Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek

Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Vandi Horvat, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudskog savjetnika Valentina Samardžića, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika škole O., OIB: ..., radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. svibnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. lipnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku školi O., OIB:..., da tužiteljici S. V. iz O., OIB: ..., isplati bruto iznos 6.407,72 kn (slovima:šesttisućačetristosedamkunasedamdesetdvijelipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 437,87 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 437,97 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 437,45 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 432,88 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 438,14 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 449,66 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 440,86 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 424,02 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
- na iznos od 424,02 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
- na iznos od 495,80 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 500,33 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 498,67 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

2 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

- na iznos od 494,94 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
- na iznos od 495,11 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u
roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto
iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog
postupka u iznosu 2.812,50 kn (slovima: dvijetisućeosamstotinaidvanaestkunaipede-
setlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 23.
lipnja 2021. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 19. studenog 2020. i tijekom postupka navodi da je u
utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu
odredbe člana 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj:
27/01, 39/09). Dana 23.11.2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen
je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje
osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. g.
Zbog nastupa recesije dana 13.05.2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak
Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.g. i iznosi

5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009.g. sporazumno
odgođeno, sukladno čl. III Dodatka, a odredbama članova IV-V ugovoreno je daljnje,
postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim
plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26.10.2011. između Vlade RH i Sindikata javnih
službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu koje su usvojene i u
obliku Arbitražne odluke od 07.12.2011.g. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka
Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina, a zbog pravila o produženoj
primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je

3 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

26.01.2017.g. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28.12.2018. usvojili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene člana IV st. 5. u
vezi s članom VII st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice
temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015.g., s
početkom primjene od siječnja 2016. g. Međutim, tuženik kao poslodavac i pravna
osoba koja predstavlja javnu službu, propustio je isplatiti plaću tužiteljici u skladu s
povećanom osnovicom. Dana 28.08.2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS)
objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se
navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na
isto tromjesečje 2014. g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od
dana 04.09.2015.g. Dana 27.11.2015.g. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. g. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za
2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički
pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 04.12.2015.g. S obzirom da
aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % krajem studenog 2015.
ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu. Budući da je tuženik od
prosinca 2015. tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune umjesto

5.415,37 kuna, tužiteljica potražuje s osnove razlike plaće iznosi 6.407,72 kuna s
pripadajućim kamatama za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.g.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. U pogledu Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljeni dana

26.10.2011., tuženik navodi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su
prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. je
parafirao, ali nije i potpisao (dakle, nije sklopio), jedan potpisnik Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Tuženik smatra
kako su sve izmjene i dopune Sporazumu, a da bi bile pravno valjane morale biti
sačinjene i sklopljene od svih stranaka ugovornog odnosa na obje ugovorne strane.
Kako to u konkretnom slučaju nije učinjeno, tuženik smatra da su Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.
pravno nevaljane pa ne postoji nikakva utuživa obveza podizanja iznosa osnovice za
plaće u javnim službama. Smatra da je iz istog razloga pravno nevaljana i Arbitražna
odluka od 07.11.2011.g. jer u njoj također nije sudjelovao Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Osim toga, i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

28.12.2012. nedostaje suglasnost volje odnosno pristanak i potpis Samostalnog
sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te je i ono iz istih razloga koji su
prethodno navedeni pravno nevaljano. Također, navodi da sklapanjem Kolektivnog
ugovora i svih njegovih kasnijih dodataka, izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti

4 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, pa tuženik smatra da se radi o
Sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor Sporazum
obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava. U odnosu na
navod tužiteljice o ispunjenju uvjeta za povećanje osnovice tuženik isti osporava u
cijelosti jer se plaće u javnim službama uređuju prije svega Zakonom o plaćama u
javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u
javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09, 124/09). Navedeno uređenje plaće i
osnovice plaće u javnim službama predstavlja i ius cogens od kojega otklon voljom
stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi
eventualno bio interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaća u javnim službama od 26.10.2011. bio bi u izravnoj suprotnosti sa
odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Sve do donošenja
Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016.
primjenom od dana 01.01.2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je
isplaćena u mjesecu veljača 2017. u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u
javnim službama u visini 5.108,84 kune bruto, a prema Dodatku Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od 13.05.2009. Tužiteljica pogrešno cijeni da bi
nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u
iznosu od 5.415,37 kuna bruto iz odredbe čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. U čl. 7. Izmjena
i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.
navedeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. Tako se u točki 1.
istog člana navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan
rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima 3-5 Izmjena i dopuna, uskladba se
odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Ta odredba se primjenjuje od dana
stupanja na snagu izmjena i dopuna. Navedeno uređuje odgodu uskladbe za onaj
broj razdoblja pada realnog tromjesečnog BDP-a tzv. negativni rast, u odnosu na
trenutak utvrđen čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 26.10.2011. kao trenutak primjene, a to je poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više %,
mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja. Prema dostupnim podacima DZS
BDP RH promatran na tromjesečnoj razini (realni tromjesečni BDP), u odnosu prema
istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio 12 razdoblja uzastopnih negativnih
stopa rasta počev od četvrtog tromjesečja 2011. g., a zaključno sa trećim
tromjesečjem 2014.g., proizlazi da se uskladba prema člancima III-V Izmjene i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. trebala odgoditi za 12 tromjesečja počev od siječnja 2016. pa nadalje.
To znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i
na način kako to navodi tužiteljica nisu nastupile. Osim toga, kako izmjene i Dopune

5 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. imaju
ugovoreno vremensko važenje od 5 godina čije je trajanje isteklo dana 25.10.2016.
to implicira kako do uskladbe osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Slijedom navedenog
predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovane, uz naknadu
troškova tuženiku.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i
potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao sve isprave
priložene spisu i to Ugovor o radu (list 51-52 spisa) sklopljen između tužiteljice i
tuženika od 17. studenog 2015., Aneks ugovora o radu od 01. rujna 2016. (list 55
spisa), obračunske isprave za isplatu plaća tužiteljice za svaki mjesec od prosinca
2015. do siječnja 2017. (prilog u e-spisu), Sporazum o osnovici za plaće u Javnim
službama sklopljen između Sindikata i Vlade RH 23.11.2006., dodatak Sporazumu
od 13. svibnja 2009., u Izmjene i dopune dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 07. prosinca 2011.,
Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za
statistiku, priložene sudske odluke, te ostale isprave priložene spisu.

4. Uz suglasnost parničnih stranaka pročitani su iskazi svjedoka P.  Č., M. M. i B. M. saslušanih pri O. s. u Z. na ročištu za glavnu raspravu od 18.12.2017. i 08.02.2018. (prilog u e-spisu).

5. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 01.
prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., temeljem odredbe čl. 3. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada

2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu bila
zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu, da joj je
tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću
na temelju osnovice od 5.108,84 kn i da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu
službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne
novine" broj: 27/01 i 39/09). Osim što navedene činjenice nisu sporne, one
nedvojbeno proizlaze iz Ugovora o radu te obračunskih isprava za isplatu plaća
tužiteljice.

9. Među strankama je sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje od prosinca

6 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

2015. do siječnja 2017. po osnovici od 5.108,37 kn ili osnovici od 5.415.37 kn
sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće
u javnim službama od 26.10.2011.

10. Uvidom u Ugovor o radu sud je utvrdio da je tužiteljica u radnom odnosu kod
tuženika od 17. studenog 2015. te da će joj poslodavac, ovdje tuženik, isplaćivati
osnovnu plaću i dodatke na plaću prema Zakonu o plaćama službenika i
namještenika u javnim službama te Kolektivnom ugovoru. Iz obračunskih lista plaća
tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlenica tužitelja
te da je primala plaću po osnovici od 5.108,37 kn.

11. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s tim da je dokaznu
snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

12. Iz iskaza svjedoka P. Č. proizlazi da je u ime Vlade RH kao njezin potpredsjednik i ministar poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja 26.10.2012.g. sa Sindikatima potpisao izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za
osnovice plaće u javnim službama, ali se detalja ne sjeća. Ističe kako nije sudjelovao u pregovorima sa sindikatima. Svjedok je iskazao kako nitko nije dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka Sporazumu za osnovice plaće u javnim službama te je iskazao kako se ne sjeća da li je u Vladi prilikom pregovora bilo govora o tome na koji način bi se osnovica u povećanom iznosu počela primjenjivati ako budu stečeni uvjeti, također se ne sjeća niti kako je i na što se odnosila odgodila primjene, odnosno da li bi se ta odgoda odnosila samo na povrat povećanja osnovice ili na usklađivanje pariteta ili na oboje.

13. Iz iskaza svjedoka M. M. koji je potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28.12.2012.g. kao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim
službama od 12.12.2012.g. i to kao ministar rada i mirovinskog sustava i predsjednik pregovaračkog odbora Vlade RH, proizlazi da se pitanje pravne valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, njegovih dopuna, te izmjena i dopuna nije ni postavljalo niti prilikom sklapanja Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama niti prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja, niti bilo kada dok je on bio u Vladi RH, navodeći da se prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije ni raspravljalo o odgodi primjene čl. III povećanje osnovice u svezi s čl. VII – izmjena i dopuna dodatku Sporazuma, niti je to bilo tko problematizirao, tvrdeći da u to vrijeme nisu bili ispunjeni gospodarski uvjeti za povećanje osnovice pa se u Vladi RH, a niti na sastancima sa Sindikatima o tome nije raspravljalo kako bi povećanje osnovice tehnički izgledalo, obzirom da nisu očekivali rast BDP-a. Tvrdi da nije razmatrana ni mogućnost odgode predviđena čl.VII Dodatka Sporazuma a koje je po njemu jasno napisana specifičnim pravnim jezikom pa se nije mogao očitovati odnosi li se ona i na čl.III Dodatka Sporazumu koji regulira povećanje osnovice i čl. IV koji regulira usklađivanje pariteta ili se pak odnosi samo na neki i koji od tih članaka.

7 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

14. Iz iskaza svjedoka B. M. koji je sudjelovao u pregovorima kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednji školama u RH u vezi povećanja osnovice za plaće u javnim službama, proizlazi da je dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano da do povećanja, odnosno vraćanja osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto treba doći automatski nakon što u dva
uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno dva posto ili više, a da su idućom točkom regulirani uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji budući su znali da zbog gospodarske situacije je taj dio teže ostvariti nego samo povećanje osnovice. Svjedok nadalje navodi da se sjeća da je bila ugovorena mogućnost eventualnog sniženja osnovice i revizije sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji pogoršaju, ali ne jednostrano već kroz kolektivno pregovaranje, no o odgodi primjene povećanja osnovice nije ništa dogovoreno. Svjedok iskazuje kako je bilo pregovarano i da je ugovorena mogućnost, a kod pregovaranja i konačnog potpisivanja izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. pod tamo navedenim pretpostavkama odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama, ali ne i za samo povećanje osnovice budući je bilo nesporno da do njega treba doći automatizmom nakon što se navedeni uvjeti ispune odnosno nakon što DZS objavi službene podatke o rastu BDP-a. Također, svjedok je iskazao kako je sudjelovao kao predstavnik sindikata pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja te da niti tom prilikom kao ni inače u međusobnim pregovorima Vlada RH nikada nije dovodila u pitanje pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće kao ni njihovih dopuna i izmjena. Tvrdi da se pristupilo vjerodostojnom tumačenju zato da se jasno regulira povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta što je bilo teže ostvarivo i što su svi znali, no povećanje osnovice se nije spominjalo jer je to bilo nesporno. Svjedok je sudjelovao i u pregovorima oko sklapanja Temeljnog Kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama, ali ga nije prihvatio iz određenih razloga, ali tvrdi da u tim pregovorima Vlada RH nije ni na koji način osporila valjanost Sporazuma o osnovici plaće niti njihovih dopuna, izmjena te je sve to uneseno u Kolektivni ugovor.

15. Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka, budući se radi o svjedocima koji
imaju neposredna saznanja o spornim okolnostima, te su suglasni glede odlučnih
činjenica.

16. Kronološki gledano, osnovica za obračun plaće u javnim službama bila pravno uređena slijedećim pravnim izvorima:

16.1. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23.11.2006.
sklopili sindikati javnih službi navedeni u njemu s jedne te Vlada Republike Hrvatske
s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama
za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini;

8 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

16.2. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u

2007. godini koju je 21.12.2006. donijela Vlada Republike Hrvatske, a kojom se
osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1.1.2007.
("Narodne novine" br. 142/06.), a koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na
navedeni Sporazum;

16.3. Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama ("Narodne novine" br.
39/09.) koji je stupio na snagu 1.4.2009., a prema čl. 2. kojeg osnovicu plaće u
javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom dok prema
čl. 3., danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3.
Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01.) i sve odredbe
drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i
potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način
njenog određivanja, a koje su i doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim
službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju;

16.4. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su

13.5.2009. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada
Republike Hrvatske s druge strane, kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom
potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i
namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II) te je točkom III. reguliran
način povrata osnovice: „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za
statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će

5.415,37 kuna bruto."; točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu
na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj te su u točci VII.
određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma;

16.5. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim
službama ("Narodne novine" br. 124/09.) od 2.10.2009., kojim je izmijenjen članak 2.
na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom
zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske
za narednu godinu, osnovica plaće u javnim službama određuje Vlada Republike
Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove
osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje se
osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata
javnih službi dana 13.5.2009. godine;

9 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

16.6. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim
službama sklopljenim 4.10.2010. godine ("Narodne novine" br. 115/10.) koji u članku

51. st. 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.";

16.7. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama kojeg su 26.10.2011. godine sklopili sindikati javnih službi navedeni u
istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, koji se u uvodu izrijekom
poziva na osnovicu za obračun plaća iz čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) i
kojim je, među ostalim promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun
plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno
rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se,
među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i
dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao";

16.8. Arbitražnom odlukom od 7.12.2011. godine kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena
i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009.
godine kojom u biti nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.;

16.9. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim
službama od 12.12.2012. ("Narodne novine" br. 141/12.), koji u članku 51. st. 3.
određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi
sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima
na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine važeći dokumenti koji se
primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.";

16.10. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama koje su 28.12.2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te
samo navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među
potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama usvojenih arbitražom 7.12.2011. godine "jedinstveno i nesporno zajedničko

10 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne
strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i
dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te
sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena
i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31.

12. 2013.", dok o primjene odredbe čl. III. nema niti riječi.

17. Imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka, te kronologiju i sadržaj prethodno
navedenih pravnih izvora, sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnje tuženika u pogledu
pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine, izrijekom
je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.12.2011. godine,
Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od

12.12.2012. godine, kao i u Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012. godine. Prilikom
pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije dovedena u pitanje njihova pravna
valjanost te iz prethodno navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09, 124/09) temeljem
kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između
Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog
kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne
novine", broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih
njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe
članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u
javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12), kojom je utvrđena primjena
dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u
javnim službama.

18.1. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine ", broj 115/10) je i bilo propisano
da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi
sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima
na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se
primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo
propisano i odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora ("Narodne
novine", broj 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na

11 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To
proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca

2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja
primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka
Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III.
spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom
primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1.
Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu
istekla je 26. siječnja 2017.

18.2. U odnosu na prigovor tuženika da su Sporazum o osnovici plaće u javnim
službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od
osam potpisnika pa da u tom smislu navedene Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao
jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne
skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u
izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pa da samim time ni Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. nisu pravno valjane, ovaj sud smatra da takav prigovor neosnovan.

18.3. Iz Odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog
suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne
moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da
pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i
sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz
pregovaranja. Štoviše, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka
Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u
pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02,
zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u
pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u
pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda
kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati
u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom
predviđenom postupku ni sa čime nije osporila, odnosno osporavala, valjanost
Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

19. U skladu sa naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine obvezuju tuženika, u čije
ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi.

12 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

20. Glede eventualne odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud
ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da
se iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26.10.2011.
tako i iz Arbitražne odluke od 7.12.2011. te Vjerodostojnog tumačenja od

28.12.2012.godine, može zaključiti, da se odgoda odnosi samo na "uskladbu"
odnosno na "način usklađivanja pariteta" određen člankom IV., a člankom III. do V.
samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do
realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

21. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice.

22. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog
zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u
drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje

2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za
2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga jasno proizlazi da je
za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo
do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili 1,8% + 3,8% = 5,6% :
2 = 2,8%). Slijedom toga proizlazi da su krajem studenoga odnosno od prosinca

2015. godine ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za
primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

23. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim
službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tuženik sam ne obračunava nego
se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća
nije moglo doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese
odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu
tužitelja.

24. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove,
uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi,
te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i
tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to
ostvare uvjeti.

25. Pri tome treba ukazati da su se prema članku 6. stavka 1. Temeljnog
kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012.
(kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13.5.2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se
na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a
prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su

13 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od
odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće
jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

26. Stoga se ukazuje na odredbu članka 4. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 - dalje ZOO) prema kojoj
su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih
odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 9.
ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za
njezino ispunjenje, dok prema članka 65. stavka 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten
zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu.
Također članak 342. stavak 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu
ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu
savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju.
Međutim, slijedom naprijed navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju
evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog
prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe članka 8. stavak 4.
Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14). Zbog svega navedenog tužitelju
pripada pravo na to, da joj se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po
osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

27. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno obračun
tužitelja, jer se radi o jednostavnom matematičkom izračunu, pa stoga nije trebalo
provoditi financijsko vještačenje, a nije ga trebalo provoditi niti radi utvrđivanja jesu li
ostvarene pretpostavke za povećanje osnovice, jer se radi o pravnom pitanju budući
da službene podatke Državnog zavoda za statistiku o bruto domaćem proizvodu,
tuženik ne osporava.

28. U odnosu na prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u svom odgovoru na
tužbu,sud takav prigovor nije našao osnovanim iz razloga što je tužba ovom sudu
podnesena 19. studenog 2020. godine, a kako je zastarni rok za ova potraživanja 5
godina iz toga proizlazi da su tužitelju zastarjela potraživanja koja su nastala prije19.
studenog 2015. Obzirom da je tužiteljevo prvo potraživanje za mjesec prosinac

2015., a posljednje za siječanj 2017., tužiteljeva potraživanja nisu u zastari.

29. Dakle, kako je nesporno da je tužena u spornom razdoblju (prosinac 2015. do
siječnja 2017.) tužitelju obračunavala plaću prema osnovici od 5.108,84 kune, a da je
trebala primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće
prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 6.407,72 kuna, s
mjesečnim iznosima razlike plaće koji su dostavljeni od strane tužiteljice, što tužena
nije osporila, to je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

30. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) kada utužuje

14 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih
je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog
odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos,
slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

31. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članku 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez
na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji
dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu
na dohodak ("Narodne novine" broj: 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o
porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07).

32. Naime, člankom 45. stavak 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i članka 61.
stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06,
68/07) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada
obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od
nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., 12. i 15. tog Pravilnika,
umanjenog za obračune i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po
posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12.
stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz članka

36. stavka 1. i 2. istog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i
uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada kao porez po
odbitku.

32.1. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine
sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka
isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi porezna na dohodak i prireza porezu na
dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu
zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate neosnovan.

33. Tužiteljica u ovom parničnom postupku nije uspio sa svojim zahtjevom tek u
neznatnom dijelu (dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali
posebni troškovi, to mu sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom

155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT) i
vrijednosti predmeta spora.

33.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i
to za sastav tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr.7.1.), te po 75 bodova za zastupanje
na ročištu 10. svibnja 2021. (Tbr.9.1.) i za sastav obrazloženog podneska od 13.
travnja 2021. (Tbr.8.1.), što je ukupno 225 bodova, a pomnoženo s vrijednošću
jednog boda od 10,00 kuna iznosi 2.250,00 kuna. Tužiteljici je, sukladno Tbr. 42. OT
trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 562,50 kuna. Dakle, trošak
parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 2.812,50 kuna.

15 Poslovni broj: 94. Pr-1068/2020-8

33.2. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima
pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne
novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), pa joj je zahtjev prihvaćen,
a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske
presude, tj. od 23. lipnja 2021. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. Zakona
o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i 41/08, 125/11,78/15).

34. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe temeljem odredbe čl. 11 st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018).

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 23. lipanj 2021.

Sutkinja VANDA HORVAT

UZ sutkinja SANJA SUŠILOVIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana , a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno
obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i
11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti, bit će
odbačena kao nedopuštena.

Dostaviti:

1. tužiteljici po punom.

Odvjetnički ured G., Z.

2. tuženiku, školi O.