1

Poslovni broj: 5 UsI-416/2020-6

Poslovni broj: 5 UsI-416/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja S.  S. iz S. (općina V.), protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, 23. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-01/03038076146, URBROJ: 341-99-05/3-20-1258 od 25. veljače 2020.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u izreci presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: UP/I 140-02/19-01/03038076146, URBROJ: 341-16-05/3-19-3153 od 6. svibnja 2019.

2. Označenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanjem prava na starosnu mirovinu.

3. Tužitelj u tužbi u osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da je ispunio uvjete iz članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.; dalje u tekstu ZOMO) za priznanje prava na starosnu mirovinu uz primjenu posebnog propisa odnosno članka 26. i članka 2016. stavka 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" 121/17. i 98/19., dalje u tekstu ZHBDR). Prigovara i iznosu postojeće mirovine jer nije određena po polaznom faktoru 1.85. Stoga predlaže poništiti osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neosnovanim i ostaje kod obrazloženja iz osporavanog rješenja, s napomenom da je pobijano rješenje s obzirom na utvrđene činjenice i dokaze u spisu jasno i dobro obrazloženo, pa se isto potvrđuje kao pravilno i zakonito. Naime, tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu na temelju članka 100. ZOMO-a, budući da je korisnik mirovine, a ne osiguranik. O ostalim navodima, odgovoreno je u pobijanom rješenju, pa kako tuženik u potpunosti potvrđuje osporavano rješenje ne nalazi osnove za ponavljanje i u ovom odgovoru, a tužitelj nije naveo nikakav novi razlog niti dostavio pismeni dokaz koji bi ukazivao da osporavano rješenje nije pravilno i zakonito. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

              5. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika te je na takav način strankama, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17.; dalje u tekstu ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Tužitelj je na raspravi pojasnio da mu je jedini cilj prevođenje postojeće invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad u starosnu mirovinu. Pri tome još naglašava kako se ne slaže sa izračunom postojeće mirovine smatrajući da mu obračun nije napravljen prema činu zapovjednika desetine. Službena osoba tuženika na raspravi je naglasila kako ne postoji zakonska odredba prema kojoj se tužitelju, korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, mirovina može prevesti u starosnu. Naglašava da je u izračun mirovine tužitelju uračunat čin zapovjednika desetine.

6. Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. B., Ispostave N. G. od 10. listopada 2008. tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena je invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, uzrokovana 40% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 24. srpnja 2008., prema posebnom propisu odnosno članku 15. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - službeni pročišćeni tekst, 33/13., 148/13., 92/14. i 121/17.; dalje u tekstu ZOPHBDR).

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu tužitelj je pokrenuo svojim zahtjevom od 25. siječnja 2019. tražeći da se njegova postojeća invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad prevede u starosnu mirovinu iz razloga što je ispunio uvjete iz članka 33. ZOMO-a odnosno napunio je 65 godina života i ima preko 15 godina radnog staža.

10.1. Međutim, u članku 175. prijelaznih i završnih odredbi ZOMO-a propisano je da se korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti koji su mirovinu ostvarili prema općim propisima prije stupanja na snagu ovoga Zakona, s danom navršene starosne dobi iz članka 33., odnosno 180. ovoga Zakona prevodi to pravo u istoj svoti po službenoj dužnosti na starosnu mirovinu (stavak 7.). Prevođenje invalidskih mirovina zbog opće nesposobnosti za rad iz stavka 7. ovoga članka i korisnika prava iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona za korisnike koji će starosnu dob iz članka 33., odnosno iz članka 180. ovoga Zakona navršiti do 31. prosinca 2014. obavit će se 01. siječnja 2015. (stavak 8.).

10.2. Prema članku 58. ZOMO-a korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi se to pravo u istoj svoti, prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33., odnosno iz članka 180. ovoga Zakona, po službenoj dužnosti, na starosnu mirovinu (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne prevode se invalidske mirovine korisnika ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima (stavak 2.).

10.3. Također, u članku 26. ZHBDR-a propisano je da hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ima pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu pod uvjetom i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16.) i njegovim izmjenama i dopunama, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.). Hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, ovisno o razdoblju sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu propisana Zakonom o mirovinskom osiguranju snižava se, i to: a) za četiri mjeseca ako je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru sudjelovao od 100 dana do pet mjeseci ili b) za po jedan mjesec za svaki mjesec sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru ako je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru sudjelovao više od pet mjeseci (stavak 2.).

11. Budući da ZHBDR-om u ovom dijelu nije drugačije propisano, na tužitelja se primjenjuju odredbe općeg propisa odnosno ZOMO-a koji pak u članku 58. stavku 2. ne dopušta korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti, koji su mirovinu ostvarili po posebnim propisima po povoljnijim uvjetima, da prevedu to pravo nakon navršene starosne dobi iz članka 33. istog Zakona.

12. K tome, na tužitelja, korisnika invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, ne može se primijeniti ni članak 100. ZOMO-a u kojem su jasno propisani slučajevi u kojima je moguće korisnicima mirovine ponovno odrediti mirovinu ili priznati pravno na drugu mirovinu.

13. Neosnovan je i prigovor tužitelja da mu je postojeća mirovina pogrešno izračunata u odnosu na čin i polazni faktor, to stoga što je uvidom u rješenje od 10. listopada 2008. utvrđeno da mu je mirovina određena uz primjenu odredbi članka 16. do 21. ZOPHBDR-a na temelju vrijednosnog boda za čin zapovjednika desetine i polaznog faktora 1,85.

14. Kraj takvog stanja stvari u kojem ne postoji zakonska mogućnost da se udovolji traženju tužitelja, ovaj Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Osijeku 23. lipnja 2021.

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.