Poslovni broj: 7/P-321/2020-29             

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu              

Slavonski Brod

Trg pobjede 13                                                                                              

                            Poslovni broj: 7/P-321/2020-29                                                                                                                              Broj: 7/Povrv-15/2019-28

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački  sud  u  Osijeku,  Stalna  služba  u  Slavonskom  Brodu, po sutkinji  Mirni Vujčić u pravnoj stvari tužitelja V. -  G. d.o.o., S. B., OIB .. kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica iz S. B. protiv tuženice O. B., B., OIB … koju zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica iz Z., nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2021. godine u nazočnosti punomoćnica parničnih stranaka, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 23. lipnja 2021. godine

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" 1. Utvrđuje se da Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine klasa: …, ur. broj: … sklopljen dana 19. lipnja 2020.g. između tužitelja V. g. d.o.o., OIB…, S. B., kao izvođača i tuženika O. B., OIB …, B., kao naručitelja, nije raskinut temeljem Obavijesti o raskidu Ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne  građevine klasa: …, ur. broj: … od 23. srpnja 2020.g. 

 

2. Utvrđuje se da Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine klasa: …, ur. broj: … sklopljen dana 19. lipnja 2020. godine između tužitelja V. g. d.o.o., OIB …, S. B., kao izvođača i tuženika O. B., OIB…, B., kao naručitelja, i dalje proizvodi pravne učinke.

 

3. Nalaže se tuženiku O. B., OIB…, B., da tužitelju V. g. d.o.o., OIB … , S. B., naknadi troškove parničnog postupka koliko budu iznosili, u roku od 15 dana.  "

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 45.312,50 Kn, a to u roku od petnaest dana.

 

 

 

                                    Obrazloženje

 

1. Tužitelj tužbom traži utvrditi da Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji izvođenja građevine i javne društvene namjene i pomoćne građevine koji su parnične stranke sklopile 19. lipnja 2020. godine nije raskinut po osnovi Obavijesti o raskidu Ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine tuženice od 23. lipnja 2020. godine te utvrditi da predmetni Ugovor i dalje proizvodi pravne učinke, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. U tužbi, u bitnome, navodi da su tužitelj kao izabrani najpovoljniji ponuđač, nakon provedenog postupka javne nabave, i tuženica sklopili Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju  građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine dana 19. lipnja 2020. godine, da je po osnovi čl. 22. tog Ugovora tužitelj kao izvođač trebao dostaviti tuženici jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bezuvjetne garancije banke naplative od banke na prvi poziv bez prava prigovora za iznos koji pokriva deset posto od vrijednosti ugovora s rokom važenja od najmanje od šezdeset dana od ugovorenog roka za izvršenje radova, da je direktoru tužitelja M. V. koji je jedini ovlašten potpisati jamstvo bila izrečena zaštitna mjera samoizolacije zbog kontakta s pozitivnom osobom na virus COVIDA-19 u trajanju od 18. srpnja 2020. godine do 27. srpnja 2020. godine u 24 sata, o čemu je tuženik bio obaviješten dana 20. srpnja 2020. godine sukladno odredbi čl. 22. Ugovora, te  da zbog izrečene mjere samoizolacije nije smio napustiti kuću niti otići u poslovnicu banke potpisati, ovjeriti i preuzeti jamstvo, a niti je mogao za to ovlastiti nekog trećeg jer su djelatnici MUP-a kontrolirali provođenje mjere. Navodi da je po prestanku mjere samoizolacije dana 28. srpnja 2020. M. V. ishodio jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora u obliku bezuvjetne garancije banke, ali je tuženica donijela Obavijesti o raskidu radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine od 23. lipnja 2020. godine kojim je raskinula predmetni Ugovor sklopljen 19. lipnja 2020. godine. Navodi, da mjera samoizolacije predstavlja opravdan razlog zbog kojeg tužitelj nije u mogućnosti postupiti u roku određen čl. 22. Ugovora te se treba smatrati "višom silom" na koju tužitelj nije mogao utjecati, a niti na to može utjecati tuženica i zbog toga za tužitelja ne mogu nastati štetne posljedice. Kako tužitelj nije postupio u roku zbog izrečene mjere samoizolacije predlaže udovoljiti tužbenom zahtjevu.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženica se očitovala da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine dana 19. lipnja 2020. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o izvođenju radova) po osnovi kojeg je tužitelj bio obvezan najkasnije u roku od trideset dana dostaviti tuženici jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bezuvjetne garancije banke sukladno čl. 22. st. 1. Ugovora o izvođenju radova, s tim što st. 2. istog članka ovlašćuje tuženicu na raskid Ugovora za slučaj postupanja tužitelja protivno ovim odredbama. Navodi da je nesporno da je tužitelj tu svoju obvezu propustio ispuniti te da na dan  20. srpnja 2020. godine nije dostavio jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bezuvjetne garancije banke zbog čega je tuženica raskinula Ugovor. Navodi da je obveza dostave ovog jamstva propisana i toč. 7.6.2. Dokumentacije o nabavi, klasa: 360-01/19-01/19, ur.br. 2178/02-01-20-59 pa je tužitelj kao ponuditelj bio unaprijed upoznat s zahtjevom javne nabave da se ovo jamstvo mora dostaviti unaprijed definiranom roku od 30 dana od dana potpisivanja ugovora, te bi svaka naknadna izmjena roka (pa tako i njegovo produženje) uzrokovala nejednakost i djelovala diskriminatorno prema ostalim ponuditeljima, pa je stoga postojala obveza tuženika raskinuti Ugovor i postupiti sukladno odredbi čl. 307. st. 7. st. 4. Zakona o javnoj nabavi (NN 120/16), odnosno ponovno rangirati ponude i izvršiti provjeru ne uzimajući u obzir prvotno odabranog ponuditelja – tužitelja, što je i učinjeno pa je Obavijest o raskidu ugovora osnovana i zakonita. Očitovala se da je tužitelj umjesto jamstva za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije mogao uplatiti novčani polog u traženom iznosu visine jamstva sukladno odredbi čl. 22. st. 5. Ugovora o izvođenju radova i na taj način osloboditi se dužne obveze, da je tuženica provodila postupak javne nabave u sklopu provedbe projekta sufinanciranog sredstvima iz mjere 07 "Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima" iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2014. do 2020 godine (dalje EU projekt) te je radi provedbe dodijeljenog EU projekta sklopila Ugovor o financiranju s Agencijom za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dana 19. prosinca 2019. godine, a prema Općim uvjetima tog ugovora nabava je strogo kontrolirani i regulirani postupak te su za tuženicu propisane detaljne obveze i posljedice za slučaj neispunjenja, da Agencija za plaćanja obavlja administrativnu kontrolu provedbe postupka javne nabave te se u slučaju nepoštivanja posebnih propisa primjenjuju financijske korekcije u skladu s odlukom Komisije br. C (2013.) 9527 od 19. prosinca 2013. godine  o određivanju i odobrenju smjernica za utvrđivanje financijski ispravaka, pa bi tuženica bilo kakvim drukčijim postupanjem prekršila obveze preuzete ugovorom  o financiranju i posljedično bila sankcionirana i u riziku od gubitka potpore. Vezano uz višu silu na koju se poziva tužitelj očitovala se da je tužitelj morao biti upoznat s okolnostima pandemije i prije sklapanja ugovora i predvidjeti mjeru samoizolacije pa se ne radi o okolnostima koji su nastali nakon zaključenja ugovora i koji se nisu mogle objektivno predvidjeti ili otkloniti u vrijeme zaključenja ugovora, a i sama tuženica je u više navrata podsjećala tužitelja na ove njegove obveze. Navodi da je tužitelj bio u izolaciji samo zadnji dan roka za dostavu jamstava od ukupno trideset dana, da je sam zahtjev za izdavanje jamstva upućen banci dan prije isteka roka te da su u trenutku sklapanja ugovora bile na snazi iste zdravstvene mjere pa situaciju mogućeg određivanja samoizolacije niti jednoj osobi nije bilo nešto nepredviđeno te se ne radi o nepredvidivoj i neuobičajenog okolnosti izvan kontrole dotičnog subjekta da bi se radilo o pojmu više sile. Smatra da tužitelj nije ništa poduzeo da bi spriječio neispunjenje obveze. Očitovala se da nije točno da je tužitelj pravovremeno i to prije isteka roka iz čl.  22. Ugovora o izvođenju radova obavijestio tuženicu o nemogućnosti ispunjanja svoje obveze na dostavu jamstava za uredno ispunjene Ugovora jer je obavijest o zakašnjenju tužitelj poslao putem elektronične pošte dana 20. srpnja 2021. godine u 15:50 sati na zadnji dan dostave jamstva i to nakon radnog vremena tuženika, a obavijest nije sadržala niti jedan medicinski dokument koji bi dokazivali navode iz te obavijesti, a niti prilikom naknadne nepravovremene dostave jamstva nisu priloženi dokazi koji bi govorili u prilog navodima o samoizolaciji, pa kako se u tužbi navodi da je zakonski zastupnik tužitelja u samoizolaciji od 18. srpnja 2020. godine, nije postojala zapreka da tužitelj već tada pošalje obavijest o zakašnjenju te je evidentno da je propustio neodgodivo obavijestit tuženicu o zakašnjenju odmah kad je saznao za samoizolaciju osobito kad se uzme u obzir da uputnica datira s datumom 20. srpnja 2020. godine pa nije jasno da li se tužitelj nalazio u samoizolaciji 18. srpnja 2020. pa i 20. srpnja 2020. godine jer nije vidljivo vrijeme izdavanja uputnice i postoji očita mogućnost da tužitelj nije mogao ishoditi valjano jamstvo za uredno ispunjenje ugovora na dan 20. srpnja 2020. te samoinicijativno pokušao stvoriti opravdavajući razlog za ispunjenje obveza. Tomu u prilog govori i datum izdavanja bankarske garancije koja je dostavljena naknadno, a to je 28. srpnja 2020. godine jer je mogla biti izdana na dan 20. srpnja 2020. godine bez obzira na mogućnost u pogledu dana preuzimanja iste, ali okolnost da je na bankarskoj garanciji naveden datum 28. srpnja 2020. je temeljni dokaz da ona vrijedi tek od toga dana i nije bila važeća s danom 20. srpnja 2020. godine. Stoga smatra da je tužitelj svojom krivnjom propustio izvršiti svoju obvezu.

 

4. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Obavijest o raskidu radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine od 23. lipnja 2020. godine, dopis od 28. srpnja 2020. godine, bankarsku garanciju na poziv br. 6200085329 od 28. srpnja 2020. godine, dopis tužitelja od 28. srpnja 2020. godine, Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, nalaz pretrage na virus COVID-19 od 23. srpnja 2020. godine, dopis tužitelja od 20. srpnja 2020. godine, uputnicu od 20. srpnja 2020. godine, Odluku o odabiru tuženice od 30. rujna 2020. godine, Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine  koji su sklopile parnične stranke, Ugovor o izvođenje radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine od 27. listopada 2020. godine, Dokumentaciju o nabavi na stranicama 61. do 73. spisa, dopise na stranicama 74. – 78. te 87. spisa, Dokumentaciju o nabavi, Posebne uvjete ugovora o financiranju i dopise na stranicama 105. do 122. spisa, izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja M. V. i zakonskog zastupnika tuženika I. B. u svrhu dokazivanja te je saslušana  svjedokinja T. H. B.. Na temelju takvog provedenog postupka utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

5. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li raskinut Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji  i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine koji su parnične stranke sklopile 19. lipnja 2020. godine, a po osnovi Obavijesti o raskidu ugovora tuženice od 23. srpnja 2020. godine te da li taj ugovor i dalje proizvodi pravne učinke jer tužitelj tvrdi da svoju ugovornu obvezu dostave jamstva za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije nije ispunio iz razloga iz toga što mu je bila izrečena mjera samoizolacije zbog kontakta s pozitivnom osobnom na virus COVID-19 u trajanju od 18. srpnja 2020. godine do 27. srpnja 2020. godine, o čemu je obavijestio tuženika  20. srpnja 2020. godine.

 

6. Nesporno je između parničnih stranaka da tužitelj jamstvo za uredno ispunjenje ugovora  nije dostavio tuženici u ugovorenom roku te da je tuženica nakon Obavijesti o raskidu ugovora koji su sklopile parnične  stanke,  u postupku javne nabave donijela odluku o odabiru novog ponuditelja i s njim sklopila ugovor o izvođenju radova, a što dokazuju i Odluka tuženice o odabiru od 30. rujna 2020. godine i Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji  i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine od 27. listopada 2020. godine.

 

7. Vrijednost predmeta spora u ovoj pravni stvar, zbog prigovora tuženice da je u tužbi suviše  nisko određena,  određena je u visini od  500.001,00 Kn sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

 

8. Uvidom u Ugovor o izvođenje radova na rekonstrukciji i opremanju  građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine koje su sklopile parnične stranke utvrđeno je da ne sadrži datum sklapanja, da je sukladno odredbi čl. 22.  ugovora, tužitelj imao obvezu najkasnije u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora dostaviti tuženici jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bezuvjetne garancije banke naplative od banke na prvi poziv, bez prigovora, na iznos koji pokriva visinu od 10% vrijednosti ugovora s rokom važenja od 60 dana od ugovorenog roka do izvršenja radova te da ukoliko tužitelj u tom roku, a prije isteka roka za ozbiljnost ponude ne dostavi jamstvo tužitelj ima pravo raskinuti ugovor, te da je umjesto dostavljanja jamstva u obliku bankarske garancije tužitelj imao mogućnost uplatiti novčani polog u traženom iznosu visine jamstva.

 

9. Iz Obavijesti o raskidu Ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine od 23. srpnja 2020. godine proizlazi da je tuženica obavijestila tužitelja da raskida predmetni ugovor jer je rok od 30 dana za dostavu jamstva za uredno ispunjenje ugovora sukladno čl. 58.. Zakona o javnoj nabavi istekao 20. srpnja 2020. godine,a do tog datuma jamstvo nije dostavljeno, iako je to zahtijevano dokumentacijom o nabavi i ugovorom.

 

10. Iz e-mail dopisa tuženice upućenom tužitelju od 17. srpnja 2020. godine proizlazi da tuženica podsjeća tužitelja na obvezu dostave jamstva i napominje da je ugovor potpisan 19. lipnja 2020. godine, a iz odgovora zakonskog zastupnika tužitelja od istog datuma proizlazi da je zahtjev za izdavanje garancije poslan banci te da je rok za izdavanje jamstva 30 dana od dana potpisa Ugovora te da je Ugovor potpisan krajem šestog mjeseca.

 

11. Iz dopisa tuženice upućenog tužitelju od 20. srpnja 2020. godine koji je dostavljen tuženiku putem e-mail-a 20. srpnja 2020. godine u 15:50 sati proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženicu da se nalazi u samoizolaciji do 25. srpnja 2020. godine te da će po isteku samoizolacije odnosno 27. srpnja 2020. godine postupiti po čl. 22. ugovora koji su zaključile stranke i dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora.

 

12. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad proizlazi da je zakonski zastupnik tužitelja bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 18. srpnja 2020. godine do 27. srpnja 2020. godine.

 

13. Uvidom u bankarsku garanciju na poziv br. … utvrđeno je da je izdana 28. srpnja 2020. godine, a uvidom u e-mail dopis tužitelja od 28. srpnja 2020. godine da je putem e-mail tog dana i dostavljena tuženiku.

 

14. Uvidom u Dokumentaciju o nabavi - 1. izmjena iz ožujka 2020. godine točke 7.6.2.  proizlazi da je odabrani ponuditelj u postupku javne nabave kao izvođač dužan najkasnije u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora dostaviti naručitelju jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bezuvjetne garancije banke, da se te obveze može osloboditi na način da umjesto dostavljanja jamstva uplati novčani polog u traženom iznosu te da će u slučaju nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora u zadanom roku  naručitelj naplatiti jamstvo za ozbiljnost ponude i raskinuti ugovor o nabavi i ponovno rangirati ponude te izvršiti  provjeru ne uzimajući u obzir prvotno odabranog ponuditelja te na temelju kriterija za odabir ponude  donijeti novu odluku o odabiru ili ako postoje razlozi poništiti postupak javne nabave.

 

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženice I. B. proizlazi da je ugovor o izvođenju radova s tužiteljem kao najpovoljnijem ponuditeljem, nakon provedenog postupka javne nabave, sklopljen 19. lipnja 2020. godine, da je tim ugovorom definirana  obveza tužitelja dostaviti tuženici jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, uz posljedicu da će se u protivnom ugovor raskinuti, da tužitelj nije u ugovorenom roku dostavio bankarsku garanciju odnosno uplatio novčani polog, već je zadnji dan za ispunjenje ove obveze dostavio tuženici e- mail dopis da se zakonski zastupnik tužitelja nalazi u samoizolaciji, da je tuženici dokaz da se tužitelj nalazio u samoizolaciji dostavljen tek u žalbenom postupku koji je tužitelj inicirao pred Državnom komisijom za kontrolu postupka javne nabave u kojem postupku je tužiteljeva žalba odbijena, da je tijekom roka za dostavu jamstva tuženica upozoravala tužitelja na dužnost ispunjenja ove obveze, da je kako tužitelj nije dostavio bankarsku garanciju ili uplatio novčani iznos tuženica raskinula ugovor, da je  tuženica zaprimila bankarsku garanciju koju je dostavio tužitelj nakon što je tuženica raskinula ugovor, da se radi o projektu koji je financiran sredstvima Europske unije te da se ponovno išlo u rangiranje ponuda iz javne nabave te izabran sljedeći najpovoljniji ponuditelj društvo L. G. s kojim je sklopljen ugovor. Iskazu zakonskog zastupnika tuženika u cijelosti je priklonjena vjera, kao logičnom i životnom te je tako jasno utvrđeno da je Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine između stranaka sklopljen 19. lipnja 2020. godine, a što navodi i sam tužitelj u tužbi, i da je tako rok za dostavu jamstva za uredno ispunjenje ugovora u vidu bakarske garancije isticao 20. srpnja 2020. godine, da tužitelj uz svoj e – mail dopis od 20. srpnja 2020. godine nije dostavio tuženici nikakav dokaz da mu je određena mjera samoizolacije i da je tužitelj bankarsku garanciju dostavio tuženici nakon što je tuženica temeljem Obavijesti o raskidu Ugovora od 23. srpnja 2020. godine raskinula ugovor. 

 

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja M. V. proizlazi da je nakon provedenog postupka javne nabave, tužitelj izabran najpovoljnijim ponuditeljem i nastavno tome s tuženicom sklopljen Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i otpremanju građevine javne i društvene namjene u lipnju 2020. godine, da misli da je taj ugovor potpisao 29. ili 30. lipnja, da je rok za dostavu bankarske garancije nakon razgovora s načelnikom bio 20. srpnja 2020. godine, da mu je poziv za samoizolaciju uputio Zavod za javno zdravstvo, da je izolacija trajala deset dana i da je završila 28. srpnja 2020. godine u ponoć, da je prvi radni dan kada je mogao doći po garanciju, a to je bilo 29. srpnja 2020. godine uredno podigao garanciju i poslao preporučeno garanciju tuženici, da je tuženik nakon toga raskinuo ugovor s tužiteljem, a kao razlog naveo kašnjenje u izdavanju bankarske garancije, da ne zna kada je po ugovoru istekao rok za dostavu garancije. Iskazu zakonskog zastupnika tužitelja nije priklonjena vjera u dijelu koji se odnosi na datum sklapanja ugovora, rok za dostavu jamstva za uredno ispunjenje ugovora i vrijeme izdavanja bankarske garancije, jer sam tužitelj u tužbi tvrdi da je Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju građevine javne i društvene namjene i pomoćne građevine sklopljen dana 19. lipnja 2020. godine i ovim ugovorom je jasno preciziran rok za dostavu ovog jamstva te  iz razloga što je bankarska garancija izdana 28. srpnja 2020. godine, a i mjera izolacije trajala je do 27. srpnja 2020. godine što proizlazi iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti  za rad.

 

17. Na temelju iskaza svjedokinje T. H. B. utvrđeno je da je tužitelj u C. banci d.d. ima okvir za financijsko praćenje za izdavanje bankarskih garancija do iznosa od 4.000.000,00 Kn, da kada se tužitelj obrati banci sa zahtjevom za bankarsku garanciju banka to može učiniti u roku od jedan sat, da se tom prilikom sklapa Ugovor o izdavanju bankarske garancije koji sadržava iznos i rok, da je svjedokinji poznato da je zakonski zastupnik tužitelja bio u samoizolaciji prošle godine u ljeto, da ju je nazvao kada je potpisao ugovor s tuženikom i rekao da će mu trebati ta garancija te je istom prilikom rekao da mora ići u samoizolaciju i da su se dogovorili da će se garancija, kao i ugovor prirediti čim izađe iz izolacije. Iskazu svjedokinje T. H. B. priklonjena je vjera kao životnom, logičnom i uvjerljivom. Nastavno tome je utvrđeno da je tužitelj istoga dana kada je obavijestio banku da će mu trebati bankarska garancija obavijestio banku i o određenoj mjeri samoizolacije.

 

              18. Odredbom čl. 343. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredviđenih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

 

              19. Ocjena je, ovoga suda, da zdravstvena mjera samoizolacije koja je zakonskom zastupniku tužitelja određena u vremenskom razdoblju od 18. srpnja 2020. godine do 27. srpnja 2020. godine u konkretnom slučaju ne predstavlja "višu silu" odnosno okolnost nastalu poslije sklapanja ugovora između parničnih stranaka koja se nije mogla spriječiti, otkloniti ili izbjeći i ne ekskulpira tužitelja. To iz razloga što je tužitelju kao sudioniku provedenog postupka javne nabave koji je prethodio sklapanju ugovora između stranaka, već na temelju dokumentacije koja se odnosila na postupak javne nabave, bilo poznato da će u slučaju ako bude odabran kao najpovoljniji ponuditelj, imati obvezu u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora dostaviti naručitelju jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bezuvjetne bankarske garancije ili se osloboditi te obveze na način da naručitelju uplati novčani polog u traženom iznosu visine jamstva. Tijekom postupka nesporno je i da novčani polog tuženici nije uplaćen. Opće poznata je činjenica da je pandemija zbog bolesti uzrokovane virusom COVID-19 nastupila još u ožujku 2020. godine, dakle prije sklapanja ugovora između stranaka. Stoga je tužitelj odnosno zakonski zastupnik tužitelja u izvršenju svojih ugovornih obveza trebao postupiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika i pravovremeno poduzeti radnje radi izdavanja bankarske garancije, a ne tek zadnji dan roka za dostavu garancije tj. 20. srpnja 2020. godine. Nastavno tome, bankarsku garanciju mogao je dostaviti već prvi sljedeći  dan nakon sklapanja ugovora ili neki od dana koji su slijedili, a ne čekati posljednji dan isteka roka za dostavu ovog jamstva. Nadalje, kao dobar gospodarstvenik, a s obzirom da je jedini ovlašten zastupati tužitelja, već je prije sklapanja ugovora s tuženicom, a najkasnije u trenutku sklapanja ugovora s tuženicom, zbog opće poznate zdravstvene situacije mogao predvidjeti i mogućnost  obveze samoizolacije kao zdravstvene zaštitne mjere te je mogao i trebao pravovremeno ovlastiti drugu osobu da u ime tužitelja poduzme potrebne pravne radnje radi izvršenja ugovornih obveza obveza tj. da potpiše ugovor o bankarskoj garanciji s bankom ili uplati tuženici novčani polog u visini jamstva. 

 

20. Stoga po ocjeni suda nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe  čl. 343. ZOO-a da tužitelj nije mogao ispuniti svoju obvezu dostave jamstva za uredno ispunjenje ugovora u ugovorenom roku odnosno da je zakasnio s njenim ispunjenjem zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih  poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći, pa je tuženiku pripadalo pravo raskinuti ugovor i postupiti sukladno odredbi čl. 307. Zakona o  javnoj nabavi te ponovno rangirati ponude ne uzimajući u obzir tužitelja kao prvotno odabranog ponuditelja i na temelju kriterija za odabir ponude donijeti novu odluku o odabiru te odlučeno kao u izreci presude.

 

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.  Prema vrijednosti predmeta spora od 500.001, 00 Kn tuženici su priznati troškovi koji su bili nužni i potrebi na vođenje postupka i to: trošak sastava podnesaka  od 9. prosinca 2020. i 15. prosinca 2020. ( 2 x 5.000,00 Kn ) sastava odgovora na tužbu ( 5.000,00 Kn ) pristupa ročištima 10. prosinca 2020. (1.250,00 Kn  ) te 21. prosinca 2020., 18. veljače 2020., 24. ožujka 2020. i 18. svibnja 2020. ( 4 x 5.000;00 Kn ) te PDV ( 9.062,50 Kn )  prema Tbr. 7.1, Tbr. 8.1, Tbr. 9.1 i 2. ., Tbr. 11.1, Tbr.12.1 . te  Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 112/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

 

        U Slavonskom Brodu, 23. lipnja 2021. godine

 

                      Sutkinja

                                 Mirna Vujčić,v.r

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu

u Zagrebu u roku od petnaest dana u tri primjerka putem ovoga suda.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude

rok za žalbu  teče od dana objave presude, a za stranku koja nije

uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude.

Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.