1                            Poslovni broj: II Kž-207/2021-5

Poslovni broj: II Kž-207/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 27. svibnja 2021. broj Kov-14/2021 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, optužno vijeće toga suda je nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. A., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. i dr. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4.  članka 131. stavak 1. i  2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljilo istražni zatvor protiv okrivljenog M. A. po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., koji mu teče od dana uhićenja 17. siječnja 2021.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Milorad A. po braniteljici, odvjetnici P. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako se žalitelj u svojoj žalbi poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. držeći da je pobijano rješenje nejasno i nerazumljivo u pogledu razloga na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti optužnicom, navedena povreda nije ostvarena. Naime, pogrešno upire žalitelj da je obrazloženje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje nejasno i nerazumljivo, kao i da je izreka pobijanog rješenja proturječna sama sebi i razlozima obrazloženja rješenja. Suprotno navedenom, ocjena je drugostupanjskog suda da pobijano rješenje sadrži valjane, jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o postojanju osnovane sumnje.

6. Jednako tako, nije osnovan žalbeni razlog da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

7. U ovom kaznenom postupku prvostupanjski sud je ispravno zaključio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni M. A. počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a takav zaključak dijeli i sud drugog stupnja nalazeći da svi podaci okolnosti i dokazi takvu sumnju potkrepljuju. Time je ujedno ostvaren i osnovni preduvjet za razmatranje egzistentnosti istražnog zatvora.

8. Protivno stanovištu žalitelja, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08.  za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Ti jasni, određeni i dostatni razlozi  o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. istaknuti u rješenju prvostupanjskog suda, proizlaze iz pravilnog dovođenja u vezu motiva za počinjenje kaznenog djela – koji se u osnovi svodi na to da je okrivljeni M. A. bio nezadovoljan postupanjem radnika H. e. d.d. koji su po nalogu poslodavca došli obustaviti isporuku električne energije, te nekritičkog stava okrivljenika koji proizlazi iz podataka u spisu odnosno izjave samog okrivljenika koji objašnjenje za svoj čin nalazi u tome što su njega zaposlenici H. e. d.d. „isprovocirali“. Pa kada se pored navedenog ima u vidu da su u kući u kojoj okrivljenik živi pronađene dvije ručne bombe M-75, držanje kojih je zakonom zabranjeno, to je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljenik bilo koga drugog, a ne samo dvojicu oštećenika, u trenutku osjećaja nezadovoljstva, mogao pokušati lišiti ili lišiti života.

9. Upravo imajući u vidu navedeno drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod da je pogrešan zaključak suda da bi okrivljenik mogao dovršiti kaznena djela jer mu oštećenici nisu osobno poznati.

10. Pritom pravilnost odluke prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje isticanjem u žalbi činjenice što je okrivljenik osoba starosne dobi od 72 godine. Naime, iako je odredbom članka 122. stavak 2. ZKP/08. propisano da se istražni zatvor protiv osobe koja je navršila 70 godina života može odrediti samo iznimno, time istovremeno nije isključena primjena ove mjere  za osobe starije od 70 godina, već upravo tu iznimnost primjene ove mjere nalaže težina okolnosti na strani svakog pojedinog okrivljenika. Stoga, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Naime, u uređenoj društvenoj zajednici nedopustivo je postupanje za koje se i kakvo tereti ovdje okrivljenik, osobito vodeći računa o činjenici da napad na najviše društveno dobro – život, dogodio dok su oštećenici obavljali svojoj posao, a to je kontekst u kojem se cjelokupna javnost ima pravo osjećati sigurno i zaštićeno od ovakvih i sličnih događaja.

11. Prema tome, unatoč navodima istaknutim u žalbi o dosadašnjoj neosuđivanosti i prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenika, ocjenu prvostupanjskog suda da je postojeću opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika koja je izvjesna i predvidiva nužno još prevenirati istražnom zatvorom, ovaj drugostupanjski sud nalazi valjanom i na zakonu osnovanom, jer su gore nabrojene okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost takve prirode da za sada ne daju podlogu za zaključak da će se opasnost od ponavljanja kaznenog djela adekvatno prevenirati blažim mjerama.

12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. lipnja 2021.