1              Poslovni broj: Gž-1897/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1897/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. J., OIB: …, 2. maloljetnog J. M., OIB: …, zastupanog po majci zakonskoj zastupnici M. J., 3. maloljetne A. M., OIB: …, zastupanoj po majci zakonskoj zastupnici M. J., svi na adresi stanovanja u D., Ž., svi zastupani po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., protiv tuženice M. Ž. D., OIB: …, P., zastupana po punomoćniku V. L., odvjetniku u odvjetničkom društvu L.-V. & partneri u S., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 30. srpnja 2020. pod poslovnim brojem P-5801/2017 , u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se žalba tužene te preinačava pobijana presuda Općinskog suda u Splitu od 30. srpnja 2020. pod poslovnim brojem P-5801/2017. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu sudi:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji 1. M. J., OIB: …, 2. maloljetni J. M., OIB: …, zastupa po majci zakonskoj zastupnici M. J., 3. maloljetna A. M., OIB: …, zastupana po majci zakonskoj zastupnici M. J., vlasnici nedovršenog stana položenog  na prvom katu obiteljske kuće, anagrafske oznake …, P., koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, tlocrtne površine 124 m2, izgrađenog na čest. zem. 3183 upisane u z.k. ulošku 5447 k.o. D. P., koji stan odgovara suvlasničkom dijelu od 124/1137 dijela, te suvlasništvo pripadajućeg dijela zemljišta na kojem je kuća izgrađena i onog koje je nužno za redovnu uporabu kuće a koji realni dio nekretnine odgovora 124/1137 dijela čest. zem. 3183 k.o. D. P.,te je tužena na temelju ove presude dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja M. J., J. M. i A. M. na predmetnom stanu koji dio odgovara 124/1137 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3183, upisane u z.k.ulošku 5447, k.o. D. P., te suvlasništvo pripadajućeg dijela zemljišta na kojem je kuća izgrađena i onog koje je nužno za redovnu uporabu kuće, a koji realni dio nekretnine odgovora 124/1137 dijela čest.zem.3183 k.o. D. P., uz istodoban izbris tog prava s njezina imena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 67.812,50 kuna, sve u roku 15 dana."

 

 

Obrazloženje

 

1.        Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da su tužitelji pod 1. M. J., OIB: …, 2. maloljetni J. M., OIB: …, zastupa po majci zakonskoj zastupnici M. J., 3. maloljetna A. M., OIB: …, zastupana po majci zakonskoj zastupnici M. J., vlasnici nedovršenog stana položenog  na prvom katu obiteljske kuće, anagrafske oznake …, P., koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, tlocrtne površine 124 m2, izgrađenog na čest. zem. 3183 upisane u z.k. ulošku 5447 k.o. D. P., koji stan odgovara suvlasničkom dijelu od 124/1137 dijela, te suvlasništvo pripadajućeg dijela zemljišta na kojem je kuća izgrađena i onog koje je nužno za redovnu uporabu kuće a koji realni dio nekretnine odgovora 124/1137 dijela čest. zem. 3183 k.o. D. P.,te je tužena na temelju ove presude dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja M. J., J. M. i A. M. na predmetnom stanu koji dio odgovara 124/1137 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3183, upisane u z.k. ulošku 5447, k.o. D. P., te suvlasništvo pripadajućeg dijela zemljišta na kojem je kuća izgrađena i onog koje je nužno za redovnu uporabu kuće, a koji realni dio nekretnine odgovora 124/1137 dijela čest.zem.3183 k.o. D. P., uz istodoban izbris tog prava s njezina imena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženi suvlasnički dio do ½ dijela zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kuna, sve u roku 15 dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 39.375,00 kuna zahtjev odbija kao neosnovan. „

 

2.        Protiv navedene presude, u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, žali se tužena pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.        Na žalbu nije odgovoreno .

 

4.        Žalba je osnovana.

 

5.        Predmetni postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je po tužbi prednika  tužitelja s tužbenim zahtjevom za utvrđenjem prava vlasništva nedovršenog stana položenog na prvom katu obiteljske kuće anagrafske oznake … u P., sagrađenoj na čest. zem. 3183 upisanoj u z.u. 5447 k.o. D. P. kao osnov za upis prava vlasništva tužitelja uz pripadajući suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini.

 

6.        Naime, iz stanja spisa je razvidno kako je tijekom postupka preminuo tužitelj M. M. dana ... te je sud prvog stupnja rješenjem pod poslovnim brojem P-5612/16 od 13. siječnja 2017. utvrdio prekid postupka, koji je nastavljen nakon što su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-8132/15 UPP/OS-10/16 od 29. lipnja 2016., donesenog od strane javnog bilježnika A. Z., njegovi zakonski nasljednici i to izvanbračna supruga M. J. te malodobna djeca J. i A. M., preuzeli vođenje postupka.

 

7.        Tužitelji, kao zakonski nasljednici prvotnog tužitelja M. M., svoja stvarno-pravna ovlaštenja na predmetnom dijelu nekretnine opisane u uvodno označenom tužbenom zahtjevu temelje na tvrdnji da je vlasništvo spornog stana te pripadajućeg dijela zemljišta njihov pravni prednik stekao osnovom bračne stečevine temeljem između stranaka realiziranog sporazuma o zajedničkoj izgradnji kuće na zemljištu prednice tužene.

 

8.        Među strankama nije sporno da su prednik tužitelja sada pok. M. M. i prednica tužene J. M. bili u braku zaključenom 26. prosinca 1987., a razvedenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem III-P-54/06 od 26. travnja 2006. te da u braku nisu imali potomaka.

 

9.        U ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica da je u zemljišnim knjigama tog suda u z.u. 5447 za k.o. D. P. nekretnina označene kao čest. zem. 3183 zv. B. označena po kulturi oranica površine od 1137 m2 uknjižena na Ž. D. M. pok. F. temeljem nasljedstva po izvršenoj diobi unutar obitelji,  osnovom zapisnika broj Z-8500/2005/5447, što je razvidno i iz preglednog zemljišno-knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu.

 

10  Tako je iz stanja spisa razvidno kako je bivša supruga i prvotno označena   tužena 1. J. M. ugovorom o kupoprodaji od 9. studenog 2000., ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika M. P. pod brojem Ov-3881/00 10. studenog 2000., predmetnu nekretninu darovala ocu tužene F. D. i njenom stricu A. D. na jednake dijelove.

 

11.   I na koncu u postupku nije bilo sporno da je prednik tužitelja M. M. predmetnu parnicu pokrenuo nakon što je na istu upućen rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IR-584/08 od 10. lipnja 2009. u postupku sudskog razvrgnuća diobe bračne stečevine utvrđene pravomoćnom presudom istog suda  pod poslovnim brojem P2-9749/09 od 1. veljače 2009., kojom je utvrđen vlasnikom nedovršenog stana položenog na prvom katu kuće anagrafske oznake …, sagrađene na čest. zem. 3183 k.o. D. P.

 

12.   Naime, u ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica da su prednik tužitelja i u ranijem postupku označena 1. tuženica J. M. bili u braku u razdoblju od 26. prosinca 1987. do 30. svibnja 2006. te da je nakon pravomoćno razvedenog braka stranaka tužitelj protiv iste dana 16. studenog 2009. podnio tužbu radi utvrđenja izvan knjižnog vlasništva nedovršenog stana na I. katu kuće na č.zem.3183 k.o.D. P. i za 1/4 dijela čest. zem. 3182 k.o. D. P. s nalogom da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu, zaveden pod poslovnim brojem P2-9749/09 u kojem je donesena presuda zbog izostanka 1. prosinca 2012., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, koja presuda je postala pravomoćna tako što se tuženica nije žalila protiv iste.

 

13.   Sporno, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li prednik tužitelja u odnosu na zemljišno-knjižnu vlasnicu mogao steći pravo vlasništva predmetnog stana s pripadajućim dijelom zemljišta obzirom na jedinstvo nekretnine pa s tim u svezi i osnovanost ovako postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

14.   Tako je iz stanja spisa razvidno kako je prvostupanjskom presudom pod poslovnim brojem Pst-230/2015 od 24. travnja 2015., ukinutom u tom dijelu  rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž-1980/2015 od 20. listopada 2016., djelomično bio prihvaćen postavljeni tužbeni zahtjev prednika tužitelja u odnosu na tuženu 2. M. Ž. D., kao zemljišnoknjižnu vlasnicu nekretnine označene kao čest. zem. 3183 upisane u Z.U 5447 k.o. D. P., utvrđenjem tužitelja isključivim vlasnikom nedovršenog stana položenog na prvom katu obiteljske kuće anagrafske oznake … u P., sagrađene na predmetnoj nekretnini uz ½ dijela pripadajućeg zemljišta te obvezivanjem na izdavanje tabularne izjave podobne za prijenos njegova prava vlasništva, dok je u preostalom dijelu u odnosu na ovu tuženu tužbeni zahtjev bio odbijen, kao i u odnosu na tuženicu 1. J. M. i to u dijelu upravljenom na izdavanje tabularne isprave, dok je pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbacio tužbu u odnosu na ovu tuženu upravljenu na utvrđenje vlasništva predmetnog stana, određujući prekid postupka u odnosu na zahtjev koji se odnosi na zemljište nužno za redovnu upotrebu kuće.

 

15.   Iz obrazloženja pobijane presude prvostupanjskog suda proizlazi da je zahtjev prednika tužitelja u odnosu na prvotuženicu J. M., kojim je zahtijevano izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva na predmetnom stanu odbijen iz razloga što je prema ispravno utvrđenom zemljišnoknjižnom stanju vlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 3183 k.o. D. P. upisana drugotuženica, pa utoliko tužena pod 1. nije pasivno legitimirana u odnosu na ovaj dio tužbenog traženja, dok je tužba u preostalom dijelu u odnosu na ovu tuženu odbačena zbog prigovora presuđene stvari pozivom na odredbu članka 333. stavak 2. ZPP-a.

 

16.   Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u ovom dijelu u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza i zasnovana na valjanoj primjeni materijalnog prava, pa je u ovom dijelu pobijano rješenje i presuda u cijelosti potvrđeno odlukom ovoga suda pod poslovnim brojem Gž-1980/2015.

 

17.   Međutim, u odnosu na drugotuženu M. Ž. D. kao uknjiženu zemljišnoknjižnu vlasnicu č.zem.3183 k.o. D. P. predmet spora ostao je nedovoljno razjašnjen obzirom da tada 2. tužena, a sada tužena M. Ž. D. kao zemljišnoknjižni vlasnik nije bila obuhvaćena u postupku utvrđenja izvan knjižnog vlasništva prednika tužitelja pokrenutog u odnosu na njegovu suprugu, a temeljem odredaba ObZ-a o stjecanju imovine za vrijeme trajanja bračne zajednice supružnika. Naime, prednik tužitelja je svoja stvarna prava u ovom postupku temeljio na tvrdnji zajedničkog ulaganja rada i novca u izgradnju stana na prvom katu obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. 3183 k.o. D. P., tijekom trajanja bračne zajednice tužitelja i tada 1. tužene J. M., razvedene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IIIP-54/06 od 26. travnja 2006.

 

18.   Tako je odredbom članka 361. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, dalje: ObZ) propisano je da s danom primjene tog zakona ne mijenjaju prava dužnosti stečene po prijašnjim propisima a istu odredbu sadržava i članka 363. stavak 2. prije važećeg Obz/98.

 

19.   Stoga se na imovinu stečenoj za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obz/98 primjenjuju odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanje te imovine tj. odredbe ZBPO-a. Radi se zapravo o stečenim pravima u pogledu zajedničke imovine po prijašnjim propisima, ako se mijenjaju s danom primjene Obz/98 (članka 363. stavak 2.).

 

20.   Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku, osnovom provedenog dokaznog postupka saslušanjem parničnih stranaka te kazivanjem svjedoka, utvrdio kako su prednik tužitelja i J. M. (ranije tuženica pod 1.) zajedno, ulažući svoj rad pogotovo izvođenje radova od strane tužitelja (što priznaje J. M.), i novac dobiven od prodaje, sagradili I. kat zgrade na predmetnom zemljištu, nakon 2000., a koje je zemljište je bilo u suvlasništvu J. M. i njene braće pri čemu je otac tuženice M. Ž. D. nedvojbeno znao za tu gradnju jer je, kako kaže tuženica, posjećivao J. M., i pokraj te kuće su prolazili kad bi išli na obližnje groblje. Isto tako, predniku tužitelja i J. M. nije moglo biti nepoznato da grade prvi kat objekta na zemljištu u suvlasništvu s braćom J. M. Naime, J. M. je trebala biti svjesna da je prodala 1/6 dijela predmetne nekretnine, a i prednik tužitelja je mogao znati za tu prodaju jer je, po logici stvari, morao znati odakle njegovoj nezaposlenoj supruzi 20.000,00 DEM, a mogao je znati i za oznaku predmetne parcele jer je oznaku navodio 1991. u molbi za kanalizacijski priključak.

 

21.   Tako iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi zaključak suda prvog stupnja kako J. M. nije prodala cijeli svoj udio jer je, prema tvrdnji tuženice M. Ž. D., to zemljište na temelju darovanja učinjenog od strane bake bilo vlasništvo J. M. i njezine sestre (dakle, svake za 1/2), a J. M. je otuđila 1/6 dijela predmetne nekretnine. Stoga, je u vrijeme gradnje I. kata kuće, J. M. je bila suvlasnik predmetne nekretnine, a otac tuženice F. D. i njegov brat A. D. su, iskazanim neprotivljenjem gradnji I. kata, dali suglasnost u smislu odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV). Stoga je na tako utvrđene činjenica da su prednik tužitelja i J. M. izgradili I. kat predmetne kuće za vrijeme trajanja braka trebalo primijeniti pravna pravila o bračnoj stečevini, a utvrđenom činjenicom zajedničke gradnje prvog kata obiteljske kuće pozivom na odredbe članka 252. i 253. ObZ-a prednik tužitelja stekao je stvarna prava na tom katu i u odnosu na zemljišnoknjižnog vlasnika (ovdje tuženicu). Pri tome se sud poziva na pravni stav izražen u presudi VSRH, Rev-237/97, prema kojem zajedničko građenje uz zajedničko ulaganje sredstava i rada, pretpostavlja, pogotovo ako je riječ o porodičnim odnosima kao što je to u konkretnom slučaju, i namjeru da rezultat bude zajednički, ako nešto drugo nije ugovoreno. Pri tome je bez značaja što zemljište na kojem se gradilo pripada samo jednom ili nekolicini graditelja, jer sporazumna zajednička gradnja sama po sebi podrazumijeva da će graditelji u odgovarajućem dijelu steći pravo vlasništva. U slučaju zajedničkog rada članova domaćinstva za trajanja njihove gospodarske zajednice, pretpostavlja se da se stvari pribavljene rezultatima zajedničkog rada stječu za sve. Takvi slučajevi su česti kod gospodarske zajednice srodnika, iako najčešće njihov sporazum o tome nije izričit, već proizlazi iz ponašanja (konkludentnih radnji) sudionika zajednice, držeći kako se radi očito o iskazanoj suglasnosti za gradnju u smislu odredbe članka 41. stavak 1. ZV-a.

 

22.   Istodobno su takvim građenjem sud prvog suda ocjenjuje da je tužitelj i J. M. naspram pravnog prednika tuženice M. Ž. D. na temelju članka 153. ZV-a stekli vlasništvo I. kata predmetne zgrade. Kasnije je J. M. (ranije tuženica pod 1.) oglušivanjem na tužiteljevu tužbu priznala tužitelju ne samo suvlasništvo već i isključivo vlasništvo I. kata predmetne zgrade. Dakle, tužitelj je po sili zakona stekao suvlasništvo zemljišta na kojemu je izgrađena zgrada pa je na temelju odredbe članka130. stavka 1. ZV-a ovlašten ishoditi upis za što mu je potrebna tabularna isprava, pa je stoga je u ovom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

23.   Gornja utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda obzirom na utvrđenu činjenicu gradnje predmetnog stana, nakon izvršene kupoprodaje od strane braće prvotne tuženici J. M., prihvaća i ovaj žalbeni sud jer je tuženica kao zemljišnoknjižna vlasnica nakon dovršene gradnje I. kata u predmetnom objektu obzirom na obiteljske odnose nedvojbeno bila upoznata s navedenim okolnostima, pa se utoliko nije mogla s uspjehom pozivati na povjerenje u zemljišne knjige prilikom stjecanja prava vlasništva temeljem nasljedstva i diobom unutar obitelji pravnih prednika.

 

24.   No, za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja valjalo je imati na umu uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 7. lipnja 2018. upravljen na utvrđenje prava vlasništva nedovršenog stana položenog na prvom katu obiteljske kuće anagrafske oznake … u P., sagrađenoj na čest. zem. 3183 upisanoj u Z.U 5447 k.o. D. P. uz suvlasnički udio pripadajućeg dijela zemljišta na kojem je kuća izgrađena i onog koji služi za redovnu uporabu kuće, a koji realni dio nekretnine odgovara ½ dijela predmetne nekretnine, a sve kao osnov za upis prava vlasništva tužitelja za ½ dijela od 1/6 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3183 upisanoj u Z.U 5447 k.o. D. P.

 

25.   Nije sporno da se zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19), a između stranaka nije sporno da je na predmetnoj nekretnini čije pravo vlasništva se traži upisano pravo vlasništva tužene.

 

26.   Tužitelji su tužbenim zahtjevom tražili da se utvrdi da isključivo vlasništvo nedovršenog stana položenog na prvom katu obiteljske kuće anagrafske oznake …. u P., te suvlasništvo pripadajućeg dijela zemljišta na kojem je kuća izgrađena i onog koje je nužno za redovnu uporabu kuće, a koji realni dio nekretnine odgovora ½ dijela čest. zem. 3183 K.O. D. P. Međutim, prema odredbi članka 366. ZV-a danom stupanja na snagu tog zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo jedinstvenosti određeno člankom 9., kojim je propisano da nekretninu čini geometrijski određena čestica sa svime što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Ovim je izražen sadržaj načela jedinstvenosti nekretnine, uz izuzetke predviđene stavkom 4. i 5. članka 9. ZV-a.

 

27.   Naime, prema odredbi članka 9. stavka 1. ZV-a, pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kada je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno zemljišnoknjižno tijelo, koje je kao takvo jedna nekretnina.

 

28.   Sukladno tome, pojedinačnu nekretninu čini uvijek zemljišna čestica uključujući i ono što je s njom trajno povezano, a to što je s njom trajno povezano (u ovom slučaju izgrađena zgrada) ne čini  pojedinačnu  nekretninu. Odredbom članka 395. st. 2. ZV-a određeno je da se od dana stupanja na snagu tog zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zagrada od pripadnosti zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine. Dakle, nakon stupanja na snagu ZV-a odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela.

 

29.   U konkretnom slučaju u postupku je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je prizemlje kuće izgrađeno, te podobno za stanovanje, te u njemu stanuje J. M., u prizemnom dijelu u sjevernoj strani objekta se nalazi neuređena prostorija koja izgleda kao spremište ili garaža, u roh-bau izvedbi, istočno od stambenog objekta nalazi se betonirani plato, sjeverno od objekta je zemljište koje je dijelom obrađeno, na katu se nalazi prostorija izgrađena od opeke, a taj prostor nije zatvoren prozorima i vratima te se u isti pristupa vanjskim stepeništem, prostorija na prvom katu je prekrivena kosom betonskom pločom.

 

30.   Utoliko je sud veličinu suvlasničkog udjel odredio prema površini pripadajućeg dijela tužitelja i pripadajući dio zemljišta na kojem je kuća izgrađena i onog dijela koje je nužno za redovnu uporabu kuće, a koji dio odgovara, po stajalištu tog suda suvlasničkom dijelu od 124/1137 dijela čest. zem. 3183, upisane u Z.K. ulošku 5447 K.O. D. P. držeći kako je tužiteljima valjalo pružiti zaštitu njihovog prava vlasništva upravo na ovakav način kako bi tužitelji mogli na temelju ove presude utvrditi dosuđeni dio nekretnine kao samostalnu uporabnu cjelinu, sukladno prednje navedenim propisima, i u konačnici izvršiti upis tog dijela nekretnine na temelju ove presude i ishođene dozvole, provodeći na taj način postupak etažiranja dijela nekretnine.

 

31.   Dakle, imajući na umu postupak određivanja korisne površine i suvlasničkog dijela nekretnine koji se povezuje sa samostalnim uporabnim cjelinama, prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kako je to odlučeno u izreci pod točkom I. i da je suvlasnički dio od 124/1137 dijela idealni dio koji pripada tužiteljima u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine i pravila o određivanju korisne površine spram suvlasničkog udjela iz odredbe članka 74. ZV-a, pa je za više zatraženi dio do ½ suvlasničkog dijela tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

32.   Pogrešno, međutim, sud prvog stupnja drži kako je osnovom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju P. Č., a prema kojem je utvrđeno da predmetna nekretnina na terenu predstavlja samostojeću stambenu kuću s okućnicom, vrt te dio asfaltiranog puta ukupne površine 1137 m², a tlocrtna površina kuće izgrađene na kat. čest. 3183 K.O. D. P. je 124 m², bio ovlašten tužiteljima uz isključivo vlasništvo stana na prvom katu priznati i suvlasništvo pripadajućeg dijela zemljišta i onog koje je nužno i to baš u dijelu koji odgovara 124/1137 s obzirom na tlocrtnu površinu stana na prvom katu površine 124 m², a uvažavajući ukupnu površinu čestice i činjenicu da tužitelji tijekom postupka nisu isticali da bi im pripadalo zemljište izvan povezanosti tog zemljišta s izgrađenim I. katom ove kuće.

 

33.   Utoliko je i pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je imajući na umu izgrađenost objekta i površinu cijele čestice, cijeneći sve okolnosti takvog stanja nekretnine i poštujući načelo jedinstva nekretnine, mogao samostalno odrediti upravo ovakav suvlasnički dio jer je to onaj realni dio nekretnine koji je sadržan i zahtjevu tužitelja, zbog čega za više zatraženi dio do 1/2 dijela cijele nekretnine tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

34.   Naime, ocjenjuje se potrebnim ukazati da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine (članak 72. stavak 1. ZV-a). Da bi se proveo upis vlasništva posebnog dijela nekretnine, potrebno je uz prijedlog za upis priložiti ispravu kojom je nadležna upravna vlast potvrdila da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina u smislu odredbe članka 67. ZV-a (u izvorniku ili ovjerenom prijepisu) te pravomoćnu sudsku odluku kojom je sud utvrdio korisnu vrijednost stana na kojem se uspostavlja vlasništvo posebnog dijela te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine u skladu s odredbom članka 74. ZV-a.

 

35.   Naime, prijedlogu za upis mora biti priložena pisana suglasnost svih suvlasnika nekretnine da pristaju na uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine (članak 73. stavak 1. ZV-a), koja se mora dati u ispravi koja ispunjava sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave za uknjižbu, a ako je tko od suvlasnika neosnovano uskratio dati suglasnost, njegovu suglasnost zamijenit će pravomoćna sudska odluka (članak 73. stavak 2. ZV-a).

 

36.   U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi je kako je predmetni stan izgrađen sukladno prethodno realiziranom sporazumu unutar obitelji stranaka kada je s gradnjom kuće otpočeto još koncem 1980-tih godina, pa su za uspostavu jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade te rješavanja pitanja povezivanja etažnog vlasništva sa suvlasništvom, bile mjerodavne prijelazne i završne odredbe ZV-a (članci 370. do 373.). Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Ustavnog suda RH izraženog u odluci od 7. ožujka 2012. po brojem: U-III-3190/2011 može se provesti i uknjižba u zemljišnim knjigama, neovisno što nije provedeno etažiranje zgrade, jer se na takve situacije primjenjuje odredba stavka 5. članka 370. stavka 5. ZV-a, prema kojoj osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjan pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugog posebnog dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. tog članka, odnosno odgovarajućom primjenom pravila ovog Zakona o veličini odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svom vlasništvu posebni dio zgrade, a do tada djeluje presumpcija da suvlasnički dijelovi suvlasnika jednaki, sve dok se oni drukčije ne dogovore.

 

37.   S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev glede utvrđenja suvlasničkih dijelova u odnosu na nekretninu kao cjelinu bilo je moguće pod pretpostavkom da se radi o nekretnini stečenoj prema prijašnjim propisima, a sukladno nalazu i mišljenju  vještaka građevinske struke, prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja uz primjenu citiranih odredaba ZV-a za koju provedbu u zemljišne knjige preduvjet nije bilo prethodno etažiranje zgrade.

 

38.   No, u ovom postupku predmet raspravljanja jest stan kao poseban dio nekretnine pa stoga slijedom odredbe članka 66. stavka 1. ZV-a vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

 

Nadalje, na temelju odredbe članka 67. stavka 1. ZV-a vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

 

39.   Odredbom članka 69. stavka 1. ZV-a vlasništvo posebnog dijela nekretnine (stana u ovom postupku) neodvojivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se samo zajedno s njim može ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti i za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi. Kako je u ovom postupku traženo utvrđenje prava vlasništva na stanu uz pravo suvlasništva na odgovarajućem dijelu čitave nekretnine s kojim je pravo vlasništva na stanu neodvojivo povezano, od odlučnog značaja je bilo za raspraviti i utvrditi suvlasnički udio predmetnog stana u odnosu na nekretninu kao cjelinu.

 

40.   To je uostalom i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci pod poslovnim brojem Rev x-1151/2011 od 19. rujna 2012., prema kojem nakon stupanja na snagu ZV-a, odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temelje, moraju uvažavati jedinstvo nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela.

 

41.   U tom pravcu je od odlučnog značaja bilo utvrditi osnovom provedenog građevinskog vještačenja koliko suvlasnički udio predmetni stan ima u odnosu na predmetni objekt te zemljište na kojem je isti izgrađen jer sud niti stranke nemaju za to potrebna saznanja. Na to je ovaj sud ranijim ukidnim rješenjem pod poslovnim brojem Gž-1980/2015 od 20. listopada 2016. uputio kako sud tako i stranke jer je zbog pogrešnog pravnog pristupa u ranijoj ukidnoj odluci u tom pravcu izostalo utvrđenje odlučne činjenice u svjetlu u ovoj odluci citiranih odredbi ZV-a.

 

42.  Tako je uostalom ukazano kako je zadatak parničnog suda sastoji se u tome   da odluči o tome je li konkretna zaštita, koju tužitelj izričito i određeno traži, na zakonu osnovana, odnosno može li mu baš takvu zaštitu pružiti. Odredbom pak članka 109. ZPP-a propisano je da ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se prema njoj moglo postupiti, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka. Ukoliko je pak radi postavljanja određenog zahtjeva potrebna stručna pomoć kvalificirane osobe obzirom na znanja kojima ne raspolaže ni stranka niti sud, temeljem odredbe članka 260. ZPP-a, dužnost sud je u tom smislu upozoriti stranku jer će u protivnom njegov zahtjev biti odbačen odnosno odbijen ukoliko je uređen bez potrebnih parametara za postavljenjem zahtjeva u odnosu na koji se traži sudska zaštita.

 

43.   U tom pravcu je sud prvog stupnja na prijedlog tužitelja i odlučio provesti dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja veličine suvlasničkog dijela predmetnog stana u odnosu na nekretninu kao cjelinu na ročištu od 30 svibnja 2019., od kojeg je sud odustao rješenjem od 27. rujna 2019. jer tužitelji nisu izvršili uplatu na ime troškova predujma niti su to učinili do završetka raspravljanja tj. do 30 siječnja 2020., kada je zaključena glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari.

 

44.   U navedenom ovako postavljeni tužbeni zahtjev proizvoljnim izračunom suvlasničkog udjela, zahtjev tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovan jer sud niti stranke ne raspolažu za to potrebnim znanjem zbog čega je i određeno provođenje vještačenja odgovarajuće struke, a radi utvrđenja suvlasničkog udjela prema odredbama ZV-a.

 

45. Slijedom naprijed izloženog, uvažavanjem žalbe tužene pobijanu presudu je    na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odbiti u cijelosti zahtjev tužitelja radi čega je odlučeno kao u presudi.

 

46.   S obzirom da je odluka o glavnoj stvari djelomično preinačena, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, trebalo je intervenirati i u odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

 

47.   Sukladno odredbi članka 151. stavak 1., ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), odluku o troškovima je donijeti prema vrijednosti predmeta spora, a obzirom na uspjeh stranaka prema konačno postavljenom zahtjevu. Tuženoj je tako valjalo priznati zatraženi trošak odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8 točka 1. te zastupanja na ročištu od 3. rujna 2013. ,2. rujna 2014. ,ročištu od 4. studenog 2014. ročištu od 11. ožujka 2015. temeljem Tbr. 9  točka 1. od po 500 bodova te sastav žalbe od 8. svibnja 2015. temeljem Tbr. 10 točka 1. od 625 bodova i zastupanja na ročištima od 7. lipnja 2018. i 30. siječnja 2020. od po 500 bodova, temeljem Tbr. 9 točka 1., te pristup ročištu od 17. siječnja 2018., 17. travnja 2018., 28. ožujka 2019., 30. svibnja 2020, na kojima  se raspravljalo o procesnim pitanjima glede danjih dokaznih prijedloga stranaka temeljem Tbr. 9 točka 2. od po 250 bodova, te ročištima od 30. listopada 2019. i 12. prosinca 2019. temeljem Tbr. 9 točka 5. od po 125 bodova jer se radi o odgođenim ročištima kao i sastav podneska od 7. veljače 2019. temeljem Tbr. 8. točka 3. od 50 bodova, što sveukupno zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda te uvećano za PDV-a iznosi 67.812,50 kuna, koliko je tuženoj valjalo priznati na ime troška.

 

U Splitu, 24. lipnja 2021.