Broj: Kž 468/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 11. listopada 2018. broj Kzd-5/2017-20, o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 7. prosinca 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, nakon izrečene nepravomoćne presude, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), optuženom D. A. produljene su mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. zabrane približavanja oštećenoj G. B. na udaljenost ne bližu od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja veze s njom, a koje mjere opreza su određene rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu od 23. veljače 2017. broj Kir-1519/2016-23, produljene rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 13. veljače 2018., broj Kv I-10/2018, Kzd-5/2017.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. A., po braniteljici, odvjetnici T. M. Š., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „ukine pobijano rješenje i određene mjere optuženiku“.

              Žalba nije osnovana.

              Nije u pravu optuženi D. A. kada u žalbi ističe da nije bilo uvjeta za produljenje mjera opreza jer da nije ni u kakvoj vezi s oštećenom G. B., niti s njom održava kontakte, a da je kritične zgode oštećenica dobrovoljno otišla s njim na mjesto događaja, jer su njih dvoje bili u određenom odnosu, koji odnos sada više ne postoji, osporavajući time zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti zbog koje bi bilo potrebno produljiti mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

              Protivno izloženim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, kraj postojanja osnovane sumnje na počinjenje terećenog kaznenog djela, koja proizlazi iz dokaza na temelju kojih je sud nepravomoćno utvrdio kaznenu odgovornost optuženika, u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, činjenica što optuženi D. A. i oštećena G. B. žive u istom kvartu, dakle, susjedi su, uz njihovu raniju bliskost i emotivnu povezanost, u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela.

              Nadalje, s pravom prvostupanjski sud nalazi da se u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se i dosadašnjom primjenom izrečenih mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. ostvarivala svrha njihove primjene, opasnost od ponavljanja kaznenog djela može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera opreza.

Naime, s obzirom na mladu životnu dob optuženog D. A., kraj činjenice da je i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru tijekom ovog postupka zasigurno polučilo određeni utjecaj na optuženika, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se svrha primjene mjere istražnog zatvora, a to je odvraćanje optuženika od počinjenja istog ili istovrsnog kaznenog djela, može s uspjehom ostvariti primjenom mjera opreza, zbog čega je osnovano produljio mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. zabrane približavanja oštećenoj G. B. na udaljenost ne bližu od 100 metara te zabrane uspostavljanja i održavanja veze s njom.

              Stoga nisu osnovani istaknuti žalbeni navodi kojima optuženi D. A. nastoji osporiti zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

              Nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženog D. A. da su, zbog činjenice što su prije donošenja pobijanog rješenja, mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. posljednji puta produljene rješenjem od 13. veljače 2018. broj Kv I-10/2018 (Kzd-5/2017-6), protekom roka od dva mjeseca računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja, mjere opreza „prestale postojati“.

              Naime, iako je odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08. propisano da će sud u roku od dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, po službenoj dužnosti ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti, ako više nisu potrebne, ovdje nije riječ o prekluzivnom roku, već je u pitanju instruktivni rok pa istek tog roka ne dovodi do prestanka mjera opreza.

Slijedom izloženog, a s obzirom da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a njegovim ispitivanjem u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. prosinca 2018.