Broj: Kž-656/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika H. M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 5. studenog 2018. broj Ik I-350/2017-13, u sjednici održanoj 6. prosinca 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika H. M. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje: KZ/11) u vezi s čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika H. M. J. za uvjetni otpust.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik H. M. J. po opunomoćeniku D. O., odvjetniku iz S., zbog „…svih žalbenih razloga…“, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti ili pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
Žalbu je podnio i zatvorenik H. M. J. osobno, bez izrijekom navedene žalbene osnove, kao i bez istaknutog prijedloga u smislu čl. 466. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 495. ZKP/08, a kako njegova žalba predstavlja dopunu žalbe branitelja i s obzirom na to da se obje žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna žalba.
Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Zatvorenik u žalbi ponavlja navode iz prijedloga za uvjetni otpust, tražeći novu ocjenu utvrđenih okolnosti smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prikupljene podatke i izvedene dokaze. Smatra da je izdržavanje kazne polučilo uspjeh i da je postignuta svrha kažnjavanje.
Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve odlučne činjenice te, osnovano, odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.
Žalitelj zanemaruje negativno mišljenje upravitelja Kaznionice u G., koje je jasno izraženo u izvješću i dopuni izvješća. Iz izvješća proizlazi da je zatvorenik u razdoblju od 2000. do 2010. u dvanaest navrata osuđivan zbog raznovrsnih kaznenih djela, a prema dopuni izvješća zatvorenik je ocijenjen visoko rizičnim za kriminalni povrat. Tijekom izdržavanja kazne u Kaznionici u G., tri puta je bio stegovno tretiran, a prethodno u Zatvoru u S. dva puta. Zatvorenik se aktivno uključivao u tretmanske programe, te je u znatnoj mjeri osvijestio vlastite probleme, ali još uvijek nedovoljno za stvarne promjene u sferi etičkih vrijednosti i volje. Osim toga, zatvorenik nema razvijene radne navike i nije radno angažiran, a nema niti stabilnu podršku obitelji, te je upitan njegov poslijepenalni prihvat.
Prema odredbi čl. 59. st. 1. KZ/11 sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz čl. 59. st. 2. KZ/11, osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, činjenica da je zatvorenik zadržao uredan tijek kazne i da uvažava službene osobe te je korektan prema drugim zatvorenicima, nije od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima u vidu da, prema podacima u spisu predmeta, zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i tri mjeseca, te je predviđeni istek 4. travnja 2019. Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i činjenicu da je presuda Općinskog suda u Sisku od 13. lipnja 2017. broj K-234/2016-104, kojom je zatvorenik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. i dr. KZ/97 i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine, u međuvremenu stekla svojstvo pravomoćnosti 18. listopada 2018.
Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da vrijeme koje je zatvorenik do sada proveo na izdržavanju kazne nije dovoljno utjecalo na njega da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i u okvirima uvjetnog otpusta.
Žalbenim upiranjem na zatvorenikovo zdravstveno stanje, odnosno okolnost da boluje od šećerne bolesti (koja ničim nije dokumentirana) i hepatitisa C, također nije dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Pritom, zatvoreniku je u okviru zatvorskih uvjeta osigurana adekvatna liječnička pomoć i farmakološka terapija.
Slijedom izloženog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, koja se u smislu odredbe čl. 44. st. 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. prosinca 2018.
