Broj: Kž 557/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Miroslava Šovanja, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđenika M. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 28. kolovoza 2018., broj Kv I-102/2017-4 (K-15/07-168), u sjednici održanoj 18. prosinca 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 28. kolovoza 2018., broj Kv I-102/2017-4 (K-15/07.) odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenika M. B. za obnovu kaznenog postupka, dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Čakovcu, broj K-15/2007-116 od 29. rujna 2009. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I KŽ 145/2011-6 od 4. srpnja 2013., kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio osuđenik M. B. po branitelju G. D., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i preinači presudu te osuđenika osudi na blažu kaznu, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se iz pobijanog rješenja ne vidi na koji zahtjev se odnosi jer iz obrazloženja rješenja jasno proizlazi da se radi o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka od 9. listopada 2013., a o zahtjevu podnesenom po branitelju osuđenika 2. kolovoza 2018., prema stanju spisa, još nije odlučeno, iako se državno odvjetništvo o zahtjevu očitovalo u smislu odredbe članka 498. stavka 6. ZKP/08.

U odnosu na u žalbi istaknutu okolnost da je osuđenik postao otac drugog djeteta i da nakon pravomoćnosti presude nije osuđivan ni prekršajno kažnjavan, treba reći da činjenica rođenja drugog djeteta, sve i da je bila poznata sudovima prilikom donošenja presude, ne bi utjecala na odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju jer je roditeljstvo već cijenjeno osuđeniku kao olakotna okolnost, dok okolnost da osuđenik nije osuđivan nakon pravomoćnosti presude nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva za obnovu kaznenog postupka u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

Slijedom iznijetoga, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz citirane zakonske osnove pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je zahtjev odbio.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je trebalo odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 18. prosinca 2018.