1

Poslovni broj: 5 Povrv-200/2019-20

 

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 Povrv-200/2019-20

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Renati Marić-Ivanović,  u pravnoj stvari tužitelja Đ. Đ. T. p. d.o.o., S. B., ..., (OIB: ...), zastupan po punomoćnici Ž. B., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika I. Ž. iz S. B., ..., (OIB: ...), radi isplate, nakon održane glavne rasprave 25.5.2021.u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ž. B. i tuženika osobno, 24. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz S. B., poslovni broj Ovrv-432/16 od 9.3. 2016. kojim se nalaže tuženiku I. Ž. iz S. B., ..., (OIB: ...), da isplati tužitelju Đ. Đ. T. p. d.o.o., S. B.,..., (OIB: ...), iznos od 77.866,56 kn (slovima: sedamdesetsedamtisućaiosamstošezdesetšet kuna i pedesetšest lipa), sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena  od 2.11.2015. do isplate, u roku 8 dana. 

 

              II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz S. B., poslovni broj Ovrv-432/16 od 9.3. 2016 u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka za iznos 1.739,50 kn, kao i zakonske zatezne kamate koje teku od 9.3.2016. do 23.6.2021. za koje se tužbeni zahtjev odbija.

 

III. Nalaže se tuženiku I. Ž. iz S. B., ..., (OIB: ...), da tužitelju Đ. Đ. T. p. d.o.o., S. B., ..., (OIB: ...), naknadi troškove postupka u iznosu 16.834,34 kn, sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena,  od 24.6.2021. do isplate, u roku 8 dana. 

 

 

 

Obrazloženje

             

1.Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika, radi naplate novčanog iznosa od   77.866,81 kn, na temelju vjerodostojne isprave – Račun br. 185-01-1 od 22.10. 2015.

 

              2. Povodom prigovora tuženika, Rješenje o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz S. B., poslovni broj Ovrv-432/16 od 9.3. 2016., stavljeno je izvan snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

              3. Tuženik u prigovoru u cijelosti osporava potraživanje tužitelja navodeći da iz računa nije vidljiv osnov potraživanja, te da nije bilo osnova za izdavanje predmetnog računa. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

 

              4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj osporava prigovor tuženika, navodeći da je tuženiku dostavljen račun kao vjerodostojna isprava uz Rješenje o ovrsi, jer javni bilježnik ne bi mogao ispostaviti rješenje o ovrsi bez da je uz prijedlog dostavljena vjerodostojna isprava- račun temeljem kojeg se donosi rješenje o ovrsi. Nadalje, predmetni račun tužitelj je izdao na temelju Ugovora o organizaciji i podmirenja troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, potpisan od obiju stranaka. Račun broj 185-01-1 odnosi se na projekt F., V.B., gdje je tuženik upućen na rad. Na Ugovoru o upućivanju na rad u inozemstvo, zaključen 16.svibnja 2014.tuženik je upućen na navedeno gradilište, u periodu od 20.svibnja 2014., predvidivo do 31.srpnja 2014.Člankom 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, regulirano je da će za vrijeme obavljanja poslova na navedenom gradilištu, radnik u konkretnom predmetu tuženik, snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu kao i troškove putovanja iz Republike Hrvatske i u Republiku Hrvatsku. Stavkom 2.istog članka ugovoreno je da poslodavac, u konkretnom slučaju tužitelj, može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz, te da će uvjeti pod kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća, organizaciju smještaja i prijevoza biti uređeni osobnim ugovorom između radnika i poslodavca. Sukladno navedenom, tužitelj i tuženik su istog dana 16.svibnja 2014.zaključili Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radne dozvole. U preambuli označenog Ugovora, konstatira se da je tuženik prihvatio predložene uvjete slanja na rad u V. B., na gradilište F., te da se navedenim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika. U članku 1.Ugovora, utvrđeno je da poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova na tom gradilištu, a člankom 2.Ugovora, da radnik – tuženik prihvaća obvezu naknade troškova poslodavcu – tužitelju koje su nastale iz aktivnosti navedenih u članku 1.istog Ugovora. Iz računa  je vidljivo je da je tuženik ukupno boravio 124 dana na navedenom gradilištu, te da je od toga 89 radnih dana, kao i da je račun izdan u skladu s Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 16.svibnja 2014. Dostavlja se obračun troškova organizacije smještaja i prijevoza u skladu s navedenim Ugovorom, a iz kojeg obračuna je vidljivo na što se odnose stavke sadržane u računu, o kojem gradilištu i vremenskom razdoblju se radi. Nadalje, tuženik je dio obveze po navedenom Ugovoru ispunio i pristao na minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom, što je vidljivo iz Aneksa II Ugovoru radu od 28.svibnja 2010., zaključen 16.svibnja 2014. Također, tuženik kao i ostali radnici tužitelja, upoznati su s uvjetima rada na terenu, te je tuženik svojevoljno pristao za rad na terenu kako to proizlazi iz zaključenih ugovora. Osim toga, s uvjetima rada na terenu F. bilo je upoznato i radničko vijeće kod tužitelja. Iz svega navedenog razvidno je da je tuženiku bilo dobro poznato na što se odnosi utuženo potraživanje te da je u potpunosti upoznat s preuzetim, a ne izvršenim obvezama. Također, tužitelj je u cijelosti ispunio obveze preuzete zaključenim ugovorima, isplatio plaće, kao i sve doprinose dok tuženik svoje obveze iz ugovora nije izvršio iako je bio u potpunosti upoznat s istim. U cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

              5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka i nadalje osporava potraživanje tužitelja navodeći da je predmetni račun potpisao na način da je tužitelj kao poslodavac prijevarno postupio prema tužitelju i držao ga u zabludi na način da je usmenim nalogom uputio tužitelja na rad na gradilište F., V. B., pritom ga uvjeravajući da poslodavac u cijelosti snosi sve troškove organizacije, smještaja i prijevoza radnika na gradilište i s gradilišta. Tuženik prije upućivanja na rad na predmetno gradilište nije upoznat s obvezom da prihvaća obvezu naknade troškova poslodavca koji su nastali temeljem Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo i to na gradilište F., V. B., obzirom da prije upućivanja na rad na predmetno gradilište nije potpisao nikakav ugovor ni Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo s datumom 16.5.2014. u S. B., ni Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 16.5.2014. Predmetne ugovore mogao je potpisati samo u V. B. Jedino što je mogao potpisati su obrasci ugovora koje je potpisao u kombiju poslodavca na parkiralištu ispred hotela u nazočnosti rukovoditeljice kadrovske službe M. K. koja je istome rukom pokazala mjesto gdje treba staviti potpis, a kada je isti pitao što potpisuje ista mu je odgovorila da ne pita gluposti, a ukoliko ne želi potpisati da se vrati kući. Zbog navedenog je pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora temeljem kojih je izdan platni nalog na utuženi iznos.

 

              6. Rješenjem ovog suda broj Povrv-320/16-6 od 29.6.2017. postupak u ovoj pravnoj stvari je prekinut, te je u točki II odlučeno da će se nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-82/17.

 

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje javnog bilježnika M. B. poslovni broj Ovrv-432/16 od 9.3.2016., račun od 1.11.2015., prigovor ovršenika, Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 16.5.2014., Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 16.5.2014., obračun troškova organizacije i smještaja prijevoza, obračun povrata duga za organizaciju smještaja i prijevoza, Anex II. Ugovora o radu od 28.5.2010., uvid u spis Pr-82/17, Povrv-835/16, pismeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka B. B., te uvid u ostalu priloženu dokumentaciju. Osim toga sud je u svrhu dokazivanja saslušao i tužitelja te proveo financijsko vještačenje.

 

              8. Tužbeni zahtjev tužitelja koji je isti specificirao 11.2.2021. je osnovan.

 

              9. Potraživanje tužitelja odnosi se na račun broj 185-01-1 od 22.10.2015., kojim se  od tuženika potražuju troškovi smještaja i prijevoza, u ukupnom iznosu 77.866,81 kn, za vrijeme rada tuženika na gradilištu F. u V. B.

 

              10. Iz Obračuna troškova  organizacije smještaja i prijevoza proizlazi da se potraživanje odnosi za razdoblje od svibnja 20.5.2014. do predvidivo 31.7.2014., ukupno 72 dana, a tuženik je proveo na radu u V. B. ukupno 124 dana, a od toga 89 radnih dana.

 

11. Iz Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo zaključen između Đ. Đ. T. p. d.o.o., S. B., kao poslodavca i I. Ž. kao radnika, zaključen 16.svibnja 2014.utvrđeno je da je tuženik, I. Ž., upućen na rad na gradilište u F., V. B., u  razdoblju od 20.svibnja 2014.do predvidivo 31.srpanj 2014.(članak 2.), za obavljanje poslova zavarivača, a po potrebi i ostale poslove u skladu s nalozima poslodavca (članak 3.). Člankom 4.ugovoreno je radno vrijeme. U okviru utvrđene plaće radnik se obvezuje i po potrebi raditi prekovremeno, odnosno onoliko koliko je potrebno za pravovremeno izvršenje svojih radnih obveza. Naknada za sate ostvarene prekovremenim radom se neće isplaćivati nego će radnik isto koristiti kao plaćene slobodne dane po povratku iz V. B.. Prema stavku 3.članak 4.poslodavac se obvezuje isplatiti radniku za posao koji obavlja temeljem članka 2.i 3.ovog ugovora mjesečnu plaću propisanu u NAECI Kolektivnom ugovoru, a u skladu sa zakonom V. B. Plaća će se isplaćivati na devizni račun, u valuti EUR, najkasnije do kraja mjeseca za rad u prethodnom mjesecu. Za vrijeme trajanja ovog rada poslodavac se obvezuje radniku plaćati doprinos u RH.

 

12. Prema članku 5.Ugovora, za vrijeme obavljanja poslova iz članka 2.i 3.ovog Ugovora, poslodavac i radnik se sporazumijevaju da će radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u Republiku Hrvatsku. Poslodavac može uz suglasnosti za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz. Uvjeti pod kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza, bit će uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavaca. Trajanje ugovora i njegov prestanak normiran je odredbom članka 7. Između ostalog, sva prava i obveze radnika te povratak u Republiku Hrvatsku i nadalje će biti regulirano njegovim osnovnim Ugovorom o radu od 16.5.2014. 

 

13. Iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, zaključen između poslodavca, u konkretnom slučaju tužitelja i radnika, u konkretnom slučaju tuženika, od 16.svibnja 2014 (dalje: Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja) proizlazi da su ugovorena prava i obveze ugovornih strana vezano za upućivanje radnika na rad na inozemno gradilište na projekat F. (dalje: gradilište). Iz preambule Ugovora proizlazi da zaključenjem Ugovora o upućivanju, radnik je prihvatio predložene uvjete slanja na rad u V. B. na navedeno gradilište, a ovim Ugovorom utvrđuju se međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika.

 

14. Člankom 1.ovog Ugovora, poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova: prijevoza radnika od S. B. do gradilišta i nazad., primjerenog smještaja radnika tijekom cijelog vremena rada na gradilištu., svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka, na i sa gradilišta. Člankom 2.Ugovora, radnik prihvaća obvezu naknade troškova poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u prethodnom članku (članak 1.) i to: prijevoz od Slavonskog Broda do gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 EUR/povratku., smještaj u iznosu od 130,00 EUR po danu proveden na gradilištu, svakodnevni prijevoz na i sa gradilišta u iznosu od 8,00 EUR po radnom danu na gradilištu. U slučaju da poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema Tarifama definirani u NAECI Kolektivnom ugovoru, poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova. Prema članku 3., za naknadu troškova iz članka 2.ovog Ugovora poslodavac će uzeti račun (s uključenim PDV-om) nakon završenog projekta. Navedenu naknadu iz članka 2.radnik će izvršiti uplatu u HRK na žiro račun poslodavca najkasnije 10 dana od ispostave računa poslodavca kako je definirano u članku 3.ovog Ugovora. Ugovor je potpisan od obiju ugovornih strana (strana spisa 17).

 

15. Aneksom II. Ugovora o radu od 28.svibnja 2010., zaključen 16.svibnja 2014.ugovorne strane su se sporazumjele o mijenjanju odredbe ugovora o radu vezano za plaću radnika (članak 1.) Člankom 2.ugovoreno je izmjena članka 9.osnovnog Ugovora o radu, na način da: "Za obavljeni posao iz članka 3.ovog ugovora, koji je obavljen u redovitom radnom vremenu poslodavac će radniku isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom. Poslodavac će isplaćivati plaću i dodatke na plaću najkasnije petnaestog dana nakon isteka razdoblja za koje se plaća isplaćuje."

 

16. Članom 4.Aneksa ugovoreno je da Aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz V. B., odnosno od 1.srpnja 2015. Po isteku ovog Aneksa radnik će ostvarivati plaću u iznosu koji je ostvarivao prije Aneksa (strana spisa 20).

 

17. Iz iskaza tuženika proizlazi da je bio na terenu F. u E. od  19. svibnja do 21. rujna  2014.  U tom periodu nije uopće dolazio kući, već je cijelo vrijeme dolazio na terenu. Dakle, bio je na terenu 4 mjeseca. Primao je plaću u iznosu od oko 4.000,00 €. Na svoj  račun bio je dobio akontaciju od 1.000,00 € i sa svojom karticom je svaki tjedan išao plaćati hostel u kojem su bili smješteni, a tjedno je račun iznosio 140,00 funti. Taj iznos od  140,00 funti odnosio se samo na  njegov smještaj jer je svatko za sebe plaćo smještaj posebno.  Kada se vratio sa terena na kartici je ostalo oko 500 € koje nije potrošio za potrebe smještaja i taj iznos je vratio tužitelju. Ne zna kako je obračunavan smještaj, prijevoz i organizacija lokalnog prijevoza koji se nalaze u računu. Ne razumije ni što znači umanjenje za NAECI  za točku I i točku III koje je prikazano na računu. Može reći da je na terenu lokalni prijevoz bio organiziran na način da su od hostela do mjesta gdje su radili  išli kombijem kojeg je organizirao tužitelj.  Jedan zaposlenik je bio vozač i njih sedmero bi išli istim kombijem. Hostel je od gradilišta bio udaljen otprilike 10-tak minuta vožnje. S ovim računom je suočen tek godinu dana nakon povratka sa terena, odnosno nakon što je dao otkaz kod tužitelja. Od Slavonskog Broda do mjesta radilišta također su putovali kombijem u organizaciji tužitelja. Dok je bio na gradilištu F. na ime akontacije mu je uplaćeno 2.000,00 ili 3.000,00 € nije siguran.

 

18. Uvidom u spis Pr-82/17-19 te presudu ovog suda od 14.12.2018. Pr-82/17-19 sud je utvrdio da je tužitelj I. Ž. odbijen sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Utvrđuje se da je ništetan dio Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, s nadnevkom 16. 05.2014., sklopljen između tužitelja I. Ž., S. B., ..., (OIB: ...) i tuženika Đ.Đ. T. p. d.o.o., (OIB: ...), S. B., ..., i to članak 5., predmetnog ugovora, kojim je ugovoreno da za vrijeme obavljanja poslova iz čl. 2. i čl. 3. predmetnog Ugovora, poslodavac i radnik sporazumijevaju da će radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u RH, te da poslodavac može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz. II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, s nadnevkom 16.05.2014. godine, sklopljen između tužitelja I. Ž., S. B., ..., (OIB: ...) i tuženika Đ.Đ. T. p. d.o.o., (OIB: ...), S. B., ...".

 

19. Naime, iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je tužitelj ugovorom o radu od 28. svibnja 2010., zasnovao radni odnos kod tuženika za obavljanje poslova zavarivača. Odredbom čl. 16. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), propisano je da ako se radnik privremeno upućuje na rad u inozemstvo, pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora sadržavati, osim uglavaka iz čl. 13. toga Zakona (kojim je propisan obvezani sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu), i dodatne uglavke vezane za trajanje rada u inozemstvu, rasporedu radnog vremena, neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće, novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća, drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu, te uvjetima vraćanja u zemlju. Sporni Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 16. svibnja 2014., posebno odredba čl. 5. istoga, stoga nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima ili moralu društva, obzirom da je ista sklopljena između stranaka, sukladno obvezama koje nameće Zakon o radu. Ugovorne strane ovlaštene su ugovoriti uvjete organizacije troškova smještaja i prijevoza radnika za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i način snošenja troškova financiranja. Spornim Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, u čl. 1., ugovorene su obveze poslodavca, ovdje tuženika, a u čl. 2., obveze radnika, ovdje tužitelja, u pogledu organiziranja i plaćanja troškova smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada tužitelja u inozemstvu na gradilištu F. u V. B.. Člankom 3. toga Ugovora, između parničnih stranaka ugovoreno je da će za naknadu troškova iz čl. 2. istoga, poslodavac izdati račun nakon završenog projekta.

Aneksom II ugovora o radu od 28. svibnja  2010., sklopljenog dana 16. svibnja 2014., kako je već naprijed navedeno, izmijenjen je čl. 9. ugovora o radu, te je istim regulirana visina plaće koju će tuženik isplaćivati tužitelju nakon povratka sa terena iz Velike Britanije, a naprijed je već navedeno da tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnosti toga Aneksa, niti je u svezi istoga podnosio zahtjev za zaštitu prava. Imajući u vidu odredbe čl. 12. Zakona o radu kojima je propisan oblik i sadržaj ugovora o radu iz čl. 13. istoga Zakona, te činjenicu da je odnos između poslodavca i radnika ugovorni odnos, svaka izmjena ugovora o radu valjana je i proizvodi pravne učinke ako je izmijenjena na način na koji je ugovor sklopljen tj. u pisanom obliku i potpisan od obiju ugovornih stranaka. Tužitelj je u istom postupku kontradiktorno iskazivao u svezi potpisivanja spornih ugovora, na način što je iskazao da je prije odlaska u F. potpisao neki ugovor, ali ne zna kakav, po tome da ne može tvrditi da se na ugovorima nalaze njegovi potpisi, zatim da ne prepoznaje svoj potpis, a na kraju nakon što su od tužitelja uzeti njegovi nesporni potpisi, iskazao je da su na spornim ugovorima "naškrabani" potpisi baš onako kako se on potpisuje, pa takvom njegovom iskazu, nije poklonjena vjera, već je u svezi potpisivanja spornih ugovora vjera poklonjena logičnom i uvjerljivom iskazu svjedokinje M. M. koja je sa sigurnošću i nakon provjere raspoložive dokumentacije, utvrdila da je tužitelj ugovore osobno potpisao kod nje u uredu, prije odlaska u Veliku Britaniju.  Napominje se i da kada u ugovoru o radu, odredbe o plaći nisu u potpunosti određene, ugovor o radu zbog tih manjkavosti nije ništav jer se u tom slučaju plaća može odrediti na jedan od načina predviđen čl. 82. Zakona o radu. Treba uzeti u obzir i suglasne iskaze svjedoka M. M. i z.z. tuženika I. M., u istom postupku iz kojih je utvrđeno da je tuženik u cijelosti ispoštivao odredbe Nacionalnog sporazuma za djelatnost industrijske izgradnje (NAECI sporazum) koji ima ograničenu primjenu, a kao kolektivni ugovor se primjenjivao na gradilištu F., i to za ugovorene satnice za poslove zavarivača i bravara. Svojim radnicima, pa tako i tužitelju, tuženik je plaće obračunao i isplatio prema tome sporazumu i to temeljem kvalifikacija i radnog iskustva radnika, prema tablici iz NAECI sporazuma gdje su definirane satnice za pojedine grupe, kao i satnice za osnovni rad, noćni rad i prekovremeni rad. Tužitelju i ostalim radnicima, plaća je isplaćivana na njihove devizne račune, a tuženik je platio poreze i doprinose koje je bio dužan platiti u Velikoj Britaniji, isto kao i poreze i doprinose u Republici Hrvatskoj, što je u ovoj pravnoj stvari nesporno među strankama. Tužitelj i ostali radnici tuženika dobili su i povrat poreza iz Velike Britanije, a kod tuženika je izvršena revizija od engleske revizorske kuće u svezi obračuna isplate plaća radnicima, zaključak koje kontrole je da je tuženik ispoštivao odredbe NAECI sporazuma. Također su povodom prijava radnika, kod tuženika u više navrata dolazile inspekcije iz RH, rezultat kojih je, a nakon analiza plaća radnika koji su radili u Velikoj Britaniji na projektu F., da nema nikakvih zakonskih odstupanja. Također treba uzeti u obzir i da je temeljem suglasnih iskaza svjedoka utvrđeno da su svi radnici koji su upućeni na rad u inozemstvo znali kakvi će im biti uvjeti rada na gradilištu F., posebno da su znali da će poslodavcu morati vratiti troškove smještaja i prijevoza za vrijeme svoga boravka i rada u inozemstvu. Ukoliko tužitelj zbog svoje nepažnje, prije potpisivanja ugovora, iste nije pročitao, to ne može ići na štetu tuženika. Konačno treba navesti i da je tužitelj prilikom saslušanja izjavio da je njegova osobna volja bila da ide raditi u F., da je tuženiku dao podatke o svom deviznom računu na koji će mu isplaćivati plaće, da je znao visinu plaće koju će primati za rad u inozemstvu, te da ga nitko nije prisilio da ugovore potpiše, nitko mu nije niti prijetio, a u inozemstvo je išao raditi jer je, kao on to kaže: "Išao za novcima, obzirom da je na terenu veća plaća.", dakle nije bio u zabludi. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su se ugovorne strane, dakle tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac, suglasili o bitnim sastojcima spornih ugovora kako je propisano odredbama čl. 247. i 249. ZOO-a. Pri sklapanju ugovora nije bilo mana volje, odnosno pretpostavki relativne ništetnosti na koje se tužitelj poziva u tužbi, niti su ispunjene  pretpostave za apsolutnu ništetnost, pa je tužbeni zahtjev tužitelja sud odbio kao neosnovan.   

             

              20. Imajući u vidu da je osnovan zahtjev tužitelja, to je na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Vještak je u nalazu utvrdio da prema „Odluci o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u V. B. na projektu F.“ ispostavljenoj od tužitelja od 15.01.2014. koju je tužitelj dostavio vještaku tijekom izrade nalaza vještačenja, člankom II. navedeno je (citiram): „Radniku pripada njegova neto plaća koju inače ostvaruje za rad u RH i neto dodatak od 60,00 EUR dnevno za svaki dan boravka i putovanja u/iz V. B..“ Temeljem navedenog iznos dnevnice od 60,00 EUR za svaki dan boravka u Velikoj Britaniji i putovanja u i iz Velike Britanije preračunat je srednjim tečajem HNB za 1 EUR za kune na kraju mjeseca rada i daje iznos „garantirane dnevnice“ u kunama u koloni 8, te zbroj u koloni 9 daje iznos garantiranih plaća i dnevnica. Broj ukupnih dnevnica obračunato je za 124 dana. Razlika preračunatih isplaćenih iznosa u kunama po osnovi plaće, dnevnica i troškova iz tablice 6 u iznosu od 158.041,30 kuna i garantiranih iznosa plaće i dnevnica izračunatih u tablici 7. od 77.224,23 kune daje iznos od 80.817,07 kuna, a koji ne može biti veći na teret tuženika od tog iznosa temeljem dokumenta tužitelja od 15.01.2014. godine i to „Odluke o reguliranju načina obračuna i utvrđivanja visine plaće za radnike izaslane na rad u Veliku Britaniju na projektu F.“. Dodatno je tužitelj tuženiku priznao i iznos od 2.767,63 kuna, a koji je razlika troškova obračunate plaće za srpanj 2015. godine između plaće da je obračunata tuženiku u punom iznosu i minimalne plaće koja mu je obračunata, a isto je tužitelj dokumentirao isplatnom listom za navedene plaće za srpanj 2015. godine vještaku tijekom izrade nalaza vještačenja, te dodatno utvrdio matematičkim izračunom koji je priložen kao prilog 4 uz nalaz vještačenja. Tužitelj je tuženiku priznao i dodatno (kalkulativno umanjenje za tečajne razlike) za tri lokalna prijevoza po 8,00 EUR za svaki dan, što iznosi ukupno 24,00 EUR, a što je preračunato u kune za 1 EUR=7,6200560 kuna na dan 17.10.2015. godine iznosi 182,88 kuna. Kada se navedeno izračuna dobivamo izračunati iznos u ovom nalazu vještačenja prema kojim tužitelj može maksimalno teretiti tuženika, a isto je pregledno navedeno u tablici 8 i iznosi 77.866,56 kuna, a sve prema nalazu. 

 

              21. Nakon nalaza vještaka punomoćnica tužitelja u svom podnesku od 11.2.2021. navodi da prihvaća navedeni nalaz vještaka iako se obračun utuženog iznosa i obračun vještaka razlikuje u 0,25 lipa što se radi o tečajnoj razlici u zaokuživanju. Vještak je utvrdio da nalazom vještačenja izračun iznosi 77.866,56 kn.

Slijedom navedenoga, tužitelj precizira tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese sljedeću presudu kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. B. iz S. B., ..., pod poslovnim brojem: Ovrv- 432/16 od dana 09.03.2016. god. kojim se nalaže tuženiku I. Ž., ..., S. B., (OIB: ...), da plati tužitelju Đ. Đ. T. p. d.o.o., S. B.,..., (OIB: ...), tražbinu u ukupnom iznosu od 77.866,56 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 02.11.2015.godine do isplate po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena , u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu, koji nije obuhvaćen točkom I. izreke, ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne ispravne Javnog bilježnika M. B. iz S. B. pod brojem: Ovrv-432/16 od dana 09.03.2016. godine. III. Nalaže se tuženiku . Ž., ..., S. B., (OIB: ...), da naknadi tužitelju Đ. Đ. T. p. d.o.o., S. B.,..., (OIB: ...), nastale troškove ovršnog postupka kao i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara visini prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu.

 

22. Tuženi nije imao primjedbe na nalaz vještaka.

 

              23. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka objektivnim, logičnim i izrađenim u skladu s pravilima struke, a temeljem opsežne dokumentacije sadržane u spisu.

 

              24. Imajući u vidu prethodno navedeno sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Na glavno potraživanje tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29.stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) prema kojoj odredbi dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zatezne kamate. Prema stavku 2.članka 29.ZOO-a određena je stopa zatezne kamate.

 

              25. Odluka suda temelji se na odredbi članka 451.stavak 3.ZPP-a.

 

26. Temeljem članka 154.stavak 1. i članka 155.stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) odlučeno je o troškovima postupka. Odlučujući o troškovima postupka sud je imao u vidu vrijednost predmeta spora, troškovnik punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine 142/12., 103/14., 107/15.  – dalje: Tarifa), kao i Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2.lipnja 2017.u Zagrebu (prema kojem "platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupak koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude").

 

27. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu 1.128,67 kn, troškovi javnobilježničke dostave (poštarine) 34,80 kn, i PDV na taj iznos 290,87 kn, za sastav prijedloga po punomoćniku odvjetniku prema Tbr.11.točka 1.Tarife 1.000,00 kn i PDV na taj iznos 250,00 kn, što ukupno iznosi 2.704,34 kn.

 

28. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu 1.739,50 kn, ukinut je platni nalog i tužitelj odbijen sa zahtjevom, a koji se odnose na javnobilježničke troškove potvrde pravomoćnosti, dostave klauzule pravomoćnosti te troškove sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog rješenja, jer isti nisu nastali s obzirom na uloženi prigovor i nastavak postupka kao u povodu platnog naloga, te za dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka od 9.3.2016. do 23.6.2021.,  sukladno Zaključku Vrhovnog suda RH.

 

29. Tužitelju su priznati daljnji troškovi parničnog postupka koji se odnose na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 1.130,00 kuna, trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1.OT) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak zastupanja na raspravi 12.1.2017. (Tbr.9.st.5. OT) u iznosu od 250,00 kuna, trošak zastupanja u postupku mirenja dana 17.3.2017. (Tbr.9.st.4. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak zastupanja u postupku mirenja dana 18.4.2017. (Tbr.9.st.4. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak zastupanja na raspravi 20.6.2017. (Tbr.9.st.5. OT) u iznosu od 250,00 kuna, trošak zastupanja na raspravi 3.10.2019. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak zastupanja na raspravi 18.11.2019. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na raspravi 21.5.2020. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak zastupanja na raspravi 25.5.2021. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 24.6.2021. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak sastava podneska od 5.5.2016. (Tbr.8.st.1.OT) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 11.2.2021. (Tbr.8.st.1.OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pdv-a u iznosu od 2.000,00 kuna, sveukupno 14.130,00 kuna. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 16.834,34 kune.

 

30. Sud nije priznao tužitelju troškove sastava podneska od 20.6.2017., 5.9.2019. i 23.10.2020., jer isti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka, navodi iz podnesaka se ponavljaju, a te navode tužitelj je mogao iznijeti i na raspravi.

 

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Slavonski Brod, 24. lipnja 2021.

 

                                                                                                                                    Sudac

 

                                                                                                              Renata Marić-Ivanović

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove  presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

 

Dna:

1. Odvj. Ž. B., S. B.,
2. I. Ž., S. B., ....