1           Poslovni broj: 2 UsI-385/2021-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                               Poslovni broj: 2 UsI-385/2021-10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

              P R E S U D A             

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja R. K. iz P., P., protiv tuženika I. povjerenstva za žalbe, Zagreb, Ilica 335, radi odobrenja privremenog boravka, 23. lipnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

              I. Poništava se rješenje I. povjerenstva za žalbe, KLASA: UP/II-217-02/20-06/31, URBROJ: 317-20-2 od 15. veljače 2021. godine.

              II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: 511-08-33-UP/I-167/1-2020. od 12. veljače 2020., odbijen je zahtjev tužitelja (podnesen 14. studenog 2019.) za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji (brak s M. K., koja je u statusu stranca s odobrenim stalnim boravkom), uz ostale prateće odluke. Tužitelj je državljanin treće zemlje (Republike Srbije). Negativna odluka prvostupanjskog tijela bazira se na negativnom rezultatu sigurnosne provjere provedene od strane Sigurnosno-obavještajne agencije (u nastavku teksta: Agencija). Negativno mišljenje Agencije obrazloženo je time što je tužitelj u razdoblju od kraja 1991. do 1995. bio zapovjednik tenkovske postrojbe na poluotoku Prevlaka, u razdoblju teških artiljerijskih napada na dubrovačko područje, zbog čega postoji osnovana sumnja da u prošlosti nije poštivao osnovna pravila međunarodnoga humanitarnog prava, a prilikom razgovora sa službenom osobom nije želio detaljno i uvjerljivo razjasniti svoje aktivnosti u svojstvu pripadnika JNA, pokazavši nedostatnu razinu poštovanja prema institucijama Republike Hrvatske, uz postojanje sigurnosnog rizika da neće poštovati hrvatski pravni poredak.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-217-02/20-06/31, URBROJ: 317-20-2 od 15. veljače 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Pored potvrde osnovanosti razloga iznesenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, tuženik u obrazloženju svojeg rješenja dodaje da je obavio uvid u klasificirane podatke Agencije, utvrdivši da za donošenje negativne odluke o zahtjevu tužitelja postoji opravdan razlog nacionalne sigurnosti.
3. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je tijekom upravnog postupka priložio potvrdu o službi u JNA i Vojsci Jugoslavije od 1982. do 2006., da je iznio sve podatke o svome ratnom putu, da tuženik u obzir nije uzeo izjavu svjedoka M. F. koja ide u prilog tužitelju, da tuženik nije preispitao mišljenje Agencije, da tužitelj već niz godina živi u Hrvatskoj, te da je riječ o diskriminaciji po osnovi nacionalne pripadnosti (ovdje: pripadnosti srpskoj zajednici). Dodaje da je u vrijeme bombardiranja Dubrovnika bio stacioniran u Puli, da na Prevlaci nije mogao biti od 1991. do 1995. jer je JNA Prevlaku napustila u listopadu 1992., a postrojba kojom je zapovijedao nije raspolagala tenkovima, da nije bio pripadnik vojske tzv. Republike srpske krajine, niti se nalazi na popisu osumnjičenika za ratne zločine. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Sud je, sukladno odredbi članka 20. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12, u nastavku teksta: ZTP), obavio uvid u referentne klasificirane podatke Agencije.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 16. lipnja 2021. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su mjerodavne odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11, 74/13, 69/17, 46/18 i 53/20). Te su norme, stoga, tužitelju poznate. Negativne odluke javnopravnih tijela temelje se na zaključku da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, u smislu članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima.
8. Sud, ponajprije, utvrđuje da je tuženik propustio utvrditi nelogičnosti u negativnom mišljenju Agencije, naročito u pogledu navodnog trajanja tužiteljeva angažmana na Prevlaci u svojstvu časnika JNA i neprijateljskih borbenih djelovanja (što je smješteno u razdoblje od 1991. do 1995.), na što je tužitelj ukazao već u upravnom postupku. Naime, napadi na Dubrovnik prestali su nakon potpisivanja primirja u siječnju 1992. godine. Hrvatska vojska je operacijom Tigar u srpnju 1992. deblokirala Dubrovnik, zauzevši većinu njegove okolice. Na temelju sporazuma između predsjednikâ Franje Tuđmana i Dobrice Ćosića (Ženeva, rujan 1992.), JNA se u listopadu 1992. povukla iz Konavala, uz raspoređivanje promatračke misije Ujedinjenih naroda na Prevlaku. Ove činjenice dovoljne su za zaključak da su u upravnom postupku odlučne činjenice utvrđene pogrešno i nepotpuno, te da se obrazloženja osporavanih rješenja djelomice pozivaju na očito netočne podatke. To je, ujedno, dovoljan razlog za poništenje osporavanog rješenja, uz vraćanje predmeta na ponovni postupak.
9. Sud dodatno naglašava da se uloga javnopravnih tijela u ovoj vrsti predmeta ne svodi se na nekritičko prihvaćanje mišljenja Agencije. Povezano s time, Sud podsjeća i na generalna stajališta (ujedno neizravne upute) iznesene u odluci i rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I/1007/2012 od 24. lipnja 2020., uključujući upućivanje na europskosudsku praksu. Pri tome je mjerodavno, između ostalog, stajalište po kojem se odluke javnopravnih tijela i sudova ne mogu bazirati tek na naznakama, sumnjama i mišljenjima.
10. Nadalje, pitanje je li, te – ako jest – na koji način, prema kojim ciljevima i u kojim okolnostima, tužitelj, kao časnik JNA, borbeno djelovao u Republici Hrvatskoj, može biti relevantno radi ocjene predstavlja li tužitelj prijetnju za javni poredak i/ili za nacionalnu sigurnost. Također, tražiti od stranke (ovdje: tužitelja) da razjasni spomenute činjenice i okolnosti, znači tražiti od nje da u upravnom postupku sudjeluje dovoljno iskreno i aktivno da država domaćin, s kojom stranka želi uspostaviti posebno uređen oblik pravne veze, može pouzdano utvrditi ispunjava li stranac za to propisane pretpostavke. Za razliku od dijela ovovrsnih predmeta, ovdje, dakle, bitno pitanje nije samo jesu li javnopravna tijela dovoljno podataka priopćila stranci, već i je li stranka dovoljno podataka priopćila javnopravnim tijelima.
11. S druge strane, u obzir je potrebno uzeti i da sudjelovanje u agresorskim neprijateljskim snagama, više od četvrt stoljeća nakon završetka Domovinskog rata, samo po sebi ne dovodi do zaključka da dotična osoba nužno predstavlja opasnost za javni poredak, odnosno nacionalnu sigurnost, u svjetlu odredbe članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima. Relevantna može biti i činjenica trajanja legalnoga ili toleriranog boravka stranca u Republici Hrvatskoj, kao i okolnost koji status stranac traži (ovdje je to tek privremeni boravak, dok je procjena rizika kod stalnog boravka, a naročito kod primitka u hrvatsko državljanstvo, stroža).
12. Na osnovi uvida u predmetne klasificirane podatke, naročito u usporedbi s drugim predmetima u kojima se stranci prigovorena nedovoljna spremnost na pružanje relevantnih podataka, Sud ne zaključuje da je tužitelj pri opisivanju svoga ratnog puta bio očito nesuradljiv. Usto, mišljenje Agencije i u tom je pogledu barem djelomice kontaminirano kontekstualnim pozivanjem na prethodno navedene opće podatke koji očito nemaju povijesno utemeljenje.
13. Javnopravna tijela propustila su, dakle, na štetu tužitelja, u cijelosti postupiti po svojim obvezama iz članka 8., članka 9., članka 47., članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
14. Sud je, stoga, poništio rješenje tuženika, te je, uzevši u obzir prirodu stvari, predmet vratio tuženiku na ponovni postupak (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS).
15. Tuženik će u izvršenju ove presude pribaviti novo mišljenje Agencije, uz upoznavanje Agencije s razlozima za to. Hoće li Agencija obaviti dodatni razgovor s tužiteljem ne ulazi u doseg upravnom postupka, pa nije obuhvaćeno ni uputama Suda. Bude li i novo mišljenje Agencije negativno, o neklasificiranom sažetku tuženik će tužitelju omogućiti izjašnjenje. U slučaju negativnog mišljenja, tuženik će – po potrebi uz dodatni uvid u klasificirane podatke - provjeriti je li riječ o mišljenju koje čini pouzdanu podlogu za rješavanje ove upravne stvari. Pritom će se tuženik voditi kriterijima razvijenima u praksi Suda Europske unije, Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske, te hrvatskoga upravnog sudstva. Prije eventualnoga ponovnog donošenja negativne odluke, tuženik će utvrditi ima li osnove za neprihvaćanje tužiteljevih navoda da je do prosinca 1991. bio stacioniran u Puli, te da je nakon napuštanja Prevlake vojnu službu nastavio u Srbiji, bez daljnjeg sudjelovanja u ratu u Republici Hrvatskoj.
16. U izvršenju presude javnopravna tijela su vezana pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).
17. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).

U Rijeci 23. lipnja 2021.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).