama.

10. U ovom postupku je nesporno među strankama:

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču nekretnina označena  kao kč. br... k.o. P. upisana kao vlasništvo Općine P. u 1/1 dijela;
- da je nekretnina stare izmjere kč. br... k.o. P., površine 1832 m2 ranije  bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine P.; 

- da je rješenjem Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-3766/03 od 18.  rujna 2003. upisana kao vlasništvu tuženika i to na temelju Sporazuma od 1.  listopada 1993., Ugovora o načinu preuzimanja nekretnina od bivše Općine P. od  25. veljače 2000., potvrde odnosno uvjerenja o statusu nekretnina uprave i potvrde uprave;

- da je predmetna nekretnina otpisana iz zk.ul. broj ... i prenesena u novi uložak broj ..., k.o. P.,

- da je na dan 16. listopada 1990. predmetna nekretnina u naravi bila šuma i unutar granica građevinskog područja.

11. Prvostupanjski je sud izvršio uvid u isprave priložene spisu i na temelju  tako provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza, donio pobijanu presudu kojom  je pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

12. Odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama  („Narodne novine” broj 41/90) izmijenjena je odredba čl. 18. st. 1. Zakona o šumama,  a tom je odredbom (odnosno odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o šumama – „Narodne  novine” broj 52/90-pročišćeni tekst) propisano da šume i šumska zemljišta na  teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu  jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, dok je odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o šumama (čl. 4. st. 1. Zakona o šumama-pročišćeni tekst) određeno da se šumom  smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10  ari. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da se za tužiteljevo  vlasništvo šuma i šumskih zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske moraju  kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: a) da se ne radi o šumama i šumskim  površinama koje su na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o  izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) bile u  privatnom vlasništvu i b) da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim  drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

 

13. U konkretnom slučaju, iz potvrde H. š. d.o.o. od 8. srpnja 2014.  (list 15. spisa) proizlazi da je nekretnina čije utvrđenje prava vlasništva tužitelj traži  tužbenim zahtjevom na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama  Zakona o šumama 16. listopada 1990. bila šuma i šumsko zemljište i bila je  obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu  Republike Hrvatske. Iz navedene potvrde čiju istinitost tuženik u tom dijelu nije  osporio tijekom prvostupanjskog postupka, proizlazi da je predmetna nekretnina 16.  listopada 1990. bila zemljište obraslo šumskim drvećem. Za tužiteljevo stjecanje  prava vlasništva ex lege je mjerodavno stanje nekretnine kakvo je bilo 16. listopada  1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

14. Iz podataka u spisu proizlazi da tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog  postupka nije u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP-a osporavao činjenicu da je u  potvrdi H. š. d.o.o. od 8. srpnja 2014. neistinito utvrđena činjenica da je  predmetna nekretnina bila šuma na dan 16. listopada 1990. već je tvrdio da je Zakon  o šumama propisao pretvorbu šuma, a ne i građevinskog zemljišta, a da je  predmetna nekretnina bila unutar granica građevinskog zemljišta, pa je  prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je predmetno zemljište 16. listopada 1990. u  cijelosti bilo šuma prema čl. 5. Zakona o šumama (odnosno prema čl. 4. st. 1.  Zakona o šumama – „Narodne novine” broj 52/90-pročišćeni tekst).

15. Nije sporno među strankama da je nekretnina stare izmjere kč. br... k.o.P., površine 1832 m2 ranije bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom  korištenja Općine P. pa prema tome predmetna nekretnina na dan stupanja na  snagu navedenog Zakona nije bila u privatnom vlasništvu, a budući da površina te  nekretnine iznosi 1832 m² (što je više od 10 ari), ispunjene su sve zakonske  pretpostavke iz čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne  novine” broj 41/90) za ex lege stjecanje prava vlasništva tužitelja na navedenoj  nekretnini, a što je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

 

16. Osim toga, za tužiteljevo ex lege stjecanje vlasništva predmetne  nekretnine je nebitno je li se ta nekretnina u trenutku stjecanja (dakle, 16. listopada  1990.) nalazila unutar ili izvan zone građevinskog zemljišta, a što je pravilno ocijenio i  prvostupanjski sud. Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog  suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-450/11 od 11. siječnja 2012., činjenica je  li se nekretnina nalazila u zoni građevinskog zemljišta ili izvan te zone na dan  stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, nema  utjecaja na tužiteljevo stjecanje prava vlasništva (takvo shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo i u odlukama poslovni broj Rev-461/11 od 4.  studenoga 2014., Rev-2247/10 od 23. listopada 2012., kao i u spisu priloženoj odluci  poslovni broj Rev-2052/10 od 3. rujna 2013.). Stoga su neosnovani tuženikovi  žalbeni navodi da osporava utvrđenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka  na koje se u pobijanoj presudi pravilno pozvao i prvostupanjski sud.

17. Nadalje, neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je tužitelj podnoseći  tužbu u ovom postupku postupio protivno odredbi čl. 224. st. 3. Zakona o zemljišnim  knjigama. Naime, ovdje se upućuje na čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama  Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 114/01) kojom su izmijenjeni  st. 2. i 3. odredbe čl. 224. Zakona o zemljišnim knjigama te su izvanknjižni nositelji  prava vlasništva dužni do 1. siječnja 2007. pokrenuti postupak za upis stvarnih prava  glede nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnim knjigama; u istom roku je  nadležno državno odvjetništvo dužno pokrenuti postupke za upis stvarnih prava na  nekretninama kojih je nositelj Republika Hrvatska pa je tužiteljica kao izvanknjižni  vlasnik na temelju navedenih Zakona, a sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o  vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 37/00,114/01,  141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZV) u ostvarenju tog  svog prava i pokrenula ovaj postupak. Pri tome valja imati na umu i odredbu čl. 388.  st. 5. ZV-a kojom je propisano da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost  zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do  kojih dođe unutar roka od pet godina od stupanja ovoga Zakona na snagu, ako se  njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano  prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu, pri čemu se napominje da je Zakonom  o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne  novine“ broj 114/01) taj rok produžen do 1. siječnja 2007., a zadnjom izmjenom  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 152/14) do 1.  siječnja 2017.

18. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je  pravilno primijenio materijalno pravo (odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim  pravima, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, Zakona o zemljišnim  knjigama), a utvrđenja suda žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima, valjalo  je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu odbiti kao  neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 24. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća
Kamelija Parać