REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split

Poslovni broj: SS 25 Pr-2523/2020-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, a na prijedlog više
sudske savjetnice-specijalista Sanje Bikić, u pravnoj stvari tužiteljice A. V.,
O.: … S., zastupane po punomoćnici D.
B., odvjetnici u S., protiv tuženika S. u S.,
F., O.: … , S., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 1.lipnja 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice M.
B., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice D. B., i punomoćnice tuženika
M. M., diplomirane pravnice zaposlene kod tuženika, te održanog ročišta za
objavu presude 23.lipnja 2021.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku S. u S., F., O.: …, da u roku 15 dana isplati tužiteljici A.
V., O.: …, iznos od 3.377,61 kn (slovima:tri tisuće tri stotine
sedamdeset sedam kuna šezdeset jedna lipa) sa zateznom kamatom koja
teče:

- na iznos od 216,84 kn od dana 16.siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 216,84 kn od dana 16.veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 216,84 kn od dana 16.ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 217,89 kn od dana 16. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 217,89 kn od dana 16.svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 217,89 kn od dana 16.lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 217,89 kn od dana 16.srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 262,54 kn od dana 16.kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 262,54 kn od dana 16.rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 262,54 kn od dana 16.listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 262,54 kn od dana 16.studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 262,54 kn od dana 16.prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 307,71 kn od dana 16.siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 235,10 kn od dana 16.veljače 2017. do isplate,

2

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržanih u gore dosuđenim bruto iznosima razlike plaća.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak ovog
postupka u iznosu 1.875,00 kuna (slovima:tisuću osam stotina sedamdeset
pet kuna), sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a koja na dosuđeni iznos troška teče od 23.lipnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 22.prosinca 2020. navodi da je tužiteljica u
utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu
službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN broj: 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. Vlada R. H.
(nastavno: Vlada RH) i sindikati javnih službi sklopili su Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje
osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u

2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i
sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama (nastavno: Dodatak Sporazumu), temeljem kojeg su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, dok je
povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III.
Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.- V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je
daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s
prosječnim plaćama u R. H.. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i
S. javnih službi su sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), koje su
usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 07. prosinca 2011. Izmjenama Dodatka
Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice,
i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u R. H.
s podatkom o prosječnoj plaći u privredi R. H.. Istim izmjenama je
ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi R.
H. s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom
prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka
Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena
Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017., a Izmjene Dodatka
Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem
odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su 27. studenog 2015., s početkom
isplate od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja

3

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom,
zbog čega tužiteljica ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204. st. 1.
Zakona o radu. Nadalje, odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu
ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će

5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja), i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i
dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. DZS
objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se
navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na
isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od
dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno
veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti
statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S
obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi
upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz
čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci
DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu
ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“ da se u prvom
sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za
rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti,
pa je tako dana 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za
četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je dana 20. listopada 2016. objavio Priopćenje
za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog
tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP-u za 2014. Iz revidiranih
podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi
kvartal 2015. iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga,
revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III.
Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s danom 4. prosinca 2015. Budući da je
tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od

5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove
razlike u plaći iznosi 2.974,70 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno
siječnja 2017., a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za
zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.
Odredba članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, propisuje: „Točno šest
mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane
utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće
početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent
1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R.
H. u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve
prema podacima D. R. H..“ Dana 2. lipnja

2016. sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka
Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka, na koji poziv se
Vlada RH oglušila. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10.
Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi da je

4

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za
dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, te da prosječna mjesečna nominalna
bruto plaća u privredi u R. H. u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Dakle, iz
podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50). Odredbom čl. VII.b st. 3. i

8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100.
Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se
stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3 i 3.2.4 ove tužbe. Odnos pariteta
85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz

2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Odredbom čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka
ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za
obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na
način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj
godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih
službi od 2. lipnja 2016. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1.
Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima
(NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je da se uzima da je
uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi
strana na čiji je teret određen (…) Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka
Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih
službi od 2. lipnja 2016., time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila
ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna.
Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede
ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta
utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti
temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih
službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Sukladno čl. IV. st. 1.
Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj.
odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega
proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,28% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl.
IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za
polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. godine do
siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,14% te iznosi 5.477,11 kn. Ukupan dug tuženika
prema tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 312,57 kn za period od srpnja

2016. do siječnja 2017., sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe,
uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike
plaće. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da će se nakon
pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku,
osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s
ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj

2017. povećava za daljnjih 1,14% te iznosi 5.539,55 kn. Ukupan dug tuženika prema
tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 90,34 kn, sukladno obračunu koji se
dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.
Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od

5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Isto povećanje osnovice
uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017. Slijedom

5

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

navedenoga, tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće koja joj je trebala biti isplaćena
u utuženom periodu, u iznosu od 3.377,61 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu
za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev.
Navodi kako je nesporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika prema Ugovoru o
radu. Tuženik se očituje kako je nesporno da je 23. studenog 2006. između Vlade
R. H. s jedne strane te N. sindikata visoke znanosti i
obrazovanja, N. sindikata zaposlenih u srednjim školama H. i
S. hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazumom o dodacima
na plaću u obrazovanju i znanosti. Također nije sporno niti da je dana 13. svibnja

2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da
su dana 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovi plaće u javnim službama, sve kako navodi tužiteljica. Međutim, tuženik
osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke
od 7.prosinca 2011. i Vjerodostojnog tumačenja od 28.prosinca 2012. Tuženik
osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obvezatnost i sadržaj, prije svega Izmjena i
Dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

26.listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi
osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Ovo iz razloga jer je kod sklapanja
Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.potrebno je utvrditi je li
isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak
Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i
Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao
odnosno sklopio jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu, Samostalni
ZSSS H.. Iz navedenog je razvidno da Izmjene i
Dopune Dodatka Sporazumu od 26.listopada 2011., potpisalo je manje potpisnika od
prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama, dakle nisu svi potpisnici Sporazuma i Dodatka
Sporazuma sudjelovali u izmjenama i dopunama niti u njihovom sklapanju. Stoga da
bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih
stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kada se radi o
kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, dakle da bi Izmjene Kolektivnog
ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i Izvorni
Kolektivni ugovor. Dakle, Izmjena Kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u
njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor, pa
je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja
potpisnika Kolektivnih ugovora. Ovo pravno stajalište zauzeto je u Odluci Vrhovnog
suda R. H. broj Gž 5/05 od 27. travnja 2005. i broj Revr-409/09 od

17.ožujka 2010. Slijedom navedenog, kako su Izmjene i Dopune Dodatka
Sporazumu od 26.listopada 2011.nevaljane, to su i ništetne, pa na osnovu istih ne
postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od

26.listopada 2011. Zbog istog razloga tuženik smatra pravno nevaljalim Arbitražnu
odluku od 7.studenoga 2011. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i Dopuna Dodatka
Sporazumu od 28.prosinca 2012. Tuženik također osporava pravnu valjanost
Dodatka Sporazumu navodeći da isti predstavlja običan ugovor, a ne Kolektivni
ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili
kolektivni pregovori sukladno odredbama članka 186. Zakona o radu/1995, i članka

254. Zakona o radu/2009. Pravno stajalište zauzeto u Odluci Županijskog suda u
Zagrebu broj Gž R-425/13 od 16.travnja 2013.Također, osporavaju se i činjenični

6

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

navodi tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od

26. listopada 2011. Naime, plaća se u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama
u javnim službama ("NN" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u
javnim službama ("NN" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4.
i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća,
koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29.
prosinca 2016. Vlada R. H. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1.
siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u
veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg Kolektivnog ugovora zaključen između
Vlade R. H. i Sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće
koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,
sklopljen između Vlade R. H. i S. javnih službi od 13.svibnja

2009. Ističe da tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu
osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz
odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26. listopada 2011. Tužiteljica previđa da u članku 7.Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.
listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazuma osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.
Tako se u točci 1. istoga članka navodi kako “[A]ko realni međugodišnji tromjesečni
BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V.
Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova
odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano
nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog
tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26. listopada 2011. kao trenutak primjene -“poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja)”. Osim navedenog, budući su Izmjene i Dopune Dodatka
Sporazumu/11, ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25.
listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama
temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih.
Podredno ističe da je prema podacima DZS BDP R.
H. promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju
prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih
negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja

2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi
za dvanaest tromjesečja 90 počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju
ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima
III. do V. nije došlo za vrijeme važenja istih. Na kraju ističe prigovor zastare za svako
pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo
više od 5 godina. Slijedom svega navedenoga, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra
neosnovanim i predlaže isti odbiti u cijelosti kao neosnovan.

7

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

3.Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe,
odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom

1.lipnja 2021., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i
zaključeno ročište za glavnu raspravu, izjavio da ne spori pravilnost tužiteljičina
matematičkog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

4.Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna Dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Arbitražne
odluke od 7.12.2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od

23.11.2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., preslike Vjerodostojnog
tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama usvojenog dana 28.12.2012., priopćenja za javnost DZS od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.9.2015., priopćenja za javnost
DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće
tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., preslike ugovora o radu,
obračunskih listi za utuženo razdoblje i izračuna duga za tužiteljicu, kao i druge
dokumentacije dostavljene uz tužbu odnosno priložene sudske odluke.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem
odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

7.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila
zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu
odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu.
Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema
osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih
plaća u utuženom razdoblju.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća
u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i
isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici
od 5415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Dakle, sporna je osnova
tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno članku IV. Izmjena
i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada

2011.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,
N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički
sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u

8

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za
izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja
se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim
da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,
način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža
usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011.

10. U odnosu na prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na
tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je
podnesena putem e-komunikacije sa sudom 16.prosinca 2020. (zaprimljena

22.prosinca 2020.), time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu

16.siječnja 2016., pa je očito da nije prošao 5 godišnji zastrani rok iz čl. 139. ZR-a niti
u odnosu na jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužiteljica
utužuje.

11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama

9

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici
plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.

11.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa

10

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i
isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim
ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući
pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je
odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma).
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada
RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje
njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda
R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H.
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.

12.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD
Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno
trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca
sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

12.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R.
H. broj: Rev-1111/2020-2.

11

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

12.4. Budući su među strankama nesporni podaci DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem
tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće
tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD
Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto
ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja

2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti
isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nadalje, ovaj sud smatra da je i obračun potraživanja, koji je tuženik
osporavao u dijelu koji se odnosi na paritete, a priložen od strane tužitelja - ispravan.

13.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest
mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane
utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim
službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i
-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima
DZS R. H..

13.2. Prema statističkim podacima DZS, mjesečna
osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest
mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna
bruto plaća u privredi u R. H. za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn,
odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od

6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

13.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008.
godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi
do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. godine je
manji od pariteta iz 2008. godine za 2,28 %.

13.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju
smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će
se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za
polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog
postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem
očuvanja pariteta iz 2008. godine.

13.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da,
sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv
se Vlada oglušila.

13.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima
(„NN“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima
se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja,
spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo

12

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist
određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako
ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj
osobi da ju odredi.

14. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se
smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je DZS objavio
podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja

2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da
je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za
statistiku.

14.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016.,
osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).

14.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci
od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica
uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije
očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem
očuvanja pariteta iz 2008. godine.

14.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici
plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici
od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto
plaće i naknade plaće.

14.4. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se
uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 14.-

14.2 ove odluke.

14.5. Sukladno navedenom, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće
tužiteljice koji bi joj trebao biti isplaćen u utuženom periodu, u ukupnom iznosu od

3.377,61 kn bruto, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne
kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu
plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5.
Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika
porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u tužbenom zahtjevu.

13

Posl.br. SS 25 Pr-2523/2020-8

18. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

19. Tužiteljica je u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa
joj sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi
sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora.
Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 7. toč.

1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na
tužbu u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i za zastupanje na jednom
ročištu od 1.lipnja 2021. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, odnosno
sveukupno 1.500,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje
ukupan iznos od 1.875,00 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju
suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-
a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud
je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana
donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona
(NN 142/12, 25/13, 93/14, 73/17).

S., 23.lipnja 2021.

Sutkinja:

Jerka Kovačić Garac v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda
nadležnom županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za
objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za
neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a
te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom
ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao
dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se
pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan
kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1.-15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dna:

- tužiteljici putem punomoćnika,