Broj: Kž-465/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. C., zbog kaznenog djela („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/7. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. studenog 2018. broj Kov-iz-33/18 (Kov-79/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. prosinca 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. C. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ujedno je određeno da se u istražni zatvor optuženom M. C. uračunava vrijeme lišenja slobode od 11. rujna 2018. pa nadalje.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. C., po branitelju, odvjetniku E. M., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da preinači prvostupanjsko rješenje i ukine istražni zatvor nad okrivljenikom“.

              Žalba nije osnovana.

              Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda, optuženi M. C. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio s dužnom pažnjom cijeniti njegovo zdravstveno stanje, tvrdeći ujedno da je ovdje trebalo primijeniti odredbe o postupku prema okrivljenicima s duševnim smetnjama i, umjesto istražnog zatvora, uputiti ga u zdravstvenu ustanovu gdje bi mu bilo omogućeno liječenje, kojim bi bila otklonjena opasnost od ponavljanja djela.

              Međutim, nakon što je utvrdio da iz iskaza oštećenog B. R., nalaza Zavoda za hitnu medicinu, fotodokumentacije, a također i iz snimki nadzornih kamera, proizlazi osnovana sumnja da je optuženi M. C. počinio terećeno kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., s pravom je prvostupanjski sud utvrdio okolnosti koje po svom značaju predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost.

              S pravom prvostupanjski sud nalazi da dinamika i način počinjenja terećenog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv ukazuje na ustrajnost optuženika, koja okolnost, uz činjenicu da optuženik boluje od kronične i trajne duševne bolesti, zbog koje, prema nalazu i mišljenju vještakinje doc. dr. sc. Z. K. P., dr. med., postoji opasnost da bi i ubuduće mogao počiniti teže kazneno djelo te iskazano nezadovoljstvo profesionalnim angažmanom oštećenika u postupku u kojem ga je zastupao, upućuju na opasnost da će optuženi M. C. puštanjem na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo.

              Ujedno, cijeneći značaj izloženih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, s pravom prvostupanjski nalazi da se svrha primjene mjere istražnog zatvora, a to je odvraćanje optuženog M. C. od ponavljanja kaznenog djela, ne može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera opreza, zbog čega je nužno i opravdano produljiti istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i da dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije narušeno načelo razmjernosti.

              Nije u pravu optuženi M. C. kada u žalbi sugerira primjenu zakonskih odredbi o postupku prema okrivljenicima s duševnim smetnjama. Naime, prema nalazu i mišljenju vještakinje doc. dr. sc. Z. K. P., dr. med. psihijatra, optuženi M. C., iako boluje od prave duševne bolesti, paranoidne shizofrenije, koja je kronična i trajna duševna bolest, u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv bio je bitno smanjeno ubrojiv. S obzirom na iznijeto mišljenje vještakinje o ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja djela, zbog kojeg nije bilo mjesta podizanju optužnice prema odredbi članka 550. ZKP/08., to, protivno žalbi optuženog M. C., nije bilo osnove za primjenu zakonski odredbi Glave XXVII o postupku prema okrivljenicima s duševnim smetnjama. Što se tiče tvrdnje o potrebi njegovog liječenja, valja istaći da će, ukaže li se potreba, optuženom M. C. biti pružena adekvatna medicinska skrb i za vrijeme primjene mjere istražnog zatvora. 

Slijedom izloženog, a s obzirom da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a njegovim ispitivanjem u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2018.