Pristupanje sadržaju
S.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja S. L. iz K. K., L. 25., O.:
, koji je zastupan po zakonskom zastupniku skrbniku ocu B. L.,
a on po punomoćnici B. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika E.
osiguranje d.d. Z., O.:, koji je zastupan po punomoćnicima
odvjetnicima odvjetničkog društva G. i partneri Z., P. S., radi
naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti
punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 23. lipnja
2021.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se postojanje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u iznosu od
613.500,00 kn.
II. Utvrđuje se postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od
101.318,97 kn.
III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama I. i II. izreke ove presude, pa
se tuženiku nalaže da tužitelju isplati, u roku 15 dana, iznos od 512.181,03 kn
na ime naknade nematerijalne štete sa zateznim kamatama koje teku od
presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke, i to za više zatraženi iznos
glavnice od 101.318,97 kn i za zatezne kamate na taj iznos, tužbeni zahtjev
odbija se kao neosnovan.
V. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade materijalne
štete na ime tuđe njege i pomoći iznos od 2.720,00 kn sa zateznim kamatama
koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VI. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju dospjele obroke mjesečne
rente na ime naknade tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 173.329,28
kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VII. Za više zatraženo od dosuđenog u točki VI. izreke, i to za više zatražene
zatezne kamate na dosuđeni iznos od 173.329,28 kn za period od 1. travnja
2004. do presuđenja, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
VIII. Dužan je tuženik plaćati tužitelju mjesečnu rentu na ime naknade tuđe njege i
pomoći počevši od 12. veljače 2021. pa nadalje, u iznosu od 570,72 kn za
veljaču 2021., a nadalje u iznosu od 940,00 kn mjesečno do svakog 5-og u
mjesecu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IX. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od
196.293,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je zaprimljena 27. rujna 2005., navodi se kako je tužitelj vozeći
se kao suvozač u automobilu marke „M.“ osiguranog kod tuženika, zadobio
teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. listopada 2003. na
državnoj cesti D-58 u predjelu zv. „B.“, dok je vozač M. preminuo na licu
mjesta. Tužitelj da je zadobio višestruke tjelesne ozljede, radi čega je zatraženo s
naslova isplate nematerijalne štete iznos od 406.400,00 kn, te je zatražena isplata
doživotne rente iznos od po 2.250,00 kn od 1. rujna 2004. pa ubuduće.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i pravni osnov odgovornosti za štetu, dok je prigovorio visini postavljenog tužbenog zahtjeva.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem podnesaka stranaka,
medicinske dokumentacije za tužitelja, uvjerenja P. ureda za katastar,
zapisnika o očevidu od 22. listopada 2003., situacijskog plana od 26. siječnja 2004.,
izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Z. I.,
pročitan je pisani nalaz i mišljenje mr. sc. M. J., dr. med., izveden je dokaz
vještačenjem po vještaku I. Ž. oftamologu-okulisti, N. B.
maksilofacijalnom kirurgu, pročitana je potvrda H.-a od 8. travnja 2008.,
obavijest C. za socijalnu skrb od 30. travnja 2008., rješenja C. za socijalnu
skrb od 30. kolovoza 2005., izveden je dokaz vještačenjem po vještaku dr.
N. B. spec. maksilofacijalnom kirurgu, vještakinji D. B.,
pročitana je potvrda H.-a od 27. ožujka 2009., pročitano je očitovanje H.-a
od 20. svibnja 2009.
4. Podneskom od 3.travnja 2009. (list 120. spisa) tužitelj je postavio uređen
tužbeni zahtjev na način da je s naslova nematerijalne štete zatražio isplatu iznosa
od 869.000,00 kn, s naslova troškova tuđe njege i pomoći 9.225,00 kn, te mjesečnu
rentu u iznosu od 1.020,00 kn počevši od 1. rujna 2004. pa ubuduće.
5. Presudom od 5. lipnja 2009. sud je djelomično prihvatio postavljeni tužbeni
zahtjev. Drugostupanjskom odlukom Ž. suda u S. G.-224/10 od 14.
svibnja 2010. prvostupanjska presuda dijelom je potvrđena, a dijelom ukinuta.
R. V. suda R. R.-586/11-2 od 12. prosinca 2012. prvostupanjska i
drugostupanjska odluka su ukinute te je predmet vračan na ponovni postupak.
6. U nastavku postupka sud je izveo dokaze čitanjem zdravstvenog kartona
tužitelja, čitanjem spisa O. suda u R. K.-1334/04, čitanjem dijelova spisa
O. državnog odvjetništva u S. K.-D.-417/13, saslušanjem zakonskog
zastupnika tužitelja oca B. L., čitanjem dodatne medicinske dokumentacije
tužitelja, pregledom priloženih fotografija i čitanjem izvješća privatnog istražitelja,
usuglašavanjem nalaza i mišljenja vještaka u pogledu procijenjenog umanjenja
životnih aktivnosti čitanjem objedinjenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra,
neurokirurga i maksilofacijalnog kirurga od 18. rujna 2015. i njihovim usmenim
saslušanjem, čitanjem dopisa M. fakulteta u O., R. i Z.,
čitanjem spisa ovog suda P-9139/15 i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.
7. Podnescima od 6. rujna 2013. i 13. srpnja 2016. tužitelj je specificirao
tužbeni zahtjev. S naslova nematerijalne štete tužitelj je zatražio isplatu iznosa od
409.000,00 kn, s naslova troškova tuđe njege i pomoći iznos od 2.720,00 kn, te
mjesečnu rentu u iznosu od 940,00 kn počevši od 1. rujna 2004. pa ubuduće.
Tužitelj i tuženik suglasno su u podnescima od 6. rujna 2013. (str. 250. spisa)
i 28. travnja 2015. (str. 297. spisa) naveli da je tuženik tužitelju na ime naknade štete
isplatio ukupan iznos od 476.334,04 kn (61.062,36 kn 10. listopada 2010. i
415.271,68 kn 14. rujna 2009.). Iznos od 471.920,71 kn odnosi se na naknadu
nematerijalne štete, a iznos od 4.413,33 kn odnosi se na naknadu materijalne štete
tuđe njege i pomoći.
8. P. P.-3470/10 od 9. listopada 2018. sud je djelomično prihvatio
tužbeni zahtjev. Međutim, rješenjem Ž. suda u S. G.-282/2019-2 od
29. siječnja 2020. navedena presuda je ukinuta te je predmet vraćen na ponovni
postupak.
9. U. nastavku postupka izveden je dokaz čitanjem dopisa klasa: 740-01/17- 02/1 od 4. studenog 2020.
10. Podneskom od 30. prosinca 2020. tužitelj je konačno specificirao tužbeni
zahtjev sukladno novim O. kriterijima i iznosima za utvrđenje pravične
novčane naknade nematerijalne štete V. na način da je tužbeni zahtjev iz točke
I. povećao za 50% tako da na ime nematerijalne štete tužitelj potražuje iznos od
613.500,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Na ime naknade
štete tužitelj potražuje ukupan iznos od 2.720,00 kn sa zateznim kamatama od
presuđenja do isplate. Na ime mjesečne rente tužitelj potražuje iznos od 940,00 kn
mjesečno sa zateznim kamatama od 1. rujna 2004. do isplate.
11. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te istakao prigovor
zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev.
12. Prigovor tuženika nije osnovan.
Odredbom čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91,
91/92 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine
70/19) propisano je da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti
s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.
U konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev sukladno novim
Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđenje pravične novčane naknade
nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji se primjenjuju na sve
postupke u tijeku. Stoga tužitelj ne može biti sankcioniran time da mu se ističe
zastara za dio tužbenog zahtjeva uređen sukladno novim Orijentacijskim kriterijima i
iznosima za utvrđenje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog
suda Republike Hrvatske koji se primjenjuju na sve postupke u tijeku.
Naime, prijašnjim tužbenim zahtjevom tužitelj je na ime naknade
nematerijalne štete potraživao iznos od ukupno 409.000,00 kn, a podneskom od 30.
prosinca 2020. zatražio je na ime nematerijalne štete isplatu ukupnog iznosa od
613.500,00 kn, što je povećanje za 50% sukladno novim Orijentacijskim kriterijima i
iznosima za utvrđenje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog
suda Republike Hrvatske koji se primjenjuju na sve postupke u tijeku. U ostalom
dijelu tužbeni zahtjev nije mijenjan.
U izvodu iz zapisnika s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. posl. br. Su-IV-
47/2020-5 navodi se: “Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi
neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici
Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na
način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim
osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih
kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u
svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog
odjela VSRH (15. lipnja2020.).“
Stoga je sud dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a, a
sukladno odredbi čl. 3. st. 3. ZPP-a odbio prigovor tuženika kao neosnovan.
13. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
14. Među strankama nije sporno pitanje aktivne i pasivne legitimacije te osnov odgovornosti.
Sporo je među stranka pitanje visine materijalne i nematerijalne štete koju trpi
tužitelj kao i potrebe za dosuđivanjem rente odnosno visine rente.
15. Odredbom članka 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne
novine» br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), u daljnjem tekstu ZOO, koji
zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(«Narođne novine» 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15) propisano je da će za pretrpljene
fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, te
straha, sud ako nade da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i njihovo trajanje
to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od materijalne štete,
a i kad nje nema.
16. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a. i čl. 220. st. 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s
odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem
pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične
osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje
dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su
izvedeni predloženi dokazi, te su utvrđene slijedeće činjenice.
17. Utvrđujući spornu visinu štete koju trpi tužitelj, izveden je niz medicinskih vještačenja po vještacima različitih specijalističkih područja.
Iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka ortopeda dr. Z. I.,
proizlazi kako kod tužitelja, kliničkom slikom, a tako i posljedicama dominiraju
ozlijede glave i mozga, a od ortopedskih posljedica koje bi on procjenjivao, da je
tužitelj imao lom lijeve ključne kosti i lom četvrtog rebra s lijeve strane. Vještak je
istaknuo kako je iz dokumentacije vidljivo da posljedice koje tužitelj ima pretežito
spadaju u područje ocjene vještaka neurokirurga, dok da je ortopedski dio znatno
manji. Svoju procjenu invaliditeta s ortopedske stranke vještak je ocjenio sa 2-3%,
navodeći kako ovu procjenu treba dodati kasnije procijenjenom invaliditetu od strane
neurokirurga. Napomenuo je kako bi vještak neurokirurg trebao procijeniti i bolove,
naruženije te potrebu za tuđom njegom i pomoći.
18. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. M. J. spec.
neurokirurga (list 73-83 spisa), proizlazi kako je prije iznošenja svoje procjene
vještak proučio medicinsku dokumentaciju, klinički pregledao tužitelja te s istim i s
njegovim ocem obavio klinički intervju. Tako vještak zaključuje da je tužitelj zadobio
vrlo tešku i po život opasnu kraniocerebralnu ozljedu kao i teške tjelesne ozljede
područja gornje čeljusti u vidu prijeloma te prijelom lijeve ključnjače i 4. rebra lijevo.
Kod tužitelja da je izvedena hitna neurokirurška operacija, nakon čega je isti upućen
na jedinicu intenzivnog liječenja, te priključen na respirator. Dva dana kasnije
ponovno je operiran radi prijeloma gornjih čeljusti i zigomatični kostiju, te je učinjena
traheotomija. Sedam dana kasnije ponovno je operiran od strane maksilofacijalnog
kirurga. Od respiratora da je odvojen devet dana nakon nezgode, te je postavljena
metalna kanila u otvor na dušniku sprijeda na vratu. Gotovo dva mjeseca nakon
nezgode, pri prijemu u Krapinske toplice, tužitelj da je bio pri svijesti, orjentiran,
međutim koristio je pelene, zamječeni su i manji dekubitusi, te čeono desno defekt
kosti kranija. Neurološki, kod tužitelja da je prisutna pareza prema gore i dolje,
zaostaje mu desni usni kut, lijevi udovi su slabiji, prisutne su blage kontrakture
lijevog lakta i koljena, lijeva noga je bez aktivne pokretljivosti, prisutni su znaci
psihičke izmijenjenosti u sklopu psihoorganskog, poslijetraumatskog sindroma.
Otpušten je iz Krapinskih toplica 23. ožujka 2004. Tužitelj je ponovno operiran 12.
svibnja 2004. te boravio u bolnici devet dana. Dana 23. kolovoza 2004. zabilježeno
je kako je prije tjedan dana tužitelj imao dva epileptična napadaja. Nadalje, 1.
listopada 2004. zabilježeno je da je tužitelj imao epileptični napadaj, a čitavo vrijeme
dominiraju psihičke promjene iz kruga organskog psihosindroma.
Vještak je zaključio kako nije sporna uzročno-posljedična veza između
posljedica s neurokirurškog osnova i pretrpljene kraniocerebralne ozlijede u
prometnoj nezgodi. Tužitelj, odnosno njegovi roditelji, jer je tužitelj uvijek trebao
pratnju pri korištenju zdravstvene zaštite, da su se pridržavali uputa i savjeta
liječnika. Vještak navodi da je tužitelj bolove počeo trpjeti devet dana nakon ozljede,
nakon odvajanja od respiratora.
Jake bolove u trajanju od šest dana tužitelj je trpio nakon «buđenja» na račun
izvršenih operacijskih zahvata, operacija na mozgu, čeljusti, prijeloma lijeve
ključnjače i jednog rebra. Trideset dana je trpio bolove srednjeg stupnja, a manjeg
stupnja tri mjeseca, dok je četiri mjeseca imao bolove manjeg intenziteta u trajanju
od šest sati dnevno. Do danas je imao, i ubuduće da će imati bolove u vidu
glavobolje do dva sata dnevno, u manjem, a povremeno u srednjem stupnju, koje
bolove treba uračunati u procijenjeno umanjenje životnih aktivnosti.
Kod tužitelja je na račun neurokirurške ozlijede zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti za 82-84%.
Tuđa njega i pomoć tužitelju je bila potrebna, te da će mu biti potrebna
ubuduće u životu. Poslije otpusta iz Krapinskih toplica, tužitelj je trebao
nemedicinsku tuđu njegu i pomoć trideset dana po četiri sata dnevno, idućih 45 dana
po tri sata dnevno i potom dva sata dnevno trajno do danas i ubuduće u životu. Ovu
doživotnu potrebu za njegom i pomoći u trajanju od dva sata dnevno, tužitelj će
trebati na račun pripomoći za održavanjem osobne higijene, nabavu namirnica,
pripremanju hrane, pomoć u pratnji prilikom dolaska na kontrolne liječničke preglede.
Naruženost kod tužitelja je u manjem stupnju na račun postojanja ožiljka u
predjelu čela poslije operacije s blago udubljenim koštanim umjetnim poklopcem na
račun ožiljka poslije traheotomije. Naruženost je vidljiva pri danjem svjetlu i dobrom
osvjetljenju, isto tako pri hodu da se može zamijetiti lagano «izbacivanje» lijeve noge
tj. nepravilan hod radi slabosti lijeve noge, ovo sveukupno da predstavlja uvjetnu
naruženost do srednjeg stupnja.
Nadalje, vještak zaključuje kako je tužitelj nesposoban u značajnom stupnju
za sve složenije poslove i uz ulaganje napora, to su svi psihofizički poslovi i radnje
pri kojima je potrebno uredno mentalno funkcioniranje.
Posve jednostavne radnje i poslove pri svakodnevnim aktivnostima uz
ulaganje napora u srednjem stupnju da bi mogao izvršiti, ali i tada s obzirom da će
se lako zamarati, uz česte odmore, poticanje i nadzor. Neke poslove zbog
posljetraumatske padavice uopće ne smije raditi da ne bi ugrozio svoj život i živote
drugih, to je primjerice upravljanje automobilom, motociklom, rad na visini, uz vodu ili
more, uz stroj koji radi i dr.
19. Vještak dr. I. Ž., spec. oftamolog-okulist, u svom usmenom nalazu i
mišljenju zaključuje kako, iako kod tužitelja mogu postojati dvoslike kao posljedica
teškog ozljeđivanja glave, bilo radi lokalnog oštećenja gornje čeljusti ili radi ozlijede
mozga, dvoslike nisu posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi.
20. Iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka dr. N. B., specijaliste
maksilofacijalne kirurgije, proizlazi da je isti pregledao priloženu medicinsku
dokumentaciju te izvršio klinički pregled tužitelja. Vještak navodi, kako je od ozljeda
iz područja maksilofacijalne kirurgije, tužitelj zadobio prijelom gornje čeljusti, obje
jagodične kosti, prijelom nosnih kostiju, sve sa pomakom, razderno-gnječnu ranu na
čelu s desne strane, kroz koju je kroloabiralo tkivo mozga, krvario je na nos i usta,
imao je razderno-gnječnu ranu usana, jaki otok lica, nejednake zjenice, opsežni
prijelom čeone kosti s desne strane s otisnućem koštanih ulomaka. Vještak dalje
nabraja tijek liječenja, te opisuje što sam zatiče prilikom kliničkog pregleda nakon
čega zaključuje kako je kod tužitelja nastalo umanjenje životne aktivnosti od 15%, a
raščlanjeno, 10% sa strane ožiljno deformirajućih posljedica defekata kosti, a 5% na
račun oštećenja dušnika zbog traheotomije. Bolovi koje je tužitelj trpio da se uklapaju
u bolove procijenjene po drugim vještacima. Naruženost je lakog do srednjeg
stupnja.
Vještak je napomenuo kako izneseno umanjenje životne aktivnosti treba
zbrojiti u umanjenjem procjenjenom po neurokirurgu budući da se radi o različitim
organskim sustavima.
21. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. D. B., spec. psihijatra proizlazi
kako je tužitelj psihijatrijski pregledan osam puta u razdoblju od 2004. do 2007. te se
u nalazima navodi psihoorganski sindrom, stanje poslije nagnjećenja mozga i
simptomatska epilepsija, opisano je sniženje intelektualnih funkcija, ponašanje, nizak
prag tolerancije, sklonost impulzivnom reagiranju. Prilikom pregleda vještakinja je
utvrdila da je kod tužitelja u psihičkom statusu prisutna nesigurna vremenska
orijentacija, psihomotoma usporenost, emocionalna labilnost, snižen prag tolerancije
na frustraciju, impulzivnost. Vještakinja zaključuje kako je tužitelj doživio prometnu
nezgodu s težim povredama mozga i prijelomom lubanje, te se suglasila s
mišljenjem vještaka J. da je kod tužitelja po osnovi psihoorganskog
sindroma u stupnju između srednjeg i teškog zaostao invaliditet od 55%.
O primarnom strahu da se ne može govoriti, s obzirom da su teška oštećenja
dovela do potpune amnezije za događaj, sekundarni strah u jakom intenzitetu da je
bio prisutan mjesec i pol dana u srednjem tri mjeseca a u blagom iduću godinu dana,
a sekundarni strah da je proizišao iz zbrajanja straha prilikom prvog liječenja i
prilikom prve hospitalizacija.
Duševne patnje da su proporcionalan procijenim umanjenjima životnih aktivnosti.
22. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaze i mišljenja vještaka, dok je tuženik
prigovorio da je u pogledu umanjenja životnih aktivnosti potrebno provesti
usuglašavanje procijenjenih postotaka umanjenja životnih aktivnosti, što su vještaci i
učinili i tako otklonili istaknute primjedbe.
U pogledu procjene pretrpljenih bolova i straha te duševnih bolova zbog
naruženosti sud je nalaze i mišljenja vještaka prihvatio kao logične, uvjerljive,
dovoljno obrazložene i izrađene po pravilima struke.
23. Uvažavajući dakle mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova
jakog, srednje jakog i slabog intenziteta kod tužitelja, sud smatra primjerenim istome
dosuditi iznos od 30.000,00 kn (čl. 200. ZOO).
24. Nadalje, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. D.
B., po pitanju pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti slučaja, pogibiju
prijatelja, spoznaju o vlastitoj mogućnosti pogibije, osjećaj krivnje zbog pogibije
prijatelja, suicidalne misli, a posebice postojanja sekundarnog straha u jakom
intenzitetu koji je bio prisutan mjesec i pol dana, srednjem u trajanju od tri mjeseca te
blagom u trajanju od godine dana, sud smatra kako bi istome bilo primjereno dosuditi
iznos od 30.000,00 kn (čl. 200. ZOO).
25. S naslova duševnih patnji zbog naruženosti procijenjene kao uvjetne
naruženosti srednjeg stupnja, a imajući u vidu lokalitet (glava, vrat), te dob tužitelja
(42 godine, a ozlijeđen je u dobni od 27 godina; rođ. 1976.), zatim da se radi o
mladoj, neoženjenoj osobi, koja zimi odjećom i može prikriti dolčevitom ožiljak, ali to
nije moguće za toplih vremena, kao i lagano «izbacivanje» lijeve noge radi slabosti
lijeve noge, tužitelju je trebalo dosuditi iznos od 30.000,00 kn (čl. 200. ZOO).
26. U pogledu procijenjenog umanjenja životnih aktivnosti sud je izveo dokaz
usuglašavanjem nalaza i mišljenja vještaka. Iz objedinjenog nalaza i mišljenja
vještaka psihijatra, ortopeda, neurokirurga i maksilofacijalnog kirurga od 18. rujna
2015. i potom usmenog nalaza i mišljenja od 17. svibnja 2016., a koji nalaz i
mišljenje se temelji i na novoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja i ponovnom
pregledu tužitelja, proizlazi da je kod tužitelja zaostalo ukupno umanjenje životnih
aktivnosti od 85% (s ortopedske strane 2-3%, s neurokirurške strane 82-84%, s
maksilofacijalne strane 15%, sa psihijatrijske strane 55%).
Vještaci su naglasili da tužitelj, i uz ulaganje dodatnih napora, nije sposoban
obavljati iole zahtjevne tjelesne i umne poslovne aktivnosti. U okviru banalnih,
svakodnevnih aktivnosti tužitelj može sudjelovati s malenim vlastitim doprinosom, ali
sa nesigurnošću u izvršavanju postavljenih mu zadataka. Radi epilepsije
hendikepiran je po više osnova. Što se tiče rekreativnih aktivnosti za njega su vrlo
malene mogućnosti bavljenja ikakvim rekreativnim aktivnostima.
Nakon provedenog usuglašavanja nalaza i mišljenja vještaka psihijatra,
ortopeda, neurokirurga i maksilofacijalnog kirurga, vještaci su dali zajednički i
konačan nalaz i mišljenje u pogledu trajne potrebe za tuđom njegom i pomoći
nemedicinskog tipa. Vještaci su naveli da tužitelju trajno treba tuđa njega i pomoć
nemedicinskog tipa tri sata dnevno i to za kupnju živežnih namirnica i ostalih
potrepština, zatim pomoć pri obavljanju higijene, pomoć pri kuhanju hrane, pomoć pri
pranju i glačanju odjeće i drugih potreba koje ne može sam obavljati (str. 340. spisa).
27. Nakon što su vještaci dali objedinjeni nalaz i mišljenje 18. rujna 2015. i
potom usmeni nalaz i mišljenje od 17. svibnja 2016., tuženik je ustrajao u istaknutom
prigovoru u pogledu procijenjenog umanjenja životnih aktivnosti te se pozvao na
nalaz i mišljenje dr. sc. K. R., spec. psihijatrije od 16. lipnja 2006. koji
je izrađen za potrebe kaznenog postupka protiv tužitelja pred O. sudom u
R. pod posl. br. P-1334/04 i otpusno pismo iz zatvorske bolnice od 25. srpnja
2013.
28. Nalaz i mišljenje dr. sc. K. R., spec. psihijatrije od 16. lipnja
2006. nije izrađen za potrebe ovog postupka. Međutim, to je stručna isprava putem
koje tuženik prigovora vještačkim nalazima i mišljenja iz ovog postupka. Stoga je sud
analizirao taj nalaz i mišljenje i ostale podatke iz kaznenog spisa na koje se pozva
tuženik.
29. Iz nalaza i mišljenja dr. sc. K. R., spec. psihijatrije od 16.
lipnja 2006. proizlazi da se od psihičkih smetnji u dokumentaciji tužitelja spominju
dijagnoze psihoorganskog sindroma i posttraumatske epilepsije. Oba navedena
poremećaja direktna su posljedica traume glave, s obzirom da nema podataka da je
okrivljenik (tužitelj) prije prometne nezgode od istoga bolovao. Medicinska
dokumentacija o psihijatrijskom liječenju prilično je oskudna (4 nalaza neuropsihijatra
tijekom 2005., 1 nalaz psihologa od 30.12.2004.). S obzirom na psihoorganski
sindrom u dokumentaciji se ne preciziraju koji su simptomi ovog poremećaja
evidentni, već se vrlo općenito navodi „značajke psihoorganskog sindroma“ ili „i dalje
ima simptomatku iz kruga psioorganskog sindroma". S obzirom na terapiju koja je u
psihijatrijskim nalazima predložena može se zaključivati da je simptomatologija
blaga, a ista se očituje na planu psihomotorike (u smislu eventualne uznemirenosti,
napetosti) radi čega je preložen sedativ (lijek Normabel), i na planu raspoloženja radi
čega je propisan lijek antidepresivnog djelovanja (Cipralex u minimalnoj mogućoj
dozi). Da je simptomatologija psihoorganskog sindroma intenzivnija, i predložena
psihofarmakoterapija bila bi agresivnija, potentnija (specifična) i u većim dozama. S
obzirom na posttraumatsku epilepsiju koja je u medicinskoj dokumentaciji
evidentirana, predložena je specifična terapija antiepileptika (Difetoin 3x100 mg). U
dokumentaciji se notira da je okrivljenik znao imati do dva epileptička napadaja kroz
period od nekoliko mjeseci. Dakle, napadaje ima relativno rijetko i povremeno.
Epileptički napadaji mogu biti izazvani neredovitim uzimanjem lijekova,
nespavanjem, konzumiranjem alkohola i drugih toksičnih supstancija, ali i
psihofizičkim naporima. Okrivljenik zbog navedenih poremećaja ima propisanu
terapiju, po kojoj bi navedeni poremećaji trebali biti u fazi zaliječenja (remisije). Da su
poremećaji u zadovoljavajućoj remisiji dokazuju i povremene ambulantne
psihijatrijske kontrole. Kada bi poremećaj bio u akutnoj fazi, ista bi zahtijevala
bolničko liječenje o čemu nema podataka. Zaključno se može reći da okrivljeni Stipe
Lukač boluje od psihoorganskog sindroma vrlo blagog intenziteta, a da su epileptički
napadaji u okviru posttraumatske epilepsije rijetki. Vještak smatra da je okrivljenik
sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne
radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute.
Vještak je predložio da okrivljeni na glavnu raspravu putuje i pristupi u pratnji (npr.
člana obitelji), a bi se izbjegao psihofizički napor, predloženo je da se tijekom
rasprave okrivljeniku omoguće pauze u trajanju po 15 minuta na svakih sat i pol
vremena.
30. Iz spisa O. sudom u R. pod posl. br. P-1334/04 proizlazi da je
tužitelj pravomoćnom kaznenom odlukom O. suda u R. i Ž.
suda u R. zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju osuđen na kaznu zatvora od
4 mjeseca.
Nadalje je razvidno da je tužitelj bio na izdržavanju kazne u zatvoru u S..
Na izdržavanje kazne tužitelj je nastupio 2. ožujka 2008. Uvjetno je otpušten u
periodu od 2. lipnja 2009. do 2. srpnja 2009. Nakon uvjetnog otpusta tužitelj se bio
dužan javiti se nadležnoj policijskoj postaji i sucu izvršenja.
31. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra izrađenog za potrebe
kaznenog postupka proizlazi da je tužitelj sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog
postupka, razumjeti pojedine procesne radnje, sporazumijevati se s braniteljem.
Također iz kaznenog spisa O. suda u R. proizlazi da je tužitelj sposoban
izdržavati kaznu zatvora.
Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. sc. K. R., spec. psihijatrije proizlazi da tužitelj neredovitim uzimanjem lijekova, nespavanjem,
konzumiranjem alkohola i drugih toksičnih supstancija, ali i psihofizičkim naporima
izaziva epileptičke napadaje i pogoršava svoje stanje.
32. Iz otpusnog pisma zatvorske bolnice od 25. srpnja 2013. proizlazi da
tužitelj puši jednu ili više kutija dnevno, alkohol pije povremeno, od droga ponekad
koristi marihuanu. Nadalje iz tog nalaza proizlazi da je tužitelj orijentiran u svim
smjerovima, psihomotorno miran, urednog osnovnog raspoloženja, mišljenje formom
je uredno, bez psihotičnosti, kognitivno - anamnestički blaže reduciran.
33. Iz iskaza skrbnika tužitelja, njegovog oca B. Š. proizlazi da je
tužitelju od 2003. do danas propisana terapija. Ako tužitelj redovito uzima terapiju
njegovo psihičko stanje je uvjetno rečeno dobro i kontrolirano. Ako apstinira od
terapije dolazi do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja (str. 243. spisa).
34. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. sc. M. M. izrađenog za
potrebe kaznenog spisa O. državnog odvjetništva u S. K.-D.-417/13
proizlazi da su kod tužitelja kao posljedica predmetne prometne nezgode zaostale
smetnje iz kruga organskog psihosindroma i epilepsije. Zbog tih posljedica propisana
mu je redovita terapija koju on ne uzima već nekoliko mjeseci. Stoga su se kod
tužitelj javile psihotične smetnje paranoidnog karaktera zbog čega je prijetio susjedu.
U vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela prijetnje (17. travnja 2013.) tužitelj nije
bio ubrojiv niti je sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka. U zatvoru u
Splitu tužitelj je uzimao terapiju, ali kako mu se stanje nije popravilo vještak je
mišljenja da je potrebno da se upiti na dulje i kontrolirano liječenje. Tužitelj nije
ovisan o alkoholu i opojnim drogama.
Otac tužitelja vještaku je naveo da je tužitelj dok je uzimao propisanu terapiju bio dobar i psihički napredovao.
35. Iz rješenje C. za socijalnu skrb S. od 28. siječnja 2009. proizlazi da
je tužitelj potpuno lišen poslovne sposobnosti te da mu je za skrbnika postavljen otac
B. L..
36. Pozivanjem na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. sc. K.
R., spec. psihijatrije tuženik je putem mišljenja stručnjaka istakao da je tužitelj
sposoban shvatiti značenje i svrhu kaznenog postupka te pratiti kazneni postupak uz
kraće stanke. S druge pak strane, prema rezultatima vještačenja provedenog u
ovom postupku tužitelj nije sposoban obavljati nikakve iole zahtjevnije fizičke i
psihičke zadatke. Stoga je sud odredio izvođenje dokaza novog vještačenja.
37. Međutim, novo vještačenje nije bilo moguće provesti iz razloga što je za to nužno da vještaci izvrše pregled tužitelja, a tužitelj odbija pristupiti pregledu.
38. S obzirom da je tužitelj opstruirao provođenje novog vještačenja sud je
presudu P-3470/10 od 9. listopada 2018. donio na temelju stanja spisa pri tome
cijeneći ponašanje tužitelja, sve sukladno pravilu o teretu dokaza.
Međutim, drugostupanjski sud je tu presudu ukinuo s uputom da sud treba
odrediti novo vještačenje po M. fakultetu u Z. i naložiti tužitelju da
obavi potreban klinički pregled kod vještaka. Međutim, ako tužitelj odbije izvršiti
klinički pregled, tad je potrebno naložiti vještaku da izradi nalaz i mišljenje temeljem
podataka iz sudskog spisa i bez pregleda tužitelja.
39. Sukladno uputi drugostupanjskog suda sud je rješenjem P.-129/20 od 23.
lipnja 2020. (str. 577. spisa) odredio izvođenje dokaza novim vještačenjem po
M. fakultetu sveučilišta u Z. i to vještacima neurokirurgu,
maksilofacijalnom kirurgu i psihijatru, a s obzirom na činjenicu da jedino taj fakultet u
R. H. ima sve potrebne stručnjake.
Sud je naložio tužitelju da se u roku 8 dana mora odazvati na poziv vještaka
kako bi obavio potreban pregled. Ako se tužitelj ne odazove na poziv vještaka, sud je
naložio vještaku da izradi nalaz i mišljenje bez pregleda tužitelja i temeljem podataka
iz sudskog spisa, sve sukladno uputi drugostupanjskog suda.
40. Dopisom klasa: 740-01/17-02/1 od 4. studenog 2020. M. fakultet S. u Z. naveo:
- da je fakultet oformio liječničku komisiju za vještačenje u sastavu prof. dr. sc.
D. M., specijalist psihijatrije, subspecijalist biologijske psihijatrije i
subspecijalist psihoterapije, dr. sc. M. G., spec. neurokirurgije, doc. dr.
sc. Ž. O., spec. maksilofacijalne kirurgije, subspec. plastične kirurgije
glave i vrata,
- da je 2. studenog 2020. i 3. studenog 2020. punomoćnica tužitelja
vještacima jasno navela da se tužitelj ne želi odazvati na potreban liječnički pregled,
- da je liječnički pregled uvjet za izradu objektivnog nalaza i mišljenja u okviru
medicinskog vještačenja (str. 580. spisa),
- da je vještak napomenuo da je predmetni spis već dostavljen fakultetu na
vještačenje te da je vraćen sudu bez obavljenog vještačenja iz istog razloga s
obzirom da ni tada tužitelj nije htio obaviti potreban liječnički pregled (str. 580. i 428.
spisa).
41. Mišljenje vještaka M. fakulteta S. u Z. da se
objektivan nalaz i mišljenje ne može dati bez liječničkog pregleda tužitelja ovaj sud
prihvaća kao logično i uvjerljivo. Naime, predmetno vještačenje određeno je kao
nadvješačenje. Stoga je logično da nadvještak izvrši klinički pregled tužitelja i
medicinske dokumentaciju u spisu te potom izradi nalaz i mišljenje. U protivnom
nadvještačenje bi bilo manjkavo u odnosu na provedena vještačenja kod kojih su
vještaci, ne samo izvršili uvid u medicinsku dokumentaciju koja priliježe spisu, već su
i izvršili potreban klinički pregled tužitelja, kako bi dobili kompletnu i objektivnu sliku
njegovog zdravstvenog stanja.
42. Sud napominje da se u svrhu provođenja novog vještačenja sud već
obraćao i drugim medicinskim fakultetima u R. H. (M.
fakultetu S. u R. i M. fakultetu S. u O.) ali su oba
fakulteta odbila vještačiti zbog nedostatka stručnjaka za predmetno vještačenje.
Stoga se M. fakultet S. u Z. ukazuje kao jedina ustanova koja
ima sve potrebne stručnjake za provođenje predmetnog vještačenja.
Međutim, kako je vještak M. fakultet S. u Z. jasno
istakao klinički pregled tužitelja je uvjet bez kojeg se ne može za izradu objektivnog
nalaza i mišljenja.
43. Kod takvog stanja stvari sudu ne preostaje ništa drugo nego primijeniti
pravilo o teretu dokaza, a s obzirom da sud nema inkvizitorna ovlaštenja.
44. Punomoćnik tužitelja navodi da tužitelj ne može pristupiti na pregled zbog
psihotičnih smetnji paranoidnog karaktera. Međutim, na okolnost tog svog navoda
nije pružio niti jedan dokaz, niti predložio izvođenje dokaza na tu okolnost, a što je
dužan sukladno pravilu o teretu dokaza. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.
1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu
činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih
dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da
nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem
est non esse aut non probari).
Punomoćnik tužitelja nije niti predložio da sud u prisutnosti vještaka psihijatra
izvede dokaz saslušanjem tužitelja u njegovoj kući na okolnost utvrđenja da li je
tužitelj u stanju pristupiti na liječnički pregled ili nije.
Za istaknuti je i to da kad je sud odredio novo vještačenje po M.
fakultetu S. u Z. da se punomoćnik tužitelja protivio da se kao novi
vještak odredi taj fakultet. Stoga je sud odredio novo vještačenje po M.
fakultetima u O. i R.. Međutim, navedeni fakulteti nemaju potrebne
stručnjake za provođenje novog vještačenja. Stoga je novo vještačenje nužno
provesti po M. fakultetu S. u Z., jer jedino taj fakultet ima
sve potrebne stručnjake za predmetno vještačenje. Međutim, odbijanjem liječničkog
pregleda opstruira se izvođenje tog dokaza. Stoga je evidentna veza između
ponašanja punomoćnika tužitelja koji se protivi izvođenju dokaza novim
vještačenjem po M. fakultetu S. u Z. i ponašanja tužitelja
koji odbijanjem pregleda opstruira izvođenje tog dokaza. Za istaknuti je i to da se
tužitelj u periodu od 2006. do 2015. uredno odazvao na 4 klinička pregleda.
Kod takvog stanja stvari, kad tužitelj evidentno opstruira izvođenje dokaza
novim vještačenjem, potrebno je cijeniti takvo ponašanje tužitelja koje za posljedicu
ima činjenicu da tuženiku onemogućava zaštitu njegovih prava i uopće pristup sudu.
Naime, provedena vještačenja ne dovodi u sumnju očitovanje tuženika, već nalaz i
mišljenje drugog vještaka putem kojeg, kao stručne isprave, tuženik dovodi u sumnju
nalaze i mišljenja iz vještačenja provedenih u ovom postupku. Sve te dvojbe otklanja
novo vještačenje kojemu se tužitelj zajedno sa svojim punomoćnikom protivi i
opstruira ga. Stoga je sud cijenio takvo ponašanje tužitelja.
45. Nadalje, u odnosu na pozivanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka
psihijatra dr. sc. K. R., spec. psihijatrije za istaknuti je slijedeće.
Prigovore tuženika najlakše je otkloniti novim vještačenje po novom vještaku
M. fakultetu S. u Z., ali kako to nije moguće, sud je
analizirao nalaz i mišljenje dr. sc. K. R., spec. psihijatrije na koje se
poziva tuženik.
Iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da se radi o potpuno drukčijem nalazu i
mišljenju izrađenom za potrebe drugog postupka pa ono kao takvo ne dovodi u
sumnju nalaze i mišljenja iz ovog postupka.
Kako je taj nalaz i mišljenje rađen je za potrebe kaznenog postupka, imao je
samo jedan cilj - utvrditi sposobnost/nesposobnost tužitelja za praćenje kaznenog
postupka.
S druge pak strane, vještačenja provedena u ovom postupku imala su za cilj
utvrditi opće stanje tužitelja i sve posljedice koje su kod tužitelja zaostale nakon
predmetnog štetnog događaja. Stoga se vještačenje provedeno u ovom postupku
ukazuje kao sveobuhvatno vještačenje u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka
psihijatra dr. sc. K. R., spec. psihijatrije koji se bavio jedino utvrđenjem
je li ili nije tužitelj sposoban shvatiti značenje i svrhu kaznenog postupka te pratiti kazneni postupak.
Za istaknuti je i to da su vještaci u ovom postupku procjenjivali tužiteljevu
sposobnost/nesposobnost samostalnog obavljanja iole zahtjevnijih fizičkih i psihičkih
zadatka. S druge pak strane, u kaznenom postupku tužitelj ima branitelja koji se bavi
zaštitom njegovih prava i u tom smislu samostalno poduzima određene radnje, a na
tužitelju je samo da ima sposobnost shvatiti značaj tih radnji.
Što se tiče navoda vještaka psihijatra dr. sc. K. R., spec.
psihijatrije da tužitelj neredovitim uzimanjem lijekova, nespavanjem, konzumiranjem
alkohola i drugih toksičnih supstancija, ali i psihofizičkim naporima izaziva epileptičke
napadaje i tako pogoršava svoje stanje za navesti je slijedeće.
Vještačenjem u ovom postupku uzeta je u obzir činjenica da je kod tužitelja
kao posljedica predmetnog štetnog događaja zaostala epilepsija. Dakle, pri davanju
nalaza i mišljenja odlučna činjenica da to tužitelj ima epilepsiju, a ne učestalost
epileptičnih napadaja.
Nadalje, u ovom postupku vještačenjem je kod tužitelja utvrđeno ukupno
umanjenje životnih aktivnosti od 85%. To je objedinjeni postotak. Pojedini
procijenjeni postotci umanjenja životnih aktivnosti su s ortopedske strane 2-3%, s
neurokirurške strane 82-84%, s maksilofacijalne strane 15%, sa psihijatrijske strane
55%.
Dakle, najveći procijenjen postotak umanjenja životnih aktivnosti je od strane
vještaka neurokirurga 82-84%. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. sc. K.
R., spec. psihijatrije izrađeno je za potrebe kaznenog postupka od strane
vještaka psihijatra i ni na koji način ne dovodi u pitanje nalaz i mišljenje vještaka
neurokirurga.
46. Zahtjev tuženika za izuzećem vještaka J., B. i B. ukazuje
se kao paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka. Zahtjev je
neosnovan, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 254. ZPP-a.
47. Dakle, iz izvedenih dokaza (medicinskih vještačenja u ovom postupku)
proizlazi da je kao posljedica predmetne prometne nezgode kod tužitelja zaostajalo
umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 85%. Naime, iz objedinjenog nalaza i
mišljenja vještaka psihijatra, ortopeda, neurokirurga i maksilofacijalnog kirurga od 18.
rujna 2015. i usmenog nalaza i mišljenja od 17. svibnja 2016., a koji nalaz i mišljenje
se temelji i na novoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja i ponovnom pregledu
tužitelja, proizlazi da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 85%.
Ono se kod tužitelja očituje u smetnjama koje su ranije detaljno nabrojene, te imajući
u vidu da je tužitelj u tri navrata operiran, intubiran, trahetomiran, bio priključen na
respirator, dugotrajno hospitaliziran, odvojen od obitelji, u dugotrajnom ležećem
položaju do te mjere da mu se razvio dekubitus, prisiljen nositi pelene što je
posebice neugodno i ponižavajuće, te što će imati doživotne glavobolje, sud smatra
istome, kao osobi koja je nezgodu doživjela u dobi od svega 27 godina starosti,
primjerenim dosuditi iznos od 1.000.000,00 kn.
48. Iz gore navedenog proizlazi da ukupna nematerijalna šteta koju je pretrpio
tužitelj u predmetnom štetnom događaju, po zatraženim osnovama, a izražena u
novčanom ekvivalentu iznosi 1.090.000,00 kn (1.000.000,00 kn na ime naknade za
duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, zatim po 30.000,00 kn za pretrpljene
boli, strah i duševne boli zbog naruženosti). Od tog iznosa potrebno je odbiti
isplaćeni iznos od 471.920,71 kn na ime naknade nematerijalne štete tako da je
tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 618.079,29 kn. Kako je tužitelj tužbenim
zahtjevom zatražio na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 613.500,00
kn, sud mu je dosudio taj iznos, jer sud ne može ići preko postavljenog tužbenog
zahtjeva.
Sud napominje da su tužitelj i tuženik u svojim podnescima (str. 250. i 298.
spisa) suglasno naveli da je tuženik tužitelju na ime naknade nematerijalne štete
isplatio ukupan iznos od 471.920,71 kn. Također je za istaknuti i to da zatezne
kamate na naknadu nematerijalne štete teku od presuđenja do isplate.
Na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete tužitelju je dosuđena
zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 277. st. 1.
ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st.1. ZPP-a, a kako je tužitelj to ispravno
zatražio. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29 st.2. i 8. ZOO/05 i Prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16,
64/17, 1/20, 1/21).
49. Čitanjem pravomoćne i ovršne presude ovog suda P-9139/15 od 25.
travnja 2017. utvrđeno je da je tuženiku u odnosu na tužitelja dosuđen iznos od
58.911,68 kn sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2013. do isplate, a s osnova
stjecanja bez osnove, dok mu je na ime naknade troška dosuđen iznos od 3.130,00
kn sa zateznim kamatama od 25. travnja 2017. do isplate.
Tuženik je istakao prigovor radi prebijanja kojim traži da sud izvrši prijeboj
navedene novčane tražbine s predmetnom tražbinom naknade štete (str. 446.
spisa). Prigovor radi prebijanja postavljen je određeno s izračunom zateznih kamata.
Isticanjem prigovora radi prebijanja tuženik ističe postojanje svog
kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, pa traži od suda da presudom
izvrši prijeboj tih tražbina. Ako sud u povodu procesnog prigovora radi prebijanja
utvrdi postojanje obje tražbine, njegova odluka treba sadržavati tri dispozicije: 1.
deklaraciju o postojanju tužiteljeve tražbine, 2. deklaraciju o postojanju tuženikove
tražbine do visine tužiteljeve i 3. konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz a) odbijanje
tužiteljevog zahtjeva do visine do koje je njegova tražbina kompenzirana s
tuženikovom, odnosno, još i b) uz nalog tuženiku da ispuni višak tužiteljevog
nekompenziranog dijela tražbine. Ako je tuženikova tražbina veća od tužiteljeve,
kondemnatornu presudu u korist tuženika sud može izreći samo ako je tuženik istako
kompenzabilnu protutužbu, u protivnom sud može odlučiti o tuženikovom prigovoru
samo u granicama tužiteljevog tužbenog zahtjeva. Radi ostvarenja viška tuženik
može istaknuti samostalnu protutužbu.
50. Prilikom prebijanja sud treba utvrditi iznos tužbenog zahtjeva (glavnice i
civilnih plodova – zateznih kamata od dospijeća do dana presuđenja) i iznos
nekompenzirane tražbine (glavnice i civilnih plodova – zateznih kamata od dospijeća
do dana presuđenja) te prebiti te iznose. Prebijanjem samo glavnica iz tužbenog
zahtjeva i glavnice iz nekompenzirane protutražbine bez nominalnog iznosa zateznih
kamata značilo bi pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali i matematički pogrešan
račun jer oduzimanje samih glavnica bez nominalnog iznosa kamata daje potpuno
pogrešan rezultat.
51. Tuženik je sačinio obračun zateznih kamate na glavnice u pogledu kojih je istakao prigovor radi prebijanja. Tužitelj se suglasio da se u dokazne svrhe u
postupku koristi predmetni obračun time što je naveo da ne spori taj izračun (str. 585. spisa).
Čitanjem predmetnog obračuna zateznih kamata sud je utvrdio:
-da na glavnicu od 58.911,68 kn zatezne kamate za period od 20. svibnja
2013. do 10. veljače 2021. iznose 38.489,66 kn,
- da na glavnicu od 3.130,00 kn zatezne kamate za period od 20. svibnja 2013. do 10. veljače 2021. iznose 787,63 kn,
- da sveukupna tražbina tuženika po osnovu pravomoćne i ovršne presude
ovog suda P-9139/15 od 25. travnja 2017. na dan 10. veljače 2021. iznosi
101.318,97 kn (58.911,68 + 38.489,66 + 3.130,00 + 787,63 = 101.318,97)
52. Dakle, tuženikova kompenzabilna, a nekompenzirana tražbina na dan 10.
veljače 2021. iznosi ukupno 101.318,97 kn.
53. Utvrđena potraživanja stranaka su istovrsna, utuživa, dospjela te
nekompenzirana, pa se temeljem odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a, mogu prebiti, zbog
čega je prigovor radi prebijanja osnovan. Zbog prebijanja navedenih iznosa tužbeni
zahtjev trebalo je prihvatiti u iznosu od 516.760,32 kn (613.500,00 - 101.318,97 =
512.181,03). Kako je naprijed već navedeno zatezne kamate na naknadu
nematerijalne štete teku od dospijeća do isplate.
54. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev na ime naknade nematerijalne štete
je neosnovan za ukupno 101.318,97 kn na ime glavnice, kao i za zatezne kamate na
taj iznos.
55. Zbog navedenog odlučeno je kao u toč. I., II., III. i IV. izreke presude.
56. Tužitelj je zatražio i isplatu naknade materijalne štete i to s naslova tuđe
njege i pomoći u iznosu od 2.720 kn, kao i isplatu mjesečne rente od 1. rujna 2004.
pa nadalje u iznosu od 940,00 kn.
57. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka dr. M. J. utvrđeno je kako je
tuđu njegu i pomoć tužitelj trebao po otpustu iz K. toplica 30 dana četiri sata
dnevno, idućih 45 dana tri sata dnevno. Takva tuđa njega i pomoć tužitelju je bila
potrebna do 6. lipnja 2004. Nakon toga do 1.rujna 2004. (trenutak od kad se traži
renta) tužitelju je bilo potrebno tri sata dnevno tuđe njege i pomoći, što proizlazi iz
zajedničke procjene vještaka neurokirurga, maksilofacijalnog kirurga i psihijatra.
Visina sata tuđe njege i pomoći nemedicinske naravi učinjena je nespornom
do iznosa od 16,00 kn s kamatom od presuđenja, međutim ne i za dio koji se odnosi
na isplatu rente.
Kada se iznos od 16,00 kn pomnoži sa satima koji su prema procjeni vještaka
Jurinovića bili potrebni tužitelju za pružanje tuđe njege i pomoći i to 255 sati
(30×4=120, 45×3=135; 135++120=255), dobije se iznos od 4.080,00 kn. Iznos tuđe
njege i pomoći za daljnji period od 6. lipnja 2004. do 1. rujna 2004. iznosi 4.128,00
kn (86 × 3 = 258× 4= 4.128,00 kn). Zbrajanjem ta dva iznosa proizlazi da tužitelju na
ime tuđe njege i pomoći pripada ukupan iznos od 8.208,00 kn. Od toga iznosa bilo je
potrebno odbiti isplaćeni iznos naknade materijalne štete na ime tuđe njege i pomoći
od 4.413,71 kn. Stoga tuženik po ovom osnovu duguje tužitelju iznos od 3.794,29 kn.
Kako je tužitelj po ovom osnovu zatražio iznos od 2.720 kn, sud mu je dosudio taj
iznos, jer sud ne može ići preko postavljenog tužbenog zahtjeva.
S obzirom da tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da bi tako primljenu
pomoć doista platio trećoj osobi predmetna šteta na ime troškova tuđe njege i
pomoći je, sukladno odredbi čl. 189. st. 2. ZOO, nenovčana materijalna štete na koju
zatezne kamate teku od presuđenja, kako je tužitelj to ispravno zatražio.
58. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. izreke presude.
59. Odredbom članka 188. stavak 1. ZOO-a, propisano je kako se u slučaju
smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja naknada određuje, u pravilu, u obliku
novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.
Prema zajedničkoj procjeni vještaka neurokirurga, maksilofacijalnog kirurga i
psihijatra tužitelj će doživotno trebati pomoć druge osobe za održavanje osobne
higijene te kupnje namirnica, pripremanja obroka, peglanja i peglanja odječe, kao i
pratnju prilikom dolaska na kontrolne preglede u trajanju od tri sata dnevno.
Dakle, odraz tužiteljeve nesposobnosti za skrb o samom sebi, jest potreba za
doživotnim angažiranjem druge osobe svakog dana u trajanju od tri sata dnevno.
Visina sata rada NKV radnika utvrđena je čitanjem potvrde Hrvatskog zavoda
za statistiku (list 129 a spisa) iz kojeg proizlazi kako je prosječna plaća NKV radnika
u 2004. godini iznosila 2.629,00 kn, što podijeljeno sa brojem radnih dana i radnih
sati iznosi 15,00 kn po satu (ovaj izračun je povoljniji za tuženika). Taj iznos
pomnožen sa potrebnim brojem sati tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa i sa u
prosjeku 30 dana u mjesecu iznosi 1.350,00 kn (15 kn/h × 3 sata = 45 sati × 30 dana
= 1.350,00 kn mjesečno).
Čitanjem rješenja C. za socijalnu skrb (list 113. spisa) od dana 30.
kolovoza 2005., utvrđeno je da je tužitelju od dana 15. ožujka 2005. priznato pravo
na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu od 400,00 kuna mjesečno, pa je ovaj
iznos trebalo odbiti od utvrđene potrebe za rentom od 1.350,00 kn pa se dobije
mjesečni iznos od 950,00 koliko bi trebalo dosuditi tužitelju ubuduće od mjeseca
travnja 2005.
Za razdoblje od kada tužitelj potražuje rentu, dakle od 1. rujna 2004. pa do 1.
ožujka 2005., istome bi trebalo dosuditi iznos od 1.350,00 kn mjesečno, jer tuda nije
primao doplatak za pomoć i njegu od C. za socijalnu skrb. Za razdoblje od 1.
ožujka 2005. do 15. ožujka 2005. (tog datuma je prema rješenju tužitelj počeo
primati doplatak), pa kako se radi o polovici mjeseca tu tužitelju pripada razlika od
1.150,00 kn.
Međutim, tužitelj je podneskom od 13. srpnja 2016. konačno specificirao
tužbeni zahtjev na način da na ime mjesečne rente potražuje iznos od 940,00 kn
mjesečno. S obzirom da sud ne može ići preko postavljenog tužbenog zahtjeva
tužitelju je na ime rente dosuđen iznos od 940,00 kn mjesečno.
Kada se zbroje zaostali mjesečni iznosi koji su dospjeli do zaključenja glavne
rasprave (11. veljače 2021.) dobiju se zaostaci za 184 mjeseca i 11 dana, pa se
zbrajanjem istih dobije iznos od 173.329,28 kn (184mj×940kn/mj=172.960,00kn;
940÷28=33,57×11=369,28kn; 369,28+172.960,00=173.329,28 kn) koliko je tužitelju
trebalo dosuditi za dospjele obroke rente na ime tuđe njege i pomoći.
Rentno potraživanje naknade tuđe njege i pomoći je nenovčana materijalna
šteta tako da je odgovorna osoba dužna plaćati zatezne kamate od presuđenja do
isplate. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 277. ZOO sve u svezi s
odredbom čl. 1163. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne
novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1720, 1/21).
Stoga je neosnovan tužbeni zahtjevu dijelu u kojem se traži ispala zateznih
kamata na dosuđeni iznos od 173.329,28 kn za period od 1. rujna 2004. do
presuđenja pa je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
60. Za navesti je da je čitanjem očitovanja H. zavoda za mirovinsko
osiguranje - P. služba u S. od 20. svibnja 2009., utvrđeno je kako tužitelj
sukladno zakonskim odredbama iz članaka 56.-59. Zakona o mirovinskom
osiguranju, može tražiti utvrđivanje stupnja tjelesnog oštećenja, ali ne i ostvariti
pravo na novčanu naknadu. Nadalje, iz potvrde H. zavoda za mirovinsko
osiguranje od dana 27. ožujka 2009., proizlazi kako tužitelj nije evidentiran kao
podnositelj zahtjeva za ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja.
61. Kako je naprijed već navedeno iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da
će tužitelju tuđu njegu i pomoć nemedicinskog tipa trebati pružati doživotno, pa je i
tužbeni zahtjev za dosuđenjem rente prihvaćen na način da mu se dosuđeni iznos
isplaćuje bez ograničenog roka tj. dok postoje zakonske pretpostavke.
Međutim, za mjesec veljaču 2021. tužitelju je na ime dospjele rente za period
od 1.-11. veljače 2021. dosuđen iznos od 369,28 kn. Stoga je za veljaču 2021. bilo
potrebno taj iznos odbiti od dosuđenog mjesečnog iznosa rente od 940,00 kn, što
iznosi 570,72 kn. Za daljnji period od ožujka 2021. pa nadalje dosuđen je mjesečni
iznos od 940,00 kn.
Odluka o zateznoj kamati za dospjele iznose rente temelji se na odredbi čl.
277. ZOO sve u svezi s odredbom čl. 1163. ZOO 05 i odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO
(35/05, 41/08) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15,
85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/20, 1/21).
62. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki VI., VII. i VIII. izreke presude.
63. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155.
ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine
142/12, 103/14, 118/14).
Naime, tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu. S obzirom da je tužitelj
uspio u sporu sa ukupno 95% (tužitelj je u pogledu rente i tuđe njege i pomoći uspio
sa 100%, dok je u pogledu zahtjeva na naknadom nematerijalne štete pomoći uspio
sa 90% (100% u osnovu i 80% u visini). Prosjek uspjeha materijalne i nematerijalne
štete je 95%, što je neuspjeh u neznatnom dijelu.
Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe
iznos od 5.420,00 kn, za zastupanje na 3 ročišta (21.11.05., 15.05.06., 14.12.06.) na
kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 5.420,00
kn, za zastupanje na 4 ročišta (28.11.07., 06.03.08., 11.09.08., 18.03.09.) na kojima
se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 7.910,00 kn, za
zastupanje na 2 ročišta (08.04.09., 21.05.09.) na kojima se raspravljalo o glavnoj
stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 9.400,00 kn, za zastupanje na 1 ročištu
(20.05.13..) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od
8.480,00 kn, za zastupanje na 11 ročišta (03.09.13., 03.03.15., 26.11.15., 17.05.16.,
12.10.16., 14.12.16., 30.11.17., 31.01.18., 03.07.18.) na kojima se raspravljalo o
glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 5.000,00 kn, za zastupanje na 1
ročištu (30.04.15.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi
iznos od 4.420,00 kn, za zastupanje na 3 ročišta koja su odgođena prije početka
raspravljanja (16.03.09., 03.03.16., 14.07.16.) iznos od po 500,00 kn, za sastav 2
obrazložena podneska kojima je preciziran tužbeni zahtjev sukladno provedenom
vještačenju iznos od po 5.000,00kn, što ukupno iznosi 141.520,00 kn. Tom iznosu
pridodan je iznos od 3.125,00 kn za sastav žalbe od 23.10.18., za zastupanje na 1
ročištu (08.06.20. ) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi
iznos od 5.000,00 kn, za zastupanje na 1 ročištu (11.02.21.) na kojem se raspravljalo
o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od 6.720,00 kn, za sastav 1
obrazloženog podneska kojima je preciziran tužbeni zahtjev sukladno novim
Okvirnim mjerilima iznos od po 6.720,00kn, što ukupno iznosi 15.515,00 kn tako da
sveukupni trošak tužitelja iznosi 157.035,00 kn. Taj iznos uvećan je za 39.258,75 kn
na ime PDV-a, što sveukupno iznosi 196.293,75 kn. Trošak pristojbe tužbe nije
priznat, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužitelj doista snosio taj
trošak. Također nije priznat ni trošak presude, jer se na ovu presudu ne plaća
pristojba s obzirom da se ova presuda donosi nakon ukidne odluke.
Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od
presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl.
112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i
Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16,
64/17, 1/20 1/21). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki IX. izreke presude.
U Splitu 23. lipnja 2021.
S. M.. sc. Z. T.v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem
ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka
presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA: pun. tužitelja
pun tuženika
u spis