Broj: Kž-eun 37/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe Z. P., zbog kaznenih djela iz čanka 250. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona broj 265/2001 ZB i članka 10. stavak 1. slovo c) Kaznenog zakona Češke Republike, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. listopada 2018. broj Kv-eun-4/17-10, u sjednici održanoj 10. prosinca 2018,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tražene osobe Z. P..

Obrazloženje

Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem od 29. listopada 2018. broj Kv-eun-4/17-10 pod toč. 1. na temelju čl. 41. st. 1. toč. a) i st. 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15- u daljnjem tekstu ZPSKS-EU) na temelju zahtjeva Županijskog suda u Brnu broj 46 T 19/2001 od 24. srpnja 2017. dao je suglasnost za traženu osobu Z. P., OIB: …, sina I. i N. r. Š., rođenog 26. veljače 1960. u S., s prebivalištem V. G., Hrvata, državljanina Republike Hrvatske, sada na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru P. u Češkoj Republici za vođenje kaznenog postupka zbog kaznenih djela prijevara iz čl. 250. st. 1. i 4. Kaznenog zakona broj 265/2001 ZB i članka 10. stavak 1. slovo c) Kaznenog zakona Češke Republike počinjenih na način da je:

1)              Nakon uzajamnog dogovora s već prije pravomoćno osuđenim V. K. u ime fiktivnog direktora društva A. s.r.o. H. potpisao kao primatelj leasinga na dan 23.3.1998. fiktivni ugovor leasing br. 7/98/2043 s društvom C. a.s. kao davatelj leasinga, na temelju kojeg je društvo A. s.r.o. trebalo preuzeti u leasing visokotlačnu prešu H. kupoprodajne cijene od 2.354.600.- čeških kruna, koju je za društvo C. a.s. trebalo isporučiti društvo N. 200 s.r.o. koje je zastupao V. K., iako je znao da društvo N. s.r.o. predmet leasinga nikada nije isporučilo, ostvarena se samo plaćanja početnih leasinga plaćanja u iznosu od 315.998,- čeških kruna u snazi sakriti namjeru prijevare cijele transakcije i omogućiti optuženom V. K. obogatiti se na teret društva C. a.s., P., sada L. Č. a.s. te mu prouzročiti štetu u iznosu od 2.038.602,-čeških kruna.

2)              Nakon uzajamnog dogovora s već prije pravomoćno osuđenim V. K. je u ime fiktivnog direktora društva A. s.r.o. H. potpisao kao primatelj leasinga na dan 29. 5. 1998. fiktivni ugovor o leasingu br. 7/98/2082 s društvom C. a.s. kao davatelj leasinga, na temelju kojeg je društvo A. s.r.o. trebalo preuzeti leasing tehnološku liniju za proizvodnju lamela kupoprodajne cijene od 18.056.000,- čeških kruna, koju je za društvo C. a.s. trebalo isporučiti društvo N. 200 s.r.o. koje je zastupao V. K., iako je znao da društvo N. 200 s.r.o. predmet leasinga nikada nije isporučilo, ostvarena su samo početna leasing plaćanja u iznosu od 915.676,- čeških kruna u snazi sakriti namjeru prijevare cijele transakcije i omogućiti optuženom V. K. obogatiti se na teret društva C., a.s., P., sada L. Č. a.s. te mu prouzročiti štetu u iznosu od 17.140.324,- čeških kruna.

Pod toč. 2. na temelju čl. 29. st. 5. toč. 4. ZPSKS-EU određeno je da bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje tražena osoba ne smije biti:

-              kazneno gonjena niti protiv nje smije biti izvršena kazna zatvora u državi izdavanja,

-              biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,

-              izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba Z. P. osobno, bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba tražene osobe nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sud trebao odbiti davanje suglasnosti s obzirom da je za kaznena djela za koja se traži suglasnost za vođenje postupka nastupila zastara.

Naime, zahtjevom Županijskog suda u Brnu traži se suglasnost za vođenje kaznenog postupka protiv tražene osobe i to za kaznena djela prijevare za koja se sukladno čl. 10. ZPSKS-EU ne provjerava dvostruka kažnjivost. Kako zabrana provjeravanja dvostruke kažnjivosti u sebi uključuje i zabranu provjeravanja nastupa zastare kaznenog progona (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV k-21/16-11 od 8. veljače 2016.) u konkretnom slučaju i nije potrebno provjeravati da li je nastupila zastara kaznenog progona prema domaćem pravu.

Vezano za žalbene navode da je Vrhovni sud u predmetu broj Kž-eun-37/16-4 od 19. listopada 2016. naveo da se pitanje zastare prosuđuje po zakonima Republike Hrvatske, a sada se ti zakoni ne primjenjuju, ističe se da je u tom konkretnom predmetu odobrena predaja tražene osobe Republici Češkoj i to radi izvršenja kazne zatvora na koju je tražena osoba osuđena, između ostalog i zbog kaznenih djela koja nisu obuhvaćena čl. 10. ZPSKS-EU radi čega je bilo potrebno provjeriti dvostruku kažnjivost, a unutar nje i da li je prema domaćem pravu nastupila zastara izvršenja kazne zatvora.

Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi navodi da je pobijano rješenje „nevažeće“ jer je prvostupanjski sud o zahtjevu Republike Češke, sukladno čl. 41. st. 2. ZPSKS-EU trebao odlučiti u roku od 30 dana od primitka zahtjeva, a odluka je donesena nakon 459 dana.

Naime, prvostupanjski sud doista o zahtjevu za davanje suglasnosti nije odlučio u roku propisanom čl. 41. st.. 2. ZPSKS-EU, međutim takav propust u postupanju ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se ne radi o prekluzivnom roku, već o roku instruktivnog karaktera.

Na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio KZ/11. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. i 101/17) iako je trebao primijeniti KZ/97. („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12) koji je bio na snazi u trenutku počinjenja kaznenih djela koja se traženoj osobi stavljaju na teret.

Ovo stoga što je prvostupanjski sud primijenio KZ/11. kada je u obrazloženju pobijanog rješenja samo naglasio da bi inkriminacije iz zahtjeva države izdavanja predstavljale kazneno djelo i po domaćem pravu i to prijevare iz čl. 236. KZ/11. iako, kako je to i sam istaknuo, nije bio dužan provjeravati dvostruku kažnjivost.

Isto tako su za konkretan postupak davanja suglasnosti za vođenje kaznenog postupka bez značaja navodi žalitelja o činjenicama koje mu se stavljaju na teret, s obzirom da će ti njegovi navodi biti predmet kaznenog postupka za vođenje kojeg je suglasnost dana.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba tražene osobe je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. prosinca 2018.