1              Poslovni broj: 1 UsI-1579/2018-48

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 UsI-1579/2018-48

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. M. e. k. c. i. d.o.o. (ranije: M. d.o.o.), R., ..., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i partneri j.t.d., u Z., ... i 2. H. g. k., Ž. k. R., ..., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske (ranije: Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske), Zagreb, Runjaninova 2, kojeg zastupa Eleonora Čargonja Kumić, zaposlenica tuženika, radi utvrđivanja svojstva kulturnog dobra, 23. lipnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže poništenje rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske (sada: Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske), KLASA: UP/II-612-08/15-02/0266, URBROJ: 532-06-01-02-01/1-18-2 od 19. listopada 2018. i rješenja Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/15-06/0076, URBROJ: 532-04-01-03-02/3-15-1 od 10. travnja 2015.

 

              II.              Odbija se zahtjev prvotužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1st  Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/15-06/0076, URBROJ: 532-04-01-03-02/3-15-1 od 10. travnja 2015. kompleks motela „P.“ s pripadajućim okolišem utvrđen je kulturnim dobrom.

 

2nd  Tim rješenjem u točki 1. izreke utvrđeno je da motel „P.“ u R. izgrađen na k.č. ... k.o. Z. (koja čestica u zemljišnim knjigama odgovara k.č. zgr. ..., dio k.č. ..., k.č. ..., dio k.č. ... i k.č. ..., sve k.o. R.) ima svojstvo kulturnoga dobra, a u točki 2. izreke određene su prostorne međe tog kulturnog dobra kao k.č. ... k.o. Z. i k.č. ... k.o. Z. (koja u zemljišnim knjigama odgovara k.č. ..., k.č. ..., k.č. ..., k.č. ..., k.č. ... i dio ..., sve k.o. R.). U točki 2. izreke je navedeno da se unutar prostornih međa k.č. ... k.o. Z. nalazi objekt trafostanice na k.č. ... k.o. Z., koji se izuzima iz područja zaštite te da kopija katastarskoga plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina, od 12. veljače 2015., s ucrtanim prostornim međama kulturnoga dobra, čini sastavni dio tog rješenja. U točki 3. izreke utvrđen je sustav mjera zaštite tog kulturnog dobra, a u točki 4. izreke određeno je da će se to kulturno dobro s prostornim međama iz točke 2. izreke tog rješenja upisati u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem ..., a upis će se objaviti u „Narodnim novinama". U točki 5. izreke određeno je da će se to rješenje dostaviti nadležnom katastru i sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama.

 

3rd  Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbe koje su osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/15-02/0266, URBROJ: 532-06-01-02-01/1-18-2 od 19. listopada 2018. odbijene kao neosnovane.

 

4th  U cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika tužitelji su pravodobno podnijeli zasebne tužbe ovom Sudu koje su zaprimljene pod poslovnim brojevima UsI-1579/2018 i UsI-1594/2018. Ovosudnim rješenjem poslovni broj UsI-1579/18-2 od 17. prosinca 2018. navedene tužbe su spojene te se je jedinstveni upravni spor nastavio voditi kod ovog Suda pod prvim poslovnim brojem UsI-1579/2018.

 

5th  Prvotužitelj M. e. k. c. i. d.o.o. u svojoj tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo granice prostornih međa predmetnog kulturnog dobra te ukazuje kako nije jasno na temelju kojih kriterija je k.č. ... k.o. Z. određena kao kulturno dobro obzirom da ta čestica nije u vezi s k.č. ... k.o. Z. na kojoj je izgrađen motel „P.“ te se na toj čestici ne nalazi nikakva građevina, a samo zemljište je zaraslo u gusto šipražje i makiju. U svezi s time pojašnjava kako je iz očitovanja Konzervatorskog odjela u Rijeci razvidno kako pojedini dijelovi izvornog projekta motela „P.“ nikada nisu izgrađeni, a iz toga da je razvidno da ne postoji nikakva osnova radi proširenja granice kulturnog dobra i na česticu na kojoj se ne nalaze nikakve građevine i na kojoj nikada ništa nije bilo izgrađeno. Smatra da prvostupanjsko rješenje u bitnome štiti zamišljeni projekt arhitekta koji nije u cijelosti dobio svoj izričaj u prostoru te se štiti zemljište na kojem nikada nije realiziran arhitektonski koncept. Zaključno smatra da čak i kada bi se prihvatilo obrazloženje tuženika o navodnoj potrebi proglašenja motela „P.“ kulturnim dobrom, smatra da bi se kulturnim dobrom eventualno mogao odrediti dio građevine, a ne i susjedna zemljišna čestica koja ne stoji u vezi sa zemljišnom česticom na kojoj se nalazi građevina. Smatra da se ne može štititi bilo koji netaknuti prirodni prostor bez da na tom prostoru postoji stvarna građevinska intervencija zahvata u prostoru. Dodaje još kako prvostupanjsko rješenje smatra suprotnim svrsi i predmetu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13 i 152/14, dalje: ZZOKD) jer se tim rješenjem širi ovlast prvostupanjskoga tijela i na zaštitu ideje arhitekta, a što da ne može biti primjer izvrsnosti sukladno čl. 2. ZZOKD. Smatra i da se moderna vizura motela „P.“ koja je povezana s razvojem autoindustrije početkom 20. stoljeća ni na koji način ne uklapa u vizuru srednjovjekovnog grada K. ili poznatu Austro-ugarsku vizuru G. O. Pojašnjava kako je motel „P.“ djelo arhitekta I. V. kao građevina koja je nastala po seriji motela uz Jadransku obalu, a koji motel je kao građevina nastao prema uzoru lanaca motela u Italiji, te navodi da je riječ o građevini koja je svojom strukturom i građevinskim rješenjima u velikom dijelu tipična za gradnju jednakih takvih građevina uz autoceste u Italiji (prvi u nizu građevina V. je napravio u T.), a dok izvorna arhitektonska ideja potječe iz Sjedinjenih Američkih Država (dalje: SAD). Obzirom na navedeno vidljivo je kako je riječ o građevini koja svojom izvedbom  zadovoljava određene standarde arhitekture i vrijednosti estetike, ali smatra da ista nikako ne može biti primjer izvrsnosti koji se može vrednovati kao kulturno dobro u smislu čl. 2. ZZOKD, osobito imajući na umu činjenicu kako je riječ o objektu čiji su „uzori” rašireni u Italiji i SAD te ne predstavlja posebnost u gradnji. Predlaže da se na njegove navode u sporu provede dokaz saslušanjem svjedoka i da se provede vještačenje. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražio naknadu troškova ovoga spora.

 

6th  Drugotužitelj H. g. k., Ž. k. R., u svojoj tužbi iznosi, u bitnome, iste navode kao i prvotužitelj M. e. k. c. i. d.o.o., da su pogrešno utvrđene granice prostornih međa kulturnog dobra na način da je obuhvaćena i k.č. ... k.o. Z., da se u konkretnom slučaju ne štiti kulturno dobro već ideja arhitekta koja nije u cijelosti dobila svoj izričaj u prostoru pa da se stoga kao kulturno dobro vrednuje zemljište na kojem nikada nije realiziran arhitektonski koncept, te zaključno smatra kako predmetna građevina ne udovoljava uvjete izvrsnosti u mjeri da bi se proglasila kulturnim dobrom te pojašnjava da je riječ o nekretnini koja svojom izvedbom zadovoljava određene standarde arhitekture i vrijednosti estetike, ali da ti standardi nisu temelj za utvrđenje navedene građevine kulturnim dobrom posebno uzimajući u obzir činjenicu kako je riječ o objektu koji je raširen na drugim lokacijama i ne predstavlja posebnost u gradnji, a čiji je arhitektonski tip preuzet iz drugih tipiziranih načina zahvata u prostoru. Predlaže da se u sporu provede dokaz očevidom i vještačenjem. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

7th  Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnome, ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

8th  U tijeku spora održane su rasprave na ročištima dana 16. lipnja 2020. i 15. lipnja 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik prvotužitelja M. e. k. c. i. d.o.o. i opunomoćenica tuženika, dok nitko nije pristupio za drugotužitelja Hrvatsku gospodarsku komoru, Županijsku komoru Rijeka, koji je bio uredno pozvan.

 

9th  Dakle, u sporu nije sporno da se kompleks motela „P.“ sastoji od glavne zgrade (u kojoj su se nalazile smještajne jedinice, restoran i recepcija) i izdvojenih pratećih pomoćnih objekata i to manjeg paviljona (u kojem je bila suvenirnica) i smještajnih paviljona (male dvoetažne kućice), te da su svi ti objekti izgrađeni na k.č. ... k.o. Z. Također nije sporno da je susjedna k.č. ... k.o. Z., koja je također obuhvaćena prvostupanjskim rješenjem kao okoliš, ostala neizgrađena zbog pomanjkanja financijskih sredstava u vrijeme izgradnje radi čega na toj čestici nisu izgrađeni mali paviljoni i prateća mreža cesta i parkirnih platoa koji su bili planirani. Nadalje, nije sporno da je motel „P.“ izgrađen 1965. prema projektu arhitekta I. V., kao jedan od triju izvedenih motela poljoprivrednog industrijskog kombinata „S.“ smještenih duž netom izgrađene Jadranske magistrale, te da su sva tri motela (u R., B. i T.) tipološki sestrinski projekti koji razrađuju osnovnu ideju motela koju je arhitekt I. V. projektirao 1962. za motel u T.

 

10th  Sporno je, je li navedeni motel s pripadajućim paviljonima čini nepokretno kulturno dobro koje treba štiti, a ako čini kulturno dobro tada je sporno je li treba u to kulturno dobro uključiti i k.č. ... k.o. Z. kao okoliš s obzirom da na toj čestici nikada nisu izgrađeni planirani objekti.

 

11th  Sud je u sporu izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je Sud ocijenio kao najrelevantniji dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede očevid na licu mjesta i vještačenje. Stoga je u sporu proveden dokaz očevidom na licu mjesta dana 19. veljače 2021. i kombinirano arhitektonsko-građevinsko vještačenje na okolnost da li motel „P.“ izgrađen na k.č. ... k.o. Z. ima obilježja kulturnoga dobra, a vještacima su imenovani M. Š., ing. građ. ( koji se ujedno nalazi i na popisu osoba koje imaju dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) i C. B., ing. arh. Na navedenom očevidu bili su nazočni imenovani vještaci te je na tom očevidu izvršena identifikacija objekta te njegov pregled i fotografiranje.

 

12th  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

13th  Naime, čl. 2. st. 3. ZZOKD propisano je da su kulturna dobra u smislu tog Zakona, između ostaloga, pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkog i znanstvenog značenja.

 

14th  Čl. 5. ZZOKD propisano je da je svrha zaštite kulturnih dobara, između ostaloga:

              - zaštita i očuvanje kulturnih dobara u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenošenje kulturnih dobara budućim naraštajima,

              - stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje.

 

15th  Čl. 7. ZZOKD definirano je nepokretno kulturno dobro, pa je tako propisano da nepokretno kulturno  dobro, između ostaloga, može biti građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem.

 

16th  Čl. 12. st. 1. ZZOKD propisano je da svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja, utvrđuje Ministarstvo kulture rješenjem koje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. U st. 2. istog članka propisano je da se rješenjem iz st. 1. tog članka obvezno utvrđuju prostorne međe kulturnoga dobra koje se zaštićuje, a dostavlja se nadležnom katastru i sudu radi zabilježbe u katastru i zemljišnoj knjizi svojstva kulturnoga dobra i prostornih međa kulturnoga dobra na katastarskim česticama utvrđenim ovim rješenjem, te lučkoj kapetaniji kada se rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra odnosi na podvodno arheološko nalazište. St. 4. istog članka propisano je da se rješenjem iz st. 1. tog članka određuje sustav mjera zaštite kulturnoga dobra i obveza upisa kulturnoga dobra u Registar, Listu zaštićenih kulturnih dobara.

 

17th  Čl. 15. st. 1. ZZOKD propisano je da ako kulturno dobro izgubi svojstva radi kojih je zaštićeno, Ministarstvo kulture donijet će rješenje o prestanku svojstva kulturnoga dobra, na temelju kojega će se kulturno dobro brisati iz Registra. U st. 2. istog članka propisano je da rješenje iz st. 1. tog članka Ministarstvo kulture donosi uz prethodno mišljenje Hrvatskoga vijeća za kulturna dobra.

 

18th  Iz osporavanog rješenja tuženika i odgovora na tužbu tuženika slijedi da je stav tuženika da predmetni kompleks motela „P.“ čini kulturno dobro iz razloga što je taj motel zajedno s ostalim motelima (u B. i T.) građen kao specifičan tip turističke arhitekture, odnosno „moto-hotel", dakle hotel koji je funkcionalno vezan uz promet motornim vozilima, a „uzori" za specifičan arhitektonski tip koji predstavlja motel preuzeti su iz SAD-a i Italije kao zemalja koje su od početka 20. stoljeća daleko prednjačile u automobilskoj industriji, pa tako i u osmišljavanju pratećih sadržaja prometa. Stoga V. moteli govore u prilog uključenosti hrvatske arhitekture u suvremene arhitektonske i društvene tokove, budući da se izgradnja triju motela neposredno veže uz izgradnju Jadranske magistrale, a izgradnja magistrale pak upućuje na prosperitet i gospodarski razvitak zemlje posebice u grani turizma.

 

19th  Pored toga tuženik je pojasnio da je kompleks motela „P.“ zrelo djelo arhitekta I. V., koji svojim specifičnim načinom formuliranja regionalnih značajki u arhitekturi poslijeratne internacionalne morfologije (bilo upotrebom materijala bilo prostornom dispozicijom objekata) ostvaruje visokovrijedan dijalog arhitekture sa zatečenim prostorom. Naime, radi se o objektima koji su izgrađeni jasnim, čistim, stereometrijskom oblicima poslijeratne internacionalne arhitekture, oplemenjenima elementima regionalne arhitekture prevedenima u suvremenu morfologiju, a čelični kostur i armiranobetonske međukatne konstrukcije rasterećuju zidne plohe te omogućuju njihovo slobodno rastvaranje staklenim plohama. Svaki pojedini objekt primjer je originalne primjene arhitektonskog tipa na regionalne karakteristike i uvjete mikrolokacije iz čega proizlazi važnost zaštite okoliša kompleksa motela „P.“ kao i samih građevina. Pri tome projekt glavne zgrade motela s izbačenim korpusom, kao i smještaj priključenog paviljona predstavljaju posebnu arhitektonsku vrijednost u tehničkom i u umjetničkom smislu. Vrijednost projekta motela „P.“ koji je imenovan predvodnikom serije takvih objekata prepoznala je i struka dodjelom tada najprestižnije godišnje nagrade za najbolje arhitektonsko ostvarenje tadašnje Jugoslavije „Borba" za 1965. godinu.

 

20th  Dakle, tuženik je dao detaljne, jasne i logične razloge zašto predmetni kompleks motela „P.“ čini kulturno dobro. Iz navedenih razloga slijedi da predmetni kompleks ima povijesno-kulturni značaj (iz razloga što ukazuje na uključenost hrvatske arhitekture u suvremene arhitektonske i društvene tokove kako je to navedeno u točki 18. ove presude) i estetsko-umjetnički značaj (iz razloga posebnosti arhitektonskog oblikovanja radi čega je taj kompleks i dobio nagradu za vrhunski primjer visokomodernističke arhitekture u Hrvatskoj kako je to navedeno u točki 19. ove presude). Stoga predmetni kompleks ispunjava uvjete iz citiranog čl. 2. st. 3. ZZOKD da se zaštiti kao kulturno dobro, jer su kulturna dobra u smislu te odredbe, između ostaloga, nepokretne stvari od umjetničkog i povijesnog značaja.

 

21st  Da se radi o kulturnom dobru potvrdio je u svom pismenom nalazu i mišljenju te usmenom iskazu i vještak M. Š., ing. građ.

 

22nd  U odnosu na pismeni nalaz i mišljenje te usmeni iskaz vještakinje C. B., ing. arh., navodi se kako je njezino mišljenje da se sada radi o ruševini i da se stoga više nema što štiti.

 

23rd  Međutim, navedena vještakinja je u svom pismenom nalazu i mišljenju te usmenom iskazu potvrdila da je u vrijeme kada je predmetni kompleks bio izgrađen isti predstavljao vrijedno arhitektonsko zdanje odnosno biser hrvatske moderne, dok je na kraju svog pismenog nalaza i mišljenja navela da je dobrom suradnjom konzervatora i investitora moguće rekonstrukcijom i dogradnjom postojeći objekt vizualno zadržati s obilježjima kakvog je imao kod projektiranja i prilagoditi za buduću funkciju. Vještak M. Š., ing. građ., je u svom usmenom iskazu naveo da je neupitno da predmetni kompleks protekom vremena propada, ali da se uvijek naslućuje arhitektura i volumen građevina i da još uvijek ima mogućnosti da se konstrukcija zaštiti i rekonstruira te da se nađe pomirba između zatečenog stanja i modernih materijala te da se rekonstrukcijom pokuša zaštititi autentičnost tadašnje gradnje.

 

24th  Također, Sud je na očevidu neposrednim zapažanjem utvrdio da predmetni kompleks danas izgleda kako je prikazano na fotografijama koje čine sastavni dio nalaza i mišljenja navedenih vještaka, a iz tih fotografija je vidljivo da su postojeća glavna zgrada i prateći paviljoni devastirani zbog proteka vremena i neodržavanja (odnosno kako je to opisala vještakinja C. B., ing. arh., da su zbog dugogodišnjeg djelovanja oborina na otvorene i nezaštićene građevine nastala oštećenja koja se odnose na potpuno uništenje svih obrtničkih i instalacijskih radova, natpolovično je uništena sva nosiva konstrukcija objekta, zbog truljenja i korozije uništeni su krovovi, međukatne konstrukcije i vertikalne komunikacije svih građevina, da su devastirane fasadne stijene, curenjem vode kroz stropnu konstrukciju ugrožena je armatura ploča, itd.), ali su na licu mjesta još uvijek zadržane vanjske konture te glavne zgrade i pratećih paviljona.

 

25th  Stoga kako je nesporno da je predmetni kompleks svojevremeno predstavljao vrijedno arhitektonsko zdanje hrvatske moderne, čije konture su još uvijek vidljive na terenu, to po stavu Suda te konture treba zaštiti i zadržati u prostoru i za buduće naraštaje u smislu citiranog čl. 5. ZZOKD.

 

26th  Po stavu Suda, okolnost što je to kulturno dobro s vremenom propalo zbog neodržavanja, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. To stoga što to dobro još uvijek nije toliko devastirano da se ne mogu prepoznati njegovi obrisi i osnovna zamisao arhitekta I. V. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o situaciji iz citiranog čl. 15. st. 1. ZZOKD.  Stoga u konkretnom slučaju postoje uvjeti da se zaštiti ideja I. V. koja predstavlja veliku arhitektonsku vrijednost hrvatske poslijeratne moderne kako je to ranije obrazloženo, a koja zamisao je još uvijek prepoznatljiva na terenu.

 

27th  Nadalje, u odnosu na drugo sporno pitanje navodi se da iz osporavanog rješenja tuženika slijedi da se kao kulturno dobro štiti cijeli kompleks motela „P.“ koji uključuje građevine na k.č. ... i okoliš na k.č. ..., obje k.o. Z., a ne samo k.č. ... k.o. Z., a tuženik je na tu okolnost dao valjano obrazloženje tako što je pojasnio način na koji je projektiran motel „P.“ u okolišu koji mu pripada.

 

28th  Naime, motel „P.“ interpretira na specifičan način prostor u kojem je smješten, jer taj motel čini više građevina paviljonskog tipa razmještenih prema visokokvalitetnom mikrourbanističkom rješenju, a arhitekt I. V. projektom tog motela koristi prirodnu konfiguraciju terena smještenog na padini iznad P. te njegov nagli pad koristi za formiranje slobodnog volumena glavne građevine izbačenog u prostor iznad padine, naglašavajući tako panoramski pogled na riječki zaljev kao glavnu zatečenu vrijednost prostora, a glavna građevina s prostorom restorana i manji paviljon suvenirnice smješteni su na razini prometnice, dok se smještajni paviljoni nalaze na terenu ispod glavne građevine. K tome tuženik je pojasnio da je k.č. ... k.o. Z. uvrštena u međe nepokretnog kulturnog dobra uzimajući u obzir izvorni projekt motela „P.“ koji je predviđao izgradnju još dodatnih smještajnih paviljona i mrežu cesta i parkirnih platoa namijenjenih gostima motela, koji objekti su se protezali i na tu česticu, ali nisu nikada realizirani. Međutim, tuženik je pojasnio da se uključenjem k.č. ... k.o. Z. u prostorne međe štiti i neposredna zona zelenila kako bi se prilikom budućih radnji na kulturnom dobru osiguralo vrednovanje cjelokupne prostorne zamisli arhitekta.

 

29th  Dakle, sukladno citiranom čl. 7. ZZOKD nepokretno kulturno dobro može biti, između ostaloga, građevina s okolišem, a u konkretnom slučaju tuženik je dao valjano obrazloženje radi čega je i k.č. ... k.o. Z. kao okoliš uvrštena zajedno s građevinama izgrađenima na k.č. ... k.o. Z. u nepokretno kulturno dobro. Naime, u bitnome tuženik je stava da treba vrednovati cjelokupnu prostornu zamisao arhitekta I. V., a da bi se to postiglo po stavu Suda svakako treba  zaštiti i k.č. ... k.o. Z. kako bi postojala kontrola gradnje na toj čestici i tako očuvala zamisao arhitekte I. V. a to je kao što je već navedeno zaštita prirodne konfiguraciju terena smještenog na padini iznad P. te njegov nagli pad kojeg arhitekta koristi za formiranje slobodnog volumena glavne građevine izbačenog u prostor iznad padine, naglašavajući tako panoramski pogled na riječki zaljev kao glavnu zatečenu vrijednost prostora, te pored toga relativno mala izgrađenost u odnosu na veličinu parcela. Naime, vještakinja C. B., ing. arh, je u svom pisanom nalazu i mišljenju navela da je karakteristika svih izgrađenih V. motela relativno mala izgrađenost u odnosu na veličinu parcela, kako bi se dobio parkovni ugođaj koji se zajedno s objektima dobro uklapa u prostor, te da se veličinom parcela dobiva što natkrivene, što otvorene šetnice pripadajuće motelima, namijenjene poticanju kretanja. Isto to je potvrdio u svom pismenom nalazu i mišljenju i vještak M. Š., ing. građ.

 

30th  Pored toga, navedeni sudski vještaci su u svom usmenom iskazu potvrdili da je cijeli kompleks imao svoju vrijednost. Tako je vještakinja C. B., ing. arh., navela da je cijeli predmetni kompleks predstavljao vrijedno arhitektonsko zdanje. Također i vještak M. Š., ing. građ., je naveo da je mišljenja da treba štititi cijeli kompleks, odnosno zgradu i okoliš koji istoj pripada jer je to u to vrijeme predstavljalo pomirbu okoliša i zgrade, odnosno cijeli kompleks. 

 

31st  Stoga Sud cijeni da je u konkretnom slučaju valjano k.č. ... k.o. Z. zajedno s k.č. ... k.o. Z. zaštićena kao okoliš i uvrštena u nepokretno kulturno dobro.

 

32nd  Slijedom svega navedenoga, Sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, na valjan način, na temelju uvida u stručnu literaturu i arhivske izvore, stručnih činjenica utvrđenih terenskim obilaskom i fotografskim dokumentiranjem, znanstvene i stručne prosudbe, ocijenilo da se radi o kulturnom dobru te je tu svoju procjenu potpuno i logično obrazložilo. Stoga je zakonito Ministarstvo kulture na temelju tog stručnog vrednovanja, koje je dodatno potvrđeno u ovom sporu i navedenim vještačenjem, rješenjem utvrdilo svojstvo kulturnoga dobra za predmetni kompleks motela „Panorama“.

 

33rd  Stoga je osporavano rješenje tuženika ocjenjeno zakonitim radi čega je Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

34th  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 23. lipnja 2021.

 

                                                                                                                                              Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić, v.r.

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).