1              Poslovni broj: Gž-1842/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1842/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB: ..., iz D. S., zastupan po punomoćnici V. B. T., odvjetnici u D. S., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB: ..., sa sjedištem u Z., zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i P., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod poslovnim brojem P-217/2019-19 od 27. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod poslovnim brojem P-217/2019-19 od 27. listopada 2020., u dijelu točke I., II., III., IV., V., VI i VIII izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 018/2005 od dana 28. srpnja 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika M. C., pod brojem: OU-130/2005, dana 29. srpnja 2005., koji glasi: “u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.

 

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 018/2005 od dana 28. srpnja 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika M. C., pod brojem: OU-130/2005, dana 29. srpnja 2005., koji glasi:” Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”.

 

III. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., OIB: ... da tužitelju I. K. iz D. S., OIB: ... na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 3.828,11 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. pa do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

 

     na iznos od 19,99 kuna od 1.11.2007 g. pa do isplate

     na iznos od 19,66 kuna od 1.12.2007 g. pa do isplate

     na iznos od 20,21 kuna od 1.01.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 20,17 kuna od 1.02.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 41,06 kuna od 1.03.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 40,03 kuna od 1.04.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 39,44 kuna od 1.05.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 39,39 kuna od 1.06.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 39,12 kuna od 1.07.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 39,03 kuna od 1.08.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 39,23 kuna od 1.09.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 40,45 kuna od 1.10.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 41,67 kuna od 1.11.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 40,40 kuna od 1.12.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 43,34 kuna od 1.1.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 43,67 kuna od 1.2.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 42,27 kuna od 1.3.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 42,64 kuna od 1.4.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 42,82 kuna od 1.5.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 42,63 kuna od 1.6.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 42,32 kuna od 1.7.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 53,54 kuna od 1.8.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 53,70 kuna od 1.9.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 53,39 kuna od 1.10.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 53,83 kuna od 1.11.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 53,71 kuna od 1.12.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 54,97 kuna od 1.1.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 55,69 kuna od 1.2.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 55,74 kuna od 1.3.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 56,48 kuna od 1.4.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 57,76 kuna od 1.5.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 52,27 kuna od 1.6.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 54,33 kuna od 1.7.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 54,06 kuna od 1.8.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 55,51 kuna od 1.9.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 55,51 kuna od 1.10.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 55,52 kuna od 1.11.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 45,28 kuna od 1.12.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 47,35 kuna od 1.01.2011.g. pa do isplate

     na iznos od 54,11 kuna od 1.02.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 45,87 kuna od 1.03.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 44,92 kuna od 1.04.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 46,78 kuna od 1.05.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 48,97 kuna od 1.06.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 51,06 kuna od 1.07.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 47,15 kuna od 1.08.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 44,73 kuna od 1.09.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 43,58 kuna od 1.10.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 43,47 kuna od 1.11.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 44,09 kuna od 1.12.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 44,51 kuna od 1.01.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 45,02 kuna od 1.02.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 45,08 kuna od 1.03.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,70 kuna od 1.04.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 45,04 kuna od 1.05.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 45,20 kuna od 1.06.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,95 kuna od 1.07.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,97 kuna od 1.08.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,73 kuna od 1.09.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,63 kuna od 1.10.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,99 kuna od 1.11.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,86 kuna od 1.12.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 44,02 kuna od 1.01.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 44,29 kuna od 1.02.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 44,18 kuna od 1.03.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 44,97 kuna od 1.04.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 43,46 kuna od 1.05.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 43,59 kuna od 1.06.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 43,63 kuna od 1.07.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 43,62 kuna od 1.08.2013 g. pa do isplate,

     na iznos od 44,04 kuna od 1.09.2013.g. pa do isplate,

     na iznos od 44,24 kuna od 1.10.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 44,48 kuna od 1.11.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 44,82 kuna od 1.12.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 44,44 kuna od 1.01.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 23,67 kuna od 1.02.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 23,79 kuna od 1.03.2014 g. pa do isplate,

     na iznos od 23,67 kuna od 1.04.2014.g. pa do isplate,

     na iznos od 23,44 kuna od 1.05.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 23,52 kuna od 1.06.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 23,68 kuna od 1.07.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 23,79 kuna od 1.08.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 23,87 kuna od 1.09.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 24,00 kuna od 1.10.2014 g. pa do isplate,

     na iznos od 24,13 kuna od 1.11.2014.g. pa do isplate,

     na iznos od 24,14 kuna od 1.12.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 28,96 kuna od 1.01.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 24,15 kuna od 1.02.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 24,15 kuna od 1.03.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 24,15 kuna od 1.04.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 24,15 kuna od 1.05.2015 g. pa do isplate,

     na iznos od 24,15 kuna od 1.06.2015.g. pa do isplate,

     na iznos od 24,15 kuna od 1.07.2015.g. pa do isplate

     na iznos od 26,45 kuna od 1.08.2015 g. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 018/2005 od dana 28. srpnja 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika M. C., pod brojem: OU-130/05, dana 29. srpnja 2005., koji glasi: “uz valutnu klauzulu“.

 

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku. 7. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 018/2005 od dana 28. srpnja 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika M. C., pod brojem: OU-130/05, dana 29. srpnja 2005., koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 157,59 CHF (slovima:stopedesetsedamcijelo i pedesetdevet /sto) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja“.

 

VI. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., OIB: ... da tužitelju I. K. iz D. S., OIB: ..., zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 15.287,10 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

 

     na iznos od 3,72 kuna od 1.03.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 14,85 kuna od 1.11.2008 g. pa do isplate

     na iznos od 44,87 kuna od 1.01.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 50,83 kuna od 1.02.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 25,49 kuna od 1.03.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 32,24 kuna od 1.04.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 35,53 kuna od 1.05.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 27,16 kuna od 1.06.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 26,43 kuna od 1.07.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 21,20 kuna od 1.08.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 23,43 kuna od 1.09.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 18,99 kuna od 1.10.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 25,32 kuna od 1.11.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 23,56 kuna od 1.12.2009 g. pa do isplate

     na iznos od 41,39 kuna od 1.01.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 51,50 kuna od 1.02.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 52,24 kuna od 1.03.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 62,68 kuna od 1.04.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 80,83 kuna od 1.05.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 79,85 kuna od 1.06.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 111,99 kuna od 1.07.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 107,78 kuna od 1.08.2010g. pa do isplate

     na iznos od 130,35 kuna od 1.09.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 130,35 kuna od 1.10.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 130,59 kuna od 1.11.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 156,02 kuna od 1.12.2010 g. pa do isplate

     na iznos od 196,65 kuna od 1.01.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 152,55 kuna od 1.02.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 167,58 kuna od 1.03.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 148,91 kuna od 1.04.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 185,52 kuna od 1.05.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 228,55 kuna od 1.06.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 269,72 kuna od 1.07.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 298,46 kuna od 1.08.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 245,60 kuna od 1.09.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 220,41 kuna od 1.10.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 217,86 kuna od 1.11.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 231,47 kuna od 1.12.2011 g. pa do isplate

     na iznos od 240,65 kuna od 1.01.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 251,82 kuna od 1.02.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 253,22 kuna od 1.03.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 244,95 kuna od 1.04.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 252,23 kuna od 1.05.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 255,85 kuna od 1.06.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 250,25 kuna od 1.07.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 250,75 kuna od 1.08.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 245,47 kuna od 1.09.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 243,42 kuna od 1.10.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 251,12 kuna od 1.11.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 248,31 kuna od 1.12.2012 g. pa do isplate

     na iznos od 230,01 kuna od 1.01.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 235,96 kuna od 1.02.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 233,50 kuna od 1.03.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 250,70 kuna od 1.04.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 217,67 kuna od 1.05.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 220,56 kuna od 1.06.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 221,47 kuna od 1.07.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 221,13 kuna od 1.08.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 230,38 kuna od 1.09.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 234,77 kuna od 1.10.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 240,06 kuna od 1.11.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 247,44 kuna od 1.12.2013 g. pa do isplate

     na iznos od 239,20 kuna od 1.01.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 252,11 kuna od 1.02.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 256,93 kuna od 1.03.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 251,89 kuna od 1.04.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 242,38 kuna od 1.05.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 245,80 kuna od 1.06.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 252,26 kuna od 1.07.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 257,01 kuna od 1.08.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 260,39 kuna od 1.09.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 265,87 kuna od 1.10.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 271,00 kuna od 1.11.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 271,53 kuna od 1.12.2014 g. pa do isplate

     na iznos od 472,40 kuna od 1.01.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 272,14 kuna od 1.02.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 272,14 kuna od 1.03.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 272,14 kuna od 1.04.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 272,14 kuna od 1.05.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 272,14 kuna od 1.06.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 272,14 kuna od 1.07.2015 g. pa do isplate

     na iznos od 271,33 kuna od 1.08.2015.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

VII. Odbija se tužitelj I. K. iz D. S., OIB: ... s tužbenim zahtjevom kojim se nalaže tuženiku Z. B. d.d., Z., OIB: ... isplata iznosa od 102,74 kune, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to:

 

     na iznos od 25,29 kuna od 1.09.2005 g. pa do isplate

     na iznos od 17,64 kuna od 1.10.2005 g. pa do isplate

     na iznos od 15,06 kuna od 1.11.2005 g. pa do isplate

     na iznos od 21,03 kuna od 1.12.2005 g. pa do isplate

     na iznos od 12,81 kuna od 1.01.2006 g. pa do isplate

     na iznos od 2,30 kuna od 1.02.2006 g. pa do isplate

     na iznos od 4,25 kuna od 1.03.2006 g. pa do isplate

     na iznos od 4,36 kuna od 1.05.2006 g. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.070,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužitelja obveže tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7. Naime, žalitelj žalbenim navodima ukazuje kako je zbroj pojedinačno dosuđenih mjesečnih iznosa ne odgovara ukupno dosuđenom iznosu od 19.115, 21 kuna umjesto iznosa od 19. 124,49 kuna, jer zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa unutar ukupno dosuđenog iznosa iz točke III. izreke od 3.828,11 kuna iznosi 3.837,38 kuna, a u točki VI. izreke umjesto iznosa od 15. 287,92 kuna, dosuđen je iznos od 15.287,10 kuna. Žalitelju je, međutim, za odgovoriti je kako je zbroj ukupno dosuđenih iznosa manji od zbroja pojedinačnih mjesečnih iznosa u odnosu na koje su tužitelju priznate dospjele zatezne kamate, a sud nije ovlašten prekoračiti postavljeni tužbeni zahtjev (članak 2. stavak 1. ZPP-a). S druge strane predmet tužbenog zahtijeva nije isplata pojedinačnih mjesečnih iznosa već njihov zbroj sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos, koji može biti manji od pripadajućeg, pa se utoliko ne radi o proturječju kako ga to ima u vidu odredba članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te su stoga u tom pravcu neosnovani navodi žalbe tuženika.

 

8. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. (u vezi članka 216. stavka 1.) ZPP-a, jer prema odredbi članka 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.), čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju tuženik ukazuje tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom dokaznom prijedlogu da se sasluša djelatnik tuženika.

 

9. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima ukazuje i na počinjenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što je tužitelj na ročištu od 14. rujna 2020. neposredno predao sudu podnesak kojim je preinačio tužbu u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a, a zaključenjem glavne rasprave na istom ročištu, bez da je predmetni podnesak dostavljen tuženiku, sud prvog stupnja žalitelju oduzeo mogućnost raspravljanja pred sudom. Naime, u smislu odredbe članka 190. stavak 8. ZPP-a ako je tužba preinačena na ročištu, što je konkretni slučaj jer tužitelj predmetni podnesak prethodno nije dostavio elektronskom komunikacijom, ukoliko istom nije nazočan tuženik koji je uredno pozvan, a izostanak ne opravdava, sud neće odgoditi ročište već će o preinaci odlučiti neovisno o tome što se tuženik nije izjasnio o preinaci.

 

10. Utoliko se sud odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio postavljenim tužbenim zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a , koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. ZID ZPP/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi na ročištu od 14. rujna 2020. bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavak 8. ZPP-a, pa su i u tom dijelu neosnovani navodi žalbe.

 

11. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 018/2005 od dana 28. srpnja 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika M. C., pod brojem: OU-130/05, dana 29. srpnja 2005., kojom je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz za švicarski franak te tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa s osnove pretplate zbog nepoštenih odredba predmetnog ugovora.

 

12. Iz raspravne građe proizlazi :

 

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 28. srpnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu br. 018/2005, kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti u roku od 10 godina s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva, u mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti 157,59 CHF na dan plaćanja,

 

-da je u članku 2. ovog ugovora ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje, te da je u članku 7. stavku 2. Ugovora određeno da u slučaju promjene kamatne stope iz članka 2. Ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, o čemu će ga banka pisano obavijestiti,

 

- da je individualnu tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 27. svibnja 2019.,

 

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim, i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

 

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula),

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. poslovni broj Rev-2221/2018-11, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

 

- da je na temelju financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i bankarstvo po stalnom sudskom vještaku Zrinku Vučetiću, u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,90% godišnje, u utuženom razdoblju ukupna razlika između plaćenih anuiteta u CHF zbog promjene kamatnih stopa u odnosu na početno primijenjenu, u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konca izračuna 5. 8. 2015. ukupno 3.828,11 kuna, dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze, do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CH, primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveza koja proizlazi iz promjena kamatne stope, iznosi ukupno 15.389,84 kuna,

 

- da je tužitelj zahtijevao isplatu s osnove pretplate po valutnoj klauzuli od 1. rujna 2005. do 1. ožujka 2006. za koje razdoblje je nastupila zastara prava na isplatu protekom petogodišnjeg roka,

 

- da je tužitelj u cijelosti ispunio svoje obveze iz navedenog ugovora 5. kolovoza 2015.

 

13. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, protivno navodima žalbe, pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača, što je utvrđeno i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

 

14. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je u članku 1. i 7. ovog ugovora ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje.

 

15. Korisnik kredita ovdje tužitelj obvezao se kredit " vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom." (članak 1. stavak 2. Ugovora).

 

16. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi, te potom od 07. kolovoza 2007. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 97/07 i 125/07) kada je taj zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03, kao i kasnijom odredbom članka 99. istog Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

 

17. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa, na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

 

18. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (potvrđenom presudom VSRH Rev-2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

 

19. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019., u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i dr.).

 

20. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula ), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

 

21. U odnosu na navode žalbe za odgovoriti je kako je sud u svakom pojedinom postupku dužan raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj odnosno promjenjivoj kamatnoj stopi, za odgovoriti je kako prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZZP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZZP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZZP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

22. Sukladno članku 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

23. Iz provedenog postupka je, dakle, utvrđeno da konkretni ugovor o kreditu kakav je sklopio tužitelj ne sadrži referentu stopu (osnovnu kamatnu stopu za zakašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizira način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tuženik koristeći takvu ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke postupao nesavjesno.

 

24. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (članak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

 

25. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, ali i na promjenjivu kamatnu stopu.

 

26. S druge strane utvrđujući da su odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva stopa redovne kamate i valutna klauzula ništetne, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to iznosa koje je otplatio prema promjenjivoj kamatnoj stopi po ugovoru o kreditu, te iznosa koje bi otplaćivao da je kamatna stopa ostala nepromjenjena , kao i iznosa preplaćenih zbog valutne klauzule.

 

27. U navedenom, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno primijenio i materijalno pravo - članak 1111. u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naloženi da vrati tužitelju na ime razlike u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,90% godišnje,odnosno valutnu klauzulu u CHF, kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.

 

28. Naime, odlučujući o reviziji protiv odluke Visokog trgovačkog suda (Revt-249/14), Vrhovni sud je na stranici 36. svoje odluke naveo: "kako su, dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1-7 tuženih banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03, odnosno, članka 102. ZZP-a te ugovorne odredbe ništetne, a kako je pravilno to ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste, nisu nepoštene, a time ni ništetne, zbog čega njihova valjanost, primjena, a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom".

 

29. Iz navedenog proizlazi da prilikom odlučivanja o visini zahtjeva valja provesti financijsko vještačenje na način da će početni parametar biti naznačena visina kamatne stope na dan zaključenja ugovora, a koja visina je tada bila poznata i radi navedenog nije nepoštena niti ništetna. Stoga, suprotno navodima žalbe, vještak u konkretnom slučaju nije ugovor promatrao na način da je isti zaključen uz fiksnu kamatnu stopu i u kunama, već se primijenila brojčano iskazana visina kamatne stope koja je valjana, uz početni tečaj CHF za kunu koji također nije ništetan. Naime, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daju tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. To je razlog što se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 325. ZOO-a.

 

30. Slijedom izloženog, suprotno navodima žalbe, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku naloženo da vrati tužitelju na ime razlike u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,90% godišnje, u utuženom razdoblju ukupno zatraženi iznos od 3.828,11 HRK, dok su preplate koje su nastale kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svake pojedine rate /anuiteta po mjesecima u utuženom razdoblju dosuđene u ukupno zatraženom iznosu od 15.287,10 HRK.

 

31. S druge strane u odnosu na navode žalbe za odgovoriti je kako sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodne nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti , pri čemu takva izmjena ni tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamijenjene ( stare ) odredbe, kao što je podnošenje zahtijeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi ( vidjeti osobito presude u predmetima C-618/10, odnosno C-70/17 i C-179/17). Iz toga slijedi da nacionalni sud nije ovlašten ni mijenjati sadržaj nepošteni odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelja robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošače ( presuda od 21. prosinca 2016. Gutierrez Naranjuo i dr C-154/15, C-307/15 i C-308/15). Tako je Sud EU smatrao kako obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koje utvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

 

32. Kako se, pak, imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

 

33. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

 

34. Budući da je predmetna tužba podnesena 27. svibnja 2019., te je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu koji se odnosi ništetnost odredbi o ugovorenoj kamati donesena 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli donesena 14.06.2018.g., od toga dana počinje teći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO-a, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27 svibnja 2019. proizlazi da zastara nije nastupila, pa su u tom pravcu neosnovani navodi žalbe.

 

35. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. Točku (b), članka 6. Stavak 1. I članka 7. Stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljenim između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj ugovor u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

 

36. I na koncu za odgovoriti je žalitelju kako prigovor svojstva potrošača tužitelja nije doveden u pitanje tijekom postupka, a budući se radi o činjeničnim okolnostima pa teret dokaza suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da je između stranaka sklopljen Ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, leži upravo na tuženiku kako kreditoru.

 

37. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, a kako ovaj sud ne nalazi ni ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u cijelosti na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

38. Pravilno je sud prvog stupnja donio i odluku o troškovima postupka, zasnovanu na valjanoj primijeni odredbi članka 155. ZPP-a, te obzirom da tužitelj nije uspio u samo neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi i primjeni članka 154. stavak 5. ZPP-a, radi čega je trebalo odbijanjem žalbe tuženika na temelju odredbe člana 380. točke 2 ZPP-a potvrditi odluku o troškovima postupka.

 

U Splitu, 24. lipnja 2021.